Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-969/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Krstić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4856/2023-9 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4856/2023-9 od 11. srpnja 2024. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka za iznos od 1.644,30 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Uvažava se djelomično žalba tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. i preinačuje se navedena presuda u točki II. izreke za iznos od 1.000,00 eura i sudi. Odbija se zahtjev tužiteljice JZ za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.000,00 eura, kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici JZ iznos od 3.447,30 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 12,59 Eura od 29. veljače 2008. pa do isplate,

- 11,45 Eura od 31. ožujka 2008. pa do isplate,

- 11,08 Eura od 30. travnja 2008. pa do isplate,

- 11,13 Eura od 31. svibnja 2008. pa do isplate,

- 11,14 Eura od 30. lipnja 2008. pa do isplate,

- 11,01 Eura od 31. srpnja 2008. pa do isplate,

- 11,17 Eura od 31. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 15,71 Eura od 30. rujna 2008. pa do isplate,

- 22,57 Eura od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- 24,20 Eura od 30. studenoga 2008. pa do isplate,

- 26,07 Eura od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- 28,61 Eura od 31. siječnja 2009. pa do isplate,

- 21,79 Eura od 28. veljače 2009. pa do isplate,

- 22,77 Eura od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- 19,84 Eura od 30. travnja 2009. pa do isplate,

- 20,43 Eura od 31. svibnja 2009. pa do isplate,

- 17,77 Eura od 30. lipnja 2009. pa do isplate,

- 20,61 Eura od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- 19,26 Eura od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 19,35 Eura od 30. rujna 2009. pa do isplate,

- 19,62 Eura od 31. listopada 2009. pa do isplate,

- 23,24 Eura od 30. studenoga 2009. pa do isplate,

- 26,31 Eura od 31. prosinca 2009. pa do isplate,

- 26,31 Eura od 31. siječnja 2010. pa do isplate,

- 25,32 Eura od 28. veljače 2010. pa do isplate,

- 32,29 Eura od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- 34,43 Eura od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- 41,63 Eura od 31. svibnja 2010. pa do isplate,

- 35,57 Eura od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- 35,57 Eura od 31. srpnja 2010. pa do isplate,

- 51,58 Eura od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 44,65 Eura od 30. rujna 2010. pa do isplate,

- 39,13 Eura od 31. listopada 2010. pa do isplate,

- 61,63 Eura od 30. studenoga 2010. pa do isplate,

- 51,57 Eura od 31. prosinca 2010. pa do isplate,

- 53,16 Eura od 31. siječnja 2011. pa do isplate,

- 51,21 Eura od 28. veljače 2011. pa do isplate,

- 58,72 Eura od 31. ožujka 2011. pa do isplate,

- 68,65 Eura od 30. travnja 2011. pa do isplate,

- 68,65 Eura od 31. svibnja 2011. pa do isplate,

- 91,57 Eura od 30. lipnja 2011. pa do isplate,

- 72,28 Eura od 31. srpnja 2011. pa do isplate,

- 67,55 Eura od 31. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 67,55 Eura od 30. rujna 2011. pa do isplate,

- 66,69 Eura od 31. listopada 2011. pa do isplate,

- 71,42 Eura od 30. studenoga 2011. pa do isplate,

- 74,41 Eura od 31. prosinca 2011. pa do isplate,

- 74,41 Eura od 31. siječnja 2012. pa do isplate,

- 74,77 Eura od 29. veljače 2012. pa do isplate,

- 72,58 Eura od 31. ožujka 2012. pa do isplate,

- 73,57 Eura od 30. travnja 2012. pa do isplate,

- 75,24 Eura od 31. svibnja 2012. pa do isplate,

- 73,42 Eura od 30. lipnja 2012. pa do isplate,

- 72,81 Eura od 31. srpnja 2012. pa do isplate,

- 72,81 Eura od 31. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 70,65 Eura od 30. rujna 2012. pa do isplate,

- 74,19 Eura od 31. listopada 2012. pa do isplate,

- 74,13 Eura od 30. studenoga 2012. pa do isplate,

- 70,40 Eura od 31. prosinca 2012. pa do isplate,

- 70,81 Eura od 31. siječnja 2013. pa do isplate,

- 74,00 Eura od 28. veljače 2013. pa do isplate,

- 74,00 Eura od 31. ožujka 2013. pa do isplate,

- 71,86 Eura od 30. travnja 2013. pa do isplate,

- 67,96 Eura od 31. svibnja 2013. pa do isplate,

- 66,41 Eura od 30. lipnja 2013. pa do isplate,

- 66,83 Eura od 31. srpnja 2013. pa do isplate,

- 68,63 Eura od 31. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 71,31 Eura od 30. rujna 2013. pa do isplate,

- 71,37 Eura od 31. listopada 2013. pa do isplate,

- 73,54 Eura od 30. studenoga 2013. pa do isplate i na iznos od

- 72,34 Eura od 31. prosinca 2013. do isplate, po stopi obračunatoj do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. naknaditi tužiteljici JZ troškove postupka u iznosu od 2.644,30 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je izjavila tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe i sudsku pristojbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 8. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženica, jer je prvostupanjski sud pravilno, na temelju predloženih i provedenih dokaza te njihove ocjene i to, kako svakog dokaza posebno tako i svih dokaze u njihovoj sveukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje su činjenice dokazane. U povezanosti s navedenim prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza, sadržaja ugovora o kreditu ali i iskaza tužiteljice, pravilno zaključio da je tužiteljica dokazala da je njezin prednik (suprug) koji je s tuženicom sklopio ugovor o kreditu za kupnju osobnog vozila, dakle bio je korisnik kredita, taj ugovor sklopio kao privatna osoba, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru. Tuženica, na kojoj je bio teret dokaza da se ne radi o potrošačkom ugovoru, odnosno da korisnik kredita nije bio potrošač, to nije dokazala.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 3.447,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos na ime preplaćenih anuiteta kredita zbog valutne klauzule (švicarski franak - CHF) i promjenjive kamatne stope. Tužbeni zahtjev temeljen je na navodima da su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ništetne.

6.1. Napominje se da tužbenim zahtjevom nije traženo da se presudom utvrdi ništetnost navedenih odredbi Ugovoru o kreditu. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da činjenicu da je ta odredba ugovora o kreditu ništetna, tužiteljica temelji na utvrđenjima iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenima u postupcima kolektivne tužbe tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih i tuženice, a u kojima je utvrđeno da je tuženica sklapajući ugovore o kreditu s tim ništetnim odredbama, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača.

6.2. Iz spisa proizlazi da je tužbu podnio ŠZ koji je tijekom postupka (7. siječnja 2022.) preminuo, a postupak, kao njegova nasljednica preuzela je i nastavila supruga JZ, sada tužiteljica.

7. Za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo pa su neosnovani i ti žalbeni prigovori tuženice.

8. Pravilno je utvrđeno da su prednik tužiteljice i tuženica 13. prosinca 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 9012163649 za novčani iznos od 18.744,76 CHF za kupnju motornog vozila, a koji iznos je predniku tužiteljice isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kreditora (dakle tuženice) važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate od 7 godina, da se tužiteljica obvezala vratiti kredit u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,10 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

9. Temeljem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice, pravilno je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (dakle banke), a da prije i u vrijeme zaključivanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali niti ugovorom egzaktno utvrdili parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U navedenom dijelu, presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

10. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14. lipnja 2018. presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženice u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

11. Obzirom na navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ništetne su i odredbe o valutnoj klauzuli i to u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ali i tečaja, omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj.

11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezna i za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, a da pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzrokovana šteta da pokrene postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti sklopljenog ugovora. Navedena presuda ima pravni učinak "erga omnes", jer je člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog i navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u kojoj je tuženica bila stranka postupka, obvezuje prvostupanjski sud.

11.2. To ne znači i da tuženici treba onemogućiti u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku koji je prethodio sklapanju ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama ugovora o kreditu. Napominje se da je tuženica tijekom postupka (podnesak 22. svibnja 2023.) odustala od provođenja dokaza saslušanjem osobnog bankara.

12. Obzirom da ugovorena valutna klauzula uz kamatu faktično čini cijenu, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, sukladno članku 83. Zakona o zaštiti potrošača, odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje je iznos anuiteta vezan za CHF, dakle cijena se određuje bez formiranog čvrstog kriterija, protivna je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i načelu savjesnosti i poštenja. Banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici, visoko specijalizirane novčarske ustanove koje novac plasiraju potrošačima dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na štetu potrošača. Nezakonito postupanje banaka je u kasnijem poslovanju i otklonjeno i to nakon što je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12.) formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.

13. Osnova odgovornosti tuženice utvrđena je navedenim presudama a sastoji se u tome što tuženica prije sklapanja ugovora nije prednika tužiteljice u cijelosti informirala o značenju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, čime su povrijeđena prava potrošača, jer tužena u konkretnom slučaju s prednikom tužiteljice nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli kao ni o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti mu je omogućila da utječe na ove dvije odredbe ugovora, niti ga je upoznala s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

14. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu kao i mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci, tuženica je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu prednika tužiteljice. Naime, u konkretnom slučaju obveza prednika tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu ovisila je o dva bitna i ujedno promjenjiva elementa jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora, a putem tih spornih ugovornih odredbi tužena je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obzirom predniku tužiteljice nije moglo biti poznato kako će se kretati tečaj CHF i mijenjati kamatna stopa u kreditnom razdoblju od 7 godina, kao što nije imao mogućnosti pregovaranja i utjecaja u pogledu tih ugovornih odredbi, to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12, te se primjenjuju kao nacionalni propis. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu prvotnom tužitelju, odnosno predniku tužtieljice morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute (i kamatne stope) kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

15.1. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije) a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.

16. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i pravilno je postupio kada je obvezao tuženicu u na vraćanje više uplaćenog iznosa (članak 323. ZOO). Visina je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

17. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da prigovor zastare koji je tuženica istaknula nije osnovan i pravilno je postupio kada je isti odbio, a neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost tog zaključka.

17.1. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača.

17.2. Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza Udruge za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare, a o navedenom pravnom pitanju izneseno je mišljenje i pravni stav u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., kojom je odlučeno povodom izvanredne revizije i postavljenog pravnog pitanja, predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu člankom 241. ZOO kao i radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Računajući da se cijeni opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO koji bi počeo teći u momentu pravomoćnosti odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu i 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu, time da se odnosi i na zahtjeve restitucije otplaćenih kredita, a ne samo onih koji se otplaćuju, a tužba je podnesena 12. lipnja 2019., zastara nedvojbeno nije nastupila.

18. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 1115. ZOO prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tuženicu obvezao da tužiteljici isplati i zatezne kamate na pojedinačne iznose navedene u izreci pobijane presude, a kako je tužbenim zahtjevom traženo, jer je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je sklopila ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne citiranim odredbama ZZP i kao takve ništetne. Slijedom toga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica nepošteni odnosno nesavjesni stjecatelj.

19. Visina preplaćenog iznosa pravilno je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a zadatak vještaku je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno određen. Vještak je utvrdio i iznos tzv. negativne razlike za razdoblja kada su iznosi anuiteta bili niži.

20. Točni su žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako tuženica nije istaknula prigovor prijeboja, jer da je tuženica istaknula prigovor prijeboja proizlazi nedvojbeno iz podneska od 22. svibnja 2023. (stranica 264 do 266 spisa). O prigovoru prijeboja koji je tuženica istaknula prvostupanjski sud nije odlučio. Iako je u povezanosti s tim osnovan žalbeni prigovor tuženice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer su razlozi koje je za odluku o prigovoru prijeboja prvostupanjski sud u suprotnosti sa stanjem spisa i podnescima stranaka, isto nije odlučno jer iz spisa proizlazi i da je tužiteljica u odnosu na prigovor prijeboja istaknula prigovor zastare (podnesak od 23. travnja 2024. - stranica 271 do 274 spisa). Stav je ovog drugostupanjskog suda da je osnovan prigovor zastare koji je na prigovor prijeboja istaknula tužiteljica zbog čega bi prigovor prijeboja trebalo odbiti. To stoga što se učinci presude donesene u kolektivnom sporu udruge Potrošač ne primjenjuju na tuženicu jer ona odnosu nije potrošač u konkretnom obveznopravnom (kreditnom) odnosu.

21. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u navedenoj presudi, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su osnovani žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje kako su neosnovano priznati tužiteljici troškovi sastava podnesaka od 11. listopada 2019., 10 veljače 2020., 22. svibnja 2020. i 27. travnja 2021. jer da isti nisu bili potrebno za vođenje postupka. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da ti podnesci nisu bili nužni i da se tim podnescima tužiteljica očitovala na navode podnesaka tuženice, a sve navedeno u tim podnescima tužiteljica je mogla iznijeti i na zapisnik na ročištu.

21.1. Za ostale radnje, naknada troškova za rad odvjetnika pravilno je priznata, kao i visina tih troškova. Slijedom navedenog, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova rada i zastupanja odvjetnika u iznosu od 1.050,00 eura, ima pravo na PDV po stopi od 25%, odnosno u iznosu od 262,50 eura, ima pravo i na troškove vještačenja u iznosu od 331,80 eura, dakle ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.644,30 eura.

22. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženice valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 373.a ZPP prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke za iznos od 1.644,30 eura.

22.1. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tuženice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u točki II. izreke preko iznosa od 1.644,30 eura, odnosno za iznos od 1.000,00 eura preinačiti i u tom iznosu odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

23. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

U Sisku 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić