Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog

Poslovni broj: Povrv-1/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA društvo s ograničenom odgovornošću za javnu vodoopskrbu i odvodnju, OIB 83416546499, Folnegovićeva 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u OD Leko i Partneri d.o.o., protiv tuženika GNB Projekt d.o.o., OIB 26523571706, Vladimira Nazora 10, Petrinja, radi obvezno-isplata, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 9. prosinca 2024. na kojoj su prisustvovali zamjenik punomoćnice ŠČ, odvjetnički vježbenik u OD Leko i Partneri d.o.o. te z.z. tuženika MČ, dana 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Davora Škugora, posl. br. Ovrv-6984/2021 od 27. siječnja 2022., a koji glasi: "Nalaže se tuženiku GNB PROJEKT d.o.o., OIB: 26523571706, Vladimira Nazora 10, 44250 Petrinja, da tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Folnegovićeva 1, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 3657218-021221, namiri tražbinu u iznosu od 11,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3657218-021221, u roku od osam dana" te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Davora Škugora, posl. br. Ovrv-6984/2021 od 27. siječnja 2022. a kojim se nalaže se tuženiku GNB PROJEKT d.o.o., OIB: 26523571706, Vladimira Nazora 10, 44250 Petrinja, da tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Folnegovićeva 1, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne 102,84 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 17,91 eura od 2. veljače 2019.,

• na iznos od 13,40 eura od 2. ožujka 2019.,

• na iznos od 18,66 eura od 2. travnja 2019.,

• na iznos od 14,80 eura od 3. svibnja 2019.,

• na iznos od 19,95 eura od 4. lipnja 2019.,

• na iznos od 18,12 eura od 2. srpnja 2019.

po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3657218-021221, u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženiku GNB PROJEKT d.o.o., OIB: 26523571706, Vladimira Nazora 10, 44250 Petrinja, da tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB: 83416546499, Folnegovićeva 1, 10000 Zagreb naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 466,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 3657218-021221, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj kao ovrhovoditelj VODOOPSKRBA I ODVODNJA društvo s ograničenom odgovornošću za javnu vodoopskrbu i odvodnju (dalje: tužitelj) podnio je dana 11. studenog 2021. godine ovršni prijedlog protiv tuženika, tada ovršenika GNB Projekt d.o.o. (dalje: tuženik) ovršni prijedlog javnom bilježniku Davoru Škugoru iz Petrinje, Ul. Braće Hanžek 2/IV, 44250, Petrinja, a po kojem ovršnom prijedlogu je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj sudski: Ovrv-698/2021, javnobilježnički: UPP/OS-Ovrv-76/2021 od 27. siječnja 2022. i kojim je u cijelosti usvojio prijedlog ovrhovoditelja i odredio predloženu ovrhu.

2. Na navedeno rješenje tuženik kao ovršenik je pravovremeno podnio prigovor 29. ožujka 2022. navodeći da je dana 17. ožujka 2022. zaprimio rješenje o ovrsi i pobija ga u cijelosti u pogledu pravne osnove i cjelokupnog iznosa tražbine iz rješenja, a shodno tome pobija rješenje u cijelosti i u dijelu u kojem se određuje ovrha i u dijelu u kojem se odlučuje o troškovima postupka. Ovršenik prvenstveno ističe prigovor zastare tražbina ovrhovoditelja. Nadalje ovršenik navodi da je uvidom u svoje podatke i dokumentaciju zaključio da ne raspolaže sklopljenim ugovorima na temelju kojih bi postojala obveza ovršenika za podmirenje navedenih tražbina. Naime, ovršenik ističe da u navedenom vremenskom razdoblju, na koje se tražbine ovrhovoditelja odnose, a za koje je ovrhovoditelj dostavio izvod iz poslovnih knjiga, ovršenik ne može biti odgovoran niti je u obvezi namiriti navedene tražbine budući da ovršenik niti je bio vlasnik niti posjednik navedene nekretnine za koju je ovrhovoditelj u danom razdoblju ispostavio račune za usluge koje nisu pružene ovršeniku. Kao dokaz svojih tvrdnji ovršenik dostavlja 2 Ugovora o zakupu poslovnih prostora koje je ovršenik kao trgovačko društvo imao sklopljena u razdobljima za koje ga ovrhovoditelj tereti, te email korespondenciju iz koje je vidljivo da ovršenik niti je u posjedu niti u vlasništvu navedene nekretnine na koju se odnose tražbine ovrhovoditelja. Iz navedenih ugovora i mail korespondencije tuženik navodi da je nedvojbeno vidljivo da u danom razdoblju za koja ga ovrhovoditelj tereti, ovršenik nije bio niti vlasnik tako niti posjednik navedene nekretnine pa samim time nije niti u obvezi prema ovrhovoditelju. Slijedom navedenoga predložio je da se navedeno rješenje o ovrsi izvan snage te ukinu sve provedene radnje te da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem ovog suda, poslovni broj: Ovrv-698/2021-12 od 31. svibnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Davora Škugora, poslovni broj, sudski: Ovrv-698/2021, javnobilježnički: UPP/OS-Ovrv-76/2021 od 27. siječnja 2022. u dijelu u kojemu je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (str. 10 spisa), izvod iz stanja kupca (str. 36 spisa), zahtjev za promjenu potrošača (str. 37 spisa), rješenje (str. 38 spisa), uvid u mjerno mjesto (str. 39 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 9. veljače 2018. (str. 40- 45 spisa), uvid u mjerno mjesto (str. 46-47 spisa), uvid u kupca (str. 48 spisa), e-mail korespondenciju (str. 109-111 spisa), ugovore o zakupu poslovnih prostora (str. 95- 108 spisa), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od dana 8. listopada 2021. sa stanjem na dan 5. listopada 2021. utvrđeno je kako tužitelj vodi tuženika kao dužnika za ukupni iznos od 863,73 kn (sada, a u skladu s čl. 5. i 7. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, Narodne novine br: 57/2022, 88/2022, dalje: ZakonEUR, u iznosu od 114,64 eur) a osnovom mjesečnih računa za razdoblje od 1. rujna 2018. do 1. lipnja 2019., a koji su dospijevali na naplatu od 1. listopada 2018. do 1. srpnja 2019. i to u mjesečnim iznosima kako slijedi:

- iznos od 88,86 kn (sada 11,79 eur) s dospijećem 1. listopada 2018.,

- iznos od 134,95 kn (sada 17,91 eur) s dospijećem 1. veljače 2019.,

- iznos od 100,98 kn (sada 13,40 eur) s dospijećem 1. ožujka 2019.,

- iznos od 140,59 kn (sada 18,66 eur) s dospijećem 1. travnja 2019.,

- iznos od 111,49 kn (sada 14,80 eur) s dospijećem 1. svibnja 2019.,

- iznos od 150,31 kn (sada 19,95 eur) s dospijećem 3. lipnja 2019.,

- iznos od 136,55 kn (sada 18,12 eur) s dospijećem 1. srpnja 2019.

i to sve po osnovi isporučene vodne usluge na adresi [adresa].

6. Da tužitelj vodi tuženika kao dužnika sa stanjem duga kako je navedeno u toč. 5. ove presude proizlazi i iz dokumenta Stanje kupca GNB Projekt d.o.o. za mjerno mjesto 170 a iz kojeg proizlazi upravo iznos svakog od navedenih računa kako je navedeno u toč. 5. ove presude, dokaz dokumenta Uvid u mjerno mjesto 170, [adresa] utvrđena je količina dnevne potrošnje za to mjesto s danom 17. ožujka 2018. (kao i raspored visine troškova za tu potrošnju u odnosu na tuženika ukupno 3%. Kako tuženik nije dostavio dokaz da bi potrošnja vode bila manja od izmjerenog, niti je konkretno osporio sam način obračuna troškova takve potrošnje vode u svome prigovoru, ovaj sud je visinu utroška kao i sam obračun takvih troškova kao i iznos koji otpada na tuženika za svaki od navedenih mjeseci utvrdio temeljem dokumenata iz toč. 5-6 ove presude, a iznosi koji su u skladu sa samim zahtjevom tužitelja.

7. Obzirom na utuženi period, potraživanje tužitelja temelji se i na Zakonu o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18 dalje: Zakon/09) članku 3. stavka 1. točke 28., 29.,30. i 94., članka 201., članka 205. i članka 206. i članka 31. Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (Narodne novine broj: 153/09, 90/11, 56/13, 154/14 , 119/15, 120/16, 127/17, 66/19 dalje: ZFVG).

8. Člankom 3. stavkom 1. točkom 29. Zakona/09 o vodama određeno je da je javna odvodnja je djelatnost skupljanja komunalnih otpadnih voda, njihova dovođenja do uređaja za pročišćavanje, pročišćavanja i izravnoga ili neizravnoga ispuštanja u prirodni prijamnik, ako se ti poslovi obavljaju putem građevina za javnu odvodnju te upravljanje tim građevinama, gospodarenja otpadnim muljem nastalim u postupku pročišćavanja otpadnih voda; javna odvodnja uključuje i pražnjenje i odvoz otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja, točkom 30. Zakona/09 određeno je da je javna vodoopskrba je djelatnost zahvaćanja podzemnih i površinskih voda u svrhu ljudske potrošnje i njihova kondicioniranja te isporuka do krajnjega korisnika vodne usluge ili do drugoga isporučitelja vodnih usluga, ako se ti poslovi obavljaju putem građevina za javnu vodoopskrbu te upravljanje tim građevinama ili na drugi propisani način (cisternama, vodonoscima i sl.), točkom 31. određeno je da su javne usluge su usluge u djelatnostima javnog navodnjavanja i detaljne melioracijske odvodnje, te vodne usluge, a javne usluge se u poglavlju XI. ovoga Zakona označuju kao usluge, a točkom 104. je određeno da su 107. vodne usluge su usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Člankom 201. Zakon/09 a određeno je da djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju javni isporučitelji vodne usluge, da iznimno od stavka 1. ovoga članka, jedinice lokalne samouprave mogu drugim pravnim, odnosno fizičkim osobama dati koncesiju iz članka 171. stavka 3. ovoga Zakona. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, niti tuženik osporava da je upravo tužitelj u utuženom periodu bio javni isporučitelj vodne usluge na adresi [adresa].

9. Člankom 205. Zakona/09 određeno je da se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge, da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik), te da se osnovica cijene vodne usluge za odvodnju i/ili pročišćavanje otpadnih voda, osim cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja, utvrđuje se prema količini (prostorni metar) ispuštene otpadne vode koja se mjeri na način propisan zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva za mjerenje ispuštene otpadne vode za potrebe obračuna naknade za zaštitu voda. Člankom 31. stavkom 1. ZFVG određeno je da osnovica za obračun naknade za zaštitu voda iz članka 30. podstavka 1. ovoga Zakona/09 količina (prostorni metar) ispuštene otpadne vode, a stavkom 2. je određeno da ako se količina ispuštene vode iz bilo kojih razloga ne može izmjeriti (ne postoji mjerač protoka, nije ispravan, ne koristi se ili dr.), smatra se da je količina ispuštene otpadne vode jednaka količini zahvaćene ili isporučene vode obvezniku, umanjene za tehnološki gubitak koji se za pojedine grane industrije određuje propisom iz članka 76. ovoga Zakona/09. U smislu čl. 76. ZFVG određeno je da ministar pravilnicima detaljnije propisuje obračun i naplatu vodnih naknada, a osobito obveznike, osnovicu, obračunska razdoblja, privremeni i konačni obračun, sadržaj iskaza obračuna vodnih naknada kada se one naplaćuju putem uplatnica, sadržaj rješenja o obračunu vodne naknade, rokove plaćanja, ustanovljavanje i vođenje očevidnika vodnih naknada, dostavu podataka iz očevidnika propisanih Zakonom o vodama način ostvarenja prava na povrat preplaćenih iznosa vodnih naknada, obrasce rješenja o obračunu vodnih naknada, gdje je potrebno, te druga pitanja na koja upućuje ovaj Zakon.

10. Čl. 2. st. 2. Pravilnika o obračunu i naplati naknade za korištenje voda (Narodne novine broj: 84/2010, dalje: Pravilnik) propisano je da naknadu plaćaju pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: obveznici) koji, između ostalog, zahvaćaju vodu iz tijela površinskih i/ili podzemnih voda radi njihovog korištenja za potrebe javne vodoopskrbe (isporučitelji vodne usluge javne vodoopskrbe). U predmetnom postupku nije sporno da se radi o usluzi javne vodoopskrbe, a koju je isporučio tužitelj.

11. U smislu čl. 12.Pravilnika očevidnik naknade sadržava sljedeće podatke:

1. matični podaci o obvezniku:

– za pravne osobe: naziv ili tvrtka, oblik odgovornosti, MB, OIB, sjedište i poslovna adresa, poslovni račun, pravni status u odnosu na nekretninu,

– za fizičke osobe-poduzetnike (obrti i slobodna zanimanja): naziv obrta/slobodnoga zanimanja i vlasnika obrta/slobodnoga zanimanja, MB, OIB, sjedište i poslovna adresa, poslovni račun,

– za fizičke osobe koje nisu poduzetnici: ime i prezime, MBG, OIB, prebivalište i trajno boravište i adresa;

2. podaci o osnovici i to: vodozahvat i količina vode odnosno količina proizvedene električne energije u kWh u obračunskom razdoblju na pragu svih hidroelektrana pojedinog obveznika odnosno ukupna snaga postrojenja u kW odnosno broj hektara (ha) navodnjavane površine odnosno količina korištene vode izražena kroz obujam bazena, ribogojilišta ili uzgajališta drugih vodenih organizama u m3;

3. podaci o iznosu naknade:

– iznos naknade u obračunskom razdoblju, dospijeća, podaci o uplatama,

– status rješenja (izvršno, konačno ili pravomoćno) i podaci o stanju predmeta (u žalbenom postupku, u upravnom sporu, u postupku po izvanrednom pravnom lijeku ili u ovrsi).

Dakle, iz navedenog je vidljivo da je obveznik plaćanja cijene isporučene vodne usluge a u smislu odredaba Zakona/09, ZFVG i Pravilnika vlasnik nekretnine odnosno korisnik koji je zakoniti posjednik, a koji je kao takav i evidentiran u očevidniku naknade.

12. U konkretnom slučaju tuženik osporava da bi bio zakoniti posjednik nekretnine a za koju se naplaćuje cijena javne vodne usluge, no osporava razdoblje takvog posjeda, dok tužitelj s druge strane navodi da je upravo tuženik bio evidentiran kao korisnik vodne usluge na adresi [adresa] u utuženom razdoblju u evidencijama tužitelja.

13. Uvidom u Zahtjev za promjenu naziva potrošača upućen tužitelju s danom 16. travnja 2018. utvrđeno da su vlasnici obiteljske kuće sa stanovima podnijeli zahtjev za promjenu nazva potrošača na adresi [adresa] i to novog potrošača GNB projekt d.o.o. (odnosno ovdje tuženika). Zahtjev je potpisan od predstavnika suvlasnika ĐČ i na isti je stavljen pečat Stambena zgrada Ilica 42 Zagreb, predstavnik suvlasnika ĐČ.

14. Uvidom u rješenje tužitelja od 23. travnja 2018. (str 38 spisa) utvrđeno je da je istim utvrđeno da na adresi [adresa], mjerno mjesto 170 vode se korisnici i to u postocima pa između ostalog i ovdje tuženik u postotku od 3%. Iz dostavne naredbe vidljivo je da je rješenje dostavljeno i korisnicima, dakle i samom tuženiku, pa ukoliko je isti imao bilo kakvih primjedbi na takvo rješenje tuženik je to trebao i tužitelju dostaviti. Osim iznesenog u rješenju se navodi (u napomeni) da s novim korisnikom, ukoliko je počeo trošiti vodu umjesto dosadašnjeg korisnika, predstavnik suvlasnika je ovlašten se sporazumjeti o udjelima u plaćanju izvršene usluge, te navedeni sporazum dostaviti u pisanom obliku i pečatom ovlaštenih osoba sudionika. Tijekom postupka tuženik ne dostavlja da bi takav sporazum postojao između samog tuženika i suvlasnika s kojima je sklopio Ugovor o zakupu, niti da bi takav sporazum ili bilo kakav dokument o prijenosu obveze plaćanja usluge prenio na drugu osobu i o tome obavijestio tužitelja. Da je upravo tuženik bio evidentiran kod tužitelja kao potrošač (korisnik) i u utuženom periodu, proizlazi i iz dokumenta Uvid u mjerno mjesto br 170, [adresa], a iz kojeg proizlazi da je čak dana 8. travnja 2019. ugrađen novi vodomjer te da je tuženik unesen kao korisnik vodnih usluga na istom mjernom mjestu u periodu od 17.ožujka 2018. pa do 17. svibnja 2019. (utuženi period obuhvaća razdoblje od 1. rujna 2018. do 1. lipnja 2019. kao dana fakture, dakle upravo fakture koje obračunavaju potrošnju za razdoblje u kojem je tuženik evidentiran kao korisnik odnosno kupac).

15. Naime, tijekom postupka tuženik u prilog svojim navoda da nekretninu, a koje je bio u zakupu, nije koristio u cijelom utuženom periodu (većem dijelu) dostavlja sudu na uvid Ugovor o zakupu (koji je predmet ovog postupka) ali i Ugovor o zakupu poslovnih prostorija na određeno vrijeme od 20. ožujka 2019. sklopljenog između tuženika kao zakupoprimca i HČ kao zakupodavca i predmet koje zakupa je poslovni prostor na adresi [adresa] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: Ugovor od 20. ožujka 2019.).

16. Naime, uvidom u Ugovor o zakupu čl. 4.istog utvrđeno je da je zakup ugovoren na određeno i to počev od 1.veljače 2018. i prestaje dana 31.siječnja 2021. (dakle na rok od tri godine). Dakle isti je bio na snazi u vrijeme na koje se sada odnosi potraživanje tužitelja. Nadalje uvidom u čl. 7. Ugovora o zakupu utvrđeno je da je između stranaka ugovorena mogućnost raskida Ugovora o zakupu i to jednostrano od strane zakupodavca u slučaju da zakupoprimac ne izvršava svoje obveze te bez navođenja razloga uz otkazni rok od 30 dana i dostave izjave o raskidu sukladno čl. 8. Ugovora o zakupu (putem javnog bilježnika). Istim čl. je određeno i pravo zakupoprimca na raskid ugovora i otkaz uz otkazni rok od 30 dana od dana odašiljanja pisane obavijesti zakupoprimcu o raskidu ugovora koja se ima dostaviti preporučenom pošiljkom s povratnicom na adresu Zakupodavca.

17. Uvidom od 20. ožujka 2019. sklopljenog između tuženika kao zakupoprimca i HČ kao zakupodavca i predmet koje zakupa je poslovni prostor na adresi [adresa] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora s drugom osobom i to za drugi poslovni prostor. Iako u čl. 2. st. 1. istog ugovora je ugovoreno da zakup počinje teći 1. travnja 2019. do zaključno 31. ožujka 2021., u čl. 2. st. 5. istog ugovora ugovoreno je da će zakupoprimac u posjed poslovnih prostorija stupiti danom početka zakupa a o čemu će strane sačiniti primopredajni zapisnik. Dakle, iz navedenog ugovora od 20. ožujka 2019. se ne može sa sigurnošću utvrditi je li tuženik doista i ušao u zakupljeni poslovni prostor temeljem tog ugovora tijekom sada utuženog perioda i je li navedeni zakup isključivi zakup koji tuženik ima (sud ne isključuje da tuženik može imati i više poslovnih prostora u zakupu a radi obavljanja svoje djelatnosti). Sam zapisnik o primopredaji tog poslovnog prostora tuženik ne dostavlja.

18. Nadalje, tuženik u prilog svojih navoda dostavlja e mail prepisku od 27. svibnja 2019. koju je z.z. tuženika uputio predstavnici suvlasnika u zgradi u kojoj je poslovni prostor iz Ugovora o zakupu a u kojem tuženik navodi da ga nisu odjavili sa naplate komunalija za poslovni prostor n a adresi [adresa], te moli da mu hitno pošalju raskid ugovora o zakupu koji su mu poslali 1/2019 koji je bio ovjeren od javnog bilježnika. Nadalje uvidom u email upućen od strane z.z. tuženika predstavnici suvlasnika ĐČ dana 28. svibnja 2019. vidljivo je da se tuženik obraća istoj te navodi da je tuženik prijavljen za sve moguće tražbine pa tako i spomeničku rentu, pa i za ožujak i travanj 2019. a da tuženik u tom prostoru nije bio, nadalje u istom navodi da mu je 7. siječnja 2019. otkazan ugovor o najmu (sud pretpostavlja da se radi o zakupu a koji je predmet ovog postupka) i to sa danom 28. veljače 2019. a koji otkaz je i ovjeren od javnog bilježnika. Nadalje u email odgovoru ĐČ z.z. tuženika ista navodi da mu ona nikako ne može poslati raskid ugovora o najmu jer ga nikada nije niti imala te da ono što zna je da je novi vlasnik predao kupoprodajni ugovor u GSKG te da predstavnik stanara ne prijavljuje niti odjavljuje vlasnike ni korisnike s naplata komunalije. Uvidom u email upućen od BČ (jednog od zakupodavca) upućen z.z. tuženika utvrđeno je da u istom navodi da mu nije jasno zašto ne može iskoristiti obavijest o raskidu koju je dobio od javnog bilježnika te da mu može poslati potvrde javnog bilježnika da je poslao obavijest o raskidu (u prilogu istog nema takve potvrde). Nadalje navodi da je ostalo otvoreno pitanje te da je zadnja uplata bila za prosinca 2018. a da je prostor korišten skoro do kraja ožujka. Nadalje se navodi da je bilo dogovoreno da će se tuženik javiti čim završi preseljenje u novi prostor ali da se od tada nitko nije javio.

19. Iz navedene prepiske proizlazi da je bilo komunikacije između zakupodavca (po predmetnom ugovoru o zakupu) i tuženika a u svezi otkaza ugovora o zakupu (a koji, u skladu s navedenom prepiskom) je svakako i otkazan, no iz prepiske nije moguće sa sigurnošću (iako tuženik kao datum otkaza navodi siječanj 2019. a konačan rok otkaza kraj veljače 2019.) utvrditi kada je točno tuženik i napustio poslovni prostor i do kada je koristio vodnu uslugu. Naime, u dopisu BČ navodi da je z.z. tuženika koristio prostor skoro do kraja ožujka (ne navodeći godinu), no nadalje u prepisci se navodi da su se stranke ugovora o zakupu trebale još čuti kada završi preseljenje, ali takvog kontakta nije bilo. Dakle, obzirom na navedeno, te činjenicu da tuženik nije dostavio i otkaz ugovora o zakupu (a koji je nedvojbeno pisano sačinjen i ovjeren od strane javnog bilježnika, što potvrđuje i sam tuženik ali i jedan od zakupodavaca u svojoj prepisci) ovaj sud je okolnost korištenja vodne usluge na adresi [adresa] i korištenja poslovnog prostora od strane tuženika (odnosno datum prestanka) u konačnici cijenio temeljem čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP (temeljem tereta dokaza). Kako tuženik nije dokazao kada mu je točno i s kojim datumom otkazan ugovor o zakupu odnosno kada je iselio iz tog poslovnog prostora na adresi [adresa], na kojoj je bio prijavljen kod tužitelja u evidencijama kao korisnik vodne usluge (jer unatoč isticanju tuženika da mu je zakup otkazan s 28. veljače 2019. iz prepiske BČ je vidljivo d je tuženik i nadalje nastavio koristi poslovni prostor i nakon tog datuma, a tuženik nije dokazao protivno), niti je dokazao da je obavijestio tužitelja o promjeni korisnika na adresi [adresa] vezao za poslovni prostor kojeg je bio u zakupu (a što je mogao dostavom otkaza Ugovora o zakupu), ovaj sud smatra da je upravo tuženik bio u utuženom periodu korisnik vodne usluge u poslovnom prostoru [adresa], a time i obveznik plaćanja takve usluge temeljem Zakona/09 i ZFVG (vidi toč. 8-10 ove presude).

20. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je tuženik bio evidentiran (vidi toč. 14. ove presude) kao korisnik poslovnog prostora a kojeg je bio u zakupu i to sve do 17. svibnja 2019., slijedom čega faktura tužitelja koja je izdana (zadnja) upravo s datumom 1. lipnja 2019. obračunava upravo razdoblje u kojem je korisnik evidentiran bio tuženik, a i faktično bio tuženik (dok protivno nije dokazao), a slijedom iznesenog isti je i obveznik plaćanja korištenja javne vodne usluge koju je nedvojbeno u tom periodu pružao tužitelj.

21. U odnosu na prigovor zastare ovaj sud ističe slijedeće:

U smislu članka 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nastavno: ZOO) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

22. U smislu čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO propisano je da zastarijevaju za jednu godinu, između ostalog, tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstava. Kako u konkretnom slučaju isporuka vode i vodna usluga nije pružana za potrebe kućanstva već potrebe djelatnosti trgovačkog društva, u konkretnom slučaju se ima primijeniti zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO kao međusobna tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga, od tri godine.

23. U smislu članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

24. U smislu članka 216. ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

25. No, u smislu članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine 26. U konkretnom slučaju tužitelj je radi naplate utuženog potraživanja podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku dana 11. studenog 2021., a kojim činom je prekinuo zastaru za sva mjesečna dugovanja koja su dospjela 11. studenog 2018. i nakon toga. Slijedom iznesenog mjesečni iznos dugovanja u iznosu od 11,79 eur/88,86 kn s dospijećem 2. listopada 2018. je zastarjelo jer podnesni zahtjev tužitelja dana 11. studenog 2021. nije prekinuo zastaru za taj dio zahtjeva tužitelja budući da je u trenutku podnošenja zahtjeva za taj dio zastara već nastupila. Slijedom navedenog ovaj sud je djelomično, usvajajući prigovor zastare tuženika, ukinuo plati nalog i odbio zahtjev tužitelja za iznos od 11,79 eur te je odlučio kao u toč. I izreke presude. U preostalom dijelu zahtjeva tužitelja, a obzirom da daljnji mjesečni iznosi dospijevaju 2. veljače 2019. i nakon toga, podnošenjem zahtjeva tužitelja dana 11. studenog 2021. je prekinut tijek zastare (roka od tri godine) slijedom čega je ovaj sud u tom dijelu, u ukupnom iznosu od 102,84 eura (pojedinačno mjesečno vidi toč. 5-6 ove presude) održao na snazi platni nalog izdan od strane javnog bilježnika i temeljem čl. 451.st. 3. ZPP i odlučio kao u toč. II. izreke.

27. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II ove presude.

28. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 155 budući da je tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim djelom svoga zahtjeva.

29. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka i to materijalni trošak predujma javnobilježničke nagrade u iznosu od ukupno 4,15 eur (članka 5/1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, Narodne novine br: 9/2021, 18/2022, dalje Pravilnik), te ostatak nagrade javnog bilježnika u iznosu od 12,44 eur (čl. 6. i 7. Pravilnika), trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 19,91 eur (Tbr 11/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23, dalje Tarifa u svezi čl. 2. ZPP, vodeći računa o zahtjevu tužitelja, vidi prijedlog za ovrhu), trošak sastava podneska od 17. lipnja 2022. u iznosu od 62,50 eur (Tbr 8/1, 52/3, 54, 46 Tarife), pristupa na ročište od 13. rujna 2023., 5. studenog 2024., 9. prosinca 2024. i 17. veljače 2025. za svako u iznosu od 62,50 eur ( Tbr 9/1, 52/3, 54, 46 Tarife),odnosno ukupno 349,00 eur. Tužitelju je priznat i trošak sastava žalbe na presudu (s kojom je uspio) od 11. studenog 2023. u iznosu od 78,12 eur (Tbr 10/1, 52/3, 54, 46 Tarife). Tužitelju je priznat i materijalni trošak dužne pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur (a koja je već i naplaćena od tužitelja, a temeljem č. 4/4 Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18 dalje:

ZOSP te tbr 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, dalje Uredba), te pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur (čl. 4/1 ZOSP te Tbr 3/1 Uredbe), odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 466,93 eur, a koji je naloženo da plati tuženik.

30. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

31. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) i to tekućim od zakašnjenja tuženika kao dan donošenja presude, pa do isplate, a temeljem čl. 151. ZPP.

U Sisku, 3. travnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku