Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ob-23/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠMS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Biondiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženica: 1. ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Sanji Ferković Cetina, odvjetnici iz Pule, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-282/2023-25 od 20. veljače 2025., 3. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice ŠMS kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-282/2023-25 od 20. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice ŠMS od 19. veljače 2025., te je potvrđeno rješenje poslovni broj P-282/2023-23 od 11. veljače 2025.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica. Pobijanim rješenjem sud je odbio prigovor tužiteljice i potvrdio rješenje poslovni broj P-282/23-23 od 11. veljače 2025. kojim je naloženo tužiteljici da plati sudsku pristojbu za davanje odgovora na tužbu. Tužiteljica nije obveznik plaćanja odgovora na tužbu već su to tuženice. Obje parnične stranke na zapisnik su kod naslovnog suda 19. ožujka 2024. izjavile i to tužiteljica da povlači tužbu, a tuženice da pristaju na povlačenje te da ne potražuju troškove postupka. Razlog povlačenja tužbe leži u činjenici da su parnične stranke u ostavinskom postupku postigle i sporazum temeljem kojih je predmetna nekretnina odnosno 1/7 dijelova iste pripao tužiteljici i to je bio razlog povlačenja tužbe. Sporazum o uređenju međusobnih odnos u članku 3. točci A) regulirano je da tužiteljici pripada tražena 1/7 nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isto je utvrđeno i rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-458/2024, UPP/OS-72/22-35 od 6. svibnja 2024. Tim sporazumom je udovoljeno traženju tužiteljice iz tužbenog zahtjeva i navedeno se ne može ni u kojem slučaju tumačiti na način da su tuženice uspjele u sporu, pa da bi tužiteljica bila obveznik plaćanja sudske pristojbe za davanje odgovora na tužbu. Predlaže se uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje u cijelosti, te da se tužiteljica oslobodi obveza plaćanje navedene sudske pristojbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. U pobijanom rješenju prvostupanjski sud navodi:
- da prema čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici
- da se na odgovor na tužbu plaća polovica pristojbe prema Tar. br. 1.2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21.) koja bi prema vrijednosti spora od 13.405,00 eura iznosila 90,25 eura
- da je sud temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o pristojbama odbio tužiteljičin prigovor kao neosnovan
- da je postupak okončan povlačenjem tužbe.
5. Valja istaknuti da razlozi zbog kojih tužiteljica povlači tužbu nisu procesno-pravno relevantni za donošenje deklaratorne odluke o povlačenju tužbe. Međutim, razlog zbog kojeg tužiteljica povlači tužbu od odlučnog je značaja za donošenje odluke o troškovima postupka. U konkretnom slučaju punomoćnik tužiteljice je na ročištu 19. ožujka 2024. izjavio da „tužiteljica povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari budući da su stranke vansudski riješile sve svoje prijepore te ne potražuje parnični trošak.“ Kada je parnični postupak okončan povlačenjem tužbe, zahtjev za naknadu troškova postupka ispituje se kroz odredbu čl. 158. ZPP-a, kojom je određeno tko i pod kojim pretpostavkama duguje naknaditi parnični trošak.
6. U smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a sud nije ovlašten ocjenjivati eventualnu osnovanost tužbenog zahtjeva, niti jesu li parnicu uzrokovali tuženi svojim radnjama, jer svatko tko povuče tužbu, neovisno od toga zbog čega je to učinio i je li njegov tužbeni zahtjev inače bio osnovan dužan je protivnoj stranci nakaditi trošak (tako u svojoj odluci VSRH Rev 873/2009-2 od 18. svibnja 2011.).
7. Općenitom tvrdnjom, bez dokazivanja istog na ročištu 19. ožujka 2024. tužiteljica se izložila procesnom riziku. Prema ocjeni i ovog suda, tužiteljica nije pravodobno konkretizirala i argumentirala, kako, kada i na koji način su stranke vansudski riješile sve svoje prijepore, a što bi bilo relevantno za odluku o troškovima postupka, uključivo i obvezu podmirivanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu. Po pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe, za tužiteljicu nastaje obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu koji je dao tuženik, u slučaju kada do povlačenja tužbe nije došlo iz razloga što bi tuženik udovoljio zahtjevu tužiteljice, a što ona nije na vrijeme dokaza, pri čemu žalbeni navodi ne mogu dovesti u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.
8. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju stanja spisa, primijenio odredbu čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18. i 51/23 – dalje: ZSP), po kojoj odredbi obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Tužiteljica je povukla tužbu protiv tuženih, bez da je dokazala razlog povlačenja tužbe, pa su oni u cijelosti uspjeli u sporu. Zbog svega navedenog tužiteljica je prema čl. 4. t. 2. ZSP-a dužna platiti pristojbu za odgovor na tužbu. Propust tužiteljice da relevantne činjenice zbog čega je došlo do povlačenja tužbe predoči pravodobno u postupku, nije otklonjen navođenjem istih u žalbi protiv pobijanog rješenja, jer je rješenje o povlačenju tužbe postalo pravomoćno.
9. Iz svega naprijed navedenoga pravilno je utvrđeno da je tužiteljica pristojbeni obveznik, stoga je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
10. Radi navedenoga, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Velikoj Gorici 3. travnja 2025.
Sudac
Vitomir Boić
