REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-79/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-540/2020 od 22. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog OČ odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, optuženi OČ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi OČ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi OČ u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj “152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) optuženi OČ je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 92,91 eura te putne troškove svjedoka ŽČ u iznosu od 20,99 eura i svjedokinje ZČ u iznosu od 20,99 eura ili sveukupno iznos od 134,90 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika strože kazni.

4. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženik po branitelju Davidu Bajlu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri iz Zadra, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se usvoji žalba i pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

8. Žalbom optuženika se osporava vrijednosna ocjena dokaza pa samim time i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Po žalitelju, neosnovano se kao vjerodostojan prihvatio iskaz oštećenog ČČ jer je isti imao motiv lažno svjedočiti budući da je poduzimao radnje kako bi radnici optuženika počeli raditi za oštećenog, neosnovano je naplatio zadužnicu neposredno nakon raskida poslovnog ugovora, a osim toga postoji razlika u iskazima oštećenog i svjedoka TČ o tome tko je s kim prvo razgovarao. Tako žalitelj navodi da je svjedok TČ iskazao da su prvo razgovarali svjedok i optuženik, a oštećeni je iskazao da nakon što mu je TČ prenio sadržaj razgovora s optuženikom je nazvao optuženika, pa nije životno niti logično da ukoliko su mu prenesene navodne prijetnje on zove optuženika. Također, nije logično da se svjedok i oštećeni ne sjećaju što su iskazivali kod policijskog istražitelja, već im je sud morao predočiti nekonfrontirane iskaze kako bi se prisjetili sadržaja prijetnji. Imajući u vidu iskaz svjedoka TČ da se radilo o uobičajenom obostranom agresivnijem tonu razgovora, tada nema dokaza da bi izgovorio oštećenom prijetnje za koje se tereti.

9. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenog djela prijetnje.

9.1. Prije svega se napominje da nije bilo sporno da su optuženik i oštećeni bili u poslovnom odnosu, da su prijašnja dva posla protekla bez problema, a da je do poremećaja odnosa došlo pri obavljanju posljednjeg posla. Prema iskazu svjedoka TČ, koji je bio nadzorni organ na gradilištu, on nije dozvolio da na gradilište dođu radnici bez dozvola za rad, a s obzirom na obim posla koji je trebao obaviti društvo optuženika optuženik nije imao dovoljno radnika. Da je došlo do zastoja u radu nije sporno, no prema navodima optuženika oštećeni mu nije platio izvedene radove, a prema navodima oštećenog radovi bi bili plaćeni po dovršetku, ništa se nije dešavalo i došlo je do zastoja u radovima i zato je oštećeni raskinuo ugovor s optuženikom. Nadalje, sam optuženik u obrani navodi da je „poludio“ kad mu je oštećeni rekao da će mu platiti kad završi posao i da je možda izgovorio grublje riječi, ali ne i one za koje se tereti, a da je za vrijeme razgovora putem mobitela optuženik „poludio“ proizlazi i iz iskaza oštećenog. Jednako tako se neosnovano prigovara da je pročitan iskaz koji je dan kod istražitelja usprkos protivljenju obrane jer je iz raspravnih zapisnika razvidno da je svjedok TČ iskazao, između ostaloga, da ga je nazvao optuženik jer navodno mu se nije javljao oštećeni, da je tada bilo razgovora o plaćanju i radovima i da je optuženik izgovorio prijetnje kojih se na raspravi nije mogao sjetiti zbog proteka vremena i sud mu je predočio dio iskaza danog kod policijskog istražitelja, dakle optuženik je nakon predočenja tog iskaza svjedoku, a tako i oštećenom kojem je predočen prvotni iskaz radi pojašnjenja, postavljao pitanja. Također, oštećeni je detaljno opisao kako je saznao za prijetnje koje su mu upućene u razgovoru optuženika s TČ i nakon toga je nazvao optuženika koji je opet tražio plaćanje i kad mu je odgovorio da neće platiti ono što nije napravljeno optuženik je izgovorio prijetnje ubojstvom. Povezujući iskaz oštećenog s iskazom njegov supruge IČ, nesporno je da je za vrijeme razgovora s optuženikom oštećeni bio na putu i da se i javio u policijsku postaju i prijavio prijetnje. To je li zvao optuženik oštećenog ili obratno nije odlučno jer je nesporno utvrđeno da riječi prijetećeg sadržaja koje je optuženik izgovorio neposredno oštećenom, a ranije prijetnje izgovorene u razgovoru s TČ su objektivno prikladne izazvati strah i uznemirenost kod osobe kojoj su upućene i s tom namjerom su i izgovorene. Pritom se napominje žalitelju da razlozi koji su doveli do raskida poslovnog odnosa nisu odlučni, jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je izgovorio riječi prijetećeg sadržaja.

10. Kako je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za bitna obilježja terećenog kaznenog djela, a te razloge prihvaća i drugostupanjski sud, to se u svemu ostalome žalitelj upućuje na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

11. Kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je pobijana presuda u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 478. ZKP/08.

11.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.2. Cijeneći gore navedeno, prvostupanjski sud je olakotnim optuženiku cijenio njegovu neosuđivanost, a otegotnim izraženu upornost jer je u dva odvojena navrata prijetio oštećenom. Osim toga, po ocjeni drugostupanjskog suda, treba cijeniti i protek vremena od gotovo pet godina od počinjenja kaznenog djela gdje i nakon toga optuženik živi sukladno općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja i očito se radi o ekscesu u inače urednom životu optuženika. Cijeneći navedeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je po vrsti i mjeri određena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, kao i rok provjeravanja od dvije godine te će se ovakvom kaznenom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga je neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem optuženika.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević