Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-331/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PO, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 15. travnja 2022., broj K-121/2021-16, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenika kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim okrivljenika PO, zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavka 1. KZ/11. te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu je na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. okrivljenik je dužan na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) te troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 1.976,80 kn (tisuću devetstosedamdesetšest kuna i osamdeset lipa), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik PO po branitelju Miljenku Korušiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. i stavka 2. ZKP-a te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP-a, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika osudi na predloženu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci time da se temeljem članka 55. Kaznenog zakona ista zamijeni radom za opće dobro i to na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamijeni sa 2 (dva) sata rada.

3. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu ZKP/08.) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

4. Žalbe okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu nisu osnovane.

5. Okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. iz razloga što je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kad je odbio prijedlog okrivljenika za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja po novom vještaku čime je povrijedio i načelo jednakosti oružja, a radi se o bitnoj okolnosti je li ozljeda oštećenika uzrokovana udarcem okrivljenika ili padom oštećenika. Problematizira pri tom nalaz i mišljenje vještaka navodeći da vještakinja nije uzela u obzir da je oštećeni nosio na glavi debelu vunenu kapu, a na raspravi je vještakinja istaknula da je ta kapa mogla spriječiti izvana vidljive oguljotine kože, što međutim nije uključila u svoj nalaz pa drži k tome da je i njezin nalaz suprotan medicinskoj dokumentaciji, otpusnom pismu Opće bolnice Varaždin te da nije objasnila na koji način je šaka okrivljenika zahvatila temeljni dio glave obzirom da su i oštećeni i okrivljeni iste visine. Ističe da je time sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer je pogrešno primjenio odredbu iz članka 421. ZKP/08.

6. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., pravilno je analizirajući izvedene dokaze na raspravi utvrdio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, da nema nesuglasja u nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka Andrine Kopjer radi čega nije ni bilo potrebe odrediti nadvještačenje, a okolnosti što obrana prigovara nalazu i mišljenju vještaka ne ukazuje da bi nalaz vještakinje bio kontradiktoran. Ista je na temelju medicinske dokumentacije utvrdila sve okolnosti događaja u vezi nastanka ozljeda oštećenika, isključene su ozljede od pada oštećenika i pravilno utvrđeno da su ozljede u uzročno posljedičnoj vezi sa postupanjem okrivljenika, udarcima u glavu oštećenika i to ne samo iz razloga što nema vidljive ozljede glave koju bi oštećeni očekivano zadobio padom na podlogu već što je kontuzijsko žarište u mozgu desno visoko čeono, a što je manje vjerojatno da bi nastalo padom na glavu te što ne postoji opis coup-contracoup ozljede mozga koja nastaje padom. Dakle, odbijanjem provođenja nadvještačenja nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja niti povrijeđeno pravo na pravično suđenje okrivljeniku budući je sud pravilno proveo sve dokaze, ispitao vještaka konfrontacijski međutim njegov nalaz obrana nije dovela u pitanje, a sud ga je pravilno ocijenio vjerodostojnim.

7. Daljnji žalbeni navodi u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pri čemu iznosi vlastite zaključke o provedenim dokazima, iskazu oštećenika, dovodeći ga u vezu sa iskazom svjedokinje ŽO, odnosno da na temelju tih iskaza sud nije mogao utvrditi da bi okrivljeni udario oštećenika, a što ponovno dovode u vezu s nalazom medicinskog vještaka navodeći da pad nije isključen kao mehanizam nastanka ozljede. Nalaz vještaka, kako je naprijed navedeno, je pravilno ocjenjen nakon što je sud utvrdio sve odlučne činjenice isto kao što je pravilno sud ocijenio iskaze oštećenika i ispitane svjedokinje ŽO u odnosu na obranu okrivljenika koja nije ocjenjena vjerodostojnom s obzirom da je iskaz ŽO i iskaz oštećenika u bitnome suglasan te potvrđen objektivnim dokazom, medicinskom dokumentacijom, a i nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka dr. med Andrine Kopljar. Naime, svjedokinja ŽO izjavila je da je vidjela okrivljenika kako udara oštećenika pesnicom u glavu (dva udarca, drugi udarac pesnicom oštećeni više nije stajao), a oštećenik da ga je okrivljenik počeo udarati u glavu rukom od kojeg udarca je pao na leđa, a u odnosu na mehanizam ozljede vještakinja je potvrdila da je oštećeni mogao zadobiti ozljedu udarcem jakog intenziteta tupo tvrdog predmeta što može biti i udarac šakom te da je nakon toga mogao pasti. Dakle, suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno utvrđeno.

8. Kako žalba zbog činjeničnog stanja u sebi zadrži i žalbu zbog odluke o kazni, a Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu žaleći se zbog odluke o kazni drži da je izrečena kazna neadekvatna i preblaga imajući u vidu sve postojeće okolnosti koje se odnose na inkriminirani događaj te ličnost okrivljenika kojim se neće ostvariti ni specijalna ni generalna prevencija, radi čega Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu predlaže okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci time da mu se temeljem članka 55. KZ/11. ista zamijeni radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamijeni sa dva sata rada, ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu sukladno članku 47. KZ/11. Naime, okrivljeni je postupao s izravnom namjerom, bio je ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da za njegovo postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. K tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža odnosno pravilno je utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotnu okolnost cijenio mu je kaznenu neosuđivanost, koja imajući u vidu godine života okrivljenika da je rođen 1959. godine ukazuje da je ovo jedini eksces i protupravno postupanje koja okolnost se cijeni olakotnom, odlikovanje Spomenicom Domovinskog rata, dok mu je kao otegotno cijenio ponašanje nakon počinjenja djela, da se nije ispričao ni pokušao nadoknaditi štetu koju je nanio oštećeniku.

9. Uz tako utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, imajući u vidu svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije i generalne prevencije to je prvostupanjski sud pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja dvije godine.

10. Kako je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja to je pravilno prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora odnosno uvjetnu osudu. Dakle, i po mišljenju ovog vijeća takva kazna je u cijelosti primjerena, a ne preblaga kako ističe Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, jer se ista utvrđuje u odnosu na okrivljenika, a ne generalno, a i takva kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela. Ujedno ostvarit će i specijalnu prevenciju u odnosu na okrivljenika da ubuduće ne čini više kaznena djela.

11. Kako žalbe nisu osnovane, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1 ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić