Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Pr-311/2021.-31.
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Kutini, po sutkinji toga suda Dragani Lazarević-Kosanović, u pravnoj stvari tužiteljice UNN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d., iz Osijeka, protiv tuženika Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača, Popovača, Jelengradska 1, OIB 76024026802, zastupani po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku iz Kutine, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti stranaka dana 18. ožujka 2025., radi isplate, 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača iz Popovače, Jelengradska 1, OIB: 76024026802, da tužiteljici UNN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati razliku manje isplaćenih plaća u bruto iznosu 11.771,14 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče kako slijedi:
- za ožujak 2016., na iznos od 99,43 EUR od 15.04.2016.,
- za travanj 2016., na iznos od 108,90 EUR od 15.05.2016.,
- za svibanj 2016., na iznos od 20,79 EUR od 15.06.2016.,
- za svibanj 2016., na iznos od 41,58 EUR od 15.06.2016.
- za lipanj 2016., na iznos od 166,33 EUR od 15.07.2016.,
- za srpanj 2016., na iznos od 152,47 EUR od 15.08.2016.,
- za kolovoz 2016., na iznos od 223,46 EUR od 15.09.2016.,
- za rujan 2016., na iznos od 155,15 EUR od 15.10.2016.,
- za listopad 2016., na iznos od 156,55 EUR od 15.11.2016.,
- za studeni 2016., na iznos od 124,74 EUR od 15.12.2016.,
- za prosinac 2016., na iznos od 103,76 EUR od 15.01.2017.,
- za siječanj 2017., na iznos od 200,78 EUR od 15.02.2017.,
- za veljaču 2017., na iznos od 87,72 EUR od 15.03.2017.,
- za ožujak 2017., na iznos od 76,28 EUR od 15.04.2017.
- za travanj 2017., na iznos od 175,44 EUR od 15.05.2017.,
- za svibanj 2017., na iznos od 152,55 EUR od 15.06.2017.,
- za lipanj 2017., na iznos od 114,68 EUR od 15.07.2017.,
- za srpanj 2017., na iznos od 139,24 EUR od 15.08.2017.,
- za kolovoz 2017., na iznos od 166,82 EUR od 15.09.2017.,
- za rujan 2017., na iznos od 150,85 EUR od 15.10.2017.,
- za listopad 2017., na iznos od 108,45 EUR od 15.11.2017.,
- za listopad 2017., na iznos od 27,11 EUR od 15.11.2017.
- za studeni 2017., na iznos od 110,62 EUR od 15.12.2017.,
- za prosinac 2017., na iznos od 144,86 EUR od 15.01.2018.,
- za siječanj 2018., na iznos od 159,10 EUR od 15.02.2018.
- za veljaču 2018., na iznos od 25,59 EUR od 15.03.2018.,
- za ožujak 2018., na iznos od 283,24 EUR od 15.04.2018.,
- za travanj 2018., na iznos od 189,83 EUR od 15.05.2018.,
- za svibanj 2018., na iznos od 295,11 EUR od 15.06.2018.,
- za svibanj 2018., na iznos od 34,67 EUR od 15.06.2018.,
- za lipanj 2018., na iznos od 352,74 EUR od 15.07.2018.,
- za srpanj 2018., na iznos od 345,54 EUR od 15.08.2018.,
- za kolovoz 2018., na iznos od 285,08 EUR od 15.09.2018.,
- za rujan 2018., na iznos od 383,54 EUR od 15.10.2018.,
- za listopad 2018., na iznos od 286,86 EUR od 15.11.2018.,
- za studeni 2018., na iznos od 345,54 EUR od 15.12.2018.,
- za prosinac 2018., na iznos od 312,23 EUR od 15.01.2019.,
- za siječanj 2019., na iznos od 217,80 EUR od 15.02.2019.,
- za veljaču 2019., na iznos od 349,58 EUR od 15.03.2019.,
- za ožujak 2019., na iznos od 384,48 EUR od 15.04.2019.,
- za travanj 2019., na iznos od 377,39 EUR od 15.05.2019.,
- za svibanj 2019., na iznos od 297,29 EUR od 15.06.2019.,
- za lipanj 2019., na iznos od 462,29 EUR od 15.07.2019.,
- za srpanj 2019., na iznos od 379,98 EUR od 15.08.2019.,
- za kolovoz 2019., na iznos od 432,83 EUR od 15.09.2019.,
- za rujan 2019., na iznos od 341,79 EUR od 15.10.2019.,
- za listopad 2019., na iznos od 403,30 EUR od 15.11.2019.,
- za studeni 2019., na iznos od 303,62 EUR od 15.12.2019.,
- za prosinac 2019., na iznos od 467,76 EUR od 15.01.2020.,
- za siječanj 2020., na iznos od 417,85 EUR od 15.02.2020.,
- za veljaču 2020., na iznos od 410,18 EUR od 15.03.2020.,
- za ožujak 2020., na iznos od 217,25 EUR od 15.04.2020.
izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača da tužiteljici UNN naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.675,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je naznačeno u podnesku od 21. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Tužiteljica UNN (dalje: tužiteljica) podnijela je ovom sudu tužbu dana 13. travnja 2021. protiv tuženika Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača, Popovača, Jelengradska 1, OIB 76024026802 (dalje: tuženik), radi isplate po kolektivnom ugovoru. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika i to na radnom mjestu doktora medicine, liječnika na specijalizaciji te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. Tužiteljica navodi da joj je tuženik isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01.03.2016. do 31. ožujka 2020. i to na način da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine: 93/2014), a u svezi sa čl. 57. st. 2. Kolektivnog ugovora (143/13 – dalje KU). Također tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate rada koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao doktor medicine i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 59. KU. Tuženik nije plaćao dodatak za znanstveni stupanj na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala znanstveni stupanj magistra znanosti čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora (Narodne novine: 141/12 – dalje TKU). Osim toga pogrešno je obračunao naknade plaća na koje tužiteljica ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama čime je povrijedio tužiteljičina prava iz čl. 36. st. 2. KU i čl. 59. st. 1. TKU. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljici po utuženom pravnom osnovu isplati ukupan iznos od 11.771,14 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kako je pobliže navedeno u točci I izreke presude te troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje tužbeni zahtjev, ali osporava tijek kamata kako je određeno u tužbi. Nakon postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik predlaže da sud odbije preinaku tužbe te u odnosu na tužbeni zahtjev donese presudu na temelju priznanja, a u preostalom dijelu da tužbu odbije te da naloži tužiteljici da tuženoj naknadi trošak postupka jer radnje koje je sud proveo nakon priznanja tužbe nisu bile nužne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu i isključiva su posljedica nemarno i paušalno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik tvrdi da je tužiteljica preinačila tužbu proširenjem utuženog iznosa te djelomičnim povlačenjem i istovremenim povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje zatezne kamate. Tuženik ističe prigovor zastare preko, u odgovoru na tužbu priznatog iznosa od 7.963,37 eura iz razloga jer je tužiteljica tužbom tražila isplatu iznosa od 7.963,37 eura (60.000,00 kuna) za koji je navela da je dospio 5. travnja 2016., a kasnije postavlja novi tužbeni zahtjev u iznosu od 11.771,14 eura. Naime, za iznos od 3.807,77 eura (28.689,63 kune) tuženik ističe prigovor zastare jer je od u tužbi označenog dospijeća tražbine do dana utuženja proteklo devet godina.
3. Tijekom postupka tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika navodeći da nije mogla bez svoje krivnje ranije preinačiti tužbeni zahtjev s obzirom da je za postavljanjem preciziranog tužbenog zahtjeva bilo potrebno provođenje vještačenja. Također, ista je navela da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe jer je time učinila radnju radi namirenja jedne te iste tražbine koja je specificirana nakon provedenog vještačenja jer ne posjeduje stručna financijska znanja, a zbog čega ne može snositi štetne posljedice. Tužiteljica je ukazala da uvidom u predmetne platne liste nije naveden iznos kojeg je tuženik propustio isplatiti tužiteljici na ime plaće ili naknade plaće slijedom čega je bilo potrebno provesti vještačenje.
4. Sud je imajući u vidu povišenje tužbenog zahtjeva podneskom od 21. siječnja 2025., a koje povišenje predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, dozvolio navedenu preinaku. Sud je dopustio preinaku tužbe, a to sukladno odredbi iz čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.~ dalje ZPP). Naime, prema odredbi iz čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbeni zahtjev, a prema odredbi iz čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelj može iznimno preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Isto tako odredbom iz čl. 190. st. 3. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Preinaka tužbe tužiteljice se sastoji u činjenici da je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev, a što i predstavlja prema odredbi iz čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaku tužbe. Sud smatra da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, prvotni tužbeni zahtjev je postavljen u jedinstvenom iznosu zbog čega je sud odredio provedbu dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem sukladno odredbi iz čl. 250. ZPP-a te je tako određena vještakinja utvrdila drugačiji iznos u odnosu na iznos koji je tužiteljica potraživala u tužbi i slijedom čega je tužiteljica kasnije i uredila tužbeni zahtjev sukladno vještačkom nalazu.
5. Nadalje, u odnosu na preinaku izvršenu podneskom od 21. siječnja 2025. uslijed usklađenja s nalazom i mišljenjem vještaka, sud nalazi kako utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja predstavljaju nove činjenice koje tužiteljica nije mogla znati u vrijeme zaključenja prethodnog postupka (u platnim listama nije naveden iznos kojeg je tuženik propustio isplatiti tužiteljici na ime plaće ili naknade plaće), odnosno prije provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, slijedom čega je imenovana tek po provedenom vještačenju bila u mogućnosti urediti tužbeni zahtjev u odnosu na sporne dodatke koji joj nisu plaćeni za sve sate rada, koje potražuje u ovom postupku. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o propustu na strani tužiteljice, već o okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je proveden na temelju prijedloga tužitelja u tužbi.
6. Sud je stoga u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 299 st. 1. i 2. ZPP-a i analognom primjenom citirane zakonske odredbe odlučio dopustiti tužiteljičinu preinaku.
7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze vršeći uvid u obračunske isprave za isplatu plaće naknade za razdoblje od veljače 2016. do ožujka 2020. (stranica 6- 113 spisa), podneske tužiteljice i tuženog, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka Lidije Jurković od 13. siječnja 2025. (stranica 143-148 spisa).
8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.
9. Odredbom članka 59. KU (''Narodne novine'' broj 143/13) propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.
10. Odredbom članka 36. st. 2. KU propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“.
11. Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje TKU) propisano je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“.
12. Odredbom čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora NN 141/12 (dalje: TKU) propisano je „Osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.“. Dok je odredbom čl. 54. st. 11. TKU propisano „Dodaci iz ovoga članka međusobno se NE isključuju.“
13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., broj: Su-IV-56/19 zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
14. Obzirom da tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 55. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU, kao i isplatu dodatka za znanstveni stupanj temeljem članka 54. stavak 2. TKU, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno članku 36. stavak 2. KU, tužiteljica sukladno gore navedenom pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske ostvaruje pravo i na dodatke i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
15. Na okolnost utvrđivanja vrijednosti dodataka na plaću odrađenih sati prekovremenog rada provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Lidiji Jurković.
16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da prema podacima prikazanim na platnim listama u periodu za plaće od ožujka 2016. do ožujka 2020. tužiteljici je evidentirano 2.468 sati prekovremenog rada. Na ostvarene prekovremene sate u nalazu su obračunati dodaci u bruto iznosu i to liječnički dodatak na plaću (iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi) u iznosu od 3.107,19 eura i dodatak za rad u otežanim uvjetima u iznosu od 4.125,91 eura, na dodatak za znanstveni stupanj u iznosu od 3.437,91 eura te razlika manje isplaćene naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.100,12 eura.
17. Nalaz i mišljenje izrađen je na temelju financijske dokumentacije, isti je detaljan, argumentiran i obrazložen po stavkama, stranke mu nisu prigovarale i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.
18. Slijedom navedenog tužiteljici je na ime razlike manje isplaćenih plaća i naknade za godišnji odmor zbog neobračunavanja naknade na osnovu vrijednosti prekovremenih sati, dosuđen bruto iznos od 11.771,14 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate.
19. Prema odredbi članka 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.
20. Ovopredmetna tužba je dostavljena sudu 13. travnja 2021., dok je najstarije potraživanje tužiteljice 15. travanj 2016. te je stoga prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtijeva u cijelosti neosnovan jer je do preinake došlo povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, a kada je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe. Kako glavnica potraživanja nije zastarjela, nije zastarjela niti zatezna kamata, obzirom da zatezna kamata prati sudbinu glavnice, što znači da se može potraživati sve dok se može potraživati i glavni dug, prema tome prigovor zastare nije osnovan temeljem odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima, a i tijek zastare je prekinut ovom tužbom u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima.
21. Odredbama čl. 45 st. 4. i 5. ZPD/04 odnosno čl. 24. st. 2. i 3. ZPD/16 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/05, 68/07, 146/08, 20/09,, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, 137/15
– dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca, svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a i čl. 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjeno za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja te umanjenog za osobni odbitak, odnosno sukladno odredbi čl. 23. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19 i 80/19) pri svakoj isplati u tijeku jednog kalendarskog mjeseca.
22. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada kao poreza po odbitku.
23. Stoga, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastave dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.
24. Parnični trošak je tužiteljici dosuđen na temelju odredbe članka 155. ZPP- a, obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom. Sud je tužiteljici priznao trošak prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) i to: troškove za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr.7.toč.1.), troškove sastava podnesaka od 8. travnja 2022. i 21. siječnja 2025. iznos od po 200,00 eura (Tbr. 8.toč.1.), troškove pristupa ročištima od 5. prosinca 2024. i 18. ožujka 2025. od po 200,00 eura (Tbr. 9.toč. 1.), troškove pristupa ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.toč.3.), sve uvećano za 25 % PDV-a 275,00 eura. Sud je također priznao tužiteljici troškove predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.675,00 eura.
25. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) a tijek iste određen je od dana donošenja ove presude, kao dana od kada je tuženik saznao sa svoju obvezu i njezinu visinu.
26. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Kutini 3. travnja 2025.
S u t k i nj a :
Dragana Lazarević-Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku