REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠK, zbog prekršaja iz čl. 289. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pp-1596/2021-26, od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog ŠK kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ŠK je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Puli okrivljeni ŠK je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci, te mu je temeljem članka 37. PZ-a izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca.
1.2. Tom je presudom okrivljenik također obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ŠK je, putem branitelja Ivana Milanovića odvjetnika u Umagu, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i prekršajnopravnih sankcija. U bitnome navodi da postoje proturječnosti (članak 195. stavak 1. točka 11. PZ-a) u obrazloženju presude jer se navodi da okrivljenik prihvaća krivnju za predmetni prekršaj iako je u obrani naveo da nije bio svjestan da mu je na snazi zaštitna mjera, a budući da je izostanak svijesti ujedno izostanak krivnje, a koja je bitan element prekršaja, okrivljenik nije kriv za počinjenje istog. Okrivljenik nadalje ističe da ne spori da je znao da mu je izrečena zaštitna mjera ali da nije znao da je ista na snazi odnosno da je nastupila izvršnost odluke kojom je ista izrečena, a u čemu se ogleda pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Također, smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, isti nema prihoda već samo povremeno, nema imovine i obvezan je uzdržavati suprugu i četvero djece, zbog čega bi plaćanje izrečene novčane kazne ugrozilo njihovu egzistenciju, a također mu je neophodna i vozačka dozvola jer privređuje za život skupljanjem otpadnih materijala. Predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije nastupila ni zastara prekršajnog progona.
5. U odnosu na navode okrivljenika iz žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio, zbog čega nisu osnovani navodi žalbe koji se odnose na povredu odredaba prekršajnog postupka.
6. Nadalje, neosnovani su navodi žalbe da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Okrivljenik je u svojoj obrani pred sudom izjavio da su točni navodi iz optužnog akta odnosno da je on upravljao vozilom inkriminiranog dana dok mu je na snazi bila zaštitna mjera, da je znao da mu je zaštitna mjera izrečena ali da nije znao da je ista bila na snazi. Prvostupanjski sud je pročitao spisu priležeću materijalnu dokumentaciju, između ostalog i obavezni prekršajni nalog s klauzulom pravomoćnosti od 31. ožujka 2021., broj: 511-08-29/05-2-285-1/2021 (list 17 spisa) kojim je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, a u kojem je okrivljenik bio na zakonom propisan način obaviješten o tome kada isti postaje izvršan i kada izrečena zaštitna mjera stupa na snagu. Također je od tužitelja zatražena obavijest o tome na koji način je okrivljenik obaviješten o zaštitnoj mjeri i njezinom stupanju na snagu, a isti je obavijestio da je okrivljeniku obavezni prekršajni nalog kojim je mjera izrečena uručen na licu mjesta 31. ožujka 2021., a zaštitna mjera počela je teći od izvršnosti istog odnosno od 19. travnja 2021. do 19. srpnja 2021., o čemu je okrivljenik bio upoznat u samom obaveznom prekršajnom nalogu.
6.1. Nastavno na navedeno valja naglasiti da okolnost da okrivljenik nije znao da mu je na snazi mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije ne isključuje odgovornost za djelo. Žalitelj je na pravilan način obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019.
6.2. Žalitelj sada bez uspjeha upire da nije znao da mu teče izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da neznanje ne ispričava, dok je eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja osobnim automobilom u prometu na cesti, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH u smislu članka 296. stavka 1. ZSPC-a ili na drugi relevantan način. Žaliteljevi navodi da nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer je odluka temeljem koje je okrivljeniku izrečena mjera zabrane upravljanja vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca, obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU istarske, PPrP Pula, broj: 511-08-29/05-2-285-1/2021 od 31. ožujka 2021., postala pravomoćna i izvršna.
6.3. Zbog svega navedenog žalba okrivljenika nije osnovana. Okrivljenik je bio ili je trebao biti upoznat sa odredbama zakona koje propisuju kada na snagu stupa mjera zabrane upravljanja motornim vozilom jer neznanje ne ispričava, a u obaveznom prekršajnom nalogu kojim mu je izrečena zaštitna mjera je izričito navedeno da se okrivljeniku izriče zaštitna mjera i na koji način ista postaje izvršna.
7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
