REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-355/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IA i drugih zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u svezi s člankom 36. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika IA protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-103/2021 od 22. svibnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženika IA na način da se optuženi IA za kazneno djelo za koje je po prvostupanjskom sudu proglašen krivim na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IA se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. rujna 2020. do 28. prosinca 2020.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te žalba optuženog IA odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženici IA, ĐA i CA proglašeni su krivima za počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženi IA je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, optuženi ĐA na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i optuženica CA na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U odnosu na sve optuženike su na temelju članka 56. KZ/11 izrečene uvjetne osude na način da se kazne zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi IA u roku provjeravanja od četiri godine, optuženi ĐA u roku provjeravanja od tri godine i optuženica CA u roku provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo. Ujedno je na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku IA u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. rujna 2020. do 28. prosinca 2020., optuženom ĐA vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. rujna 2020. do 28. prosinca 2020. i optuženoj CA vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. travnja 2024. do 22. svibnja 2024.

2. Oštećeno Trgovačko društvo Plodine d.o.o. je s imovinsko pravnim zahtjevom upućeno u parnicu (ispravno je trebalo navesti da se na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku „Narodne novine“ broj “152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08 oštećeni upućuje u parnicu).

3. Na temelju članka 148. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 optuženici IA, ĐA i CA su svaki dužni platiti iznos od po 50,00 eura s osnova paušala u roku od petnaest dana u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni u odnosu na optuženika IA, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženi IA po branitelju Juri Strgačiću, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi te troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a žalba optuženika IA nije osnovana.

9. Državni odvjetnik kao žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude u odnosu na imovinskopravni zahtjev proturječna sama sebi i razlozima presude i izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, a optuženi IA ne konkretizira u čemu se sastoji proturječnost izreke i razloga presude niti u čemu vidi nedostatak razloga o odlučnim činjenicama i da su razlozi u međusobnom proturječju.

10. Protivno prigovoru državnog odvjetnika, time što je prvostupanjski sud uputio oštećenika ostvariti imovinskopravni zahtjev u parnici, iako je u činjeničnom dijelu izreke presude naznačen točan iznos pričinjene štete i vrijednost otuđenih stvari, nije izreka proturječna sama sebi niti razlozima presude. Naime, prvostupanjski sud je prema činjeničnom opisu navedenom u izreci presude sve optuženike proglasio krivim, uz naznaku točne vrijednosti otuđenih stvari, a time i pričinjene štete oštećenom Trgovačkom društvu Plodine d.o.o., no jednako je tako dao jasne razloge zbog čega je uputio ošećenika s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Tako se u točki 24. obrazloženja pobijane presude navodi da je veći dio stvari vraćen, a da bi se utvrđivanjem u kakvom su stanju vraćene stvari i kolika bi bila vrijednost istih znatno odugovlačio kazneni postupak. Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda, kao što je u ovlasti suda procijeniti može li u kaznenom postupku dosuditi, u konkretnom slučaju, imovinskopravni zahtjev s obzirom na gore navedeno ili će u tom dijelu oštećenika uputiti u parnicu.

10.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

11. Optuženi IA osporava da bi svi optuženici postupali zajednički i po prethodnom dogovoru pri čemu ne osporava da je otuđio dio stvari ali nije ne nedvojben način utvrđeno koje je konkretno stvari on donio u apartman. Također, neovisno od toga što su optuženici ĐA i CA priznali počinjenje kaznenog djela, prvostupanjski sud je trebao provesti psihijatrijsko vještačenje s obzirom na alkoholiziranost optuženika.

11.1. Protivno prigovorima optuženika IA prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze, brižljivo i kritički ih je vrednovao kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio sve odlučene činjenice i pravilno zaključio da su u radnjama svih optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

11.2. Tako optuženik kao žalitelj ne osporava da je otuđio dio stvari ali osporava postojanje prethodnog dogovora između svih suoptuženika, ističe alkoholiziranost i da neovisno od toga što je optuženi ĐA odustao od prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja, s obzirom na alkoholiziranost optuženika je sud trebao provesti to vještačenje.

11.3. U odnosu na postojanje prethodnog dogovora i da su svi optuženici postupali zajednički i dogovorno pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da navedeno proizlazi ne samo iz priznanja optuženika ĐA i CA, već da isto proizlazi i iz snimke video-nadzora. Tako u točki 10. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi da iz snimki video zapisa nadzornih kamera proizlazi da su svi optuženici zajedno sudjelovali u izvršenje kaznenog djela, da su stavljali stvari u kolica i uočava se njihova međusobna komunikacija u unutrašnjosti prostora i vidljivo je na koji su način iznijeli stvari iz prostora oštećenika. Također iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta na listu 40. spisa proizlazi koje su stvari privremeno oduzete od optuženog IA pa je neosnovan prigovor da nije utvrđeno koje stvari je otuđio pri čemu se napominje da se svi optuženici terete da su zajednički i dogovorno postupali pa je nebitno tko je od njih pojedine stvari donio u apartman, kako se to ističe u žalbi. Nadalje, iz snimki video nadzora se po ocjeni prvostupanjskog suda ne uočava ponašanje koje bi upućivalo da su optuženici bili alkoholizirani, a osim toga odmah po uhićenju je optuženi IA izjavio da je zdrav i nije spominjao da bi bio alkoholizira, pa se neosnovano prigovara da je bilo potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje.

12. Državni odvjetnik pobija presudu u dijelu odluke o kazni u odnosu na optuženika IA navodeći da se nije dovoljno cijenila ranija višestruka osuđivanost tog optuženika koji je u pet navrata osuđivan za istovrsna kaznena djela, a pogrešno je kao olakotno cijenjeno da je od tog optuženika oduzeta većina otuđenih predmeta. Stoga smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja. S druge strane optuženi IA smatra da zbog izostanka težih posljedica je trebala kazna zatvora uz izricanje uvjetne osude, biti bliža zakonom propisanom minimumu.

12.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne u odnosu na optuženog IA ali ih nije pravilno vrednovao. Vezano za utvrđenu olakotnu okolnost na koju ukazuje državni odvjetnik da je pogrešno cijenjena kao olakotna, kad prvostupanjski sud navodi da je od tog optuženika oduzeta većina otuđenih predmeta tada to treba promatrati na način da su većem dijelu oštećeniku otuđeni predmeti vraćeni pa je izostala veća šteta. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.2. Cijeneći navedeno, a što s pravom prigovara državni odvjetnik, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženi IA višestruko osuđivana osoba i da se radi o tzv. specijalnom povratniku. Naime, prema podacima u spisu predmeta isti je u razdoblju od 2019. do 25. lipnja 2020., u četiri navrata osuđivan zbog kaznenog djela krađe, od čega u tri navrata u Kraljevini Danskoj. Osim toga, kazneno djelo za koje je u ovom predmetu proglašen krivim je počinjeno za vrijeme roka provjeravanja izrečenog presudom Općinskog suda u Zadru broj K-126/2018 od 20. kolovoza 2018., pravomoćne 24. siječnja 2019., kojom mu je zbog počinjenja kaznenog djela krađe izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine kao što je presudom istog suda broj Kzd-9/2018 od 28. svibnja 2019., pravomoćne 22. lipnja 2019., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine. Navedeno ukazuje da do sada izricane kaznene sankcije (rad za opće dobro, uvjetne osude i bezuvjetna kazna zatvora) nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Sve navedeno u svojoj ukupnosti, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, ukazuje da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci po vrsti i mjeri opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i u pravcu generalne prevencije. Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba državnog odvjetnika i preinačena pobijana presuda u odluci o kazni, čime je neosnovan prigovor optuženika da je trebalo izreći blažu kaznu zatvora uz izricanje uvjetne osude s kraćim rokom provjeravanja.

13. Optuženik ne konkretizira zbog čega pobija presudu u odnosu na troškove kaznenog postupka pa u tom dijelu pobijana presuda nije ispitana.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, a u odnosu na točku II. Izreke na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević