Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-91/2019-69
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. tužiteljice ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Božidaru Klepaču, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Posojilnica Bank eGen, OIB: 24250429800, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon dovršene glavne rasprave održane 17. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 3. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da ovrha u ovršnom predmetu koji se kod Općinskog suda u Čakovcu vodi pod brojem Ovr-1020/18, po prijedlogu tuženika/ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen, OIB: 24250429800, sa sjedištem u [adresa], prema tužiteljima/ovršenicima ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] te ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nije dopuštena.
II/ Nalaže se tuženiku POSOJILNICA BANK eGen, OIB: 24250429800, sa sjedištem u [adresa], da tužiteljima ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] te ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi prouzročen iznos parničnih troškova, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa nadalje do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade troškove ovog postupka u iznosu od 2.187,50 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli tužbu radi nedopuštenosti ovrhe, u tužbi navodeći:
- da Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu, broj: 28 Ovr-1020/18-14 od 15. veljače 2019. godine 1., 2. i 3. ovršenici, ovdje 1., 2. i 3. tužitelji, upućeni su da u roku od 15 dana od primitka predmetnog Zaključka pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;
- da tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio je protiv 1., 2. i 3. tužitelja, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na nekretnini 1. ovršenika, ovdje 1. tužitelja, te pokretninama i računima 1., 2. i 3. ovršenika, ovdje 1., 2. i 3. tužitelja, da predmetni prijedlog dostavljen je Općinskom sudu u Čakovcu dana 07.12.2018., a da u navedenom se prijedlogu potražuje novčano potraživanje iz 2008., a temeljem ovršne isprave – Rješenja o ovrsi broj: 28 Ovr-1020/18-2 od 27. prosinca 2018.;
- da s obzirom da, temeljem Ugovora o otplati kredita od 15. siječnja 2008., a koji Ugovor je potpisan u Republici Hrvatskoj dana 3. ožujka 2008., proizlazi da se predmetna tražbina podmiruje u anuitetima kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, to tužitelji smatraju da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj je propisano da takve tražbine zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, te da slijedom navedenog razvidno je kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno u pobijanom Rješenju o ovrsi;
- da tužitelji smatraju kako je predmetna ovrha nedopuštena i iz razloga što je tražbina tužene prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenici, ovdje tužitelji, više nisu mogli istaknuti prilikom ovjeravanja javnobilježničke isprave; da predmetnim Ugovorom o kreditu navedena je glavnica kredita u iznosu od 30.000,00 EUR-a, međutim, tužitelji nikada nisu primili od pravnog prednika tuženika iznos od 30.000,00 EUR-a, već je njima dana 06. ožujka 2008., nakon potpisivanja Ugovora o kreditu, isplaćen iznos od 29.400,00 EUR-a pa je stoga tražbina djelomično prestala na temelju činjenice (nepotpune isplate) koja je nastala nakon potpisivanja Ugovora o kreditu, a nedvojbeno je razvidno kako je tužiteljima isplaćen manji iznos od ugovorenog;
- da tužitelji ujedno smatraju da je predmetna ovrha nedopuštena i iz razloga što tužena nije evidentirala uplate koje je tužiteljica ŠU podmirivala po predmetnom Ugovoru o kreditu plaćanjem mjesečnih anuiteta i to u odvjetničkom uredu LU i IU, u [adresa], da temeljem izvršenih uplata izdavane su odvjetničke uplatnice temeljem kojih je ukupno isplaćeno 5.200,00 EUR-a; dalje navodeći da tužena u ovršnom postupku svoju tražbinu zasniva na Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u kojem je razvidno da tužena samo s osnova glavnice potražuje iznos od 32.602,56 EUR-a što je suprotno visini kredita koji proizlazi iz Ugovora gdje je visina glavnice naznačena u iznosu od 30.000,00 EUR-a, a također je suprotna i priloženoj isplatnici temeljem koje su tužitelji primili iznos od 29.400,00 EUR- a, te da ukoliko se od navedenog iznosa oduzme iznos od 5.200,00 EUR-a koji su plaćeni punomoćnicima tužene tada je razvidno kako tužena, kao ovrhovoditelj, potražuje daleko veći iznos glavnice od stvarnog stanja eventualnog dugovanja; te da slijedom toga osporava se vjerodostojnost Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužene od 18. listopada 2018., a koji je kao prilog dostavljen iz Prijedlog za ovrhu, u kojem je Izvatku navedena glavnica tražbine na dan 01. veljače 2011. u iznosu od 32.602,56 EUR-a, a što nikako ne odgovara stvarnom stanju; da tužitelji u cijelosti osporavaju vjerodostojnost i podobnost za odlučivanje dokumenta pod nazivom "Zakonske zamudne obresti" jer hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje navedeni oblik kamata, a niti su kamate zatražene u vjerodostojnom obračunu kamata kako bi se mogla provjeriti istinitost obračuna i kamatna stopa temeljem kojih je izvršen obračun kamata; da nadalje, temeljem priloženog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužene razmatrajući ga u kontekstu isplaćenog iznosa temeljem Ugovora o kreditu, razvidno je kako je tužena protuzakonito obračunavala kamate uvrstivši ih u glavnicu i na tako obračunatu glavnicu ponovno potražuje i obračunava kamatu; te da s obzirom da u konkretnom ovršnom postupku nisu u potpunosti utvrđene činjenice vezane uz naprijed navedene činjenične navode ove tužbe, to tužitelji smatraju kako se Rješenje o ovrsi zasniva na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te protuzakonitoj tražbini tužene kako to je to navedeno u Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužene čija se vjerodostojnost osporava u cijelosti;
- da tužitelji ujedno ukazuju kako predmetni kredit nije dospio na naplatu, da tužitelji nisu primili raskid Ugovora o kreditu niti da im je tužena opozvala kredit na način da bi stavila u dospijeće cijeli dug pa stoga se ističe da nisu ispunjeni uvjeti za provođenje ovrhe temeljem odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona jer tužena nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave;
- da tužitelji ukazuju na izreku Rješenja o ovrsi u kojoj se potražuje ukupan iznos od 55.259,46 EUR-a s time da se iznos od 32.602,56 EUR-a potražuje s kamatom od 10.10.2018., a iznos od 25.937,84 EUR-a s kamatom od dana pokretanja ovršnog postupka, a da zbroj iznosa od 32.605,56 EUR-a i 25.937,84 EUR-a je veći od zatraženog ukupnog iznosa od 55.259,46 EUR-a odnosno zbroj tih iznosa ukupno iznosi 58.540,40 EUR-a, da slijedom navedenog ukupan iznos tražbine u svojem zbroju nije identičan iznosima od 32.602,56 EUR-a i 25.937,84 EUR-a, te da radi se o matematičkoj nelogičnosti koja dodatno ukazuje da tražbina tužene nije i ne može biti prihvaćena kao vjerodostojna i podobna za vođenje postupka ovrhe pa se stoga ista mora odbaciti; da jednostavnom računicom se vrlo lako može utvrditi da potraživanjem iznosa od 32.605,56 EUR-a i 25.937,84 EUR-a potražuje više od ukupno naznačene visine tražbine pa Rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka Rješenja nerazumljiva i proturječna sama sebi kao priloženim dokazima, te da time je i počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, a koji se primjenjuje i u ovršnom postupku.
1.1. Tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelji predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da ovrha u ovršnom predmetu koji se kod Općinskog suda u Čakovcu vodi pod brojem Ovr-1020/18, po prijedlogu tuženika/ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen, OIB: 24250429800, sa sjedištem u [adresa], prema tužiteljima/ovršenicima ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] te ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nije dopuštena (točka I/ tužbenog zahtjeva), te da nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročen iznos parničnih troškova, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa nadalje do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena (točka II/ tužbenog zahtjeva).
2. U danom odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, ističe kako je tužba tužitelja podnesena izvan roka, a sve iz razloga što su tužitelji zaključak naslovnog suda o upućivanju u parnicu od dana 15.02.2019. godine pod posl. brojem Ovr-1020/18 zaprimili dana 22.02.2019., a predmetnu tužbu predali su sudu neposredno putem prijamne pisarnice dana 11.03.2019. godine iz čega je razvidno da je ista podnesena izvan roka, te da sukladno prethodno navedenom tuženik predlaže sudu tužbu tužitelja odbaciti.
2.1. Dalje, opreza radi, tuženik osporava tužbu u cijelosti, te ističe kako se kompletna tužba temelji na netočnim i neutemeljenim navodima koji nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima niti se uporište u takvim navodima može pronaći u dokumentaciji koja se nalazi u spisu kao niti u dokumentaciji koju tuženik prilaže u spis; da tuženik poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako slijedi. U vezi navoda tužitelja da je u pogledu predmetne tražbine nastupila zastara, tuženik ističe kako je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ugovora o otplati kredita broj 1-06.077.028 koji je dana 15.01.2008. solemniziran od strane javne bilježnike Bojane Štimac, iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-3468/08 te je isti postao ovršan dana 20.11.2010. godine, te s obzirom da se na solemnizirane privatne isprave primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima (N. N. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) (nadalje: ZOO), razvidno je kako tražbina po predmetnom ugovoru o kreditu nije zastarjela. Nadalje, a glede navoda tužitelja da istima nije isplaćen cjelokupni iznos glavnice kredita, tuženik ističe kako su se tužitelji ugovorom o otplati kredita obvezali platiti pristojbu za obradu kredita u visini od 2% od iznosa odobrenog kredita, te da slijedom navedenog, iznos od 600,00 EUR (2% od 30.000,00 EUR) obračunat je prilikom isplate iznosa kredita od 30.000,00 EUR, te da s tim u vezi razvidno je kako su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani i irelevantni. Tuženik navodi da nadalje, iz uplatnica na koje se tužitelji pozivaju, vidljivo je kako isti nisu redovito uplaćivali dugovane iznose, što je rezultiralo obračunom zatezne kamate na dospjele iznose kao i konačno dospijećem cjelokupnog duga, a sve sukladno odredbama ugovora o otplati kredita; te da s tim u vezi razvidno je kako nisu osnovani navodi tužitelja, a sve iz razloga što su sve uplate tužitelja obračunate i priznate u obračunu potraživanja, a što je vidljivo iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od dana 09.10.2018. godine, a s tim u svezi tuženik ističe i da se isto može provjeriti financijskim vještačenjem. Tuženik ističe kako je istina da je u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tuženika naznačeno kako se radi o "Zakonske zamudne obresti", međutim, razvidno je da se radi o zakonskim zateznim kamatama, te se točnost obračuna navedenih iznosa može lako provjeriti; da Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tuženika je vjerodostojna isprava te uz istu nije potrebno prilagati dodatne dokaze o osnovanosti tražbina, međutim, tuženik ističe kako je razvidno da su istome nalazi troškovi prisilne naplate, a što je razvidno iz neredovitog ispunjenja obveza po ugovoru o otplati kredita te opomena koje su upućene tužiteljima od stane tuženika putem punomoćnika; a dalje tuženik ističe kako je predmetni ovršni postupak pokrenut temeljem ovršne isprave, a ne vjerodostojne isprave te tuženik ističe kako isti nije bio ni dužan priložiti izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Na navode tužitelja kako nisu ispunjeni uvjeti za provođenje ovrhe iz razloga što predmetni kredit nije dospio na naplatu, tuženik ističe kako je isti dospio na naplatu dana 20.11.2010. godine, a što je vidljivo iz potvrde ovršnosti izdane od strane javnog bilježnika Bojane Štimac iz [adresa] te se na isto tuženik prethodno očitovao. Zaključno, tuženik ističe kako je iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tuženika razvidno kako je isti uzeo u obzir uplate tužitelja izvršene od dana 02.02.2011. do dana 09.10.2018. godine u iznosu od 3.488,59 EUR za što je umanjio ukupno dugovanje po ugovoru o otplati kredita u iznosu od 58.748,05 EUR, te da slijedom navedenog razvidno je kako je tuženik ispravno naveo tražbinu te u izračunu iste ne postoje nikakve nejasnoće.
2.2. Sukladno svemu prethodno navedenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode tužitelja iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti, a sve uz obvezu da tužitelji naknade tuženiku troškove ovosudnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tužitelji su ostali kod podnijete tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i dokaznih prijedloga. Odgovor na tužbu u cijelosti osporavaju. Ponovno ističu i ukazuju na proturječnosti u prijedlogu za ovrhu, a osobito s obzirom da i jednostavna matematika (postupak zbrajanja i oduzimanja) ukazuje da nije razvidno stvarni iznos dugovanja.
4. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu. Ističe da su pogrešne tvrdnje tužitelja da ne bi primili raskid ugovora o kreditu, a što proizlazi iz samog ovršnog spisa ovog suda pod br. Ovr-1020/18, što proizlazi iz opomena pred ovrhu, presliku kojih opomena zajedno s preslikama povratnicama predaje u spis i za suprotnu stranu. S time u vezi tuženik ukazuje da zastara potraživanja nije nikako mogla nastupiti, da naime, kao što je već u odgovoru na tužbu navedeno potraživanje po Ugovoru o kreditu u cijelosti je dospjelo na naplatu još dana 20.11.2010. budući da je navedenog datuma cjelokupno potraživanje dospjelo na naplatu, a da je isto utvrđeno solemniziranom ispravom razvidno je da se na predmetno potraživanje primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, a da sve kada bi i potraživanje bilo zastarjelo, a što ovdje nije slučaj, tuženik ukazuje i na čl. 222. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da kad protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana hipotekom može se namiriti i iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na vjerodostojnu ispravu, tuženik ukazuje da je to način na koji tuženik izvršava obračun svog potraživanja, te da vjerodostojna isprava ne predstavlja ovršnu ispravu a koja je temelj ovršnog postupka pod br. Ovr-1020/18. Protivi se ostalim navodima tužitelja suprotnim navodima tuženika, te ističe kako je osnov i visina razvidna, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu, dok tužitelji svoje navode ni na koji način ne dokazuju. Tuženik i nadalje predlaže odbacivanje tužbe zbog nepravodobnosti, a podredno odbijanje tužbe jer iz provedenog vještačenja proizlazi da je tužba neosnovana.
5. Tužitelji i nadalje ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva, s time da naznačuju da su u međuvremenu nastupile nove okolnosti, jer je u ovosudnom predmetu broj Ovr- 412/22 provedena ovrha na način da je predmetna nekretnina prodana putem javne dražbe te je tuženiku od dobivene kupovnine isplaćen određeni iznos temeljem rješenja suda s obzirom da je tuženik bio upisan kao založni vjerovnik na predmetnoj nekretnini, da s obzirom da je prvi založni dužnik bila Raiffeisenbank d.d. Zagreb koja je u cijelosti namirena, a od postignute kupovnine je ostatak isplaćen tuženiku, te da u odnosu na predmetni prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi kojim se traži provođenje ovrhe na nekretnini i to čkbr. [katastarska čestica]/B/3/2 upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini je tuženik odnosno tamo ovrhovoditelj, imao upisano založno pravo, tužitelji predlažu uvid u ovosudni premet br. Ovr-412/2022, u kojem predmetu je provedena ovrha putem javne dražbe na predmetnoj nekretnini te je tuženik, kao hipotekarni vjerovnik u cijelosti namiren iz predmetne kupoprodajne cijene pa je stoga, a s obzirom na novonastale okolnosti daljnja provedba ovrhe na predmetnoj nekretnini br. Ovr-1020/18 nemoguća. U prilog svojih navoda tužitelji predaju u spis rješenje o dovršenom postupku ovrhe u ovosudnom predmetu broj Ovr-412/2022-41 a u kojem je razvidno da je nekretnina prodana i da je tuženik, kao prvoupisani vjerovnik namiren. Dalje navodeći da obzirom da je ovrha dovršena i tražbina u cijelosti podmirena, moli sud da odluči o tužbenom zahtjevu na način da isti usvoji i naloži tuženiku podmirivanje parničnih troškova.
6. Tuženik ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih dosad iznijetih navoda i dokaznih prijedloga, te ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe austrijskog prava i to odredbe austrijskog građanskog zakonika i austrijskog zakona o bankarstvu. Tuženik ističe kako je ovršni postupak pod posl. br. Ovr-412/2022 godine, dovršen rješenjem suda od dana 10.10.2024. godine, međutim nisu točni navodi tužitelja kako bi u navedenom postupku tuženik bio u cijelosti namiren; da naime, kako to proizlazi iz rješenje suda od dana 17.06.2024. godine posl. br. Ovr-412/2022-35, tražbina tuženika je samo djelomično namirena, slijedom čega veći dio potraživanja tuženika ostaje nenamiren. Slijedom svega navedenog, tuženik iznova poriče i osporava sve navode tužitelja iz tužbe te se u cijelosti protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka, a sve uz obvezu tužitelja da solidarno naknade tuženiku troškove postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude.
7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu ovog predmeta, to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Zaključak Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 28 Ovr-1020/18-14 od 15. veljače 2019. (listovi br. 10-11 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: presliku Potvrde od 13.10.2016. godine i Izvatka iz sudskog registra za tuženika od dana 02.02.2017. godine uz ovjereni prijevod na hrvatski jezik (listovi br. 18-28 spisa); dokumentaciju priloženu po tuženiku: preslike Opomena od 26.10.2010. s priloženim povratnicama (listovi br. 32-37 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige od 14.03.2022. (listovi br. 50-51 spisa); dokumentaciju priloženu po tužiteljima: Rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 25 Ovr-412/2022-41 (Ovr-1806/11) od 10. listopada 2024. (listovi br. 198-200 spisa); dokumentaciju dostavljenu po tuženiku: Rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 25 Ovr- 412/2022-35 (Ovr-1806/11) od 17. lipnja 2024. (listovi br. 207-212 spisa); te uvid u priključeni spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije Ovr-1020/2018) i priključeni spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-412/2022 (ranije Ovr-1806/2011).
7.1. Nadalje je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, Kseniji Špoljarić, mag.oec. iz Čakovca, te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka od 19. rujna 2022. (listovi br. 59-77 spisa), a koji je sudski vještak i usmeno saslušan na raspravi kod suda.
7.2. Saslušanje predloženog svjedoka LU nije bilo moguće provesti zbog obveze čuvanja odvjetničke tajne sukladno Kodeksu odvjetničke etike, a s obzirom da tuženik istome nije dao suglasnost da isti može iskazivati u svojstvu svjedoka u ovom predmetu. Nadalje, saslušanje predloženog svjedoka JU nije provedeno, budući se isti višekratno pozivan na ročišta u ovom predmetu ispričao zbog bolesti, pa su od tog dokaznog prijedloga obje parnične stranke odustale. Nije provedeno ni saslušanje tužitelja, jer su tužitelji odustali od prijedloga da se saslušaju kao stranke u ovom postupku.
8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti neosnovanim.
9. Odredbama članka 50. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje: OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi, donesenog na temelju ovršne isprave, ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
9.1. Odredbama članka 52. st. 1. i 3. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, da će sud ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
9.2. Prema odredbi članka 55. st. 3. OZ-a, a koja se primjenjuje osnovom članka 52. st. 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.
10. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu posl. broj Ovr-509/2020; ranije posl. broj Ovr-1020/2018, sud je utvrdio:
- da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj dana 5.12.2018. podnio Prijedlog za ovrhu protiv ovdje 1., 2. i 3. tužitelja kao I., II. i III. ovršenika, kojim je temeljem ovršne isprave i to Ugovora o otplati kredita (jednokratni kredit) broj 1-06.077.028 od dana 15.01.2008. godine solemniziranog od strane javne bilježnice Bojane Štimac iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-3468/08 dana 03.03.2008. godine i koji je postao ovršan dana 20.11.2010. godine, radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, u iznosu od ukupno 55.259,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 32.602,56 EUR po stopi koja je promjenjiva a izračunava se uvećanjem stope redovne ugovorene kamate iz solemniziranog Ugovora o otplati kredita (a koja je vezana za 3-mjesečni EURIBOR s dodatkom od 3,75 godišnje) za 4%, a koje kamate teku od dana 10.10.2018. godine pa do namirenja ovrhovoditelja te zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 25.937,84 EUR po stopi koja je promjenjiva a izračunava se uvećanjem stope redovne ugovorene kamate iz solemniziranog Ugovora o otplati kredita (a koja je vezana za 3-mjesečni EURIBOR s dodatkom od 3,75 godišnje) za 4%, a koje kamate teku od dana pokretanja ovršnog postupka pa do namirenja ovrhovoditelja, te radi prisilne naplate troškova ovog ovršnog postupka određenih u rješenju o ovrsi zajedno sa zateznim kamatama po stopi sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, predložio određivanje ovrhe na nekretnini u vlasništvu I. ovršenika i to: 1/1 zk.č.br. 26/B/3/2 u naravi kuća, dvorište i voćnjak, površine 186 čhv, zk. ul. [broj ZK uloška], sve upisano u k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Čakovcu, određivanje ovrhe na pokretninama I., II. i III. ovršenika, te određivanje ovrhe na novčanoj tražbini po računima i drugim novčanim sredstvima I., II. i III. ovršenika, a kojom su Prijedlogu za ovrhu priloženi: preslika Potvrde od 13.10.2016. godine i Izvatka iz sudskog registra za tuženika od dana 02.02.2017. godine uz ovjereni prijevod na hrvatski jezik, Ugovor o otplati kredita (jednokratni kredit) broj: 1-06.077.028 od 15.01.2008. solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac iz [adresa] dana 03.03.2008. pod brojem: OV-3468/08, Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja o ukupnom stanju nenaplaćenih tražbina od 18.10.2018. sa stanjem ukupnog duga na dan 09.10.2018. i
Uvjerenje Policijske uprave međimurske od 05.07.2017.;
- da je predložena ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 28 Ovr-1020/18-2 od 27. prosinca 2018., kojim je ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) odmjeren trošak tog ovršnog postupka u iznosu od 10.689,00 kuna;
- da su protiv navedenog Rješenja o ovrsi ovršenici (ovdje tužitelji) dana 14.01.2019. podnijeli žalbu, pobijajući navedeno Rješenje o ovrsi iz istih razloga kao u tužbi podnesenoj u ovom predmetu, sa prijedlogom da ih ovršni sud uputi u parnicu temeljem žalbenih navoda iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona, a u odnosu na pogrešne izračune tražbine, kamate i glavnice kao i zatraženih troškova postupka bez vjerodostojne dokumentacije da se Rješenje o ovrsi ukine i Prijedlog za ovrhu odbaci;
- da na žalbu ovršenika (ovdje tužitelja) ovrhovoditelj (ovdje tuženik) očitovao se podneskom od 12.02.2019., na način kao i u danom odgovoru na tužbu u ovom predmetu;
- da Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 28 Ovr-1020/18-14 od 15. veljače 2019. upućeni su ovdje tužitelji kao ovršenici da u roku od 15 dana od primitka ovog zaključka pokrenu parnicu protiv ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja kojom će iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ) istaknutih u žalbi protiv rješenja o ovrsi broj: Ovr-1020/18-2 od 27. prosinca 2018. podnesenoj 14. siječnja 2019. zatražiti da se ovrha u ovom ovršnom predmetu proglasi nedopuštenom; a koji su Zaključak ovdje tužitelji kao ovršenici po svom punomoćniku primili dana 22. veljače 2019.;
- da je po navedenoj žalbi ovršenika (ovdje tužitelja) spis dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Bjelovaru, dana 4. prosinca 2019.;
- da predmetni je ovršni spis vraćen prvostupanjskom ovršnom sudu dopisom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-786/2019-2 od 25. ožujka 2020., sa prijedlogom da se ovrhovoditelj (ovdje tuženik) pozove da dostavi obračun dužne tražbine na dan 09. listopada 2018. iz kojeg će biti jasno vidljivo iz čega se sastoji tražbina (55.259,46 Eura) za koju je donesenim rješenjem o ovrsi određena ovrha, a osobito obračun zatezne kamate do navedenog dana – tj. na koji je iznos vršen obračun kamate i po kojoj stopi;
- da podneskom od 20.05.2020. ovrhovoditelj (ovdje tuženik) djelomično je povukao svoj prijedlog za ovrhu od dana 05.12.2018. i to za iznos od 8.946,51 EUR (55.259,46 EUR – 46.312,95 EUR) dok i dalje ustraje u prijedlogu za ovrhu za iznos od: 46.312,95 EUR-a i to zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 29.838,27 EUR-a po traženoj stopi od dana 10.10.2018. godine pa do namirenja ovrhovoditelja te zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 16.474,68 EUR po traženoj stopi od dana pokretanja ovršnog postupka pa do namirenja ovrhovoditelja; te radi prisilne naplate troškova ovog ovršnog postupka određenih u rješenju o ovrsi zajedno sa zateznim kamatama po stopi sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja; a sve pozivajući se na u navedenom podnesku priložene Izvatke iz poslovnih knjiga od dana 14.05.2020. godine: sa stanjem duga na dan 09.10.2018. godine; sa stanjem duga na dan 14.05.2020. godine; te sa stanjem duga na dan 20.11.2010. godine:
- da je Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 28 Ovr-1020/18-38 od 23. srpnja 2020., pod točkom I. izreke djelomično obustavljena predmetna ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 28 Ovr-1020/18-2 od 27. prosinca 2018. radi namirenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine u iznosu od 8.946,51 EUR-a; te pod točkom II. izreke odlučeno da radi namirenja preostalog dijela ovrhovoditeljeve novčane tražbine i to iznosa od 46.312,95 EUR-a i to zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 29.838,27 EUR-a po stopi koja je promjenjiva, a izračunava se uvećanjem stope redovne ugovorene kamate po stopi koja je primjenjiva, a izračunava se uvećanjem stope redovne ugovorene kamate iz solemniziranog Ugovora o otplati kredita (a koja je vezana za 3-mjesečni EURIBOR s dodatkom od 3,75 godišnje) za 4 %, a koje kamate teku od dana 10.10.2018. godine pa do namirenja ovrhovoditelja te zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 16.474,68 EUR-a po stopi koja je promjenjiva, a izračunava se uvećanjem stope redovne ugovorene kamate iz solemniziranog Ugovora o otplati kredita (a koja je vezana za 3-mjesečni EURIBOR s dodatkom od 3,75 godišnje) za 4 %, a koje kamate teku od dana pokretanja ovršnog postupka pa do namirenja ovrhovoditelja te radi prisilne naplate troškova ovog ovršnog postupka određenih u rješenju o ovrsi zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koje kamata teče od dana do donošenja rješenja o ovrsi pa do dana namirenja ovrhovoditelja, ovrha se nastavlja sukladno rješenju o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-1020/18-2 od 27. prosinca 2018.;
- da Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-786/2019-5 od 7. rujna 2020. riješeno je da žalba ovršenika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu, broj 28 Ovr-1020/18-2 od 27. prosinca 2018., djelomično izmijenjeno rješenjem istog suda broj 28 Ovr-1020/18-38 od 23. srpnja 2020. godine: potvrđuje u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate iznosa od 46.312,95 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 28.679,43 Eura od 10. listopada 2018. godine pa do isplate te u dijelu u kojem je određena ovrha radi prisilne naplate troškova ovršnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi, a preinačuje u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zatezne kamate na iznos od 1.158,84 Eura tekućom od 10. listopada 2018. godine pa do isplate te u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zatezne kamate na iznos od 16.478,68 Eura tekućom od dana pokretanja ovršnog postupka pa do isplate, pa se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan;
- da je Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 29 Ovr-509/20-2 (Ovr- 1020/18) od 13. siječnja 2021. u ovoj ovršnoj stvari obustavljena ovrha na pokretninama I.-III. ovršenika /jer je ovrhovoditelj djelomično povukao prijedlog za ovrhu, i to na pokretninama I., II. i III. ovršenika/, protiv kojeg rješenja nije uložena žalba;
- da Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 29 Ovr-509/20-6 (Ovr- 1020/18) od 24. ožujka 2021. odlučeno je da navedeni ovršni spis broj Ovr-509/20 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen, sa sjedištem u [adresa], OIB 24250429800, protiv I. ovršenika ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi namirenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini ovršenika, u dijelu koji se odnosi na ovrhu na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 26/B/3/2 kuća, dvorište i voćnjak od 186 čhv u vlasništvu I. ovršenika ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 1/1 dijela, spaja se na spis ovog suda broj: Ovr-1806/11 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, protiv ovršenika ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi provođenja jedinstvenog postupka te se u tom dijelu spis razdvaja na novi broj (točka I. izreke); te da pod brojem Ovr-509/20 predmet se nastavlja u odnosu na ovrhu na novčanim sredstvima I. ovršenika ŠU, II. ovršenika TU i III. ovršenika ĆU (točka II. izreke);
- da je FINA dopisom od 22.04.2024. /zaprimljenom kod suda 24.04.2024./, očitujući se na zahtjev suda da li je postupljeno po rješenju o ovrsi ovog ovršnog suda broj Ovr- 1020/18 od 27. prosinca 2018., I ovršenik ŠU, II ovršenik TU, III ovršenik ĆU, očitovala se da je prestala izvršavati navedenu osnovu za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te da do dana isknjiženja po osnovi nema evidentiranih naplata.
11. Nadalje, uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu posl. broj Ovr- 412/2022; ranije posl. broj Ovr-1806/2011; Ovr-1201/2010, na koji je spis kako je prednje navedeno spojen ovršni spis Općinskog suda u Čakovcu posl. broj Ovr- 509/20; ranije posl. broj 1020/2018, u ovršnom predmetu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje 1. tužiteljice kao 1. ovršenice, radi namirenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 26/B/3/2 kuća, dvorište i voćnjak od 186 čhv, sud utvrđuje:
- da je navedena nekretnina u vlasništvu I. ovršenice ŠU (ovdje 1. tužiteljice), prodana na drugoj javnoj dražbi održanoj dana 04. listopada 2022., za iznos od 84.400,00 kuna / 11.201,80 eura;
- da Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 25 Ovr-412/2022-35 (Ovr- 1806/11) od 17. lipnja 2024. iz iznosa cijene dobivene prodajom prednje navedene nekretnine ovršenice ŠU, u iznosu od 11.201,80 eura, namiruje se: potraživanje I ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, i to iznos od 127,40 eura s osnova sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji; potraživanje II ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen sa sjedištem u [adresa], i to: iznos od 1.385,49 eura s osnova sudskih pristojbi i predujmova za provedbu ovršnih radnji, iznos od 7.751,12 eura s osnove glavnice, iznos od 290,66 eura s osnova troškova postupka i iznos od 1.647,11 eura s osnova kamata na glavnicu i troškove postupka (točka I izreke); da ukupno prijavljeno potraživanje I ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, u iznosu od 1.311,88 eura, te potraživanje II ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen sa sjedištem u [adresa], s osnova ostatka glavnice u iznosu od 38.448,28 eura, ostatka troškova postupka u iznosu od 1.750,15 eura, te ostatka kamata na glavnicu i trošak u iznosu od 8.474,93 eura, ostaje nepodmireno (točka II izreke); te da nalaže se računovodstvu ovog suda da po pravomoćnosti ovog rješenja kupovninu isplaćenu na račun ovog suda u iznosu od 11.201,80 eura, odnosno iznos od 127,40 eura isplati na račun I ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, a iznos od 11.074,40 eura isplati na račun II ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen sa sjedištem u [adresa] (točka III izreke); a koje je rješenje o namirenju postalo pravomoćno dana 12.07.2024.;
- da Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 25 Ovr-412/2022-41 (Ovr- 1806/11) od 10. listopada 2024. utvrđeno je da je u ovoj ovršnoj stvari ovrha na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica broj 26/B/3/2 u naravi kuća, dvorište i voćnjak od 186 čhv, u cijelosti, dovršena.
12. Shodno iznesenom, sud utvrđuje da Zaključkom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 28 Ovr-1020/18-14 od 15. veljače 2019. ovdje tužitelji kao ovršenici upućeni da u roku od 15 dana od primitka ovog zaključka pokrenu parnicu protiv ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja kojom će iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a istaknutih u žalbi protiv rješenja o ovrsi broj: Ovr-1020/18-2 od 27. prosinca 2018. podnesenoj 14. siječnja 2019. zatražiti da se ovrha u ovom ovršnom predmetu proglasi nedopuštenom.
13. Stoga tužitelji u ovoj parnici proglašenje navedene ovrhe nedopuštenom mogu tražiti samo iz navedenih žalbenih razloga iz članka 50. st. 1. toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a, tj. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom; dok su ostali žalbeni navodi ovdje tužitelja kao ovršenika raspravljeni u navedenom ovršnom postupku vođenom u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr- 1020/2018), i to Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr- 786/2019-5 od 7. rujna 2020.
14. Po tuženiku istaknuti prigovor nepravodobnosti tužbe, te time i prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe, sud utvrđuje neosnovanima.
15. Naime, nesporno je da su tužitelji kao ovršenici Zaključak Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 28 Ovr-1020/18-14 od 15. veljače 2019., kojim su upućeni na ovu parnicu, primili dana 22. veljače 2019., te da su tužbu u ovom predmetu podnijeli dana 11. ožujka 2019., no tužba nije podnesena izvan roka, budući je petnaesti dan od dana zaprimanja navedenog Zaključka bio u subotu 9. ožujka 2019., slijedom čega je tužba tužitelja podnesena u ponedjeljak dana 11. ožujka 2019. pravodobno podnesena.
16. Nedvojbeno je da je navedena ovrha u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr-1020/2018) predložena i određena temeljem ovršne isprave - Ugovora o otplati kredita (jednokratni kredit) broj 1-06.077.028 od dana 15.01.2008. godine solemniziranog od strane javne bilježnice Bojane Štimac iz Varaždina pod poslovnim brojem OU-3468/08 dana 03.03.2008. godine, koji je postao ovršan dana 20.11.2010. godine.
17. Odredbom članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
18. Iz spisa predmeta Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr-1020/2018) razvidno je da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu sudu podnio preporučenom poštom dana 5. prosinca 2018., te imajući u vidu da je prednje navedeni Ugovor otplati kredita (jednokratni kredit) broj 1- 06.077.028 od dana 15.01.2008. godine, temeljem kojeg je kao ovršne isprave pokrenuta navedena ovrha, svojstvo javnobilježničkog akta stekao solemnizacijom od strane javne bilježnice Bojane Štimac iz Varaždina dana 03.03.2008. godine, te da je isti postao ovršan dana 20.11.2010. godine, nedvojbeno je da je predmetna ovrha pokrenuta unutar propisanog zastarnog roka od deset godina.
19. Slijedom navedenog, po tužiteljima istaknuti prigovor zastare nije osnovan, te time nije ostvaren niti žalbeni razlog za proglašenje nedopuštenosti ovrhe iz članka 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.
20. U odnosu na po tužiteljima istaknuti prigovor na visinu ovršne tražbine, sud osnovom uvida u Ugovor otplati kredita (jednokratni kredit) broj 1-06.077.028 (listovi br. 20-25 spisa Općinskog suda u Čakovcu posl. br. Ovr-509/2020; ranije posl. br. Ovr- 1020/2018), te u ovom postupku danog Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ksenije Špoljarić od 19. rujna 2022. (listovi br. 59-77 spisa), kao i usmenog iskaza imenovanog sudskog vještaka, sud utvrđuje neosnovanim navode tužitelja da bi tražbina ovdje tuženika po predmetnom Ugovoru o otplati kredita djelomično prestala na temelju činjenice nepotpune isplate tim Ugovorom ugovorenog iznosa kredita, te neosnovanim i navode tužitelja da tuženik nije evidentirao sve uplate tužitelja po tom kreditu.
21. Naime, nedvojbeno je da je predmetnim Ugovorom o otplati kredita tuženik tuženicima odobrio kredit u visini od 30.000,00 EUR, a da je tužiteljima na ime tog kredita tuženik izvršio isplatu iznosa od 29.400,00 EUR, dok je preostalim iznosom od ukupno odobrenog kredita, od 600,00 EUR tuženik zatvorio obvezu tužitelja na ime pristojbe za obradu navedenog kredita, od 2,00% na ukupni iznos kredita, a kako je to između stranaka i ugovoreno predmetnim Ugovorom o otplati kredita, te kako je to utvrđeno u ovom postupku provedenim financijskim vještačenjem po imenovanom sudskom vještaku Kseniji Špoljarić.
22. Iz danog Nalaza i mišljenja sudskog vještaka također je jasno razvidno da su sve uplate izvršene od strane tužitelja, pa tako i uplate po tužiteljima navedenog ukupnog iznosa od 5.200,00 EUR, evidentirane od strane tuženika, te za navedeni iznos umanjene obveze tužitelja po tom kreditu.
23. Nadalje, glede visine ovršne tražbine radi naplate koje je vođena ovrha u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr-1020/2018), po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, valja istaknuti, a kako je to ranije izloženo:
- da je tuženik kao ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu, a prema stanju duga na dan 09. listopada 2018., zatražio naplatu tražbine po navedenom solemniziranom Ugovoru o otplati kredita, kao ovršnoj ispravi, u iznosu od ukupno 55.259,46 EUR, sa zateznom kamatom na iznos od 32.602,56 EUR po stopi koja je promjenjiva a izračunava se uvećanjem stope redovne ugovorene kamate iz solemniziranog Ugovora o otplati kredita (a koja je vezana za 3-mjesečni EURIBOR s dodatkom od 3,75 godišnje) za 4%, od 10.10.2018. i na iznos od 25.937,84 EUR po istoj kamatnoj stopi od dana pokretanja ovršnog postupka, sve do namirenja ovdje tuženika kao ovrhovoditelja;
- a da nakon što je ovrhovoditelj djelomično povukao prijedlog za ovrhu i u dom dijelu od strane ovršnog suda djelomično obustavljena navedena ovrha, te nakon što je rješenje o ovrsi u tom predmetu djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-786/2019-5 od 7. rujna 2020., ovrha u tom ovršnom predmetu pravomoćno je određena i vođena radi naplate iznosa od 46.312,95 Eura, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 28.679,43 Eura od 10. listopada 2018. godine pa do isplate, te radi naplate troškova tog ovršnog postupka u iznosu od 10.689,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi.
24. Danim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Ksenije Špoljarić utvrđeno je da je da po predmetnom Ugovoru o otplati kredita:
- za razdoblje od 6. ožujka 2008. do 20. studenog 2011. /ispravno do 20. studenog 2010. kako to jasno proizlazi iz Kartica po predmetnom ugovoru o kreditu priloženih na listovima br. 122-132 ovršnog spisa Ovr-509/2020 (ranije Ovr-1020/2018), s kojim je danom 20.11.2010. tuženik obveze tužitelja po kreditu utvrdio u cijelosti dospjelima/, tužitelji su zaduženi ukupnim iznosom od 35.295,06 EUR (s osnove glavnice, redovne kamate, zatezne kamate i troškova), a da tužitelji su u tom razdoblju podmirili obveze u ukupnom iznosu od 5.200,00 EUR, te je preostala obveza tužitelja u iznosu od 30.095,06 EUR;
- za razdoblje od 20. studenog 2011. /opet, kao i gore, ispravno 20.11.2010./ do 9. listopada 2018. /s kojim je danom utvrđeno dugovanje tužitelja u svrhu pokretanja predmetne ovrhe/, tužitelji su zaduženi ukupnim iznosom od 49.544,75 EUR (s osnove glavnice, zatezne kamate i troškova), a da tužitelji su u tom razdoblju podmirili obveze u ukupnom iznosu od 3.231,80 EUR, te je preostala obveza tužitelja u iznosu od 46.312,95 EUR, od čega glavnice u iznosu od 29.838,27 EUR, te zatezne kamate u iznosu od 16.474,68 EUR;
- nakon 9. listopada 2018. ovdje tužitelji uplatili su daljnji ukupni iznos od 733,20 EUR, a što je protuvrijednost 5.450,51 HRK prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, s kojim uplatama tužitelja djelomično su namireni troškovi ovrhe određeni pravomoćnim rješenjem o ovrsi donesenim u predmetnom ovršnom postupku;
- da je stoga visina ovršne tražbine tuženika u navedenom ovršnom predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr- 1020/2018), ispravno utvrđena;
- a koja visina tražbine iznosi ukupno 46.312,95 EUR, s time da zatezna kamata teče samo na glavnicu u iznosu od 28.679,43 Eura, od 10. listopada 2018. pa do isplate.
25. Prema stanju navedenog ovršnog spisa Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr-1020/2018), ukazuju se neosnovanim navodi tužitelja o podmirenju dijela navedene ovršne tražbine provedbom ovrhe na računu 1. tužiteljice ŠU, budući da ovrhom po računima niti jednog od ovdje tužitelja kao ovršenika nije ništa naplaćeno, kao ni ovrhom na njihovim pokretninama, kako je to prethodno podrobno izloženo.
26. Nadalje, netočni su navodi tužitelja da bi provedenom ovrhom na nekretnini ovdje 1. tužiteljice kao ovršenice, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 26/B/3/2 kuća, dvorište i voćnjak od 186 čhv, ovršna tražbina ovdje tuženika kao ovrhovoditelja bila u cijelosti podmirena.
27. Iz kupovnine ostvarene prodajom navedene nekretnine, a što je već i ranije navedeno, djelomično su namireni troškovi ovdje tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 1.385,49 eura s osnova sudskih pristojbi i predujmova za provedbu ovršnih radnji, iznos od 7.751,12 eura s osnove glavnice, iznos od 290,66 eura s osnova troškova postupka i iznos od 1.647,11 eura s osnova kamata na glavnicu i troškove postupka, dok je u preostalom dijelu potraživanje ovdje tuženika kao ovrhovoditelja ostalo nepodmireno, a kako to proizlazi iz pravomoćnog rješenja o namirenju Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 25 Ovr-412/2022-35 (Ovr-1806/11) od 17. lipnja 2024.
28. Međutim, ne može se predmetna ovrha u tom, djelomično namirenom dijelu, proglasiti nedopuštenom, obzirom da je ovrha određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi u cijelosti, pa tako i navedenom dijelu, bila dopuštena.
29. Naime, nedopuštenost ovrhe ocjenjuje se prema stanju duga na dan pokretanja ovrhe, a u konkretnom je slučaju nedvojbeno utvrđeno da je po predmetnoj ovršnoj ispravi – solemniziranom Ugovoru o otplati kredita, tuženik imao tražbinu prema tužiteljima upravo u iznosu radi naplate kojeg je pravomoćnim rješenjem o ovrsi u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr-1020/2018) i određena ovrha protiv ovdje tužitelja kao ovršenika.
30. Valja istaknuti i činjenicu da se predmetna ovrha određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu donesenim u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr-1020/2018) više niti ne provodi, budući je u postupku provedbe ovrhe na nekretnini ovdje 1. tužiteljice kao ovršenice u spojenom predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 412/2022-41 (Ovr-1806/11) rješenjem donesenim dana 10. listopada 2024. pod poslovnim brojem: 25 Ovr-412/2022-41 (Ovr-1806/11) utvrđen dovršetak navedene ovrhe, a da je ovrha u osnovnom predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-509/2020 (ranije poslovni broj Ovr-1020/2018) na pokretninama ovdje tužitelja kao ovršenika pravomoćno obustavljena rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 29 Ovr-509/20-2 (Ovr-1020/18) od 13. siječnja 2021., dok se ovrha na novčanim sredstvima ovdje tužitelja kao ovršenika u tom predmetu prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te je predmetna ovršna osnova isknjižena.
31. Slijedom iznesenog uvjeti za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom osnovom žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, nisu ispunjeni.
32. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da predmetna ovršna tražbina nije dospjela, te time i neosnovano pozivanje tužitelja na nedopuštenost predmetne ovrhe iz razloga iz članka 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, a sve iz razloga koji se iznose u nastavku.
33. Obzirom na prethodno izloženo, nedvojbeno je da je tuženik cjelokupni iznos kredita stavio u dospijeće s danom 20. studenog 2010.
34. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o otplati kredita razvidno je da je pod stavkom "Vrijeme otplate i otkaz" ugovoreno da kreditor može otkazati kredit iz važnih razloga, a pod slijedećom stavkom "Stavljanje u dospijeće cijelog duga", ugovoreno da kreditor je ovlašten staviti cjelokupni dug u dospijeće i naplatu, između ostalog i iz razloga navedenog u točci d) navedene stavke: u slučaju da korisnici kredita ne ispunjavaju ili nepravovremeno ispunjavaju preuzete obveze iz ovog ugovora ili Općih uvjeta poslovanja kreditora, te da ako su korisnici kredita potrošači u smislu Zakona o zaštiti potrošača iz 1979. godine BGBL br. 140, to kreditor svoje pravo za isticanjem dospijeća cijelog kredita zbog neplaćanja obroka ili sporednih potraživanja, može ostvariti samo ukoliko korisnici kasne sa otplatom najmanje 6 (šest) tjedana i ako ih je kreditor prethodno opomenuo uz prijetnju gubitka roka i uz ostavljanje naknadnog roka ispunjenja od najmanje 2 (dva) tjedna; da je pod stavkom "Osiguranja", četvrti odlomak, ugovoreno da kreditor je ovlašten da u slučaju da korisnici kredita ne plate dva dospjela mjesečna obroka kredita, stavi u dospijeće cjelokupni iznos kredita s ugovorenim zateznim kamatama, te svim troškovima.
35. Nedvojbeno je, a kako to proizlazi i iz danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, da tužitelji nisu uredno ispunjavali obveze po predmetnom Ugovoru o otplati kredita.
36. Nadalje, iz priloženih Opomena pred ovrhu od 26.10.2010., sa povratnicama (listovi br. 32-37 spisa), razvidno je da su punomoćnici tuženika (odnosno pravnog prednika tuženika Posojilnica-Bank Zila), svo troje ovdje tužitelja obavijestili da se nalaze u zakašnjenju sa otplatom kredita, tako da dospjele, a neplaćene rate kredita iznose 4.285,83 Eura, čime su se ispunili uvjeti da im Banka otkaže postojeći ugovor o kreditu, te traži naplatu cjelokupnog kredita, te da zbog naprijed navedenog poziva ih ovom Opomenom pred ovrhu da u roku od 15 dana podmire uvodno naznačeno dospjelo dugovanje prema Banci, jer će se u protivnom ova opomena smatrati otkazom ugovora o kreditu, te će Banka cjelokupan dug staviti u dospijeće i zatražiti namirenje iz primljenih sredstava osiguranja, što će im prouzročiti visoke troškove, te da zbog toga je prvenstveno u njihovom interesu da svoju obvezu podmire mirnim putem; a da navedene Opomene uručene su ovdje 1. tužiteljici dana 28.10.2010., te ovdje 2. tužitelju i 3. tužiteljici dana 4.11.2010.
37. Obzirom na u prednjim Opomenama navedeni dospjeli neplaćeni dug u iznosu od 4.285,83 Eura, a imajući u vidu da je mjesečni obrok otplate po predmetnom Ugovoru o otplati kredita iznosio 300,00 EUR, nedvojbeno je da su ovdje tužitelji tuženiku dugovali više od dva dospjela obroka tj. rata kredita, te da su s otplatom kasnili više od šest tjedana. Nadalje, iz provedenih dokaza, a niti navoda tužitelja, ne proizlazi da su isti na navedene Opomene tuženika na bilo koji način reagirali, odnosno da bi u tim Opomenama utvrđeno dugovanje tuženiku podmirili u roku od 15 dana.
38. Slijedom navedenog, nedvojbeno je da istekom tužiteljima ostavljenog roka od 15 dana, navedene se Opomene tuženika smatraju otkazom ugovora o kreditu i da su se ispunili ugovoreni uvjeti za stavljanje u dospijeće cijelog duga, te da je stoga ovdje tuženik osnovano proglasio dospijeće cijelog duga po predmetnom Ugovoru o otplati kredita sa danom 20. studeni 2010.
39. Osnovom svega iznijetog, tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti predmetne ovrhe u cijelosti je odbijen kao neosnovan.
40. O naknadi troškova postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa/23).
40.1. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od 24.4.2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 24.9.2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 10.2.2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 8.3.2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife), sastava podneska od 14.3.2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podneska od 11.10.2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podneska od 20.10.2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 28.3.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 11.9.2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife), zastupanja na ročištu od 8.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23), zastupanja na ročištu od 20.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23), zastupanja na ročištu od 17.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife/23), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 1.750,00 EUR, po stopi od 25%, u iznosu od 437,50 EUR (Tbr. 42. Tarife / Tbr. 46. Tarife/23), sveukupno 2.187,50 EUR.
40.2. Tuženiku nije priznat traženi trošak sastava podneska od 6.10.2022. kojim je dostavljen dokaz o uplati predujma za sudskog tumača, jer sud ima pristup podacima o plaćenim predujmovima, pa dostavljanje dokaza o istom nije bilo potrebno, a niti je to od tuženika traženo, pa stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Nadalje, tuženiku nije priznat traženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 3.4.2025. budući da na isto punomoćnik tuženika nije pristupio.
40.3. Shodno prednje iznesenom, naloženo je tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 2.187,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbama članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
Čakovec, 3. travnja 2025.
Sutkinja:
Sandra Oletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
O tom obavijest:
1/ tužitelji po punomoćniku
2/ tuženik po punomoćniku
