Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-163/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog KH i 2. optuženog IH zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 7. travnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-546/2021 od 17. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-546/2021 od 17. ožujka 2022. 1. optuženi KH i 2. optuženi IH proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađe u pokušaju iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 te su temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci dok je 2. optuženiku temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) 1. i 2. optuženici su u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude dužni podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna svaki.
2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni sud usvoji žalbu u pravcu žalbenih navoda te da pobijanu presudu preinači u dijelu osporene odluke o kazni.
3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-200/2022 od 6. lipnja 2022.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu nije osnovana.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni na koju je osuđen 1. optuženik državni odvjetnik navodi da je utvrđenim olakotnim okolnostima po prvostupanjskom sudu dan kvalitativan značaj koji u svojoj ukupnosti ne odgovara kazni kojom bi se ostvarila svrha kažnjavanja dok je prilikom utvrđivanja otegotnih okolnosti sud podcijenio pojavnost u činjenju istih i istovrsnih kaznenih djela po 1. optuženiku, odnosno prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio prethodnu osuđivanost 1. optuženika radi počinjenja kaznenih djela protiv imovine. Naime, 1. optuženik je u deset navrata osuđivan od čega osam puta radi počinjenja kaznenih djela protiv imovine, u pet navrata su mu izrečene uvjetne osude a ostalim presudama bezuvjetne kazne zatvora u trajanju dužem od jedne godine, kazneno djelo za koje je ovdje proglašen krivim je počinio u roku kušnje u odnosu na dvije presude od kojih je jedna za istovrsna kaznena djela. Dakle, 1. optuženik je specijalni povratnik na kojeg ranije osude nisu utjecale da prihvati društveno priznate norme i kloni se činjenja kaznenih djela nego je iz njegovog ponašanja vidljiva kontinuirana kriminalna volja i odsutnost shvaćanja štetnosti svog ponašanja. Uz to, priznanje kaznenog djela i žaljenje 1. optuženika je rezultat vrste i količine dokaza a ne rezultat stvarno izraženog žaljenja i kajanja zbog učinjenog. Izrečena kazna nije primjerena ni za ostvarivanje generalne prevencije, odnosno utjecaj na sve ostale da počinitelji povratnici neće proći nekažnjeno i da se neće tolerirati blaže kažnjavanje povratnika samo zbog priznanja krivnje, izraženog kajanja i obiteljskih prilika. U odnosu na 2. optuženika državni odvjetnik navodi da mu je izrečena uvjetna osuda s prekratkim rokom kušnje s obzirom da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja nije najblaže propisana kazna za predmetno kazneno djelo. Državni odvjetnik, uvažavajući olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani 2. optuženika uz izostanak otegotnih okolnosti smatra da je za ostvarivanje generalne prevencije potrebno 2. optuženiku izreći uvjetnu osudu s dužim rokom kušnje od najmanje dvije godine vodeći računa o omjeru visine kazne zatvora na koju je osuđen 2. optuženi i trajanja duljine roka kušnje. Kao i u odnosu na 1. optuženika državni odvjetnik smatra da je priznanje kaznenog djela po 2. optuženiku rezultat vrste i količine dokaza a ne rezultat stvarno izraženog žaljenja i kajanja zbog učinjenog te da je za ostvarivanje generalne prevencije 2. optuženiku potrebno izreći uvjetnu osudu s duljim rokom kušnje.
7. Prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni olakotnim na strani 1. i 2. optuženika cijenio priznanja kaznenog djela koja su doprinijela efikasnosti i ekonomičnosti postupka te izraženo žaljenje i kajanje. Prilikom odmjeravanja kazne 1. i 2. optuženiku cijenjene su njihove osobne, obiteljske i imovinske prilike, odnosno da je 1. optuženik otac jednog maloljetnog djeteta te četvero punoljetne djece i djed četvero unučadi s kojima redovito kontaktira, da živi u iznajmljenom stanu i da ostvaruje mjesečna primanja od autopraonice čini je vlasnik u visini 5.300,00 kuna dok mu je supruga nezaposlena dok 2. optuženik živi s bolesnom majkom i otac je dvoje djece s kojima redovito kontaktira, bez stalnog zaposlenja ali od rada na crno ostvaruje prihode oko 5.000,00 do 6.000,00 kuna. Otegotnim na strani 1. optuženika prvostupanjski sud je cijenio njegovu raniju osuđivanost, ukupno u deset navrata radi počinjenja raznovrsnih kaznenih djela ali pretežno radi počinjenja kaznenih djela protiv imovine za koja je osuđivan na uvjetne kazne ali i na bezuvjetne kazne zatvora te da je ovo kazneno djelo počinio u roku kušnje u odnosu na presude Općinskog suda u Sisku i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu što ukazuje na upornost 1. optuženika u protupravnom postupanju i činjenju kaznenih djela imovinske naravi te da ranija osuđivanost nije u dovoljnoj mjeri utjecala na 1. optuženika da se kloni kriminalne aktivnosti. Prvostupanjski sud na strani 2. optuženika nije našao otegotne okolnosti.
8. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.
9. Prvostupanjski sud je 1. i 2. optuženike temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 osudio na kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz izricanje 2. optuženiku uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine smatrajući da će se takvim kaznama postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da su kazne zatvora na koje su 1. i 2. optuženici osuđeni uz izricanje uvjetne osude 2. optuženiku s najkraćim trajanjem roka kušnje primjerene za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
10. Naime, uvažavajući činjenice koje ističe državni odvjetnik a koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom odluke o kazni da je 1. optuženik višestruki specijalni povratnik na kojeg dosadašnje osude nisu djelovale da svoje ponašanje uskladi s normama pozitivnog pravnog poretka i da je kazneno djelo počinio u roku kušnje ali s druge strane uzimajući u obzir olakotnim da je kazneno djelo ostalo u pokušaju i da vlasnik bagera nije pretrpio štetu, osim što je morao ponovo montirati akumulator koji je ostao na mjestu počinjenja kaznenog djela, da su 1. i 2. optuženici kazneno djelo priznali i izrazili žaljenje zbog učinjenog te cijeneći njihove osobne, obiteljske i imovinske prilike koje su pravilno utvrđene po prvostupanjskom sudu, ovo vijeće smatra da nije potrebno strože kazniti 1. i 2. optuženike, odnosno 1. optuženika osuditi na kaznu zatvora u dužem trajanju a 2. optuženiku izreći uvjetnu osudu s duljim trajanjem roka kušnje. Ovakvim kaznama će se u dovoljnoj mjeri izraziti zakonom predviđena osuda, moralni prijekor za zlo koje su 1. i 2. optuženici počinjenjem kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Ovakvim kaznama će se u dovoljnoj mjeri utjecati i na 1. i 2. optuženike da korigiraju svoje ponašanje i da se ubuduće suzdrže od protupravnog ponašanja. Uz to, prvostupanjski sud je s pravom 1. i 2. optuženicima olakotnim cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela jer su time preuzeli odgovornost za svoje ponašanje i spremnost na snašanje posljedica svojeg postupanja bez obzira na kvalitetu i kvantitetu dokazne građe na koju upire državni odvjetnik.
11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
