Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-423/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Stojan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Zagreb d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojega zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-617/2019-27 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice ED i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-617/2019-27 od 11. ožujka 2022. pod točkom II. izreke u cijelosti te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 735,02 eura (5.538,03 kuna).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Allianz Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-617/2019-27 od 11. ožujka 2022. pod točkom I. i III. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužiteljice ED i zahtjev tuženika Allianz Zagreb d.d. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

„I. Nalaže se tuženiku Allianz Zagreb d.d. (OIB: 23759810849), Zagreb, Heinzelova 70 platiti tužiteljici ED (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 1-3 [adresa] iznos od 8.130,52 sa zateznom kamatom od 2. listopada 2018., do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.877,16 kn sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.538,03 kn, sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv točke II. izreke prvostupanjske presude žalbu izjavljuje tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te protiv odluke o troškovima sadržane u točki III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice. Tužiteljica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima, odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv točke I. i točke III. izreke prvostupanjske presude žalbu izjavljuje tuženik zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Tuženik u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, odnosno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška sastava žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 7. i 8. ZPP, na što neosnovano ukazuje tuženik u žalbi, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu daljnje imovinske štete na njenom vozilu i troškova prijevoza djeteta u školu u razdoblju od 1. listopada 2018. do 13.prosinca 2018., kada se predmetno vozilo nalazilo na popravku te zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

10. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao i da je tuženik na temelju procjene nastanka totalne štete na vozilu, tužiteljici isplatio u mirnom postupku iznos od 5.185,41 eura (39.069,48 kuna), nakon što je utvrđenu tržišnu vrijednost vozila u iznosu od 9.830,71 eura (74.069,48 kuna), umanjio za vrijednost ostatka vozila tužiteljice u iznosu od 4.645,30 eura (35.000,00 kuna).

11. Među strankama je sporna osnova i visina štete.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. rujna 2018. oštećeno vozilo u vlasništvu tužiteljice, marke Toyota Rav 4 (A3), broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], kada je na stražnji dio vozila tužiteljice, zaustavljenog na znak crvenog svjetla, naletjelo vozilo osiguranika tuženika neprilagođenom brzinom uslijed čega je vozilo tužiteljice odbačeno na zaustavljeno vozilo ispred njezinog,

- da nakon što je tuženik drugim dopunskim izvidom štete od 16. listopada 2018. utvrdio totalnu štetu na vozilu tužiteljice i vrijednost ostatka temeljio na ponudi najboljeg ponuđača za 4.645,30 eura (35.000,00 kuna), kojem ostaci nisu prodani, po prijavi tužiteljice o postojanju dodatnih oštećenja, tuženik nije sačinio i treći dopunski izvid štete jer ga je smatrao nepotrebnim nakon što je utvrdio ekonomski neopravdanim popravak vozila,

- da ponuđač nije preuzeo ostatke vozila po ponuđenoj cijeni od 4.645,30 eura (35.000,00 kuna),

- da prema nalazu prometnog vještaka ing. Srećka Hlišća (dalje: vještak) je na vozilu tužiteljice u štetnom događaju nastupila totalna šteta. Vještak je utvrdio da vrijednost vozila tužiteljice u vrijeme nezgode iznosi 9.897,14 eura (74.570,00 kuna), vrijednost ostataka vozila oko 3.632,62 eura (27.370,00 kuna), tako da je tuženik, nakon što je tužiteljica zadržala ostatke vozila, dužan naknaditi štetu na vozilu u visini od 6.264,52 eura (47.200,00 kuna),

- da je tuženik u mirnom postupku naknadio tužiteljici štetu na vozilu u iznosu od 5.185,41 eura (39.069,48 kuna), to s obzirom na utvrđenu visinu imovinske štete na vozilu prema nalazu vještaka, ostaje razlika od 1.079,11 eura (8.130,52 kuna),

- da se na prigovore stranaka vještak usmeno očitovao na ročištu 21. travnja 2021.

(stranice 70 do 72 spisa),

- da se iz iskaza tužiteljice utvrđuje da je nakon nezgode osjećala strah zbog sudjelovanja kao vozača u prometu, da je ta bojazan kod tužiteljice trajala dok je vozila zamjensko vozilo te da se nakon nezgode nije obraćala liječniku zbog tegoba koje je navodila, kao i da je ubrzo nakon nezgode nastavila voziti unajmljeno vozilo, u kojem je u prometu osjećala strah, sve dok nije ponovno počela voziti svoje popravljeno vozilo,

- da u razdoblju nemogućnosti korištenja predmetnog vozila nije vozila kćer u školu i natrag, kako je to činila prije nezgode, već je u tom razdoblju platila troškove organiziranog školskog prijevoza kćeri prema računima Herc Tours d.o.o. od 30. studenog 2018. u iznosu od 126,09 eura (950,00 kuna), prema računu od 13. studenog 2018. u iznosu od 26,54 eura (200,00 kuna), prema računu od 14. prosinca 2018. u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna),

- da je tužiteljica nakon nezgode u salonu Toyota dobila zamjensko vozilo koje je koristila za svakodnevne potrebe.

13. Temeljem provedenog postupka prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan u odnosu na imovinsku štetu na vozilu za iznos od 1.079,11 eura (8.130,52 kuna), uz zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 2. listopada 2018. do isplate (točka I. izreke prvostupanjske presude), uz dosudu parničnog troška s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke prvostupanjske presude).

13.1. Prvostupanjski sud odbija tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na zatraženu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljice za iznos od 265,45 eura (2.000,00 kuna) te za iznos imovinske štete s osnova troškova školskog prijevoza za iznos od 212,36 eura (1.600,00 kuna), kao i za iznos od 833,10 eura (6.277,00 kuna) s osnova štete na vozilu, ili ukupno 1.310,90 eura (9.877,00 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom od 11. ožujka 2022. do isplate.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv točke II. izreke pobijane presude i točke III. izreke pobijane presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice

14. U odnosu na dio zahtjeva tužiteljice s osnova neimovinske štete valja reći da je svaka povreda prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), ujedno i neimovinska šteta iz članka 1046. ZOO, ali to ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade.

15. Upravo suprotno neosnovanom žalbenom prigovoru tužiteljice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dužina i intenzitet trajanja straha o kojem je iskazivala tužiteljica, ne predstavljaju povredu prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, u toj mjeri koja bi opravdala dosuđenje pravične novčane naknade, zbog čega je pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, u vezi članka 223. stavak 1. ZPP tužiteljica odbijena za iznos od 265,45 eura (2.000,00 kuna) kao neosnovan, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

16. Neosnovan je daljnji žalbeni prigovor u odnosu na dio zahtjeva kojim tužiteljica potražuje troškove školskog prijevoza za svoju kćer za razdoblje od 1. listopada 2018. do 13. prosinca 2018. u iznosu od 212,36 eura (1.600,00 kuna) jer je prema stanju spisa utvrđeno da je tužiteljica dobila na korištenje zamjensko vozilo, prema vlastitoj odluci, koje je koristila za vrijeme dok je njeno vozilo popravljano pa je stoga, koristeći zamjensko vozilo mogla svoju kćer prevesti svakodnevno do škole.

16.1. Kako tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da u razdoblju od 13. studenog 2018. do 14. prosinca 2018., iz kojeg razdoblja datiraju računi s osnova školskog prijevoza, nije imala na korištenje zamjensko vozilo, to je neosnovan njen žalbeni prigovor da je zamjensko vozilo koristila samo mjesec dana. Naime, i prema računima na kojima se temelji navedeni zahtjev tužiteljice proizlazi da se odnose upravo na razdoblje od mjesec dana, odnosno od 13. studenog 2018. do 14. prosinca 2018.

17. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. stavak 1. ZPP tužiteljici dosudio trošak prema osnovi i visini te uspjehu u sporu, i to u odnosu na trošak zastupanja, sudske pristojbe i vještačenja, a koju odluku u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice, neosnovani navodi žalbe tužiteljice ničim nisu doveli u sumnju.

17.1. Prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP nije dosudio tužiteljici trošak sastava podnesaka 12. ožujka 2019., 21. ožujka 2019., 3. prosinca 2019. i 7. rujna 2020. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

18. Stoga je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tuženika protiv točaka I. i III. izreke pobijane presude

19. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer pobijana odluka pod točkama I. i III. izreke nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

20. Prvostupanjski sud je, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka kao detaljan, stručan i obrazložen, pravilno zaključio da je na vozilu tužiteljice u predmetnom štetnom događaju nastupila totalna šteta. Uzevši u obzir godinu proizvodnje predmetnog vozila, starost i amortizaciju vozila u usporedbi s novo nabavnom cijenom vozila kao što je vozilo tužiteljice, vještak je utvrdio vrijednost vozila tužiteljice u vrijeme nezgode u iznosu od 9.897,14 eura (74.570,00 kuna), vrijednost ostataka vozila oko 3.632,62 eura (27.370,00 kuna), tako da je tuženik, nakon što je tužiteljica zadržala ostatke vozila, dužan naknaditi štetu na vozilu u visini od 6.264,52 eura (47.200,00 kuna).

21. Budući da je tuženik u mirnom postupku naknadio tužiteljici štetu na vozilu u iznosu od 5.185,41 eura (39.069,48 kuna), prihvaćanjem varijante po vještaku izračuna te vrijednosti ostataka od 3.632,62 eura (27.370,00 kuna), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, kojeg prihvaća i ovaj sud, da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici i daljnji iznos s osnove totalne štete na vozilu u iznosu od 1.079,11 eura (8.130,52 kuna).

22. Stoga je pravilnom primjenom odredbe članka 1085. ZOO prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu naknade preostalog iznosa totalne štete na vozilu tužiteljice za iznos od 1.079,11 eura (8.130,52 kuna).

23. Neosnovan je prigovor tuženika u svezi visine dosuđene štete jer se vještak na sve prigovore tuženika usmeno očitovao, a nakon očitovanja vještaka tuženik više nije imao prigovora, niti je predlagao provođenje novog prometnog vještačenja, to stoga neosnovani žalbeni prigovori usmjereni na procjenu vještaka o visini imovinske štete na vozilu tužiteljice predstavljaju suvišno ponavljanje iz prvostupanjskog postupka.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužiteljici donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi, pri čemu su tužiteljici priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a koju odluku tuženik niti ne osporava određenim obrazloženim razlozima, već kao posljedicu njegovog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

25. Stoga je žalbu tuženika u odnosu na točku I. i III. izreke prvostupanjske odluke valjalo odbiti kao neosnovanu i uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

26. Kako stranke nisu uspjele sa žalbama, njihovi zahtjevi za nadoknadom žalbenog troška su odbijeni kao neosnovani, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP u svezi sa člankom 166. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Sisku 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić