Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P Ob-168/2022-69

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ivanki Šaravanja, u pravnoj stvari tužitelja ŠC, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jozi Đikiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika DC, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i RC [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku iz Požege, radi utvrđenja bračne stečevine, utvrđenja prava vlasništva i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 12. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i tuženika uz punomoćnike, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužitelj ŠC iz [adresa] s neosnovanim tužbenim zahtjevima koji glase:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnik u ½ (jednoj polovini) idealnog dijela nekretnina z. k. č. br. [katastarska čestica] VIDOVCI površine 640 m2 ( STAM. + GOSP. ZGRADA površine 145 m2 i DVORIŠTE površine 495 m2) upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su 1. tužena DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženik RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni priznati , a 2. tuženik i trpjeti da se na temelju ove presude uknjiži, upiše pravo suvlasništva na ime i u korist tužitelja u ½ (jednoj polovini) dijela na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižni odjel Požega u roku od 15. dana.

II. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju sve troškove ovog parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima sve to u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe."

podredno

"I. Dužni su tuženici:1. DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženik RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] novčani iznos od 41.144,07 €/310.000,00 kuna zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od 22. 07. 2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima sve to u roku od 15. dana pod prijetnjom ovrhe.

podredno

"I. Utvrđuje se da tužitelj ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ima pravo suvlasništva u ½ (jednoj polovini) idealnog dijela nekretnina z.k.č.br. VIDOVCI površine 640 m2 ( STAM. + GOSP. ZGRADA površine 145 m2 i DVORIŠTE površine 495 m2) upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem pravnog osnova vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.

II. Tuženi: 1. tužena DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženik RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni su priznati a 2. tuženik i trpjeti da se na temelju ove presude uknjiži, upiše pravo suvlasništva na nekretninama pod I. na ime i u korist tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u ½ (jednoj polovini) dijela u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Požega, Općinskog suda u Požegi, u roku od 15. dana."

II Tužitelj ŠC dužan je tuženicima DC i RC naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 14.437,50 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika DC i RC radi utvrđenja bračne stečevine i drugog. U tužbi navodi da je s tuženom DC sklopio brak 10. kolovoza 1996., da su u braku rođeni ĐC i mlt. SC, te da je brak razveden presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-52/2016-17 od 22. srpnja 2016. Navodi da je s tuženom DC izgradio novu kuću s podrumom, prizemljem, katom i potkrovljem u [adresa], na zemljištu koje je stvarno i formalno-pravno u vlasništvu tuženika RC, a upisano je u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Stambena, gospodarska zgrada i dvorište, ukupne površine od 640 m2. Nadalje navodi da su on i tužena DC kupili opisano zemljište od tuženika RC za vrijeme trajanja braka, da su na tom zemljištu 2000. počeli izgradnju kuće, a u kuću su se uselili 2008. Predmetna nekretnina je i dalje upisana na ime tuženika RC. U tužbi navodi da je stambena zgrada od temelja izgrađena njegovim novčanim sredstvima i radom, iako je on više uložio rada i sredstava, suglasan je da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu njega i tužene DC u jednakim udjelima i da svakom pripadne po jedna polovina dijela nekretnine. U izgradnju nekretnine je uložio sredstva koja je ostvario kreditima, zaradom i mirovinom, te prodajom dionica. Predlaže da sud nakon provedenog postupka utvrdi da je on suvlasnik u jednoj polovini dijela predmetne nekretnine, što su tužena DC i tuženik RC dužni priznati, a tuženik RC je dužan trpjeti da se tužitelj na temelju presude uknjiži kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini u jednoj polovini dijela. Za slučaj da sud ocijeni kako prvo postavljeni zahtjev nije osnovan, predlaže da sud s osnove ulaganja tužitelja u izgradnju kuće na opisanom zemljištu obveže tuženike DC i RC na isplatu iznosa od 310.000,00 kn/41.144,07 €¹ sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. srpnja 2016. do isplate. Ukoliko sud ocijeni da ni obvezno-pravni zahtjev nije osnovan, tužitelj predlaže da sud s osnove prava stečenog građenjem na zemljištu u vlasništvu tuženika RC utvrdi tužitelja suvlasnikom u jednoj polovini dijela gore opisane nekretnine, temeljem pravne osnove građenjem na tuđem zemljištu, što su tuženici DC i tuženik RC dužni priznati tužitelju, a tuženik RC trpjeti da se tužitelj temeljem presude uknjiži kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini u jednoj polovini dijela. U svakom slučaju tužitelj traži troškove postupka.

1.1. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog radi određivanja privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine tuženiku RC.

1.2. Na ročištu održanom 12. travnja 2023. tužitelj je predložio da stranke ovu stvar riješe sporazumom na način da tuženici isplate tužitelja s iznosom od 220.000,00 kn/29.199,02 €¹, na što tuženici nisu pristali jer smatraju da tuženik nije sudjelovao u gradnji predmetne nekretnine.

1.3. Na ročištu održanom 12. ožujka 2025. tužitelj je uredio obvezno-pravni dio tužbenog zahtjeva na način da od tuženika traži isplatu u iznosu od 41.144,07 €/310.000,00 kn¹, s obzirom da je u Republici Hrvatskoj sada službena valuta euro, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. svibnja 2022. do isplate. U ostalom dijelu zahtjev je neizmijenjen.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da se vrijednost predmeta spora u ovoj stvari smatra iznos od 41.144,07 €/310.000,00 kn¹, s obzirom na odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), jer je obvezno-pravni zahtjev postavljen na navedeni iznos. Tužena DC ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer ona nije vlasnik predmetne nekretnine i u odnosu na nju se ne može postaviti, ni stvarno-pravni, a niti obvezno-pravni zahtjev, kako je postavio tužitelj. Ističu da se u ovoj stvari ne radi o obiteljskom sporu, zbog čega Općinski sud u Slavonskom Brodu nije mjesno nadležan, već Općinski sud u Požegi. Točno je da su tužitelj i tužena DC bivši bračni drugovi. Međutim, isti nisu stekli predmetnu nekretninu tijekom trajanja braka zajedničkim radom i sredstvima, već je nekretninu kupio tuženik RC od prodavateljice ŠCK **.**.1999., koja je u vrijeme kupnje imala građevinsku dozvolu, RC je na nekretnini sagradio kuću isključivo svojim sredstvima i tužitelj i tužena DC s tom izgradnjom nisu imali ništa, nisu ni znali da je nekretnina kupljena, a nisu ni imali sredstava za kupovinu i gradnju. Osim toga, tuženik RC ne bi ni dozvolio drugima gradnju na svojoj nekretnini. Tuženik RC je ostvarivao zaradu radom u Ljevaonici Požega i od rada u poljoprivredi, jer je obrađivao preko 70 ha poljoprivrednog zemljišta, a bavio i se rezanjem ogrjevnog drveta i tako je bio u financijskoj mogućnosti kupiti i izgraditi kuću. Tužitelj je bio zaposlen u Hrvatskoj vojsci i trošio je zaradu na kocku, zbog čega se i kreditno zaduživao. Tijekom braka je promijenio tri automobila. Glavni razlog razvoda braka je bio rasipnički način života tužitelja, zbog čega je tuženik RC financirao svoju kćer, tuženu DC i njihovu djecu, jer nije mogao dopustiti da njegovi unuci nemaju gdje stanovati, da nemaju potrebnu hranu i odjeću. Tužitelj nije ni pomagao prilikom gradnje, zbog čega je zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti. Ističe prigovor zastare obvezno-pravno zahtjeva i predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

2.1. U podnesku od 14. ožujka 2023. tuženik RC ističe da nije životno i logično da tužitelj i tužena DC kupuju nekretninu od tuženika RC, kada su već u braku i kada su mogli odmah kupiti nekretninu od prodavatelja, a ne naknadno od tuženika RC. Nije logično da o tome nisu sačinjene nikakve isprave i da bi unatoč tome na takvoj nekretnini gradili kuću.

3. Na ročištu održanom 12. travnja 2023. tužitelj je povukao prijedlog radi određivanja privremene mjere, što je utvrđeno rješenjem od 12. travnja 2023. poslovni broj P Ob-168/2022-14. Budući da je prijedlog radi određivanja privremene mjere povučen, sud nije obrazlagao izvedene dokaze povodom prijedloga radi određivanja privremene mjere, jer su isti postali irelevantni.

4. Nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene DC radi utvrđenja bračne stečevine i to je navedeno u činjeničnom opisu tužbe, a sud je vezan činjeničnim opisom, ne i pravnom osnovom prema odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a. Iz samog tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj pored bračne stečevine traži i utvrđenje suvlasništva na zemljištu tuženika RC i isplatu, od oboje tuženika. Prema odredbi članka 2. stavka 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22) općinski sudovi u sjedištu županijskih sudova nadležni su za postupanje u predmetima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi za područje županijskog suda. Stoga je ovaj sud nadležan za odlučivanje u ovom predmetu jer tužena DC prebiva na području nadležnosti ovog suda, a sud ove vrste je stvarno nadležan za sve zahtjeve u tužbi, stoga je privučena nadležnost i za ostale zahtjeve prema odredbi članka 188. stavka 3. ZPP-a.

5. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], presliku Kupoprodajnog ugovora od 17. veljače 1999., rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Požegi broj Z-1307/99 od 29. travnja 1999., izvod s računa tužitelja kod Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb (stranice 33-36 i 43-48 spisa), račune od 16. rujna 2003. i 12. travnja 2003., podatke Fonda hrvatskih branitelja o vlasništvu udjela tužitelja od 25. svibnja 2006., rješenje o dodjeli dionica tužitelju od 9. travnja 2006., otplatni plan za kredit broj 016-50-504217 od 20. veljače 2001., potvrde Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb od 13. prosinca 2010. i 17. ožujka 2022., potvrdu Podravske banke d.d. Zagreb od 10. ožujka 2022., izvadak prometa po računu tuženika kod Kent Bank d.d. Zagreb (stranice 57 i 58 spisa), račune od 8. lipnja 2001., 26. studenog 2003., 6. srpnja 2001. i 11. kolovoza 2001. (stranice 59-63 spisa), podatke iz Financijske agencije za račune tužitelja (stranice 80-82 spisa), podatke o prometu po računima tužitelja kod Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb (stranice 94-127 spisa), Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb od 2. svibnja 2023. (stranice 130-133 spisa), Kent Bank d.d. Zagreb od 2. svibnja 2023., Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb od 2. svibnja 2023., Podravske banke d.d. Koprivnica od 8. svibnja 2023., Addiko bank d.d. Zagreb od 8. svibnja 2023., potvrdu Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb od 26. rujna 2023., ponudu-specifikaciju od 20. siječnja 2021., Ugovor o kreditu s otplatnim planom Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, saslušani su svjedoci BC, IC, MC, ZC, JC, PC, CC i TC, te tužitelj i tuženici, kao stranke u svrhu dokazivanja.

6. Na ročištu od 16. siječnja 2024. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša EC, a na ročištu od 12. ožujka 2025. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša VC.

7. Primjenom odredbe članka 299. ZPP-a na ročištu 16. siječnja 2024. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku sasluša svjedok KC, jer tuženici nisu predložili izvođenje ovog dokaza prije zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu od 12. travnja 2023., a ne radi se o novom dokazu koji tuženici nisu mogli predložiti bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka. Iz istih razloga sud je na ročištu od 12. ožujka 2025. odbio i dokazni prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u uplatnicu broj 01-06-05 od 5. siječnja 2006. jer tužitelj nije dokazao da iz opravdanih razloga istu nije mogao priložiti do zaključenja prethodnog postupka. Budući da se radi o dokazima koje su stranke iznijele protivno odredbi članka 299. stavka 2. ZPP-a, sud ovdje nije uzeo u obzir te dokaze sukladno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Stambena, gospodarska zgrada i dvorište od 640 m² je utvrđeno da je ta nekretnina upisana u vlasništvo tuženika RC. Iz Kupoprodajnog ugovora od 17. veljače 1999. je utvrđeno da je tuženik RC predmetnu nekretninu stekao kupovinom od prodavatelja ŠCK iz [adresa], te da je stupio u posjed kupljene nekretnine potpisom ugovora. Kupoprodajni ugovor je proveden rješenjem Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižni odjel 29. travnja 1999. pod brojem Z-1307/99 (stranice 20-22 spisa).

9. Tužitelj iskazuje da je bio u braku s tuženom DC od kolovoza 1996. do razvoda braka u srpnju 2016. U braku su rođeni kćer RC 1997. i sin SC 2008. Za vrijeme trajanja braka on i tužena su stanovali u kući oca tužene u [adresa], tuženika RC. Navodi da su on i supruga od njezinog oca, tuženika RC, kupili predmetnu nekretninu u Vidovcima 1999. Na toj nekretnini je bila jedna šupa. Sklopili su samo usmenu pogodbu i nikada nisu sastavili ugovor o kupoprodaji nekretnine. Nekretninu su kupili za 6.000,00 DM, koje su odmah isplatili RC. Nisu sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine u pisanom obliku jer to nije htio tuženik RC, iako ga je tužena DC više puta molila da sklopi ugovor, ne zna zašto je to odbijao. U vrijeme sklapanja braka je bio zaposlenik Hrvatske vojske do odlaska u mirovinu 2002. Nije imao drugih prihoda osim plaće i mirovine. Tužena je također bila zaposlena tijekom trajanja braka do umirovljena 2007. Pomagala je i svom ocu RC na poljoprivrednom imanju. Ne zna je li što na taj način zaradila. On i tužena DC su dobili na dar u svatovima 13.000,00 DM i on je unio u brak ušteđevinu od 2.000,00 DM. Njegovi roditelji su mu tijekom trajanja braka darovali u dva navrata po 2.000,00 DM. Primio je otpremninu u iznosu od 1.327,23 €/10.000,00 kn¹ i prodao dionice za 4.645,30 €/35.000,00 kn¹ i sve te iznose je uložio u gradnju kuće na predmetnom zemljištu. Podigao je više kredita kod više banaka od 2001. do 2015. i sva ta sredstva je uložio u uređenje nekretnine. Kredite je otplatio za vrijeme trajanja braka, osim kredita podignutog kod Poštanske banke, Podravske banke i Kent Bank. Znao je da gradi na tuđem zemljištu. U gradnji su mu pomagali rođaci bivše supruge, susjedi, poznanici, prijatelji iz vojske, a majstore je sam platio. Sam je također radio na gradnji. Tvrdi da mu je RC nudio da će ga isplatiti za nekretninu, to je rekao 2016. Do danas ga nije isplatio. Nije mu rekao koji iznos će mu isplatiti i o iznosu nisu razgovarali. Kredit koji je podigao u Raiffeisenbank u iznosu od 5.308,91 €/40.000,00 kn¹ u 2001. je dobio za kupovinu građevinskog materijala. Nije mogao podići novac, već kupiti materijal, pa je račun o kupovini materijala odnio u banku i banka je platila račun za građevinski materijal. Navodi da je prema Ponudi od 20. veljače 2001. kupio crijep Bramac, što nije točno jer je na kuću stavljen polovni crijep biber, a prodavatelj je naveo crijep Bramac, zato što je veće vrijednosti. Od materijala koji je naveden u toj Ponudi samo je nešto kupljeno i to spojnice i pločice pod stavkama 36 i 37 (ukupna vrijednost 16,85 €/126,95 kn¹ stranice 278 i 279 spisa). Nije sudjelovao u postupku ispravljanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jer je u to vrijeme već bio razveden od tužene. Također nije sudjelovao ni u postupku legalizacije nekretnine, iz istih razloga. Kada mu je punomoćnik tuženika predočio da se postupak preoblikovanja i ispravljanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] vodio 2008., a brak je razveden 2016., navodi da u postupku nije sudjelovao jer ga je tuženik htio isključiti iz svega.

10. Tužena DC suglasno iskazuje kao i tužitelj u pogledu vremena sklapanja braka, razvoda, rođenja zajedničke djece, zaposlenja i tužiteljevih primanja. Iskazuje da je 70%-tni invalid i ima pet godina efektivnog staža. Dok je bila zaposlena zarađivala je prosječno 398,17 €/3.000,00 kn¹ mjesečno. U mirovinu je otišla 4. listopada 2010. i njezina mirovina iznosi 170,00 € mjesečno. Nije točno da su ona i tužitelj kupili predmetnu nekretninu od njezinog oca za 6.000,00 DM, jer nisu imali odakle. Ona i tužitelj nisu sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za predmetnu nekretninu 2008., o tome joj ništa nije poznato. Također nisu sudjelovali i plaćali postupak legalizacije, jer nisu imali novac za taj trošak. Taj trošak je platio njezin brat ZC. Iskazuje da tužitelj nikada nije od nje tražio da od tuženika RC traži da kuću prepiše na nju. Nekretninu je kupio njezin otac i on je financirao gradnju kuće. Tuženik RC je financirao i ugradnju PVC stolarije koja je plaćena 2.123,56 €/16.000,00 kn¹, kroz više obroka od 265,45 €/2.000,00 kn¹, a ona je nosila novac GC svaki mjesec, s tim da bi joj njezin otac dao taj novac da odnese GC, zato na uplatnicama piše njezino prezime DC. Za vrijeme gradnje kuće je kupio dva automobila od novca dobivenog kreditom. Tužitelj je ponekad pomagao njezinom ocu prilikom gradnje, tako što bi pravio žbuku, a to je bilo nakon što dođe kući s posla. Tuženik RC nikada nije dao do znanja njoj i tužitelju da on tu kuću gradi za njih i da će njima darovati tu nekretninu. Navodi kako nisu dobili novac od tužiteljevih roditelja, kako je naveo tužitelj, jer su njegovi roditelji socijalni problemi i nisu imali odakle dati novac tužitelju. Tužitelj je dizao kredite kako je naveo, dobio je otpremninu i prodao je dionice, ali je novac potrošio na kupovinu vozila, kocku, druge žene, na zatvaranje kredita i pokrivanje dugova. Navodi kako je njezin otac, tuženik RC, plaćao režije za kuću u kojoj su stanovali ona i tužitelj, davao im hranu i kupovao ogrjev, jer od tužiteljeve plaće i mirovine njihova obitelj nije imala koristi, zato što je on taj novac trošio za svoje potrebe. Njezin otac je kupio kuću od ŠCK i uz to je dobio građevinsku dozvolu, pa je kuću morao raditi po građevinskoj dozvoli. Ona je određivala kako će biti u unutrašnjosti kuće, jer je to prilagodila sebi da joj bude lakše, zato što je invalid koji ima problema s rukama i očima. RC je gradio tu kuću kako bi ona i djeca imali gdje stanovati, s obzirom da njezin mlađi brat stanuje u kuću u kojoj stanuje i njezin otac. Majstore je plaćao njezin otac, a ako su ona i tužitelj nešto platili to je bilo sitno. U kuću su uselili 2008. Iskazuje kako su ona i tužitelj u svatovima dobili darove, namještaj, bijelu tehniku i nešto novaca, ali to su sve dobili od njezine rodbine.

11. Tuženik RC iskazuje da su tužitelj i tužena bili u braku koji je prestao razvodom. Tužena je njegova kćer. Predmetnu nekretninu je kupio 1999. od ŠCK za 20.000,00 DM. Nekretninu je kupio jer su se on i sin dogovorili da će kupiti tu nekretninu i izgraditi kuću, kako bi osigurao kćer DC, koja je invalidna osoba, da ima gdje živjeti s djecom i da DC ništa ne traži iz nekretnine u kojoj sada stanuje on sa sinom, jer će ta nekretnina pripasti sinu. Novac je imao jer je bio zaposlen, a bavio se i poljoprivredom, uzgajao je svinje, tako da bi svake godine uzgojio od 200 do 250 prasaca. Nikada nije spomenuo da će tu nekretninu prodati tužitelju i tuženoj, niti je nekretninu prodao tužitelju i tuženoj 1999. za 6.000,00 DM. Htio je vidjeti kako se ponaša tužitelj prema obitelji i tuženoj. Vidio je da tužitelj kocka, hoda i vidio je čime se bavi i zato nije prepisivao nekretninu na kćer. Inače je on sam snosio troškove njihovih svatova i tužitelju je rekao da na njegov trošak može dovesti pedeset osoba. Tužitelj ništa nije unio u brak, osim automobila marke Ford. Tužitelj je za vrijeme trajanja braka kupio četiri vozila WV Jetu, Yugo, VW Poolo i Renault. Predmetnu nekretninu je on gradio i ulagao u tu nekretninu. Nikada ne bi ulagao svoj novac u tuđu nekretninu, pa tako ni u tužiteljevu. Tužitelj i tužena su stanovali u njegovoj kući u [adresa] od 1996. do 2008., potpuno na njegov trošak. Nisu plaćali režije i hranu. Tužitelj je dizao kredite, a njemu je dao 2.123,56 €/16.000,00 kn¹ od kredita koji je podigao u Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb. Ne zna gdje je tužitelj utrošio novac koji je podigao na ime kredita u Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb po Ponudi od 20. veljače 2001. jer materijal naveden u toj Ponudi nije ugrađen u predmetnu kuću. Radi se o materijalu koji se odnosi na krovište, koje je napravljeno polovnog materijala. Zna da je od tog trgovca tužitelj kupio petnaest mreža za armaturu i cement, da je podigao 90% novca od odobrenog kredita, 10% je ostavio vlasniku firme. Kada je tužitelj iselio iz njegove kuće ostavio mu je dug za struju od 663,61 €/5.000,00 kn¹. Tužitelj mu je pomagao u nekim radovima kod gradnje kuće i to kada je htio. Pravio je žbuku dok je on zidao. Također je pomagao sa svojim bratom i prijateljem MC, kada je postavljan krov na kuću. Navodi da je on financirao hranu i piće za majstore i sve što se tiče izgradnje. Odlučivao je kako će se graditi i kojim materijalima, sam je birao majstore i pomagali su mu njegovi prijatelji, rođaci i kumovi. Od tužitelja i kćeri je tražio da se isele iz njegove kuće u [adresa], 2007. kako bi u tom stanu u kojem su oni stanovali, mogao stanovati njegov sin sa svojom obitelji. Tužitelj i tužena DC su uselili u predmetnu nekretninu 2008. Tužitelj i tužena DC nisu sudjelovali u postupku ispravljanja i obnove zemljišne knjige za predmetnu nekretninu 2008. i u tom postupku tužitelj nije tražio od njega da ga upiše kao suvlasnika na toj nekretnini. On je pokrenuo i postupak legalizacije. Tužitelj i tužena nisu sudjelovali u troškovima tih postupaka, jer s tim postupcima nisu imali ništa.

12. Svjedok BC, majka tužitelja navodi kako su tužitelj i tužena DC u svatovima dobili dar u novcu od 13.000,00 DM. Od tužitelja je čula da će tuženik RC predmetnu nekretninu prepisati na svoju kćer i tužitelja i da su njih dvoje dali tuženiku 6.000,00 DM za kupovinu zemljišta u [adresa]. To nije čula od tuženika RC. Navodi da je tužitelju i tuženoj dala dar u svatovima u iznosu od 2.000,00 DM, te je još jednom 2000. darovala tužitelju i tuženoj 2.000,00 DM, kao pomoć u gradnji kada su napravili podrum. Za useljenje 2008. darovala im je 1.327,23 €/10.000,00 kn¹. Od tužitelja je čula da je novac koji je dobio za otpremnu i dionice ugradio u kuću. Navodi da su ona i suprug 1995. prodali stan u [adresa] za 36.000,00 DM i od tog novca su darovali tužitelja i tuženu DC. Kao svjedok BC, suglasno je iskazao tužiteljev brat IC. Sve što zna, čuo je od tužitelja i tužene. Svjedoku IC je osobno poznato da je tužitelj nadgledao gradnju kuće i majstore. Od RC je čuo da će kuću prepisati na tužitelja i njegovu kćer. Čuo je da su tužitelja njegovi roditelji pitali zašto gradi kuću na tuđem zemljištu.

13. Svjedok MC, tužiteljev prijatelj iskazuje da je pomagao tužitelju prilikom gradnje predmetne kuće, tako što je bio pet do deset puta po nekoliko sati na gradilištu, kao pomoćni radnik, nosio je ciglu, žbuku i sl. Nije mu bilo poznato tko je vlasnik zemljišta na kojem se gradi kuća. Poznato mu je da kada su započeli s izgradnjom, na zemljištu je već bio izgrađen podrum i oni su počeli graditi od te deke. Misli da je gradnja počela 2003. kada je tužitelj bio u mirovini.

14. Svjedok ZC, sin tuženika RC i brat tužene DC, je iskazao da je njegov otac kupio predmetnu nekretninu i gradio kuću na kupljenom gradilištu. Navodi da su on i tuženik RC kopali temelje i podrum. On je to radio bagerom, a otac mu je pomagao. Gradnju kuće je financirao tuženik RC i on mu je pomagao u tom, jer su stanovali u istom domaćinstvu. Tužitelj i tužena DC su malo doprinijeli u gradnji kuće i njezinom uređenju, jer da je bilo po njihovom ni danas ne bi bila napravljena kuća. Tuženiku RC su u gradnji pomagali prijatelji i rodbina, JC, TC, OC, UC, jer je tuženik njima uzvratio kada je trebalo. Tužitelj je vrlo malo radio na kući dok se gradila jer je bio zaposlen u vojsci. Na gradilištu je jednom pomagao tužiteljev prijatelj MC, prilikom izlijevanja deke. Građevinski materijal i rad je platio tuženik RC. Poznato mu je da tužitelj nije sudjelovao u postupku obnove i ispravljanja zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu i nije sudjelovao u postupku legalizacije nekretnine.

15. Svjedok JC, rođak tuženika, je iskazao da je predmetnu nekretninu kupio tuženik kako bi osigurao svoju djecu. Poznato mu je da je tuženik kupio blok za gradnju kuće, jer je on taj blok prevezao iz [adresa] u [adresa]. Poznato mu je i da su tuženik RC i njegov sin ZC iskopali temelje za kuću i podrum, jer je on pomagao tuženiku prilikom gradnje predmetne nekretnine od temelja do krova. Pomagao je prilikom prijevoza polovnog crijepa, žbukanja unutarnjih zidova i kada je postavljana građa na kuću. Nije vidio tužitelja da sudjeluje u gradnji jer u vrijeme gradnje nije bio kod kuće.

16. Svjedok TC, poznanik tuženika RC je iskazao da je pomagao nekoliko puna tuženiku RC dok je gradio kuću na predmetnom gradilištu, zato što je RC i njemu pomagao. Radio je na postavljanju vodovodnih instalacija, sve do završne faze, tj. fine montaže, to znači postavio je sve sanitarije. Sve je napravio bez naknade, radi RC. Dok je radio na gradilištu je bio samo RC. Možda je vidio tuženu DC ili tužitelja, ali se ne sjeća. Tužitelj mu nikada ništa nije platio za obavljeni posao ugradnje vodovoda u predmetnu nekretninu.

17. Sud je na ročištu od 8. travnja 2024. izvršio suočenje između tužitelja i svjedoka TC na okolnosti je li tužitelj platio svjedoku 265,45 €/2.000,00 kn¹ za ugradnju vodovoda u predmetnu nekretninu 2008. Nakon izvršenog suočenja svjedok je ostao kod svog iskaza da za obavljeni posao nije dobio niti jednu kunu, a za vrijeme suočenja svjedok je gledao u tužitelja, dok se tužitelj sagibao i gledao prema podu.

18. Svjedocima PC i CC, ništa nije poznato o stjecanju bračne stečevine parničnih stranaka, predmetne nekretnine ili o gradnji na predmetnoj nekretnini.

19. Po prijedlogu tužitelja 19. lipnja 2024. obavljen je očevid s građevinskim vještakom DCK radi pregleda i procjene nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Stambena, gospodarska zgrada i dvorište. Nekretnina se nalazi u [adresa]. Očevidom je utvrđeno da se na građevinskom zemljištu nalazi stambena zgrada i dvorišni objekt – šupa. U zapisniku su opisane građevine, te je među strankama utvrđeno što je nesporno u svezi izgradnje, uloga i rada na gradnji stambene zgrade i dvorišne zgrade, a što je sporno. Također je nesporno utvrđeno što je na nekretnini izgrađeno nakon prestanka bračne zajednice i razvoda braka tužitelja i tužene DC.

20. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka DCK je utvrđeno da tržišna vrijednost građevinskog zemljišta iznosi 16.125,87 €, tržišna vrijednost stambene zgrade – kuće koja ima podrum, prizemlje i potkrovlje iznosi 62.965,09 €, a vrijednost pomoćne zgrade iznosi 3.158,83 €, ukupno 82.249,79 €. Vještak je u nalazu i mišljenju izrazila koliko iznosi vrijednost ulaganja u krov na dvorišnoj zgradi, kupaonice, PVC stolarije, ulaza u podrum i ograde do ulice. Na očevidu je utvrđeno kao nesporno koja su ulaganja izvršena i kada. Dopunom od 5. ožujka 2025. vještak je odgovorio na pitanja i otklonio primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje, te je vještak naveo kako je nekretnina u cijelosti procijenjena kao legalna, što uključuje komunalni i vodni doprinos, troškove komunalnih priključaka, tehničku dokumentaciju i dodatne troškove. Vrijednost građevinskog zemljišta je izračunata prema dostupnim podacima iz zbirke kupoprodajnih, realiziranih ugovora za tri slične nekretnine, a koja kupoprodaja je realizirana u razdoblju od 2022. do 2024. sukladno Pravilniku o načinu izračuna građevinske površine zgrade, te građevinskim propisima koje je vještak primijenio (stranica 345 spisa).

20.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka DCK kao stručan, logičan i uvjerljiv. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje, a tuženici nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, kako su naveli na ročištu od 12. ožujka 2025.

21. Među strankama je nesporno da su tužitelj i tužena DC bili u braku od 10. kolovoza 1996., da su u tom braku rođeni ĐC i mlt. SC, te da je brak razveden presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-52/2016-17 od 22. srpnja 2016.

22. Među strankama je sporno predstavlja li nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Stambena zgrada, gospodarska zgrada i dvorište od 640 m² bračnu stečevinu tužitelja i tužene DC, tko je i kada stekao nekretninu, je li tužitelj uložio svoja sredstva i rad u izgradnju zgrada na predmetnoj nekretnini, te ima li pravo na stvarno-pravni ili obvezno-pravni zahtjev.

23. Prema odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice. Također su dužne dokazati činjenice i navode kojima pobijaju navode protivnika prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a. Sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koji su predložile parnične stranke. Stranke su dužne dokazati istinitost svojih tvrdnji, u protivnom će ih sud odbiti, odnosno neće prihvatiti izrečeni prigovor.

24. Imajući u vidu vrijeme sklapanja braka i razvoda, te vrijeme kupovine predmetne nekretnine i izgradnje kuće, u ovom slučaju se primjenjuju do 1. srpnja 1999. odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZBPO) sukladno odredbi članka 361. stavka 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 dalje: ObZ/03), a nakon 1. srpnja 1999. do 1. studenog 2015. primjenjuje se ObZ/03, dok od 1. studenog 2015. na dalje primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ/15) sukladno odredbi članka 551. stavka 2. ObZ/15. U postupku je utvrđeno da je izgradnja sporne kuće započela i da je glavnina završena za vrijeme važenja ObZ/03, jer iz navoda tužitelja proizlazi da je izgradnja kuće započela 2000., a uselili su u kuću 2008.

25. Prema odredbi članka 248. ObZ-a bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine. Prema odredbi članak 253. stavka 2. ObZ-a vlastita imovina bračnog druga je ona imovina koju je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ObZ-a (npr. darovanje, nasljeđivanje i sl.). Identično je uređeno i odredbom članka 36. ObZ/15.

26. Imajući u vidu citirane odredbe Obiteljskih zakona jasno je da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom i sredstvima za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice.

27. Tužitelj je sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a postavio glavni i eventualne tužbene zahtjeve. Tužitelj u tužbi navodi da je podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja bračne stečevine i drugog. Iz činjeničnog opisa u tužbi proizlazi da je s tuženom DC bio u braku od 10. kolovoza 1996. do 22. srpnja 2016. Brak je prestao razvodom. Tvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevine njega i tužene DC, koju su stekli kupovinom od tuženika RC. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži prvenstveno da sud utvrdi da su on i tužena DC predmetnu nekretninu stekli kupovinom od tuženika RC, te da su oboje tuženika dužni priznati tužitelju suvlasništvo u jednoj polovini dijela predmetne nekretnine, s tim da je tuženik RC dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime tužitelja u jednoj polovini dijela. Tužitelj je postavio i eventualne tužbene zahtjeve.

28. U postupku jedino tužitelj tvrdi da je s tuženom DC kupio predmetnu nekretninu od tuženika RC za kupoprodajnu cijenu od 6.000,00 DM, pri tome ne zna kada je točno kupljena nekretnina. Tvrdi da ugovor nije sastavljen u pisanom obliku, kako je obvezno prema odredbi članka 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) jer to nije htio tuženik RC. Svjedoci BC i IC, majka i brat tužitelja, navode da su od tužitelja čuli da će tuženik RC prepisati kuću na svoju kćer i tužitelja, ali svjedok IC navodi i da su tužiteljevi roditelji pitali tužitelja zašto gradi na tuđem zemljištu, što je međusobno kontradiktorno. Svjedok BC navodi da nikada nije čula od tuženika RC da će prepisati kuću na tužitelja. Tužena DC osporava da bi njezin otac, tuženik RC, ikada govorio kako će darovati predmetnu nekretninu tužitelju i njoj, te da tužitelj nikada nije tražio od nje da ishodi uknjižbu prava suvlasništva na njihovo ime od tuženika RC. Tuženik RC osporava da je prodao predmetnu nekretninu tužitelju i tuženoj DC, nekretninu je isključivo on kupio svojim sredstvima od ŠCK u veljači 1999. kako bi osigurao svoju djecu, odnosno kako bi osigurao mjesto stanovanja svojoj kćeri i unucima. Osporava da bi kupio predmetnu nekretninu i potom odmah prodao nekretninu tužitelju i kćeri. Iz Kupoprodajnog ugovora od 17. veljače 1999. je utvrđeno da je prodavatelj ŠCK prodala nekretninu RC, da se isti obvezao isplati kupoprodajnu cijenu do 1. svibnja 1999., te da je stupio u posjed nekretnine. Provedba Ugovora u Zemljišnoknjižnom odjelu je izvršena 29. travnja 1999., te je tuženik RC upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, što je utvrđeno uvidom u rješenje broj Z-1307/99 od 29. travnja 1999. i uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za tu nekretninu. Iz izvatka iz baze zemljišnoknjižnih podataka je vidljivo da je tuženik RC upisan kao vlasnik temeljem Zapisnika broj 1560/2008/252. Iz iskaza tuženika RC i svjedoka ZC je utvrđeno da je za predmetnu nekretninu vođen postupak ispravljanja i obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovao tuženik RC, dok u postupku nije sudjelovao tužitelj i tužena DC. Iz iskaza tužitelja i tužene DC je utvrđeno da nisu ni imali saznanja da se vodio takav postupak, dakle, nisu sudjelovali u postupku obnove i ispravljanja zemljišne knjige, iako su te godine uselili u tu nekretninu (da su 2008. uselili u nekretninu utvrđeno je iz iskaza parničnih stranaka), pa su mogli vidjeti ukoliko dolaze službene osobe u pregled nekretnine, radi postupka obnove i ispravljanja zemljišne knjige. Sud je povjerovao tuženicima da tuženik RC nije prodao predmetnu nekretninu tužitelju i tuženoj DC, jer je njihov iskaz logičan i uvjerljiv. Nije životno i logično da tuženik RC u veljači 1999. kupuje predmetnu nekretninu za 20.000,00 DM i nakon toga, neutvrđenog dana, proda tu nekretninu tužitelju i tuženoj DC za 6.000,00 DM i time istima daruje 14.000,00 DM, a da to nigdje nije evidentirano s obzirom da je u domaćinstvu tuženika RC stanovao i njegov sin ZC sa svojom obitelji, znači imali su zajedničko domaćinstvo i troškove. Da su isti bili u zajedničkom domaćinstvu, te da je u stanu u dvorištu stanovao tužitelj i tužena DC sa svojom obitelji, potvrdile su svojim iskazima parnične stranke i svjedok ZC. Tako su stanovali do 2008., što među strankama nije sporno. Nije životno i logično da bi tuženik RC nakon takve prodaje nekretnine u kojoj je izgubio 14.000,00 DM i dalje ulagao svoja sredstva i rad u tuđu nekretninu. Da je izgradnju predmetne kuće učinio tuženik RC svojim radom i sredstvima utvrđeno je iz iskaza tuženika i saslušanih svjedoka majstora TC, JC i ZC, koji su radili na nekretnini. Da je RC vodio gradnju i odlučivao tko će i što raditi iskazao je i svjedok IC, brat tužitelja, koji je naveo da je RC nadgledao majstore i sve ostalo. Znači, tuženik RC se ponašao kao da je nekretnina njegova jer se njega sve pitalo. U današnje vrijeme nije uobičajeno da roditelji odlučuju i zapovijedaju u bilo kakvim stvarima, posebno stjecanju vlasništva odrasloj djeci i njihovom bračnu drugu.

28.1. Imajući u vidu utvrđene činjenice iz točke 30. obrazloženja, sud cijeni da tužitelj i tužena DC nisu kupili predmetnu nekretninu od tuženika RC za kupoprodajnu cijenu od 6.000,00 DM, neutvrđenog dana tijekom 1999. Tužitelj u postupku nije dokazao da je sklopio kupoprodajnu pogodbu s tuženikom RC za nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Stambena, gospodarska zgrada i dvorište od 640 m2 i za to mu isplatio iznos od 6.000,00 DM. Znači tužitelj i tužena DC ovu nekretninu nisu stekli svojim radom i sredstvima za vrijeme trajanja njihovog braka, pa ista nije bračna stečevina tužitelja i tužene DC. Iz navedenih razloga, nije osnovan zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje suvlasništva u ½ dijela od tuženika RC temeljem kupoprodaje, jer tužitelj nije dokazao da je ista sklopljena, stoga je neosnovan prvo postavljeni tužbeni zahtjev. Vlasnik nekretnine je tuženik RC, a ne DC, stoga je osnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakla DC radi priznanja prava suvlasništva tužitelju na predmetnoj nekretnini. DC ne može prenijeti na tužitelja više prava nego li ga sama ima. Iz navedenih razloga, sud je odbio tužitelja s prvo postavljenim zahtjevom protiv oboje tuženika, jer je isti neosnovan.

29. U eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj od oboje tuženika traži isplatu s osnove ulaganja svojih sredstava u tuđu nekretninu. Iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu je utvrđeno da je tuženik RC vlasnik navedene nekretnine, ne i tužena DC. Po ocjeni suda osnovan je istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije za tuženu DC, jer ulaganja nisu izvršena u njezinu nekretninu, niti je u ovom postupku dokazano da bi ista bila vlasnik predmetne nekretnine, pa ista i nije obvezna isplatiti tužitelju bilo što po osnovi ulaganja u nekretninu u [adresa] u vlasništvu tuženika RC.

29.1. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka DCK je utvrđeno da tržišna vrijednost građevinskog zemljišta iznosi 16.125,87 €, tržišna vrijednost stambene zgrade – kuće koja ima podrum, prizemlje i potkrovlje iznosi 62.965,09 €, a vrijednost pomoćne zgrade iznosi 3.158,83 €, ukupno 82.249,79 €. Tužitelj obvezno-pravnim zahtjevom traži od tuženika DC i RC isplatu iznosa od 41.144,07 €, jer je to protuvrijednost od postavljenog obvezno-pravno zahtjeva u iznosu od 310.000,00 kn¹. Tuženici su istakli prigovor zastare ovog zahtjeva. Osnovan je istaknuti prigovor zastare. Među strankama je nesporno da je brak između tužitelja i tužene razveden 22. srpnja 2016., te da tužitelj nakon razvoda braka s tuženom DC više ništa nije ulagao u nekretninu tuženika RC. Kako je već gore obrazloženo, ova nekretnina nije bračna stečevina tužitelja i tužene DC. Tužba u ovoj pravnoj stvari je predana sudu 17. svibnja 2022. Na ovo potraživanje primjenjuje se opći rok zastare iz članka 225. ZOO-a, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Iz iskaza tuženika RC je utvrđeno da nikada nije priznao predmetno potraživanje tužitelja, odnosno nije obećao tužitelju da će mu bilo što isplatiti po osnovi ulaganja u navedenu nekretninu. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao suprotno. Naime, samo tužitelj iskazuje da mu je tuženik RC u vrijeme razvoda braka s tuženom DC 2016. obećao isplatiti njegov dio, pri čemu nije naveo iznos. Međutim i od tog eventualnog obećanja je proteklo više od pet godina. Dakle, u ovom slučaju se ne može primijeniti odredba članka 240. ZOO-a. S obzirom da je tužitelj eventualno ulagao u predmetnu nekretninu do srpnja 2016., da je tužba radi isplate ulaganja tužitelja u nekretninu tuženika RC podnesena 17. svibnja 2022., znači pet godina nakon izvršenog ulaganja, tj. nakon proteka roka od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO-a, pa je osnovan prigovor zastare. Stoga je sud odbio tužitelja i s ovim eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženike DC i RC radi isplate iznosa od 41.144,07 €, s tim da tužena DC nije ni pasivno legitimirana radi obvezno-pravnog zahtjeva iz razloga navedenih u točki 29. obrazloženja.

30. Tužitelj je nadalje postavio još jedan eventualni tužbeni zahtjev kojim od tuženika DC i RC traži uknjižbu prava suvlasništva u jednoj polovini dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica] od 640 m² s naslova prava stečenog građenjem na zemljištu u vlasništvu tuženika RC. Prema odredbi članka 156. ZOV-a dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. tog članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznog prava. Imajući u vidu citiranu odredbu ZOV-a tužitelj ne može građenje steći suvlasništvo na nekretnini tuženika RC, već može samo istaći obvezno-pravni zahtjev. Osnovan je prigovor tužene DC kojim ističe da nije pasivno legitimirana i za ovaj eventualno postavljeni tužbeni zahtjev, jer nije vlasnik predmetne nekretnine. U postupku nije dokazano da je DC vlasnik navedene nekretnine. Dakle, tužena ne može ni priznati suvlasništvo tužitelju, niti ju sud može obvezati na priznanje suvlasništva na toj nekretnini zbog izvršenog ulaganja u nekretninu. Tuženik RC se izričito protivi ovom zahtjevu. Imajući u vidu odredbu članka 156. ZOV-a i utvrđene činjenice, neosnovan je zahtjev tužitelja kojim traži stjecanje prava vlasništva na nekretnini tuženika RC u jednoj polovini dijela, stoga je sud odbio tužitelja i s ovim zahtjevom.

31. Tužitelj je sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a postavio glavni i eventualne tužbene zahtjeve. Iz svih gore navedenih razloga, sud cijeni da niti jedan tužiteljev zahtjev nije osnovan, stoga je tužitelj odbijen s glavnim i eventualnim tužbenim zahtjevima, te je odlučeno kao u izreci presude.

32. Iz navedenih razloga, sud cijeni da je u ovoj pravnoj stvari osnovan prigovor zastare obvezno-pravnog zahtjeva, stoga nisu relevantni dokazi koji su uloženi u spis, a odnose se na ulaganja, a to su uloženi računi, podatci Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Podravske banke d.d. Zagreb, Kent Bank d.d. Zagreb, Addiko bank d.d. Zagreb i Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb o prometu na računima tužitelja i o podignutim kreditima s otplatnim planom (stranice 33-48, 50-63, 94-289), pa ih sud nije posebno obrazlagao.

33. Prema odredbi članka 40. stavka 1. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, a tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjeva primi novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, što je i ovdje slučaj. S obzirom da je tužitelj obvezno-pravnim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 41.144,07 €, prema odredbi članka 40. stavka 1. ZPP-a taj iznos predstavlja vrijednost predmeta ovog spora. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu, stoga im je sud prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a dosudio troškove u iznosu od 14.437,50 €. Troškovi se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu obračunato prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 €, zastupanja tuženika na ročištu od 12. travnja 2023. obračunato prema Tbr. 9. točki 2. Tarife u iznosu od 500,00 €, na ročištima od 16. rujna 2022., 19. rujna 2023., 16. siječnja 2024., 8. travnja 2024., 19. lipnja 2024. i 12. ožujka 2025. obračunato prema Tbr. 9. točki 1. Tarife u iznosu od 6 x 1.000,00 €, sastava podnesaka od 14. ožujka 2023., 15. travnja 2023. i 29. kolovoza 2024. obračunato prema Tbr. 8. točki 1. Tarife u iznosu od 3 x 1.000,00 €, uvećanja za zastupanje dvije osobe prema Tbr. 40. Tarife od 10% u iznosu od 1.050,00 € i poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 2.887,50 €. Sud nije priznao tuženicima zahtjev za naknadu troška pristupa na glavnu raspravu od 23. listopada 2023. jer toga dana nije održana rasprava u ovom predmetu. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 41.144,07 €, odredbama Tarife i popisu troškova uloženom u spis.

34. Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu 3. travnja 2025.

Sudac

Ivanka Šaravanja

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte