REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ND, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/7397 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 18.03.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 03.04.2025.g., bez nazočnosti okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenik ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i E rođene J, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju psiholog, nezaposlen, bez primanja, povremeno radi, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,
k r i v j e
što je 17. ožujka 2024. u 17:20 sati, u mjestu [adresa], narušio javni red i mir vikom na način da je prema ED vikao spominjući njegovu suprugu JD:" F, mater joj jebem neka vrati 250 eura koje je posudila od moje pokojne majke, jebem joj mater“ te je nastavio sa glasnim vikanjem, psovanjem i vrijeđanjem ponavljajući iste riječi, a što je kod oštećenog izazvalo povrjedu dostojanstva,
čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa mu se temeljem navedene zakonske odredbe
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA.
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 19.03.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Okrivljenik je na ispitivanju kod ovog Suda iznio da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Iskazao je da je dana 17.03.2024. oko 17,00 sati bio u svom dvorištu na adresi [adresa] te je stajao uz ogradu kada je ulicom prolazio susjed ED koji živi u susjednoj ulici. Pozdravio je, a onda mu je rekao da kaže ženi da mu vrati 250 eura koje je posudila od njegove pokojne majke. ED mu je odgovorio: ''Nemoj si umišljati previše''. Nakon toga je otišao u svoju kuću, a ED je otišao svojim putem. Nije istina da bi on tom prilikom vikao niti da bi govorio psovke koje su navedene u optužnom prijedlogu. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku. Na poseban upit suca odgovara kako predmetne zgode nije bilo susjeda ili prolaznika koji bi vidjeli susret između njega i susjeda ED. Odgovara kako između susjeda ED i njega nema nekih neriješenih pitanja ali njegova supruga JD ga često znade provocirati kada prolazi pored njegovog dvorišta.
3.
Sudac je proveo dokazni postupak te je ispitao svjedoka ED, u ovom postupku s procesnim položajem oštećenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 17.03.2024. malo iza 17,00 sati bio u posjetu kod jednog susjeda u mjestu [adresa] gdje živi sa svojom obitelji. Kada se vraćao svojoj kući, prolazio je pored kuće susjeda FD. Susjed je stajao u svom dvorištu, ispred kuće te joj se obratio na način da ga je pitao kada će mu vratiti 250 eura koje je njegova majka posudila njegovoj supruzi. Susjedova majka je umrla prije 2-3 godine, možda i više. Budući on sa suprugom živi 40 godina i imaju zajedničke financije bio je potpuno siguran da supruga nije posudila nikakve novce od susjedove majke pa je to i rekao susjedu FD. Na to je on počeo vikati uvredljivim riječima, psovao mu je majku, pljuvao je prema njemu. Budući ne želi ulaziti u sukobe udaljio se u svoju kuću i priopćio supruzi što se dogodilo. Budući je supruga bila zabrinuta zbog tog događaja odlučio je isti prijaviti policiji. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako obrana okrivljenika nije istinita u dijelu gdje navodi da predmetne zgode nije vikao niti govorio psovke jer je bilo upravo suprotno, onako kako je iznio u svom iskazu. Ističe kako se njegova supruga boji supruga FD i izbjegava kontakt s njim pa nije istina da bi njegova supruga njega provocirala.
4.
Nakon što je okrivljenik upoznat s iskazom imenovanog svjedoka izjavio je kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane i ponovno ističe da na susjeda ED nije vikao.
5.
Na iduće ročište ponovno je pozvan svjedok ED radi izvođenja dokaza suočavanjem s okrivljenikom.
Nakon što je imenovani svjedok upoznat sa činjenicom da je na to ročište trebao pristupiti okrivljenik FD, a isti nije pristupio i nije ispričao nedolazak može pretpostaviti da je na taj način okrivljenik izbjegao suočenje sa njim jer bi se prilikom suočenja jasno pokazalo da je on zaista počinio prekršaj za koji se tereti i da je predmetne zgode vikao na njega uvredljivim riječima, a kako je to već opisao u svom iskazu.
6.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00530002, službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broja PP 891/24 od 18. ožujka 2024. u 09,22 sati, izvješće sastavljeno 18. ožujka 2024. u službenim prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za Zdenka Belčić od 28. kolovoza 2024.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario biće prekršaja navedenog u odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u izreci presude, pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane svrsishodni i tendenciozni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za koji se tereti.
Sudac je uvjeren da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga svoju obranu oblikovao i iznio jasno, razumljivo i prividno životno, ali u odnosu na odlučnu konkretnu okolnost ipak proračunato, smišljeno i vrlo neuvjerljivo te da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u pretencioznom pokušaju da uvjeri suca kako predmetne zgode nije vikao niti govorio psovke susjedu ED, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim nepristojnim ponašanjem nije postupio suprotno zakonskim odredbama, odnosno da svojim vikanjem uvredljivih riječi na javnom mjestu nije remetio javni red i mir.
Suprotno obrambenim pokušajima okrivljenika, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću i nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Sudac smatra da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećeni prekršaj, a kojeg on ustrajno ne priznaje, oblikovao i iznio na način da je prešućivao i prikrivao te relativizirao, minorizirao i opravdavao svoje nezakonito i protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
3.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka oštećenika ED te ga je u cijelosti prihvatio jer je zaključio da je imenovani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je u ovom postupku kao oštećenik i sudionik događaja svakako u određenoj razumnoj i osobnoj mjeri zainteresiran za ishod prekršajnog postupka, svoja opažanja predmetnog događaja iznosio uvjerljivo, objektivno, nepristrano i vjerodostojno.
Sudac je prihvatio iskaz imenovanog ispitanog svjedoka, osobito u odnosu na iznesenu okolnost da je predmetne zgode okrivljenik počeo vikati uvredljivim riječima i psovati mu majku, a prihvatio je njegov iskaz i u dijelu gdje nakon čitanja obrane iznosi kako obrana okrivljenika nije istinita.
Sudac je zaključio da je svjedok iskazivao na temelju osobnog saznanja i neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Sudac je mišljenja kako sam iskaz ispitanog oštećenog svjedoka ED, kao i način njegovog iznošenja iskaza, uz ostale izvedene dokaze, u velikoj mjeri obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a potvrđuje i osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.
5.
Sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu za FD, od dana 28.08.2024.g., utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.
6.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
7.
Sudac nije mogao izvesti dokaz suočenjem između okrivljenika i oštećenog ispitanog svjedoka, jer okrivljenik, nakon što je izričito upoznat s mogućnošću suočavanja s istim svjedokom, nije pristupio pred Sud na iduće zakazano ročište, niti se javio i opravdao ili ispričao svoj izostanak, a na kojem je bilo moguće izvesti dokaz suočenjem okrivljenika i imenovanog svjedoka.
Stoga je sudac zaključio kako je na taj način okrivljenik zapravo promišljeno i namjerno izbjegao mogućnost suočenja sa ispitanim oštećenim svjedokom, koji je i prijavio počinjenje terećenog prekršaja, a koji je neposredno opažao i doživljavao postupanje okrivljenika i njegovo počinjenje terećenog prekršaja.
8.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
9.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane okrivljenika, cijeneći sve izvedene dokaze, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude, budući se svojim vikanjem kao i drugim radnjama te ukupnim svojim postupanjem predmetne zgode, na javnom mjestu, ponašao na nepristojan način, pa je time remetio javni red i mir.
10.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
11.
Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode svojim postupanjem, odnosno vikanjem, psovanjem i vrijeđanjem, odnosno nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje, jer je na ulici, kao javnom mjestu, vikao na oštećenika i tako se uistinu ponašao nepristojno, a pritom je i vrijeđao oštećenika pogrdnim riječima, pa je i na taj način nesporno remetio javni red i mir.
12.
Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio uz ogradu dvorišta i na ulici, to jest na prostoru javne prometne površine, koji je po svojoj funkciji namijenjen javnosti, a koji je pristupačan zapravo neograničenom skupu osoba, praktički u bilo koje vrijeme, a pritom je dostupan gledanju i slušanju iz okolnih kuća, dvorišta i ulica, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti. Stoga je sudac zaključio kako je u predmetnom slučaju okrivljenik svoju radnju izvršio na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu.
13.
Sudac smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.
14.
Slijedom svega navedenog, sudac je nakon iznesene obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanom kaznom u visini koja je zakonom propisana kao najmanja, a za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečene novčane kazne, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
15.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da do sada nije bio prekršajno osuđivan te da počinjenim prekršajem nije izazvao neposredne štetne posljedice.
Sudac nije našao naročito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.
16.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
17.
Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.
18.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 3. travnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
