Poslovni broj K-192/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, sudac Petra Primc, kao sudac pojedinac, uz sudjelovanje zapisničara Zorane Trbović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽC, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO Rijeka ), posl.br. KO-DO-1066/2022 od 20. prosinca 2022., a zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u nazočnosti zastupnika optužbe ŽCĆ, zamjenice u ODO Rijeka, okrivljenika ŽC i branitelja okrivljenika Milenka Škrleca, odvjetnika iz [adresa], te javne objave istoga dana u nenazočnosti uredno pozvanih ODO Rijeka, okrivljenika ŽC i branitelja Milenka Škrleca, odvjetnika iz [adresa], donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 dalje: ZKP/08)

Okrivljenik ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ž A, rođ. K, rođen **.**.1979. u [adresa], državljanin RH, sa završenom srednjom pomorskom školom, po zanimanju pomorac, nezaposlen, sa povremenim sezonskim radom, u kojem slučaju ima primanja od 1.800,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog mlt. djeteta u dobi od 8 godina, s prebivalištem u [adresa], bez vrjednije imovine, vojsku nije služio, bez čina, bez odlikovanja,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

15. kolovoza 2022. na otoku Krku, u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], izrevoltiran što njegova sestra AC s kojom je od prije u lošim odnosima nije željela pomaknuti svoje osobno vozilo nasrnuo na istu guravši je da se vrati u vozilo kako bi ga pomaknula te joj unosivši se u lice uputio riječi da će je ubiti, odvesti u šumu i tamo raskomadati, a koje riječi su kod AC izazvale strah za svoj život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11,

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenica AC se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

Sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

ODO Rijeka podnijelo je 20. prosinca 2022. optužnicu pod brojem KO-DO- 1066/2022 protiv okrivljenika ŽC (dalje: okrivljenik) zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – i to prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, na način činjenično i pravno opisan u izreci ove presude.

Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje tog kaznenog djela, te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka – oštećenice AC, te svjedoka KC i MC, te je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

U svojem iskazu svjedok – oštećenica AC je u bitnom izjavila da je toga dana došla u kuću od svoje majke i parkirala auto u dvorištu i da je neko vrijeme sjedila u autu i razgovarala na mobitel te da je onda kao i inače počela svađa oko preparkiravanja auta. Svaki puta kada ona tamo dođe ona da mora preparkirati auto i ovaj put da je to odbila napraviti i onda da ju je okrivljenik vrijeđao, prijetio smrću i uhvatio za ruku te da je zadobila modrice. Okrivljenik da je šakom udario u vrata od njezina auta i da je nastala šteta. Čim da je ona izašla iz auta, on da je nju počeo gurati nazad u auto. Okrivljenik da joj je rekao da će ju ubiti i da je spominjao neke demone. Okrivljenik da joj je rekao da će ju ubiti da će ju odvesti u šumu i tamo da će ju raskomadati. Nakon ovoga događaja ona da je saznala da mu je majka prepisala kuću. Njoj da je otac prepisao stan, a majka njezinome bratu kuću. Majka da ju je molila da ne zove policiju.

Svjedokinja RC je u svojem iskazu u bitnom navela da je ona majka od okrivljenika i od oštećene. Toga dana njezina kći da je došla sa svojim autom i parkirala se na terasi. Kada da je to vidio njezin sin, ovdje okrivljenik on da joj je rekao " AC molim te makni auto". Ona da mu je odmah na to pokazala srednji prst. Nakon toga on da je sišao dolje i ponovio joj je da ju moli da preparkira auto. Ona da je došla na verandu i počela ga vrijeđati da je on dužnik i svašta nešto da mu je govorila i onda da je ona okrivljeniku rekla neka ide gore, a ona dolje u kuću. Nakon toga ona da je sa kćeri otišla u kafić, ona da njoj nije izgledala uznemireno niti uplašeno. Ona da je njoj rekla da ako ona njoj ne napravi neku darovnicu da će ona pozvati policiju. Poslije da su otišle u kuću. Ona da je pokupila stvari od svoje djece i otišla. Djeca da inače budu 3 mjeseca u ljetnim praznicima kod nje i svaki vikend, a ona da ih od tada nije vidjela. Nakon ovog događaja nju da je kći nazvala i pitala da zašto je dala svoju kuću sinu na što da joj je ona rekla da je ona dobila stan u [adresa] u kojemu živi a sa sinom da je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju jer da ima malu mirovinu. Okrivljenik da se oštećenoj nije obraćao na način kako je to navedeno u optužnici. On da njoj nije u niti jednom trenutku prijetio.

Svjedokinja MC je u svojem iskazu u bitnom navela da je bila prisutna ovom inkriminiranom događaju. Toga dana da je sa majkom okrivljenika i oštećenice pila kavu dolje, a na prvom katu inače da živi njezina kći sa okrivljenikom i kćeri. Odjedanput da je čula neku galamu oko parkirnog mjesta, izašla je van i vidjela kako oštećena pokazuje srednji prst okrivljeniku. Tvrdi da je čula da oštećena govori okrivljeniku da to nije njegova kuća, a on da je njoj govorio da to nije njezina kuća. Istaknula je da nije čula da je okrivljenik na bilo koji način prijetio oštećenici a niti da bi oštećenica prijetila okrivljeniku. Između njih dvoje niti u jednom trenutku da nije bilo fizičkog kontakta. Majka od okrivljenika i oštećene da je u jednom trenutku došla do njih i odvela AC u kuću. Nakon što da je AC sa majkom otišla u kuću okrivljenik da je sjeo u svoj auto i otišao. Ona da je cijelo vrijeme ovog događaja bila prisutna i sve da je vidjela i čula.

Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnom naveo da je došlo toga dana do prepirke između njega i oštećenice koja je njegova sestra, da joj je rekao da preparkira auto jer da ona uvijek tamo parkira, a on da mora onda parkirati 250 metara dalje. Naveo je da joj nije rekao da će ju ubiti niti raskomadati. Rekao je da je moguće da joj je rekao da je pokopala i oca i muža i neka se makne od njega. Tvrdi da ga je sestra prijavila radi imovinskopravnih razloga.

Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući okrivljenikovu obranu i iskaze svih saslušanih svjedoka ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti uvodno citiranom optužnicom.

U tijeku ovog postupka nesporno je da su se 15. kolovoza 2022. okrivljenik i oštećenica prepirali u dvorištu obiteljske kuće u [adresa], a sve iz razloga što je oštećenica parkirala na mjesto koje nije odgovaralo okrivljeniku. Nesporno je i da je okrivljenik uhvatio oštećenicu za ruku kako bi ova opet ušla u auto i kako bi pomaknula svoj automobil. Također nesporno je da su inkriminiranom događaju bile prisutne i majka od okrivljenika i oštećenice te svjedokinja MC, inače punica okrivljenika.

U ovom postupku je sporno da li je okrivljenik navedenoga dana oštećenici uputio riječi da će ju ubiti, odvesti u šumu i raskomadati odnosno uputio optužene riječi ili kakvu sličnu prijetnju. Ovaj sud je povjerovao obrani okrivljenika jer je okrivljenik sudu djelovao iskreno te nije ostavio dojam da bi svoju obranu iznosio samo u pravcu izbjegavanja kazneno pravne odgovornosti. Iz reprodukcije DVD snimaka okrivljenikove obrane prilikom prvog ispitivanja, prema držanju, emocijama i u konačnici cjelokupnom dojmu okrivljenikove osobnosti sud je zauzeo stajalište da je isti iskren i da govori istinu. Nadalje, njegova obrana je potvrđena u cijelosti iskazima saslušanih svjedokinja ĐC i MC koje su pred sudom iskazale da su bile prisutne inkriminiranom događaju cijelo vrijeme i da okrivljenik niti u jednom trenutku nije prijetio oštećenici onako kako se navodi u optužnici ODO Rijeka a niti na bilo koji drugi način. I okrivljenik i navedene svjedokinje tvrde kako su kritičnoga dana okrivljenik i oštećenica jedan drugome izgovarali različite ružne međutim decidirano tvrde kako nikakve riječi prijetnje tom prilikom nisu izrečene.

Suprotno tome, oštećenica AC ovome sudu nije djelovala iskreno, pa je tako njezin iskaz ocijenjen kao nevjerodostojan i usmjeren ka namjernom kaznenopravnom terećenju okrivljenika iz razloga kako slijedi. Naime, u postupku je isto tako nesporno utvrđeno da je majka okrivljenika i oštećenice sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom – ovdje okrivljenikom i na temelju ugovora je okrivljenik upisan kao vlasnik te nekretnine, a sa čime očito nije zadovoljna oštećenica

– sestra okrivljenika jer je i majka okrivljenika i oštećenice pred sudom izjavila da je nakon inkriminiranog događaja oštećenica nju pitala da zašto je prepisala kuću okrivljeniku te je od majke tražila neku darovnicu, a što ovaj sud ocjenjuje kao razlog lažnog terećenja okrivljenika za učin kaznenog djela prijetnje.

Valja se istaknuti da je netočno tumačenje ODO Rijeke kada kaže da je okrivljenik izjavio da je možda i prijetio ali da je to bilo u afektu. Naime, okrivljenik je u više navrata ponovio da nije oštećenoj rekao da će ju ubiti, odvesti u šumu i raskomadati. Sam je u svojoj obrani priznao da su si on i oštećenica u toj svađi svašta izgovarali i da je svojoj sestri – ovdje oštećenici izgovorio, po stavu ovoga suda, jako ružne i neprimjerene riječi, međutim iste ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju.

Zbog takvih iskaza svjedoka ovaj sud zaključuje da optužene riječi okrivljenik nije uputio oštećenici, već da su okrivljenik i oštećenica jedan drugome samo upućivali psovke i druge ružne riječi, pa zbog tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje za koje ga se tereti u ovom kaznenom postupku. Tako da, u situaciji kada nitko od prisutnih sudionika inkriminiranog događaja, osim oštećenice, ne navodi da bi okrivljenik prijetio oštećenici, valjalo je primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08 donijeti oslobađajuću presudu jer nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

Odredbom čl 158. st. 3. ZKP/08 propisano je da će sud oštećenika uputiti u parnicu ako je donio odluku da se okrivljenik oslobađa od optužbe, sto kako je to u ovom predmetu slučaj, oštećenica je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi iz čl. 149. st.1. ZKP/08, koja određuje da će sud, kad donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, izreći u presudi da troškovi kaznenog postupka iz čl.1 45. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika kao i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 3. travnja 2025.

ZAPISNIČAR:

SUDAC

Zorana Trbović

Petra Primc

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci na broj KO-DO-1066/2022

2. Okrivljeniku

3. Branitelju Milenku Škrlecu, odvjetniku iz Rijeke

4. Oštećenici AC – nakon pravomoćnosti