Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-13702/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AČ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom od 23. studenoga 2022., broj: 69 Pp-3942/2022, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. AČ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. AČ se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. AČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 6. studenoga 2022. uračunato u izrečenu kaznu kao dva dana zatvora, odnosno kao 600,00 kuna, pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 5.400,00 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, s time da će se vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta uračunati u trajanje izrečene mjere.

1.2. Nadalje je okrivljenik oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu kako to iz njezinog sadržaja proizlazi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka BČ te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj, a bez uspjeha pokušava dovesti u pitanje svojstvo vozača navodeći da je bio parkiran, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza policijskog službenika BČ koji ga je uočio u upravljanju vozilom u prometu na cesti, jasno opisujući slijed događaja i razlog postupanja prema njemu, te pristupanju kontroli vozača i vozila neposredno nakon zaustavljanja, pa nije imao mogućnost naknadno konzumirati alkohol, kako to bez uspjeha ističe žalitelj. Prema tome, pravilno je utvrđeno da je upravo okrivljenik upravljajući vozilom sudjelovao je u prometu na cesti, odnosno da je neposredno prije pristupanja djelatnika policije imao svojstvo vozača. U takvoj prometnoj situaciji, pravilno je podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, dok stupanj koncentracije alkohola u organizmu ispitanika od 2,76 g/kg proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 6. studenoga 2022. Neosnovano žalitelj sada dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza policijskog službenika, budući da sud slobodno cijeni dokaze i nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, a žalitelj je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, prigovarati takvom iskazu i predložiti provođenje suočenja, međutim ističe se i da je sam jasno naveo da je nakon što je ugasio i parkirao svoje vozilo djelatnik policije tražio osobne dokumente, pa je jasno da je upravljao u prometu na cesti i da je kontrola obavljena odmah po zaustavljanju, nakon čega je odveden u policijsku stanicu i provedeno je ispitivanje prisutnosti alkohola, pa nije imao mogućnost naknadno piti, kako to bez uspjeha upire žalitelj.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj niti sada ne ističe, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i dokaze, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, pa je tako očito u dovoljnoj mjeri cijenio njegove materijalne prilike i činjenicu da se radi o osobi koja ranije nije dolazila u sukob sa zakonom, na što ponovno upire u žalbi, budući da je kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Stoga je i ovaj sud mišljenja da nema uvjeta za blaže kažnjavanje, naročito jer žalitelj ne ističe nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje već ionako znatno ublažene kazne za počinjeni prekršaj.

6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana nešto blaža novčana kazna za prekršaj u odnosu na raniji propis. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca u povodu žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Težina prekršaja ogleda se u izrazito visokom stupnju koncentracije alkohola i okolnostima postupanja te prilike, čime je u značajnoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Zaštitna mjera je već izrečena u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom trajanju.

8.1. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

9. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog loših materijalnih prilika žalitelja i nezaposlenosti, ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.