REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: 59. Pp-2974/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Jadranki Parać Šaka, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Balen, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ZĐ, zbog djela prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.), čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. 47/23.) i čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine 62/15., 42/20., 144/20., 114/22.) pokrenutog povodom optužnog prijedloga PUZ, III PP Zagreb, Klasa: 211-07/24- 5/5742, Urbroj: 511-19-29-24-1. od 1. ožujka 2024., nakon provedenog žurnog postupka, dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenica ZĐ, kći IĐ, rođena **.**.1984. u Zagrebu, državljanka RH-e, OIB [osobni identifikacijski broj], NKV radnik, zaposlena, Konzum d.d. s mjesečnim primanjima od 900,00 eura, neudana, majka jednog mldb. djeteta, prekršajno nekažnjavana, s prebivalištem u [adresa],

k r i v a  j e

I što je 29. veljače 2024. u 17,08 sati u [adresa], u stanu na trećem katu stambene zgrade počinila psihičko nasilje u obitelji na štetu svog djeteta ČĐ (rođen **.**.2016.), na način da je u prisustvu djelatnika policije vikala na dijete i govorila mu evo ti sad, vidiš što si napravio, policija mi je zbog tebe došla na vrata, neka te vode sad, idi u zatvor, što je kod djeteta izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti te je tijekom cijelog postupanja neutješno plakalo,

dakle, počinila psihičko nasilje u obitelji prema djetetu, koje je kod djeteta prouzročilo osjećaj straha i uznemirenosti,

čime je počinila prekršaj iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona,

II što je gore navedenog dana i vremena u [adresa], na trećem katu stambene zgrade, tijekom postupanja djelatnika policije iste vrijeđala da su bahati i bezobrazni, đubrad, neka im podatke da susjeda koja zove, dakle, omalovažavala i vrijeđala djelatnike policije prilikom vršenja službe, čime je počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

kažnjiv po čl. 17. istog Zakona,

III što gore navedenog dana i vremena tijekom postupanja djelatnika policije, istima odbila dati na uvid osobnu iskaznicu ili bilo koji drugi dokument, kojim bi dokazala svoj identitet,

dakle, odbila dati ovlaštenim osobama na uvid osobnu iskaznicu, čime je počinila prekršaj iz čl. 16. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, kažnjiv po čl. 29. toč. 1. istog Zakona,

pa joj se za djelo prekršaja pod toč. I izreke ove presude, temeljem cit. propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) te za djelo pod toč. II izreke ove presude, temeljem cit. propisa,

utvrđuje

za djelo pod toč. I kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana za djelo pod toč. II kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana

Temeljem članka 39. st. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenici se izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana.

Temeljem čl. 40. st. 1. u svezi čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, okrivljenici se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po policiji od dana 29. veljače 2024. u 17,15 sati do dana 1. ožujka 2024. u 15,15 sati, kao 2 (dva) dana zatvora, pa ima za izdržati još 28 (dvadesetosam) dana zatvora,

temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st. 1., 2., 3., PZ-a, primjenjuje se

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 12 (dvanaest) mjeseci, ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

dok joj se za djelo prekršaja pod toč. III izreke ove presude, temeljem cit. propisa, temeljem čl. 43. Prekršajnog zakona, primjenjuje mjera upozorenja

opomena

IV Temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljenica se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PUZ, III Policijska postaja Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/5742, Urbroj: 511-19- 29-24-1. od 1. ožujka 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljenica ZĐ je na raspravi kod ovog suda ispitana na okolnosti iz optužnog prijedloga iskazala da se ne smatra krivom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret. U odnosu na navode optužbe u svojoj obrani je iskazala da se 29. veljače 2024. u 17,08 sati nalazila u svom stanu u [adresa] u [adresa]. To je stan u kojem živi sa maloljetnim djetetom ČĐ rođenim 2016. koji ide u prvi razred osnovne škole. On je jučer bio u školi, došli su kući, raspremili su školsku torbu, otišla se tuširati, sinu je dala majicu da obuće jer je trebao ići na nogomet. Njezin sin je htio ići igrati igrice, odnosno htio je i da ona igra s njim igricu, nije imala vremena i to mu je rekla, a on je počeo plakati. Nedugo poslije toga netko je pozvonio na vrata i vidjela je dva djelatnika policije. Rekli su joj da su dobili prijavu da se u stanu zlostavlja dijete, a ona im je rekla da dijete ne zlostavlja, da je dijete umorno da je došlo iz škole, da je plakalo, a da mora ići na trening. To se sve dešavalo na ulaznim vratima stana. Pozvala je sina i sin je rekao da se ništa nije dogodilo i da ga mama nije udarila. Djelatnik policije joj je dalje objašnjavao da su dobili prijavu i da mora ići s njima u postaju, da je uhićena, a da će po dijete doći netko iz Centra. Dijete je tada opet počelo plakati i tada je djetetu rekla da će ići u policiju prijaviti djelatnika policije koji je bezobrazan. Na upit suca da objasni što podrazumijeva pod time da je djelatnik policije prema njoj bio bezobrazan, okrivljenica je navela da svašta, bio je bahat, a na upit sutkinje da konkretizira što to znači, okrivljenica je navela da je pred njezinim djetetom rekao da će dijete ići u Centar, a da će nju privesti. Okrivljenica je nadalje iskazala da je djetetu rekla: "evo vidiš plakao si i sada misle da te mama opet tuče". Na upit suca zašto je djetetu rekla da ga mama opet tuče, ako ga ona ne tuče, okrivljenica je navela da je to rekla zato što pretpostavlja da su susjedi rekli da tuče dijete i da su zato došli djelatnici policije i da je između ostalog dobila prijavu da zlostavlja dijete, a da smatra da je ta prijava anonimna, to su joj rekli djelatnici policije jučer kad su došli na postupanje. Također je navela da su dva dana ranije isto bili djelatnici policije iz razloga što je dijete također plakalo, jer nije htio pisati zadaću i netko je pozvao djelatnike policije. Okrivljenica je iskazala da je pred djelatnicima policije djetetu rekla da svaki puta kad je tužan može plakati, ako je ljut da može biti ljut, ako mu se spava da može da legne da spava, nije mu rekla da policija zbog njega dolazi na vrata i da ga sad vode i da ide u zatvor, ne smatra da je dijete na bilo koji način uznemirila, niti je kod njega izazvala osjećaj straha i uznemirenosti. Dijete je plakalo prije dolaska djelatnika policije, jer je htio da s njim igra igricu. Pred djelatnicima policije dijete je plakalo ne zato da bi ona njemu nešto rekla što bi ga uznemirilo, već zato što su došli djelatnici policije i što su rekli da će ju uhititi, iste je tražila da joj daju mobitel da nazove djetetovog oca, ali oni to nisu htjeli učiniti. Tijekom postupanja djelatnika policije istima je rekla da su bahati i bezobrazni, jer je to i mislila, nije im rekla da su đubrad i rekla im je neka im njezine podatke da susjeda koja zove, a to im je rekla jer su bili bezobrazni. Nije im dala na uvid osobnu iskaznicu, jer su bili bezobrazni. Da nisu s njom tako razgovarali dala bi im osobnu iskaznicu. Nakon toga je sama došla s djetetom u policijsku postaju, a nakon nekog vremena je došao otac djeteta HĐ. Nakon toga ona se u postaji rasplakala zbog svega što se dešavalo i smatra da nije u redu da kada vas neko lažno prijavi to mora prolaziti zajedno sa svojim djetetom te slušati i gledati bezobrazluk djelatnika policije. Htjela je ući u stan dok su stajali na vratima, a djelatnik policije joj to nije dao. Tražila je da nazove oca djeteta, također joj nije dao. Na upit suca kako to da je tražila djelatnika policije, je li imala mobitel kod sebe, okrivljenica je navela da je imala, ali kada je djelatnik policije postao bezobrazan da ga je počela snimati i da joj je on tada uzeo mobilni uređaj.

3. U tijeku dokaznog postupka sudac je u svojstvu svjedoka saslušao djelatnika policije GĐ. Djelatnik policije je iskazao da je 29. 2. 2024. u popodnevnim satima, ne zna precizno koliko je bilo, poslan na intervenciju zajedno s kolegom IĐ. Došli su na lokaciju [adresa], a riječ je o stambenoj zgradi. Poznata mu je predmetna adresa iz razloga što je dva ili tri puta već dolazio u kratkom vremenskom periodu na intervenciju na predmetnu adresu, jer su često prijave da se iz jednog stana čuje buka i galama i plač djeteta. Kada je došao na tu adresu, prvo su otišli do susjede koja je zatražila intervenciju, ne zna sada njezino ime i prezime i ona je rekla da se s trećeg kata opetovano čuje buka, plač, vika i da je zato pozvala policiju, a da čuje i da gđa. ZĐ viče iz stana. Ta susjeda živi na drugom katu ispod stana okrivljenice. Tada su se popeli do stana ZĐ i pozvonili na vrata i kada su pozvonili, vrata im je otvorila upravo ZĐ. Čim je otvorila vrata ona je stavila nogu na način kao da ih ne želi pustiti u stan. Daljnji događaj se odvijao upravo na tim ulaznim vratima njezinog stana, jer oni u stan nisu ulazili. Na vratima se pojavilo i njezino dijete i sjeća se da se dječak zvao KĐ, bio je mlađe životne dobi. Kada je vidio dječaka, dijete je bilo uplakano i izgledao je uplašen. Svjedok je iskazao da ne može reproducirati od riječi do riječi što je gospođa tada počela govoriti, ali rekla je dječaku evo ti sad, policija je zbog tebe došla na vrata. Dijete je čitavo vrijeme bilo uplašeno, a ona mu je između ostalog i rekla neka sada vode tebe, idi u zatvor, što si napravio i dijete je čitavo vrijeme postupanja plakalo i bilo je nedvojbeno da je uznemireno čitavom situacijom. Istu su tražili osobnu iskaznicu na uvid, ali ista im nije htjela dati osobnu iskaznicu. Isto tako se sjeća da ih je vrijeđala, neprimjereno se i uvredljivo ponašala, obraćala im se govoreći da su bahati, bezobrazni, đubrad, pozivala se na susjedu koja je zvala policiju da im da podatke, odnosno govorila je neka im podatke da susjeda koja ih zove i bila je vrlo neugodna. Tada su odlučili istu privesti unatoč tome što je s njom bilo dijete. Situacija je bila neugodna, ona je uzela dijete u naručje i nije ga htjela pustiti, izašli su drugi susjedi i situacija je postala kaotična. Nakon toga nisu htjeli primijeniti sredstva prisile, upravo iz razloga što je bila s djetetom i rekli su joj da je uhićena i da će ju privesti u postaju, ona je uzela dijete i energično je počela s njime hodati iz zgrade, a oni su hodali za njom i pratili je i tako su došli u policijsku postaju. U postaji je nakon nekog vremena došao otac djeteta, koji je preuzeo dijete, a prethodno je dežurna socijalna radnica preuzela dijete kada su pristupili u postaju.

4. Svjedok djelatnik policije TĐ je iskazao da je kritične zgode poslan s kolegom GĐ na intervenciju, a povod je bila prijava da se iz jednog stana na adresi [adresa], čuje plač djeteta. Došli su na adresu te su otišli do predmetnog stana i kada su se približili vratima čuo se plač djeteta. Pokucali su na vrata, misli da su i zvonili i vrata im je otvorila ženska osoba. Osoba je bila vidno uzrujana, odavala je dojam da je pod povišenim tenzijama. Prvo je na vratima bila samo ta ženska osoba, kasnije su utvrdili da je riječ o ZĐ i ona ih je pitala zašto su došli, objasnili su joj, onda je otišla unutra, čekali su na vratima jer ih nije niti ponudila da uđu u stan, tražila je osobnu, onda su ju zvali, ona je došla do vrata. Krenula je rasprava, odnosno tko je zvao od susjeda, zašto su došli i dok je bila na vratima do nje je došao i dječak mlađe životne dobi i u jednom trenutku ona mu se obratila govoreći: "evo ti sad, vidi što si napravio, policija je zbog tebe došla na vrata, evo neka te vode", rekla je u smislu da će on ići u zatvor. Stekao je dojam da ga je ona htjela preplašiti i rekli su joj da nije korektno da tako razgovara s djetetom, dijete je plakalo jer se očito još više uznemirilo, jer je sam događaj bio uznemirujući za dijete. Tražili su ju osobnu i to nekoliko puta, ona im nije htjela dati osobu, rekla je neka im podatke da susjed koji je i zvao policiju. Rekli su joj da će ju privesti. Ona je tada uzela dijete, spremila se, spremila je i dijete i rekla je da neće oni nju privesti, nego da će ona sama otići u postaju i njih prijaviti, jer da su oni bahati i bezobrazni. Sjeća se dobro da im je rekla da su bahati i bezobrazni i da im podatke da susjeda koja zove, ne zna da li je još što uvredljivo govorila, ne može to reproducirati od riječi do riječi, obzirom na protek vremena, ali je bila prema njima neugodna i vrijeđala ih, tako su se osjećali. Kada su bili na hodniku ona je u jednom trenutku uzela mobitel u ruku, počela ih snimati, kolega joj je objasnio da je uhićena, nisu joj stavljali lisice na ruke radi djeteta, rekli su joj da ne može snimati kada je uhićena i rekli su joj da će imati pravo na poziv i tada joj je kolega uzeo mobitel. S njom su pješice otišli do policijske postaje, a ona je cijelo vrijeme bila neugodna i nije se smirivala.

5. Nadalje, u tijeku dokaznog postupka sudac je u svojstvu svjedoka ispitao DĐ, koja je iskazala da živi na adresi [adresa], a u toj zgradi živi i ZĐ s djetetom. Istu osobno ne poznaje, niti ima bilo kakav odnos s njom. Naime njezin stan je ispod stana iste, znači kat ispod i povremeno prije ovog događaja je znala čuti da ista viče na dječaka, da dječak plače, ali to je bilo povremeno i zbog toga nije reagirala, jer joj je jasno da svaka obitelj ima svoju dinamiku i način života te se nije u to miješala. Međutim tog 29. veljače 2024. u popodnevnim satima začula je vikanje ženske osobe i plač dječaka, ali to vikanje nije bilo uobičajeno i dugo je trajalo i dječak je jako plakao, a pretpostavlja da je riječ o manjem djetetu. Nije razgovjetno čula što ona viče, ali je to bilo vrlo neugodno te se i ona uplašila za dječaka, jer je dijete molilo mamu da prestane, a to je trajalo određeni period. Nije se radilo o kratkotrajnoj vici koja bi završila, već je čitav događaj dugo trajao. Nakon toga je pozvala djelatnike policije na intervenciju. Uz to je dodala da nije osoba koja bi reagirala na uobičajenu buku koju možete očekivati u zgradi, ne reagira na slavlja, uobičajene svađe i sl., ali ovo je prešlo normalne okvire. Zbog toga što se prilično uznemirila pozvala je djelatnike policije koji su došli na intervenciju, prvo su njoj pozvonili na vrata i istima je ispričala sve što je i sada navela. Nakon toga su otišli do stana gospođe ZĐ, a ona nije išla s njima gore, ali je čula što se dešava jer je bila u stanu, ali je čula pretpostavlja dio toga što se gore odvijalo. Čula je da ju traže dokumente, ona je opet galamila na hodniku, shvatila je da ih ista ne želi pustiti unutra. Ne zna što im je govorila, ali je cijela situacija bila neugodna, protek vremena je od tog događaja i ne zna riječi kojima se obraćala, ali je to bilo grubo i glasno, zbog toga je i čula viku. Ne zna da li je ona vikala i obraćala se i dječaku, to je više bilo usmjereno na djelatnike policije koliko je tada čula, ali detalje ne zna, jer kada su došli djelatnici policije više nije bila toliko involvirana u cijeli događaj, jer je smatrala da sada oni postupaju. Svjedokinja je dodala da nakon ovog događaja niti jedanput nije čula da bi gospođa vikala na dječaka, niti je čula da bi dječak zaplakao.

6. Svjedok HĐ je iskazao da se sjeća događaja koji se dogodio u veljači 2024. u popodnevnim satima. Naime na njegovu kućnu adresu su došli djelatnici III PP Dubrava i pitali su ga da li može pristupiti u policijsku postaju jer je uhićena njegova bivša partnerica, a rekli su mu da je i njegov sin KĐ u policijskoj potaji. Rečeno mu je da bi trebao smiriti partnericu i uzeti dijete. Kada je došao u policijsku postaju tamo je zatekao ZĐ i svog sina. Svako od njih je pričao svoju verziju događaja, time misli na bivšu partnericu i djelatnike policije. Njegov sin je bio s majkom. To se događalo na hodniku postaje i tada su njegovu bivšu partnericu, sina i njega odveli u zasebnu prostoriju i ubrzo je došla socijalna radnica, s njima je bila i jedna djelatnica policije. Njegova bivša partnerica je plakala, djelatnica Centra je pokušavala smiriti situaciju, a on je tada uzeo dječaka i otišli su iz postaje. Dječak nije izgledao uznemireno, komunicirao je s djelatnikom policije i oni kod kuće nisu razgovarali vezano za događaj. Koliko zna njegov sin nema neke neuobičajene probleme u odnosu s majkom, možda postoje svađe normalnog tipa, može se reći klasično između roditelja i djeteta. Svjedok je iskazao da dijete viđa svaki drugi vikend i jednom tjedno i eventualno još koji dan po dogovoru. Nema predobru komunikaciju s bivšom partnericom, ali nemaju problem vezano za viđanje njega i dječaka i uredno viđa dijete te se njihova komunikacija svodi na komunikaciju vezano za dječaka.

7. Svjedokinja ZĐO je iskazala da se sjeća događaja koji se zbio 29. veljače 2024. u kasnim večernjim satima u PP Dubrava. Ne sjeća se svih detalja zbog proteka vremena, ali zna da je bila dežurna i da su ju djelatnici policije III PP tražili da dođe u policijsku postaju na jedno postupanje. Kada je došla u atriju, odnosno može se reći u pred prostoriji se nalazila ženska osoba prema kojoj se očito postupalo, ona je čvrsto držala u naručju dijete. Kada je pristupila ona je bila u jednom može se reći pomalo rastrojenom stanju, bila je napeta, vikala je, optuživala je sve za postupanje prema njoj i bilo je teško s njom uspostaviti komunikaciju. Nakon sigurno pola sata, nekako je uspjela nagovoriti istu da pređu u jednu sobu iza, a s njom je prešlo i dijete. Ta čitava situacija je bila ekstremna, htjela je da se povuku u prostoriju jer su tu dolazile i druge osobe i čitava situacija je bila nezgodna. U toj prostoriji prvo vrijeme ona je još uvijek dječaka držala, a onda ga je u jednom trenutku pustila, međutim bila je fokusirana na njega i čitavo vrijeme je bila može se reći povišenom stanju, time misli da je vikala, plakala i čitava situacija je bila napeta i to je dugo trajalo sigurno sat, sat i pol, teško joj je sada odrediti, zna da je nakon toga bila iscrpljena. Spominjala je suicidalne ideje, pokušala ju je smiriti i djelatnica policije, koliko je shvatila inspektorica je rekla da je pozvana hitna pomoć, ali je istu trebalo dočekati. Svjedokinja je iskazala da njezina osnovna funkcija u ovakvim situacijama zaštita interesa djeteta i ona je s majkom pokušala dogovoriti smještaj djeteta, jer je bilo za pretpostaviti da će ona ići u bolnicu. U međuvremenu je policija kontaktirala oca koji je došao u postaju, kratko vrijeme je proučavala odnos oca i djeteta i bilo je vidljivo da je dijete prišlo ocu bez ikakve zadrške s povjerenjem i bilo je vidljivo da su oni u interakciji, jer je dijete pitalo oca o određenim događajima i u konačnosti je dijete otišlo s ocem. Na upit suca vezano za odnos majke i dječaka, svjedokinja je iskazala da ne može primijetiti da se dijete bojalo svoje majke ili da je imalo neki negativan odnos prema njoj, čak može reći dok su bili u prostoriji da je djelatnica policije dječaku uključila tv na kojem je on gledao crtiće, ali je on s vremena na vrijeme, budući je majka bila u povišenom raspoloženju, dolazio do nje i smirivao je, kao da je preuzeo ulogu zaštitnika. Nije stekla dojam da bi se dijete majke bojalo i to je bilo očigledno.

8. Sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenice te je evidentirano da ista do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavana.

9. Sudac je pročitao otpusnicu Klinike za psihijatriju Vrapče, na ime ZĐ (list 19), kao i otpusno pismo na ime ZĐ od 1. ožujka 2024.

10. Sudac nije dalje provodio dokazni postupak iz razloga što je smatrao da je činjenično stanje detaljno i pravilno utvrđeno i da se na temelju provedenog dokaznog postupka može donijeti zakonita i valjana presuda. Okrivljenica je nakon ispitivanja na ročištu kod ovog suda u nekoliko navrata dostavljala pisane obrane u kojima je ispričavala nedolaske te je očito da nakon iznošenja obrane, više nije željela sudjelovati aktivno u ovom prekršajnom postupku pa tako niti na ročištu kada su izvedeni svi provedeni dokazi (19. ožujak 2025.) te je ovaj sudac stoga smatrao da je ista imala priliku aktivno sudjelovati u ovom postupku i na taj način nije povrijeđeno konfrontacijsko načelo.

11. Na temelju obrane okrivljenice, provedenog dokaznog postupka ispitivanjem svjedoka djelatnika policije koji su bili na intervenciji kritične zgode GĐ i IĐ, svjedokinje DĐ, svjedoka SĐ, svjedokinje ZĐO, kao i uvidom u gore cit. dokumentaciju koja prileži spisu, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj sudac smatra da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica počinila djela prekršaja koja joj se stavljaju na teret, na način i pod uvjetima kako se to navodi u izreci ove presude.

12. Ovakvo činjenično stanje vezano za djelo prekršaja psihičkog nasilja u obitelji prema djetetu, koje je kod istog prouzročilo osjećaj straha i uznemirenosti, proizlazi prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka GĐ i svjedoka IĐ, budući da su isti bili osobno nazočni predmetnom događaju. Ovi svjedoci su službene osobe koje niti na koji način nisu zainteresirane za terećenje okrivljenice za počinjenje ovog djela prekršaja. Njihovi iskazi su u odnosu na odlučne činjenice sukladni, zbog čega je ovaj sudac iste i smatrao vjerodostojnim. Iz iskaza svjedoka GĐ proizlazi kako je prilikom dolaska na intervenciju na ulazu u stan okrivljenica u nazočnosti dječaka ČĐ rekla dječaku, evo ti sad, policija je radi tebe došla na vrata, pri čemu je svjedok opisao da je čitavo vrijeme postupanja dijete plakalo, kako je dječak čim ga je vidio bio uplakan, izgledao je uplašeno i da je bilo nedvojbeno da je uznemireno čitavom situacijom. Nadalje, iz iskaza drugog djelatnika policije ĆĐ također proizlazi da se okrivljenica obratila sinu govoreći evo ti sad, vidiš što si napravio, policija je zbog tebe došla na vrata, evo neka te vode i da je rekla nešto u smislu da će on ići u zatvor. Također je iskazao da je stekao dojam da je htjela preplašiti dječaka i da su joj rekli kako nije korektno da tako razgovara s djetetom, da je dijete plakalo jer se očito još više uznemirio, a da je sam događaj bio uznemirujući za dijete. Obranu okrivljenice u dijelu u kojem je ista navela da nije udarila dijete i stalno se na to osvrtala, sudac nije smatrao relevantnom, jer se okrivljenici niti ne stavlja na teret da bi počinila tjelesno nasilje prema djetetu. Nadalje, okrivljenica je u svojoj obrani relativizirala svoju prekršajnu odgovornost za ovo djelo prekršaja, objašnjavajući da je dijete bilo uznemireno, jer su djelatnici policije bili bezobrazni, a na upit suca zbog čega su bili bezobrazni, okrivljenica je iskazala da su joj pred dječakom rekli kako će biti privedena u policijsku postaju, a da će dijete ići u centar, a sama je iskazala da je ona djetetu rekla evo vidiš plakao si i sada misle da te mama opet tuče, iz čega proizlazi da se sama okrivljenica ponašala prema dječaku na neprimjeren način, a ovaj sudac smatra da je i smanjila svoju odgovornost za ovo djelo prekršaja, korigirajući što je u stvari rekla dječaku. Također iz iskaza saslušane svjedokinje DĐ proizlazi da se ona uplašila za dječaka, jer je okrivljenica vikala i to dulji vremenski period i da ona ne reagira na uobičajenu buku u zgradi, ali da je ovo prešlo normalne okvire i da je i prilikom postupanja djelatnika policije okrivljenica vikala i da je to bilo grubo i glasno. Ova svjedokinja je vrlo detaljno opisala svoj doživljaj predmetne situacije i ovaj sudac je njezin iskaz prihvatio kao uvjerljiv. Također iz iskaza saslušane svjedokinje psihologa ZĐO proizlazi da je okrivljenica bila u rastrojenom stanju, da je bila napeta, da je vikala, optuživala sve za postupanje prema njoj, pri čemu je psihologica vrlo racionalno opisala predmetnu situaciju, objašnjavajući da nije stekla dojam da dijete ima negativan odnos prema majci, već više zaštitnički. Iz iskaza svjedoka SĐ, također proizlazi da dječak s majkom nema veći problem, već svađe normalnog tima, klasično za roditelj – dijete. Međutim na temelju cjelokupnog provedenog postupka, ovaj sudac smatra da je u konkretnom slučaju okrivljenica reagirala ne samo neprimjereno, već da je prešla svojim ponašanjem uobičajene granice te je počinila psihičko nasilje prema dječaku, na način i pod uvjetima kako joj se to stavlja na teret. Također je ovaj sudac uzeo u obzir činjenicu da je okrivljenica razvedena, da sama skrbi o djetetu, uzeo je u obzir njezino zdravstveno stanje i činjenicu da su i psiholog i otac djeteta naveli da dječak nema negativan stav prema svojoj majci te je sve ove činjenice cijenio kod određivanja prekršajno pravne sankcije, time da ovaj sudac nije smatrao nužnim ispitati mlt. dijete, prije svega iz razloga jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno po ocijeni ovog suca, na temelju drugih provedenih dokaza, a ne želeći niti traumatizirati dodatno dječaka, tim više što je od predmetnog događaja proteklo više od godinu dana, a i iz iskaza svjedokinje DĐ proizlazi da nakon ovog događaja niti jedanput nije čula da bi okrivljenica vikala na dječaka, a niti da bi dječak zaplakao. Nadalje, ovaj sudac je na temelju iskaza svjedoka djelatnika policije smatrao utvrđenim da je okrivljenica počinila i djela prekršaja pod toč. II i III izreke ove presude, jer su svjedoci jasno i izričito naveli da ih je okrivljenica tijekom postupanja vrijeđala govoreći im da su bahati, bezobrazni, đubrad, pozivala se na susjedu koja je zvala policiju, da im da podatke te da su se osjećali neugodno. Okrivljenica je u svojoj obrani više puta navela da su djelatnici bili bahati, to je konstantno isticala, objašnjavala je da im nije htjela dati osobnu, jer su bili bezobrazni, da ih je zbog toga snimala mobitelom i da bi im dala osobnu da nisu bili bezobrazni, iz čega jasno proizlazi da je u svom ponašanju ostvarila obilježja ovih djela prekršaja. Ovaj sudac je vezano za ove navode u potpunosti prihvatio iskaze svjedoka djelatnika policije, tim više što iz dokaznog postupka proizlazi da je okrivljenica bila rastrojena, da je bila usredotočena da se prema njoj nije korektno postupalo i da nije bila spremna za komunikaciju.

14. Imajući u vidu da je okrivljenica kritične zgode počinila psihičko nasilje u obitelji prema djetetu, koje je kod njega prouzročilo osjećaj straha i uznemirenosti, na grubi način, obzirom na njegovu dob, kao i prekršaj iz oblasti javnog reda i mira, okrivljenici je izrečena teža zatvorska kazna za svako od djela prekršaja, držeći da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja, a ova kazna ujedno predstavlja i društvenu osudu za izvršeno djelo prekršaja, pa se njome postiže svrha generalne i specijalne prevencije, te se utječe na okrivljenicu da shvati neprihvatljivost ovakvog ponašanja i da u buduće ne čini ovakva ili slična djela prekršaja. Sud je mišljenja kako izvršenje izrečene kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, već je okrivljenici potrebno uputiti takvu vrstu prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajne sankcije, izricanje kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je temeljem čl. 41. u svezi čl. 44. st. 1.,2. i 3. PZ-a, prema okrivljenici primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenica u roku od dvanaest mjeseci ne počini djelo prekršaja za koje joj je izrečena kazna zatvora. Prilikom donošenja odluke o primjeni uvjetne osude, sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost njezine osobne, zdravstvene i materijalne prilike, kao i dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost za istovrsna i druga djela prekršaja, kao i ponašanje nakon počinjenja djela prekršaja u dijelu gdje je svjedokinja navela da je okrivljenica poboljšala svoje ponašanje po njezinim saznanjima u odnosu na dijete, dok otegotnih okolnosti nije našao. Vezano za toč. III izreke ove presude, sudac je u odnosu na okrivljenicu primijenio mjeru upozorenja opomenu, uzimajući u obzir prije svega njezine imovinske i osobne prilike, kao i dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost.

15. Temeljem članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona ovako utvrđene kazne sud je zbrojio i okrivljenici izrekao ukupnu kaznu zatvora, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, a koja se neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenica u roku od dvanaest mjeseci ne počini djelo prekršaja za koje joj je izrečena kazna zatvora.

16. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljenica je oslobođena dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka, jer bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, kao i uzdržavanje njezinog djeteta, osobito obzirom na njezina primanja.

U Zagrebu, 3. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Radojka Balen, v.r.

Jadranka Parać Šaka v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.