Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-665/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice- specijalistice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ĐE, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnici RE, dipl. iur., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5402/2022-12 od 21. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5402/2022-12 od 21. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 42.717,02 kn / 5.669,52 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana."
2. Protiv te presude žali se tužitelj i pobija ju u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima, a podredno predlaže ukinuti ju i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.669,52 eura, s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete. Tužitelj temelji zahtjev na odredbama čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. dalje: ZOMO) zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. rujna 2020.
6. Iz stanja spisa proizlazi kako među strankama nije sporno:
-da je tužiteljev osiguranik, GE, 17. studenog 2003. ozlijeđen u prometnoj nezgodi koju je prouzročilo nepoznato vozilo,
- da je konačnim rješenjem tužitelja broj 525774 od 7. lipnja 2006. GE priznato pravo na invalidsku mirovinu, te da je prometna nezgoda, koja je priznata kao ozljeda na radu, utjecala na njegovu invalidnost u omjeru od 30%,
- da je tužitelj GE u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. rujna 2022. isplatio invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 142.390,05 kn, te da 30% od tog iznosa predstavlja ovdje utuženi iznos.
7. Tijekom postupka nije sporna činjenica da je GE pretrpio tjelesne ozljede, ni gubitak njegove radne sposobnosti, zbog čega mu je priznata invalidska mirovina po osnovi ozljede na radu.
8. Tuženik smatra da pravnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP) pa se predmet spora svodi na materijalnopravno pitanje: na temelju kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ozlijeđenom u prometnoj nesreći krivnjom osiguranika tuženika.
9. Prvostupanjski je sud ovu dvojbu riješio primjenom odredbe čl. 44. st. 5. ZOOP-a, kojom je propisano da zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.
10. Sud obrazlaže da tom odredbom izrijekom isključena tuženikova odštetna odgovornost kada je šteta nanesena uporabom nepoznatog prijevoznog sredstva, pa je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, premda je i njegovom pravilnom primjenom trebalo donijeti istu odluku o tužbenom zahtjevu.
12. Naime, kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1074/2015-2 od 30. siječnja 2019., odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP-a pravo na naknadu štete oduzeto je zavodima za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društvima za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i drugim fizičkim i pravnim osobama koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva. Zbog toga samo u slučaju da je neposredno oštećeniku naknadio štetu ili dio štete, tužitelj na temelju ove odredbe ne bi imao pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda, a to ovdje nije slučaj.
13. Za odluku u ovom sporu, po ocjeni ovog suda mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće.
14. U utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO koji odredbom čl. 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.
15. Pitanje prava na naknadu štete regulirano je u istom razdoblju i ZOOP-om i to čl. 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
16. Tako je odredbom članka 27. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
17. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci pod poslovnim brojem Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a istovjetno pravno shvaćanje reafirmirano je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-374/2022 od 26. listopada 2022.).
18. Iz navedenoga proizlazi da je stvarna šteta koju tužitelj trpi razmjerni iznos mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Kako predmetni tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev za isplatu dijela invalidske mirovine koju je GE pretrpio u štetnom događaju i koji mu je priznat kao ozljeda na radu, nema ni razlike, odnosno štete.
19.Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, trebalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Split, 3. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dragica Samardžić
