REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2867/2021-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Republičkog sindikata radnika Hrvatske, Zagreb, Kneza Mislava 11/2, OIB: 32288800710, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jukić&partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 18. veljače 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja SI, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti tuženika, 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republičkom sindikatu radnika Hrvatske isplatiti tužiteljici BI iznos od 398,17 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2021. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. od dospijeća do 31.
II. Nalaže se tuženiku Republičkom sindikatu radnika Hrvatske naknaditi tužiteljici BI trošak parničnog postupka u iznosu od 644,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. od dospijeća do 31.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Republičkog sindikata radnika Hrvatske za naknadu parničnog troška u iznosu od 165,90 EUR.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 13. travnja 2021. navodi kako je bila član tuženika temeljem čega je tuženiku uplaćivala uloge u Kasu uzajamne pomoći (dalje: KUP). Ulozi u KUP kod tuženika predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice i različiti su od članarine koju je tužiteljica uplaćivala zasebno. Članski ulog u KUP za tužiteljicu je tuženiku, temeljem ovlaštenja, na plaći obračunavao i isplaćivao njezin poslodavac. Navodi kako su prava i obveze stranaka regulirane Pravilnikom kase uzajamne pomoći, a čl. 10. navedenog Pravilnika propisano je kako član u svakom trenutku može podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga u KUP. Ističe kako je podnijela ovaj zahtjev tuženiku kojem nije udovoljeno. Ulog je 28. veljače 2019., kada je tužiteljica prestala vršiti uplate u KUP kod tuženika, iznosio 3.000,00 kn, što je utvrđeno na obračunskoj listi plaće tužiteljice. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 kn sa zateznom kamatama i troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da tužiteljica nije dostavila adekvatan dokaz o visini potraživanja – potvrde o uplatama utuženog iznosa, platne liste, potvrdu poslodavca ili drugi dokaz. Osporava vjerodostojnost Pravilnika o kasi uzajamne pomoći jer isti nisu donijela nadležna tijela tuženika. Ističe kako se ne može očitovati o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva jer nema pristup spornim podacima zbog čega nema saznanja je li tužiteljica bila član KUP-a, uplaćivala članske uloge u KUP, je li podigla kakvu pozajmicu temeljem tih uloga ili raspolagala na drugi način sa svojim ulozima i u konačnici postoji li uopće predmetno dugovanje i koji je saldo. Uzrok nemogućnosti preciznijeg očitovanja tuženika je okolnost da su bivši zakonski zastupnici tuženika RI i II (i njihovi pomagači) otuđili poslovnu dokumentaciju tuženika. Navodi kako je imao problema sa smjenom rukovodstva, brisanjem vodstva iz registra udruga, a s tim u vezi vodio se i postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem P-170/18 radi utvrđenja zakonitosti njihove smjene, a dok nisu smijenjeni poduzimali su niz radnji na štetu tuženika, opstruirali rad tuženika, prebacivali sredstva i članove na drugi sindikat – Republički sindikat radnika te poduzimali i duge radnje kako bi financijski, članski i kadrovski oslabili tuženika. Tako su RI i II tijekom 2018. neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva s računa tuženika u iznosu od 7.400.000,00 kn na račun Republičkog sindikata radnika među kojima je bio i novac članova iz KUP-a. Nakon što su prebacili svu imovinu i sredstva s tuženika na Republički sindikat radnika izdali su barem 10 zadužnica u iznosu od 9.500.000,00 kn i temeljem kojih su pokrenuli naplatu tog iznosa u korist Republičkog sindikata radnika i blokirali račun tuženika te su učinili još čitav niz financijskih prekršaja. Budući da su otuđili i novac iz KUP-a tuženik ne upravlja tim sredstvima, niti ima saznanja o uplatama i isplatama u KUP. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u isplatnu listu tužiteljice za veljaču 2019. (list 3-4), Pravilnik kase uzajamne pomoći (list 6-8), rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 29. listopada 2020. i 26. veljače 2019. (list 22-23, 27-28), izvatke iz registra udruga (list 24-26), e-mail korespondenciju (list 46-60), prijavu promjene podataka podnesenu Ministarstvu rada i mirovinskog sustava (list 61-63), izvid iz zapisnika sa 15. sjednice Središnjeg odbora od 27. lipnja 2017. (list 64-68), poziv za sjednicu (list 69), evidenciju nazočnosti na sjednici (list 70- 7), Odluke donesene na navedenoj sjednici (list 72-73), izvod iz dopisne sjednice Izvršnog odbora tuženika od 28. lipnja 2017. (list 74), odluke donesene na toj sjednici (list 75-76), rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 24. srpnja 2017. (list 77-79), Sporazum sklopljen 21. svibnja 2018. između tuženika i Republičkog sindikata radnika (list 101-102), Aneks Sporazuma od 15. rujna 2018. (list 103), Odluku o izdavanju zadužnice (list 104), Sporazum od 4. ožujka 2019. (list 105), Odluku Sabora tuženika od 2. ožujka 2019. (list 106-109), dopis Kentbank upućen tuženiku od 4. listopada 2018. (list 110-111), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St- 520/2019-8 od 26. srpnja 2019. (list 112-116), nalog Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kir-t-283/21 od 31. svibnja 2021. (list 117-120), obračun isplaćene plaće za GI (list 121-132), dopis II upućen tuženiku (list 137), dopis RI upućen punomoćniku tužiteljice (list 138), izvansudsku nagodbu (list 139, 146), e-mail korespondenciju (list 140-145), saldo listu Kase uzajamne pomoći na dan 29. listopada 2020. (list 147-180), e-mail korespondenciju (list 185-187), platne liste tužiteljice za razdoblje od siječnja 2014. do veljače 2019. (list 198-513).
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelje rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 398,17 EUR (3.000,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tužiteljica uplaćivala u kasu uzajamne pomoći (dalje: KUP).
6. Među strankama je sporna osnovanost i visina zahtjeva tužiteljice, sporno je je li tužiteljica bila član KUP-a, je li uplaćivala uloge u KUP, je li tuženik dužan uplaćeni iznos isplatiti tužiteljici, kao i valjanost Pravilnika kase uzajamne pomoći.
7. Uvidom u Pravilnik kase uzajamne pomoći od 25. studenoga 2017. godine (u daljnjem tekstu: Pravilnik) vidljivo je da je potpisan od predsjednika IO RSRH II te da je uz potpis otisnut pečat Republičkog sindikata radnika Hrvatske (ovdje tuženika). Iz čl. 2. Pravilnika proizlazi da je Kasa uzajamne pomoći (KUP) osnovana radi pružanja materijalne pomoći svojim članovima u obliku pozajmica, dok je čl. 4. određeno da se članski ulog naplaćuje svakog mjeseca na plaći te da je minimalna visina članskog uloga 50,00 kn, a maksimalna visina članskog uloga je 1.000,00 kn. Odredbom čl. 5. Pravilnika propisano je da je uvjet za odobrenje pozajmice da podnositelj molbe nema obveze prema KUP-u i da je najmanje tri mjeseca član KUP-a. Nadalje, odredbom čl. 10. st. 2. Pravilnika određeno je da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP- a, dok je odredbom čl. 19. Pravilnika navedeno da Pravilnik stupa na snagu danom donošenja.
8. Odredbom čl. 11. Pravilnika propisano je da se, po prestanku članstva u KUP- u, članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno čl. 10. Pravilnika. Kako je odredbom čl. 4. Pravilnika propisano da se članski ulog naplaćuje svakog mjeseca na plaći, to iz navedenog proizlazi da je visina članskog uloga u KUP-u vidljiva iz isplatne liste plaće tužiteljice koju listu izdaje njezin poslodavac.
9. Uvidom u isplatne liste plaće tužiteljice za razdoblje od siječnja 2014. do, zaključno, veljače 2019. te rekapitulaciju obustava na plaći tužiteljice za isto razdoblje (koja dokumentacija je na traženje ovog suda dostavljena u spis po poslodavcu tužiteljice HP - Hrvatske pošte d.d. uz dopis od 12. rujna 2023.) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica imala obustavu na plaći za članski ulog u KUP- u tuženika u iznosu 200,00 kn mjesečno od siječnja 2014. do svibnja 2015. te u iznosu od 400,00 kn mjesečno od lipnja 2015. do veljače 2019. Iz rekapitulacije obustava koja se odnosi na tužiteljicu za navedeno razdoblje proizlazi da tužiteljičin saldo s naslova članskog uloga u KUP-u tuženika na dan 15. ožujka 2019. iznosi 3.000,00 kn (list 199-201 spisa).
10. Iz platne liste tužiteljice za veljaču 2019., koju platnu listu je tužiteljica dostavila uz tužbu, također proizlazi da saldo s naslova KUP-a iznosi 3.000,00 kn. Iz prethodno navedene dokumentacije razvidno je i da su se uplate vršile na račun RSRH tj. tuženika, podružnice u Rijeci s naznakom RSRH RIJEKA – KUP, a iz dopisa poslodavca tužitelja HP - Hrvatske pošte d.d. od 12. rujna 2023. proizlazi da su obustave na plaći tužiteljice u korist KUP-a tuženika vršene zaključno s veljačom 2019. Uvidom u rekapitulacije obustava po bankama za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 28. veljače 2019., sud je utvrdio da se među tim skupnim uplatama nalaze i mjesečni iznosi obustava na plaći tužiteljice u korist KUP-a tuženika.
11. Slijedom navedenog, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica bila član tuženika, da je mjesečno od siječnja 2014. do svibnja 2015. uplaćivala iznos od 200,00 kn, a od lipnja 2015. do veljače 2019. iznos od 400,00 kn mjesečno putem administrativne zabrane na plaći za KUP te da članski ulog tužiteljice u KUP-u kod tuženika na dan 15. ožujka 2019. iznosi 3.000,00 kn. Pritom sud napominje da je obračunska lista plaće ovršna isprava, prema odredbi čl. 93. Zakona o radu (''Narodne novine'' br. 93/14, 127/17 i 98/19) i odredbi čl. 23. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), te je kao takva i javna isprava kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili utvrđuje, kako je to propisano u čl. 230. st. 1. ZPP-a.
12. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je dužan od dužnika tražiti njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Također, prema odredbi čl. 342. st. 1 ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 9., čl. 65. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a te na temelju 10. i 11. Pravilnika, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 398,17 EUR, koji iznos odgovara utuženom iznosu od 3.000,00 kn, preračunato prema fiksnom tečaju konverzije, sukladno odredbi čl. 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22 i 88/22), kako je odlučeno u točki I. izreke presude.
14. Tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate koje na iznos od 398,17 EUR teku od dana podnošenja tužbe odnosno od 13. travnja 2021. do isplate, jer je zahtjev tužiteljice za isplatu navedenog iznosa dospio u trenutku podnošenja tužbe, sukladno čl. 10. st. 2. Pravilnika u vezi s čl. 183. st. 2. i čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
15. U odnosu na navode tuženika koje je isticao tijekom postupka, a u vezi s problemima s bivšim rukovodstvom, što da je rezultiralo vođenjem više postupaka i donošenjem odluka o opozivu i smjeni dužnosnika tuženika i imenovanju novih dužnosnika, valja reći da navedene okolnosti nisu odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer je tražbina tužiteljice osnovana, a tuženik joj je traženi iznos dužan isplatiti na temelju izričite odredbe čl. 10. st. 2. Pravilnika.
16. Također, osporavanje vjerodostojnosti i valjanosti navedenog Pravilnika od strane tuženika uz navode da ga nije donijelo ovlašteno tijelo nije osnovano. Naime uvidom u Pravilnik utvrđeno je da ga je donio Središnji odbor tuženika, dok je isti samo potpisan od strane II. Očito je tuženik temeljem Pravilnika zaprimao uplate u KUP, iz čega proizlazi da je Pravilnik primjenjivan, pri čemu tuženik ne prilaže dokaze o eventualnom osporavanju valjanosti Pravilnika u kojem drugom postupku. Također, tek je po pravomoćnosti presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-170/18-35 od 31. siječnja 2019. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike dopustilo u registru udruga upis promjene osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika, a što je utvrđeno rješenjem tog Ministarstva od 29. listopada 2020., slijedom čega je sud utvrdio da je neosnovano osporavanje valjanosti Pravilnika, koji je na sjednici održanoj 25. studenog 2017. donio Središnji odbor tuženika (tako i u odlukama donesenim u istovrsnim postupcima – presudi Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-714/2024-23 od 25. rujna 2024., presudi Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-379/2024-2 od 18. lipnja 2024., presudama Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3807/2023-2 od 24. listopada 2023. i posl. br. Gž- 2430/2023-2 od 28. siječnja 2025., presudi Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-674/2022-2 od 12. travnja 2023. i dr.).
17. Sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem obzirom da je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju dokumentacije koja prileži spisu, konkretno isplatnih lista plaće tužiteljice za razdoblje od siječnja 2014. do veljače 2019., osobito na temelju isplatne liste plaće tužiteljice za veljaču 2019. s kojim mjesecom su prestale uplate tužiteljice u KUP, kao i na temelju rekapitulacije obustava koja se odnosi na tužiteljicu te rekapitulacije obustava po bankama za isto razdoblje od siječnja 2014. do veljače 2019. o skupnim mjesečnim iznosima uplaćenim u korist KUP-a tuženika u kojoj su vidljive i obustave na plaći tužiteljice u korist KUP-a tuženika, što je dokumentacija dostavljena u spis po poslodavcu tužiteljice HP – Hrvatskoj pošti d.d., a kako je prethodno obrazloženo, imajući pritom u vidu da se radi o sporu male vrijednosti te vodeći računa o ekonomičnosti parničnog postupka.
18. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice te ŽI i VI, kao i pribavom dokumentacije tuženika od RI i II te DI, pribavom prometa po računima Republičkog sindikata radnika i pribavom podataka sa servera na kojem društvo Mario commerce drži poslovne podatke tuženika i Republičkog sindikata radnika jer je sud smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke pa je navedene dokaze smatrao nepotrebnima, a i neodlučnima za odluku o čemu je sud već dao razloge u točki 15. i 17. obrazloženja.
19. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23). Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 50 bodova po Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 1. srpnja 2021. i 2. studenog 2023. u visini 50 bodova za svaki podnesak po Tbr. 8. t. 1. Tarife te trošak zastupanja na ročištima održanim 15. ožujka 2022. i 18. veljače 2025. u visini 50 bodova za svako ročište po Tbr. 9. t. 1. Tarife, odnosno 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (500,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (125,00 EUR), sudsku pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 37/23) i na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi), ukupno iznosi 644,91 EUR.
20. Na tako utvrđeni trošak tužiteljici pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
21. Sijedom toga, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 165,90 EUR (trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 30. kolovoza 2021., koji trošak je zatražen u tim podnescima, s obzirom da tuženik nije došao na ročište na kojem je glavna rasprava zaključena i stavio zahtjev za naknadu ukupnih parničnih troškova ovog postupka), odbijen je kao neosnovan sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.
22. Stoga je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.
Zagreb, 3. travnja 2025.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika