Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-32/2022-8

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ljudevita Zoričića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1.opt. FI i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. K-1678/20-160 od 20. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Sande Pavlović Lučić

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku – pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. K- 1678/20-160 od 20. rujna 2021. na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođeni su od optužbe 1.opt. FI, 2.opt. ZI, 3.opt. ĆI i 4.opt. VI, da bi počinili kazneno djelo iznudom iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 3.opt. ĆI, po branitelju Miroslavu Vlašiću, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na traženje 3.opt. ĆI u odgovoru na žalbu, obaviještene su stranke. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupila je zamjenica ŽDO Šibenik Sanda Pavlović Lučić, dok nisu pristupili uredno pozvani branitelji optuženika ABC, ABC, ABC i ABC, odvjetnici iz Zagreba, 1.opt. FI i 3.opt. ĆI, dok su se u odnosu na 2.opt. ZI i 4.opt. VI obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća vratili neuručeni uz naznaku dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", pa je sjednica održana u odsutnosti naprijed navedenih, sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da na osnovu pojedinačne i sveukupne analize te ocjene izvedenih dokaza nije našao dokazanim da su optuženici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret, već da je nedvojbeno utvrdio da se u konkretnom slučaju nije radilo o nepostojećem, već o stvarnom dugu ošt. MI u iznosu od 20.000,00 eura, što da je utvrđeno na osnovu bianco zadužnica i iskaza svjedoka SI, te da je "sasvim jasno" da je oštećenik u javnobilježničkom uredu ĐI u [adresa] zapravo na prijevaran način od 2.opt. ZI pozajmio 20.000,00 eura s unaprijed stvorenom namjerom da pozajmljeni novac ne vrati. Prvostupanjski sud je iskaz ošt. MI ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je od 2.opt. ZI pozajmio samo 500,00 eura, uz obrazloženje što je takav njegov iskaz u suprotnosti sa sadržajem bianco zadužnica iz kojih proizlazi da je on kao dužnik vlastoručno potpisao dana 18. studenog 2019. u javnobilježničkom uredu ĐI u [adresa] zadužnice u iznosima od 100.000,00 kuna i 50.000,00 kuna u korist vjerovnika ZI, a da je oštećenik osoba koja je svojevremeno imala problema i sa zakonom zbog provale u školu i dućan pa da "definitivno nije osoba kojoj bi trebalo vjerovati na riječ" da se u konkretnom slučaju radilo o nepostojećem dugu, odnosno da je od 2.opt. ZI pozajmio samo 500,00 eura.

8. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud navodi da je iskaz svjedoka SI u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer da je s jedne strane sam po sebi logičan i uvjerljiv, a s druge strane da je potkrijepljen iskazom 1.opt. FI te sadržajem bianco zadužnice koja prileži spisu.

8.1. Glede iskaza svjedoka SI, on je u svom iskazu na ročištu rasprave održanom 10. svibnja 2021. (list 688 spisa) kazao da ga je prije otprilike godinu dana prijatelj FI zamolio da svojim automobilom odveze njega i MI, kojeg je od ranije poznavao, kod javnog bilježnika u [adresa], a da mu unaprijed nije rekao zbog čega on i MI idu kod javnog bilježnika u [adresa], a niti su u vezi toga vodili bilo kakav razgovor u automobilu. On da ih je čekao u automobilu ispred javnobilježničkog ureda, da je MI iz javnobilježničkog ureda izišao s jednom kuvertom u kojoj su se nalazile novčanice u eurima i da je MI u autu brojio novčanice iz te kuverte, da se radilo o većem broju novčanica, ali nije mogao točno reći o kojim se apoenima radilo, a niti o kojem otprilike iznosu eura se radilo. Inače, 1.opt. FI i MI da su normalno razgovarali u automobilu i nije bilo nikakve svađe niti povišenih tonova između njih.

8.2. U svojoj obrani na ročištu rasprave održanom 6. srpnja 2021. (list 710-712 spisa) 1.opt. FI, u svezi naprijed navedenog odlaska kod javnog bilježnika u [adresa] kazao je da ga je njegov prijatelj BI, koji posjeduje automobil, odvezao kod javnog bilježnika u [adresa], s time da su "pokupili" i MI, a u [adresa] da ih je čekao 2.opt. ZI. U javnobilježničkom uredu da je MI ispunio i vlastoručno potpisao dvije bianco zadužnice, jednu na iznos od 100.000,00 HRK, drugu na iznos od 50.000,00 HRK, te da je vidio kada je u javnobilježničkom uredu ZI predao na ruke MI 20.000,00 EUR u kuverti.

8.3. Međutim, iz obrane 1.opt. FI na prvom ispitivanju u državnom odvjetništvu 21. svibnja 2020.koja je reproducirana s DVD snimke na ročištu rasprave održanom 6. srpnja 2021., nakon što je 1.opt. FI iznio svoju obranu na tom ročištu rasprave, a čiji sadržaj prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude uopće ne navodi niti se osvrće na istu, a kamoli analizira, proizlazi sasvim drugačije u odnosu na naprijed navedeni događaj, način odlaska kod javnog bilježnika u [adresa]. Naime, 1.opt. FI je u svezi toga, odlaska kod javnog bilježnika u [adresa], prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika kazao da mu se javio MI s molbom da ga odveze u [adresa] kod javnog bilježnika, jer da je dogovorio s ZI (2.opt. ZI) neke novce, da mu je ZI pomogao riješiti neki veći dug. On da je na to pristao, MI da mu je platio gorivo koje je on natočio u automobil te ga je odvezao u [adresa] kod javnog bilježnika. Kazao je da on nije ulazio u ured javnog bilježnika već je sačekao u čekaonici. Cijelim putem do [adresa] da su pričali, MI da mu je govorio da je u problemima i da mu samo F (2.opt. ZI) može pomoći. 1.opt. FI je kazao da MI nije bio niti prisiljen, niti uplašen, da se normalno ponašao, bez znakova straha ili bilo čega drugog. Kada su došli kod javnog bilježnika u [adresa] da je tamo već bio 2.opt. ZI, MI da se dogovarao s 2.opt. ZI, a on da se nalazio malo dalje od njih i da nije znao o kojem se iznosu radi. Vidio je da MI nije bio ni prisiljen niti natjeran, da je ušao u javnobilježnički ured, rekli javnom bilježniku i potpisali, onda je najnormalnije MI automobilom odvezao doma.

8.4. Vezano za pozajmicu novca ošt. MI, 1.opt. FI u obrani na raspravi je kazao da je oštećenik od njega tražio da mu pozajmi barem 500 eura zbog nekih kockarskih dugova, ali da on to nije mogao učiniti iz razloga što nije imao novca te je oštećenika uputio na svog prijatelja ZI. Tog istog dana da ga je nazvao oštećenik i kazao mu da je ZI pristao pozajmiti mu 500 eura. Nakon desetak dana opet mu se javio oštećenik i kazao da je zapao u još veće dugove, da mu roditelji ne žele pomoći pa da se on sažalio nad oštećenikom i odlučio mu pomoći, novca da je imao jer je u to vrijeme prodao svoj automobil za 15.500,00 eura, ali da je oštećeniku trebalo 20.000,00 eura, zbog čega je pored svojih 15.500,00 eura trebao pribaviti još 4.500,00 eura, pa je tih 4.500,00 eura za oštećenika pozajmio od 2.opt. ZI, ali nikako nije želio da oštećenik zna kako mu je on (1.opt. FI) pozajmio sav taj novac, već da misli da se radi o novcu 2.opt. ZI. U svezi istog, prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, 1.opt. FI je u bitnom kazao drugačije, da kada mu se javio oštećenik drugi put da mu je kazao da je dogovorio s 2.opt. ZI da mu pozajmi neki novac, da mu ZI pomaže riješiti neki veći dug i da se njegova uloga svodila na to da oštećenika odveze u [adresa] kod javnog bilježnika, o čemu je naprijed već bila riječ. Dakle, radi se o dva potpuno različita kazivanja optuženika vezano za okolnost o čijem se novcu radilo, čiji novac je navodno pozajmljen ošt. MI.

8.5. Nadalje, 1.opt. FI u obrani pred državnim odvjetnikom je kazao da otkad je dao broj telefona 2.opt. ZI oštećeniku i vozio ga u [adresa] kod javnog bilježnika, nije sudjelovao u nikakvim radnjama vezanim za povrat pozajmice oštećenika. Međutim, iz obrane 2.opt. FI na ročištu rasprave proizlazi da je on bio itekako angažiran u radnjama da ošt. MI vrati navodno pozajmljeni iznos pa je tako kazao da je oštećeniku slao poruke vezano za povrat novca, oštećenik mu je poslao broj mobitela svog oca, išao je na sastanak s oštećenikovim ocem zajedno s 2.opt. ZI, s oštećenikom je dogovorio sastanak na autobusnoj stanici u ABC, gdje su se i sastali, o problemu s povratom pozajmice da je razgovarao i s 3.opt. ĆI koji ga je upoznao s 4.opt. VI, bio je na sastanku koji je dogovorio 3.opt. ĆI s oštećenikom PI i 4.opt. VI kod ABC i naposljetku zajedno s 2.opt. ZI na dogovorenom sastanku u lokalu "ABC" s oštećenim PI i njegovim ocem EI, gdje je oštećenik trebao vratiti dug, kada su i uhićeni.

8.6. Dakle, 1.opt. FI ima dvije potpuno sadržajno oprečne obrane, kod državnog odvjetnika prilikom prvog ispitivanja i na ročištu rasprave, a prvostupanjski sud cijeni samo onu s ročišta rasprave, koja je dijametralno suprotna obrani njegovoj obrani iznesenoj pred državnim odvjetnikom, pritom ne dajući ni jedan razlog zašto prihvaća (kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi) upravo obranu imenovanog optuženika s ročišta rasprave, a ne prihvaća obranu pred državnim odvjetnikom.

8.7. Glede obrane 3.opt. ĆI, on tvrdi da je znao da su 1.opt. FI i 2.opt. ZI pozajmili novac ošt. MI, ali nije znao koji iznos. I ošt. MI u svom iskazu i 1.opt. FI u svojoj obrani tvrde da je bilo u pitanju 500,00 eura, pa nije jasno kako prvostupanjski sud utvrđuje da je 2.opt. ZI oštećeniku pozajmio 20.000,00 eura, osim iz bianco zadužnica (oštećenik je objasnio zbog čega ih je potpisao) i iskaza svjedoka SI, koji bi vidio da je oštećenik po izlasku iz javnobilježničkog ureda imao jednu kuvertu u kojoj su se nalazile novčanice u eurima koje je brojao u automobilu (ali se nije mogao izjasniti o iznosu). Prvostupanjski sud se ne izjašnjava o tvrdnji 1.opt. FI na raspravi da je iz pukog sažaljenja prema poznaniku ošt. MI on zapravo pozajmio 20.000,00 eura, svojih 15.500,00 eura koje je imao od prodaje svog automobila, a ostatak od 4.500,00 eura da je čak pozajmio od 2.opt. ZI, da bi ošt. AI mogao pozajmiti njemu potrebnih 20.000,00 eura, dakle svom poznaniku, ali nije želio da oštećenik zna da mu upravo on pozajmljuje novac, već da je prikazao da se radi o novcu 2.opt. ZI. A onda se postavlja pitanje, ako se pak radi o stvarnoj pozajmici od 20.000,00 eura 1.opt. FI oštećeniku, kako on to tvrdi u svojoj obrani, je li logično i životno prihvatljivo da osoba u dobi od 19 godina (1.opt. FI) pozajmljuje zbog navodnog sažaljenja poznaniku 20.000,00 eura bez ikakvog osobnog interesa (kamate i sl.), da u tu svrhu dio novca čak i pozajmljuje od druge osobe (od 2.opt. ZI) 4.500,00 eura, a onda uopće ne želi da osoba kojoj tako puno i nesebično pomaže uopće zna da mu je upravo on pomogao. Vezano za istu osobu, 1.opt. ABC.opt. ĆI u obrani prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, kod koje obrane je ostao i na ročištu rasprave, tvrdi da mu je 1.opt. FI dužan 500,00 eura, da je istome i prije pozajmljivao i da ga poznaje cijeli život, da 1.opt. FI nigdje ne radi, da je kockao, da je prokockao novac od svoje obitelji, posuđivao novac od prijatelja i da je dužan mnogima, da je 2.opt. ZI dužan 5.000,00 eura. Prvostupanjski sud ne vjeruje ošt. MI, između ostalog jer je ovisnik o kocki. Je li po tom istom kriteriju onda ne treba pokloniti vjeru i obrani 1.opt. FI na ročištu rasprave, kojoj prvostupanjski sud očito vjeruje, kada iz obrane 3.opt. ĆI jasno proizlazi da se radi o teškom ovisniku o kockanju koji je mnogima dužan? Je li prihvatljiva tvrdnja 1.opt. FI iznesena u obrani na ročištu rasprave, da je imao 15.500,00 eura od prodaje svog automobila, a kada mu je predočen službeni podatak da u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 6. srpnja 2021. nije bio vlasnik nikakvog automobila, nudio objašnjenje da je automobil koji je prodao dobio od roditelja? A u ugovoru o kupoprodaji motornog vozila (list 735 spisa), neovjerenom, proizlazi da je kupac upravo 1.opt. FI, a prodavatelj 2.opt. ZI, od koga onda poslije navodno pozajmljuje 4.500,00 eura da bi ih, uz svojih 15.500,00 eura od prodaje tog istog automobila (četiri mjeseca poslije prema također neovjerenom ugovoru prodao izvjesnom KI), ukupno 20.000,00 eura pozajmio iz čistog sažaljenja prema poznaniku ošt. MI, bez ikakvog interesa za sebe (kamate i sl.), štoviše nije uopće želio da za to njegovo "dobro djelo" njegov poznanik ošt. MI sazna. Nadalje, ako se radi o novcu 2.opt. ZI (20.000,00 eura), kako utvrđuje prvostupanjski sud, treba se zapitati je li logično i životno prihvatljivo da osobi koju zna samo iz viđenja (ošt. MI) pozajmljuje tako veliki iznos novca i to bez ikakvog interesa za sebe (kamate i sl.) i kako onda cijeniti osnovanu obranu 1.opt. FI s ročišta rasprave, a iz konteksta obrazloženja prvostupanjske presude bi proizlazilo da je sud prihvaća kao istinitu, u kojoj ovaj optuženik tvrdi da se radilo o njegovu novcu (20.000,00 eura – i to 15.500,00 eura od prodaje svog automobila i 4.500,00 eura pozajmljenih od 2.opt. ZI, a sve da bi iz sažaljenja prema poznaniku ošt. MI mogao pozajmiti 20.000,00 eura, bez ikakvog osobnog interesa za sebe i znajući da se radi o osobi koja je u kockarskim dugovima).

8.8. Sve naprijed navedeno dovodi u ozbiljnu sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se radilo o stvarnom dugu ošt. AI u iznosu od 20.000,00 eura i da je, kako prvostupanjski sud zaključuje "sasvim jasno" da je ošt. MI u javnobilježničkom uredu ĐI u [adresa] na prijevaran način od 2.opt. ZI pozajmio 20.000,00 eura s unaprijed stvorenom namjerom da pozajmljeni iznos ne vrati. Da je utvrđenje prvostupanjskog suda, za sada, pogrešno proizlazi i iz drugih okolnosti. Naime, 4.opt. VI u obrani tvrdi da je njegova namjera bila na zamolbu 1.opt. FI razgovorom, a ne prisilom, utjecati na ošt. MI da vrati dug i da se on oštećenom i njegovu ocu JI predstavio pravim imenom VI, a ne kao Z. Međutim, da tome nije tako ne proizlazi samo iz iskaza ošt. MI i njegova oca JI, već i iz obrane 2.opt. ZI. Naime, iz obrane imenovanog optuženika proizlazi da mu je ošt. MI rekao da mu je neki Z prijetio metkom, za koga on nije čuo dok mu 1.opt. FI nije kazao da mora preuzeti novac od oštećenika, tada da je pitao tko je Z, međutim 1.opt. FI mu je kazao da to nije bitno, da on zna tko je Z te da je prvi put čuo za Ć tog dana kada su išli po novac i da mu je tada 1.opt. FI rekao da on mora "pokupiti" novac jer da je Z rekao da papiri glase na njega (na 2.opt. ZI). Dalje je objasnio u svojoj obrani da kada je došao u kafić da mu je otac oštećenika JI kazao da mu mora dati 22.000,00 eura jer da mu je tako rekao Z i da su mu prijetili, da im je Z prijetio, da im je ostavio metak. Nadalje, iz obrane 3.opt. ĆI jasno proizlazi da mu je 1.opt. FI slao poruke preko mobitela, što treba pisati u porukama koje bi onda on (3.opt. ĆI) po njegovom zahtjevu slao ošt. MI, osobu s kojom se oštećenik trebao naći zove "Z", a nedvojbeno se radi o 4.opt. VI. Vezano za ulogu "Ć", odnosno 4.opt. VI, prvostupanjski sud je propustio cijeniti da je od ošt. JI, oca oštećenika, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzet jedan metak za pištolj ili automatsko oružje cal. 45 ACP (11,43 mm), koji metak je njegovom sinu ošt. MI, nakon sastanka na koji je oštećenik došao prijevarom, odnosno zbog navodne zainteresiranosti 3. opt. ĆI da od njega kupi mobilni uređaj, dala u ruku osoba koja se tada predstavila kao "Z", a radi se o 4.opt. VI, rekavši oštećenom da ga čuva, taj metak, za sebe, što je on shvatio kao ozbiljnu prijetnju i bio u velikom strahu za svoj život, jer da je kod tog "Ć" u okopojasnoj torbici, kada je vadio kutiju cigareta, vidio i pištolj.

4.opt. VI je u to vrijeme bio zaposlen u interventnoj policiji, a iz izvješća ..., ABC, ABC Zagreb (list 397 spisa) proizlazi da je 4.opt. VI između ostalog streljiva, kao pripadnik interventne policije, bio zadužen i za streljivo 45 ACP (11,43 mm), koje streljivo da je jedno od službenih streljiva interventne policije, dakle da je imenovani optuženik osobno dužio navedeno streljivo, da je bio i u posjedu istog streljiva 45 ACP (11,43 mm). Nadalje, iz izvješća policijskih službenika Službe organiziranog kriminaliteta, vezano za prikrivenu policijsku radnju tzv. klopku koja je provedena 20. svibnja 2020. (list 226 spisa), proizlazi da kada su 2.opt. ZI i 1.opt. FI došli u caffe bar "..." gdje su trebali preuzeti novac od JI (oko 14 sati), ispred tog caffe bara usporeno je prošao osobni automobil marke "Hyundai Coupe FX" reg. oznake [registarska oznaka], za koji je automobil kasnije utvrđeno da je vlasništvo upravo 4.opt. VI. Glede uloge 4.opt. VI u predmetnom slučaju, koji niti po godinama života nikako ne spada u društvo ostalih optuženika i oštećenika, treba razmotriti i u kontekstu same njegove obrane. Tako je u svom iskazu naveo vezano za sastanak s oštećenikom, da oštećenik nije mogao izići iz automobila koliko je bio u strahu i da on ne zna što su oni (ostali optuženici) oštećeniku napričali da će on njemu napraviti, da je oštećenik bio u tolikom strahu da je on mislio da će se srušiti, da nije mogao stajati na nogama od straha, a iz obrane 3.opt. ĆI proizlazi da je uloga 4.opt. VI, po ideji 1.opt. FI, bila naplatiti dug od oštećenika.

8.9. Slijedom svega naprijed navedenog, proizlazi da je prvostupanjski sud, za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, pred potpuno izmijenjenim vijećem, ponovno provesti već provedene dokaze te druge dokaze za koje se ukaže potreba koje će analizirati pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i obrane optuženika koje su iznijeli ili će ih iznijeti tijekom postupka. Prvostupanjski sud će pomno analizirati i ocijeniti, zasebno, ali i dovodeći u svezu s obranama ostalih optuženika i izvedenih dokaza, obranu 1.opt. FI. I to ne samo jednu, onu iznesenu na ročištu rasprave, već i onu koju je iznio prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, a koje su, što je već naprijed spomenuto, dijametralno suprotne. Prvostupanjski sud će u odnosu na obranu ovog optuženika iznijetu na ročištu rasprave, a koju je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, razvidno je iz konteksta obrazloženja iste, prihvatio kao istinitu, razmotriti i ocijeniti je li logično i životno prihvatljivo da 1.opt. FI tada u dobi od 19 godina, nakon što po njegovom kazivanju desetak dana ranije nije imao niti 500,00 eura pozajmiti ošt. MI, već ga je uputio na 2.opt. ZI, za oštećenika je znao da je u kockarskim dugovima (jednako kao i on, kako proizlazi iz obrane 3.opt. ĆI), svom ipak samo poznaniku, kako tvrdi u obrani, iz sažaljenja pozajmiti tako veliki iznos kao što je 20.000,00 eura, da čak pribavlja od 2.opt. ZI iznos od 4.500,00 eura, koliko mu je trebalo da uz svojih 15.500,00 eura ošt. MI pozajmi iznos od 20.000,00 eura, bez ikakvih osobnih dobitaka ili interesa u smislu zarade (kamate i sl.) i to sve za jednog poznanika opterećenog kockom i kockarskim dugovima. Prvostupanjski sud će jednako pomno ocijeniti i opravdanost zaključka iz pobijane presude da se u konkretnom slučaju radilo o stvarnom dugu od 20.000,00 eura i da je, kako je prvostupanjski sud naveo u pobijanoj presudi "sasvim jasno" da je ošt. MI u javnobilježničkom uredu ĐI u [adresa] na prijevaran način od 2.opt. ZI pozajmio 20.000,00 eura s unaprijed stvorenom namjerom da pozajmljeni novac ne vrati. Dakle, radi li se o novcu, u iznosu od 20.000,00 eura, od 1.opt. FI ili o novcu 2.opt. ZI. Ako se tvrdi da se radi o novcu 1.opt. FI onda je to potrebno razmotriti u smislu naprijed iznesenog, a ako pak se tvrdi da se radi o novcu 2.opt. ZI, jednako tako je li logično i životno prihvatljivo da 2.opt. ZI, koji prema vlastitom iskazu ima dva kredita za kuću i u novčanom je "škripcu", jedva poznaniku ošt. MI bez ikakvog vidljivog interesa za sebe pozajmljuje tako veliki iznos od 20.000,00 eura i to unatoč tome što je za njega (oštećenika) i 1.opt. FI čuo da zajedno kockaju. Nadalje, prvostupanjski sud će razmotriti i to je li logično i životno prihvatljivo da kada su 1.opt. FI i 1.opt. ZI već išli i sastali se u javnobilježničkom uredu u [adresa] s ošt. PI radi toga da on potpiše dvije zadužnice na iznos od 150.000,00 kuna, dakle da se na neki način osiguranju za povrat pozajmljenog novca, iako oštećenik nema nikakve imovine, ako već nisu sklopili ugovor o pozajmici, kako nisu barem ovjerili potpisom kod javnog bilježnika potvrdu ili izjavu o predaji i primitku novca, to barem nije skupo, 10 – 15 eura, a na taj način bi imali itekako snažan dokaz da je ošt. MI predan novac u navedenom iznosu od 20.000,00 eura. Ili to nisu napravili svjesno jer se nije radilo o iznosu od 20.000,00 eura, na koji iznos glase zadužnice (150.000,00 kuna), već o puno manjem pozajmljenom iznosu. Sve navedeno je potrebno pomno razmotriti da bi se onda utvrdio pravi smisao od oštećenika potpisanih zadužnica na naprijed navedeni iznos od 150.000,00 kuna, a i vjerodostojnost iskaza svjedoka SI, budući se u konkretnom slučaju spominju tri različita iznosa koja bi navodno bila pozajmljena oštećeniku (ošt. MI spominje 500,00 eura, 1.opt. Josip ...,00 eura, a 2.opt. ZI spominje "rješavanje" duga od 8.000,00 eura oštećenika prema 1.opt. FI). Nadalje, vezano za terećene prijetnje i prisilu prema oštećeniku, prvostupanjski sud također s većom kritičnošću nego u pobijanoj presudi treba cijeniti ulogu svih optuženika, a posebno 4.opt. VI, pa je tako potrebno cijeniti, ako su namjere 4.opt. VI, koji generacijski uopće nije blizak drugim optuženicima i oštećeniku, doista bile miroljubive i u okviru zakona da pomogne riješiti spor između optuženika (1.opt. FI i 2.opt. ZI) i ošt. MI oko povrata pozajmljenog novca, zbog čega se oštećeniku MI i njegovu ocu JI predstavljao lažnim imenom "Z", a da se tako predstavljao nedvojbeno proizlazi ne samo iz iskaza oštećenika i njegova oca, već i iz obrane 2.opt. ZI ("Pitao sam (1.opt. FI) tko je Z, a FI mi je rekao da nije bitno") i 3.opt. ĆI ("Pisalo je (u porukama ošt. MI) da se mora naći s osobom Z", "Z je osoba koja je poznanik mojih. On se inače zove VI."). Isto tako glede uloge 4.opt. VI, odnosno "Ć", osim kroz iskaz oštećenika i njegova oca, a ono je prema njihovim iskazima bilo obilježeno prijetnjom i prisilom da isplate iznos od 20.000,00 kuna, treba razmotriti i kroz sadržaj obrane 3.opt. ĆI da je uloga 4.opt. VI bila naplata duga po ideji 1.opt. FI i 2.opt. ZI, da mu je oštećenik kazao da mu je neki Z prijetio metkom, a otac oštećenika JI da mu je kazao da im je Z prijetio, da je ostavio metak. U svezi toga, prvostupanjski sud treba cijeniti i to da je metak za koji oštećenik tvrdi da mu ga je pri sastanku dala osoba koja se predstavila kao Z (4.opt. VI), govoreći mu da ga čuva za sebe, je uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzet od oštećenikova oca, a radi se o metku kakvog duže pripadnici interventne policije i takve metke je dužio i 4.opt. VI kao tadašnji pripadnik interventne policije.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te ukinuti pobijanu presudu i temeljem čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Šibeniku, 3. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš