Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-193/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužiteljice KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2511/2019-22 od 3. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2511/2019-22 od 8. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku odbija se.“

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, podredno da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe sa zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske odluke do isplate. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Naime, pobijano rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

5. Sud prvog stupnja odbija kao neosnovan prigovor tuženika mjesne nenadležnosti suda s obrazloženjem da je ugovorna odredba čl. 13. ugovora, kojom je u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora nepoštena, jer da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer bi radi ostvarivanja svojih prava tužiteljica morala putovati iz [adresa] u Zagreb, što bi prouzrokovalo znatne troškove, posebice imajući u vidu da je plaća tužiteljice i njenog supruga opterećena kreditima, zbog čega imaju zaštićeni račun. Takav zaključak sud temelji na utvrđenju, temeljenom na iskazu tužiteljice i samom ugovoru, da je Ugovorom o kreditu kojeg su stanke zaključile 3. travnja 2006. ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, da je ugovor formuliran od strane tuženika i da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj ugovora, a da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, sve pozivom na čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03).

6. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da tužiteljica na takvu ugovornu odredbu nije mogla utjecati i obzirom na takvu ugovornu odredbu i udaljenost od mjesta prebivališta u [adresa] do mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP.

7. Pri tome valja ukazati i na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bila posebno pregovarana i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Stoga tuženik neosnovano pobija prvostupanjsko rješenje, pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

9. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 3. travnja 2025.

Sutkinja

Verica Kos