REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-4257/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža , u pravnoj stvari tužitelja ŠD OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB 02535697732 Radnička cesta 50 Zagreb, zastupana po punomoćnicima PD, Borisu Biliću odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. Split, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Županijskog suda u Splitu pod brojem 39 Su-971/15, radi Utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 24. Veljače 2025. u nazočnosti pun. tužitelja, te zamjenice pun. tuženika KD odvjetničke vježbenice u OD Matulić i Bilić iz Splita, koja odluka je objavljena 3. Travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9012998960 od 13.9.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita, članak 7.2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.296,13 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

39,14 € 29.02.08.

39,07 € 31.03.08.

39,00 € 30.04.08.

38,92 € 31.05.08.

38,85 € 30.06.08.

38,77 € 31.07.08.

38,70 € 31.08.08.

38,62 € 30.09.08.

38,54 € 31.10.08.

38,47 € 02.12.08.

38,39 € 31.12.08.

38,31 € 31.01.09.

38,23 € 28.02.09.

38,15 € 01.04.09.

38,07 € 02.05.09.

37,99 € 03.06.09.

37,91 € 04.07.09.

37,83 € 06.08.09.

37,74 € 03.09.09.

37,66 € 03.10.09.

37,57 € 05.11.09.

37,49 € 02.12.09.

37,40 € 08.01.10.

37,32 € 31.01.10.

37,23 € 03.03.10.

37,14 € 01.04.10.

37,06 € 30.04.10.

36,97 € 01.06.10.

36,88 € 30.06.10.

36,79 € 16.08.10.

36,70 € 03.09.10.

36,60 € 15.10.10.

36,51 € 15.11.10.

36,42 € 30.11.10.

36,32 € 31.12.10.

36,23 € 31.01.11.

36,13 € 28.02.11.

36,04 € 01.04.11.

35,94 € 30.04.11.

35,84 € 31.05.11.

35,74 € 01.07.11.

35,65 € 31.07.11.

35,55 € 31.08.11.

35,44 € 30.09.11.

35,34 € 03.11.11.

35,24 € 23.12.11.

35,14 € 11.01.12.

35,03 € 31.01.12.

34,93 € 22.03.12.

34,82 € 21.04.12.

34,72 € 11.05.12.

34,61 € 12.06.12.

34,50 € 11.07.12.

34,39 € 13.08.12.

34,28 € 21.09.12.

34,17 € 22.10.12.

34,06 € 16.11.12.

33,95 € 27.12.12.

33,83 € 21.01.13.

33,72 € 18.02.13.

33,61 € 15.03.13.

33,49 € 22.04.13.

33,37 € 15.05.13.

33,25 € 18.06.13.

33,14 € 16.07.13.

33,02 € 19.08.13.

32,90 € 21.09.13.

32,77 € 22.10.13.

32,65 € 23.11.13.

32,53 € 21.12.13.

32,40 € 25.01.14.

32,28 € 22.02.14.

32,15 € 22.03.14.

63,93 € 17.05.14.

31,77 € 14.06.14.

31,64 € 12.07.14.

31,51 € 14.08.14.

22,33 € 15.09.14.

22,23 € 16.10.14.

22,13 € 19.11.14.

22,03 € 17.12.14.

21,93 € 17.01.15.

21,83 € 18.02.15.

18,86 € 18.03.15.

18,77 € 17.04.15.

18,68 € 18.05.15.

18,59 € 16.06.15.

18,50 € 16.07.15.

18,40 € 19.08.15.

15,69 € 16.09.15.

15,61 € 19.10.15.

15,53 € 18.11.15.

15,45 € 18.12.15.

15,37 € 16.01.16.

15,28 € 17.02.16.

11,82 € 17.03.16.

11,76 € 16.04.16.

11,69 € 17.05.16.

11,62 € 18.06.16.

11,55 € 16.07.16.

11,48 € 18.08.16.

9,79 € 16.09.16.

9,73 € 20.10.16.

9,66 € 17.11.16.

9,60 € 16.12.16.

9,54 € 17.01.17.

9,48 € 16.02.17.

5,97 € 23.03.17.

5,93 € 24.04.17.

5,89 € 17.05.17.

5,85 € 21.06.17.

5,81 € 18.07.17.

5,76 € 18.08.17.

1,96 € 20.09.17.

1,94 € 18.10.17.

1,93 € 17.11.17.

1,91 € 18.12.17.

1,90 € 26.01.18.

1,89 € 16.02.18."

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.291,00 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Dana 13. Siječnja 2022. kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi da je tužitelj dana 13.9.2007. s tuženikom kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj 9012998960 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 210.000,00 kuna Nadalje, navodi da je tuženik u navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 4. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu 7,68 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („temeljem odluke banke ) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

1.1. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik postupajući na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

1.2. Osim toga, ističe da je zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu Trgovačkom sudu u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Privredna d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 10.9.2003 do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je izradio izračun u smislu utvrđenja više plaćenog u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita je 24.834,76 kuna.

2. Iz ovih razloga predloženo je donošenje odluke kojom će se utvrditi ništetnost odredbe čl. 4. i 7.2. predmetnog ugovora o kreditu od 13.9.2007. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, i kojom će se tuženiku naložiti da isplati tužitelju iznos od 3.296,13 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

3.U tijeku postupka i to podneskom od 15. Veljače 2024. tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije Ante Beusa postavio konačni tužbeni zahtjev na način da je predložio donošenje odluke kao u izreci ove presude.

3. Dana 11.3.2022. zaprimljen je odgovor na tužbu u kojem tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare, da ugovor o kreditu nije više na snazi, da se presude Trgovačkih sudova u sporu zaštite kolektivnih prava i interesa ne mogu primijeniti na konkretni pravni odnos parničnih stranaka, da se radi o institutu stjecanja bez osnove, da je prema čl. 26. Zakona o obveznim odnosima izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Nadalje, navodi kako u presudama za zaštitu kolektivnih interesa i prava sudovi nisu ni na koji način utvrdili da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi; da prema odredbama ZOO-a nezakonitost kamatne stope postoji samo ako kamatna stopa prelazi zakonom dopuštenu visinu stope, a da promjenjiva kamatna stopa nije nikad prelazila zakonom dopuštenu visinu stope; da su novi kriteriji promjene kamatne stope uvedeni izmjenama i dopunama ZPK iz 2013; da su kriteriji promjenjivosti kamatne stope sadržani i u odredbi čl. 3.6. Općih uvjeta za poslovanje tuženik koji su na snazi od 1.11.2004 do 14.07.2009; da je tuženik informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan; da nemogućnost predviđanja kretanja onih elemenata koji utječu na promjenu kamatne stope, isključivo ovise o tržišnim kriterijima, a ne volji banke, pa da je sukladno Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993 takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti; da je čl. 22. ZOO- a izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule; da je solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim odredbama; da je prekid zastare uređen općim normama obveznog prava iz čl. 240-246. ZOO-a, da unatoč stajalištu Vrhovnog suda RH ističe prigovor zastare, da sukladno čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisao; da tužitelj kao korisnik tražbinu s osnova stjecanja bez osnove može tražiti prvog dana kada je obavio tu isplatu banci na temelju ugovornih odredbi ugovora iz 2007., i da tada počinje teći petogodišnji rok zastare, da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe, tako da je prigovor zastre u cijelosti osnovan.

4. Nakon izvedenih dokaza u postupku i to pregleda ugovora o kreditu broj 9012998960 od 13.09.2007., plana otplate sa promjenama kamatnih stopa, prvi otplatnog plana, obavijesti o promjeni kamatne stope, pregled uplata po kreditu, knjigovodstvene kartice, financijskog izračuna, općih uvjeta poslovanja tuženika dostavljeni uz odgovor na tužbu, ostale dokumentacije priložena spisu uz podneske tužitelja i tuženika, vještačenja po sudskom vještaku za financije Anti Beusu , pregledom njegovog nalaza i mišljenja od 19.07.2023., očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje vještak Beusa, saslušanja tužitelja kao stranke sud je donio presudu pod poslovnim brojem P-175/2022-18 od 16. Svibnja 2024., kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1., dok je za više traženo dio tog dijela tužbenog zahtjeva odbijen u dijelu u kojem je tražena ništetnost ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, odnosno sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita,

4.1.Povodom žalbe tužitelja i tuženika, navedena presuda ovog suda ukinuta je odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-374/2024-2 od 29. Listopada 2024., te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5.U nastavku postupku sud je obnovio cjelokupno ranije izvedeno dokazno gradivo, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Prigovor zastare nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenje ništetnosti ugovoru o kreditu i to dijela odredbe čl. 4. (promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora) Ugovora o kreditu broj 9012998960 od 13.9.2007. i dijela odredbe čl. 7.2. istog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iz7nos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijesti sastavni dio ugovora, kao i zahtjev na isplatu iznosa od 3.296,13 eura , sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, kao i zahtjev za isplatu troškova postupka sa zateznim kamatama kako je to pobliže zatraženo konačnim tužbenim zahtjevom iz podneska tužitelja od 15. Veljače 2024.

8. U parnici radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla stranke tog ugovora nemaju svojstvo nužnih suparničara pa ne postoji ni bitna povreda odredbi parničnog postupka koju u žalbi ističe tužena, navodeći da je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost ugovora samo u odnosu na jednu ugovornu stranu, a da je osim tužene i banke stranka ugovora i sudužnik .Ugovorne strane eventualno ništetnog ugovora jesu jedinstveni suparničari, ali ne i nužni, te okolnost što sve ugovorne strane nisu obuhvaćene tužbom ne predstavlja procesnopravnu smetnju za postupanje po tužbi (Rev-x 985/2013 od 5. prosinca 2019.).

9. Prema kazivanju tužitelja kao stranke, istom je od tužene banke ponuđen najpovoljniji kredit u CHF koji je podigao kod tužene 2007. uz mjesečnu ratu od 1.700,00 kn, uz kamatu od 7,68%, da je kredit podigao radi podmirenja financijskih obveza u za životne potrebe sebe i obitelji, da je 4 mjeseca od podizanja kredita kamata povećana na 9,38% , da je o tome dobio obavijest od banke, alki bez objašnjenja, da je pročitao ugovor u kojem je navedeno da je kamata promjenjiva, da nije pravnik da bi razumio sadržaj ugovora, tako da se ne može očitovati o tome da li u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu postojale odredbe ugovora koje njemu nisu bile jasne ili su bile nerazumljive.

Navodi da je mjesečna rata narasla na iznos preko 2.000,00 kn, te da je banka sačinila ugovor o kreditu a on nije imao mogućnost mijenjanja sadržaja istog, niti sudjelovati u sastavljanju ugovora, da prilikom sklapanja ugovora nije bilo razgovora o tome da će mjesečna rata iznositi više od početnih 1.700,00 kn, da je on potpisao ugovor na taj iznos, te da ga nitko iz banke nije upoznao sa time kako i na koji način i pod kojim uvjetima će se formirati kamatna stopa,

10.Prema mišljenju suda, tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. ZZP/07 iz koje jasno proizlazi u postupku iz ugovora o kreditu u kojem je kao korisnik kredita navedena tužitelj kao fizička osoba, koji je sklopio ugovor s tuženom. Stoga po stavu ovog suda tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući da je njeno svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu i utvrđeno u naprijed navedenim presudama.

Za istaknuti je da je tužena, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu, postupila suprotno odredbama čl. 81. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost na temelju odredbe čl. 87. ZZP/03, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje ZOO).

11.Ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu, pozvavši se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u presudi i rješenju poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Naime, ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a ona je zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženice, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako ove odredbe Ugovora o kreditu, kojim se određuje visina promjenjive kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužniku, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

12. Radi svega navedenog,radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a temeljem navedene ugovorne odredbe tuženica je onemogućila utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata, što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 5. ožujka 2007. bio na snazi ZZP/03, koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

13. Obzirom da je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, time da takvu odredbu u čl. 2. sadrži i ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice i tužene, imajući u vidu da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ('“Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, neosnovani su žalbeni razlozi tužene kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

14. U smislu tih zakonskih odredbi, kao i odredbe 502.c ZPP koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba , time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

15. Prema mišljenju suda, unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica kao korisnik kredita je dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na tuženu, obzirom da je citirana odredba bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok ni približno nije mogao ocijeniti zašto,kako je u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju osporene odredbe čl. 4 i 7.2. ugovora o kreditu, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva i njezin sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio niti je mogao biti razumljiv.

Ovaj sud, a polazeći od naravi tužene kao novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade, ne dovodi u pitanje njezino legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu, ali istovremeno ovaj sud zaključuje da je tužena kao dobar i odgovoran gospodarstvenik trebala imati drugačiji pristup prema tužiteljici prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu te tužiteljicu ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

16. Kako je predmetnom odredbom čl. 4. ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tužene prilikom ugovaranja promjenjive stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, to sud ocjenjuje da je predmetna ugovorna odredba ništetna.

17. Odredbom članka čl. 323. st. 1. ZOO/05, propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.

Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, a na temelju vještačenja utvrđeno je da je tužiteljica na temelju ništetne odredbe preplatila tuženoj određeni novčani iznos .

18. Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja, sud smatra da isti nje utemeljen budući da za istaći je da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnmog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, kada zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, kakvo je pravno shvaćanje istaknuto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-425/2022 od 11. Listopada 2022., te je identično pravno shvaćanje zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2022 od 30. Siječnja 2020., a koje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe zbog čega zastara nije nastupila.

18.1. Prema tome, u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena tek navedenom presudom donesenom u ovom sporu, a pa u konkretnom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja u iznosu od 3.296,16 eura.

19. Nadalje, za istaći je u ovom slučaju tužitelj nije tražio nije postavio zahtjev za isplatu s osnova stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, već je tražio samo utvrđenje da je odredba o kamatnoj stopi nepoštena i ništetna . Za istaći je da se prema odredbi članka 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev pod točkom I kojim se zahtijeva utvrđenje ništetnosti ne može zastarjeti.

20. Obzirom na način ugovaranja promjenjive kamatne stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive kamatne stope ugovornih kamata je utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtijeva tužitelja uzima u obzir odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u tom smislu valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 4. Predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana ,kao i odredba članka 7.2. u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita pristaje u slučaju promjene kamatne stope da banka povisi ili snizi iznos anuiteta i da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete i u kojem je takva obavijest sastavni dio ugovora, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.

21. U postupku je na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva izveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine potraživanja tužitelja s osnova preplaćenih iznosa odnosno stjecanja bez osnove, a na temelju provedenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za financije, računovodstvo Ante Beusa od 19. Srpnja 2023. , utvrđeno je da je sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i niže plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.296,13 eura, odnosno 24.834,69 kn prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 i to zbog promjene kamatne stope, a u promatranom razdoblju od isplate kredita do konačne otplate kredita.

22. Navedeno vještvo je obrazloženo po stavkama i argumentirano te uvjerljivo pojašnjeno i tako da sud prihvaća u cijelosti kao stručno, objektivno i argumentirano vještvo vještaka Ante Beusa.

23. Prema otme, sud prihvaća utvrđenja ovlaštenog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije, zbog čega je tužitelju dosudio navedeni utvrđeni iznos i to iznos od 3.296,13 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog specificiranog preplaćenog iznosa do isplate, odnosno od dana stjecanja pojedinog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u ovom slučaju bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja , jer su banke bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošača zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima a na to ih nisu upozorile, tako da je i u ovom slučaju banka bila nepoštena kod ugovaranja uglavka kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak i valutnu klauzulu, te imajući u vidu da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sam tuženik inicirao stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja protivne ugovorne strane na sadržaj istih, a u takvom postupanju banke nedostaje pretpostavka savjesnosti u kojem slučaju bi bila oslobođena obveze plaćanja zatezne kamate.

23.1.Prema tome, tuženika je valjalo obvezati na isplatu zatraženog iznosa s osnova stjecanja bez osnove, sa kamatama od trenutka stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, a visina je utvrđena na temelju provedenog financijskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Anti Beusu

24. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim u cijelosti, to je isti valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 24.3.2023., 27.2.2024., 9.4.2024 ., 24.2.2025.-po 100 bodova ili ukupno 400 bodova, trošak sastava podneska od 10.3.2023 i 15.2.2024 . -po 100 bodova ili ukupno 200 bodova.

Sukladno tome, tužitelju je priznato ukupno 700 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura , na koji iznos je dodan trošak 25% PDV-a u iznosu od 350,00 eura, što daje zbroj od 1.750,00 eura.

Osim toga, tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu 39,71 eura i na presudu 79,41 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 421,88 eura.

26. Prema tome, ukupan trošak tužitelja iznosi 2.291,00 eura, koji iznos je odmjeren a sve na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

U Trogiru, dana 3. travnja 2025.

Sudac:

Ivanka Karadža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis