Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-730/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupa punomoćnica Ivana Miloš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P-13373/2019-58 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Djelomice se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-13373/2019-58 od 30. siječnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. i pod točkom II. izrijeke.
II. Djelomice se prihvaća žalba, ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-13373/2019-58 od 30. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama III., IV., V., VI., VIII., IX. i X. izrijeke i u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I.Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9012038403 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 19.10.2006. god., a koja glasi: « … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana … »
te odredba čl.4.2.,
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II.Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovora o kreditu broj 9012038403 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 19.10.2006. god., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:
« … važeće na dan korištenja kredita. »,
u odredbi čl.4.2. koja glasi: « Kamata se obračunava u CHF ... »
u odredbi čl.5.2. koja glasi: « … obračunava se u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »,
u odredbi čl.6.2. koja glasi: « … obračunava se u CHF … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. »
te u odredbi čl.7.2. koja glasi: « … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja … »
pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III.Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 5.125,01 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015.god. pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
IV.Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana s osnove preplaćenog CHF tečaja isplati iznos od 6.320,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015.god. pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
V.Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 3.923,77 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015.god. pa do 31.12.2022.god. po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
VI.Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.648,56 EUR
VII.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Utvrđuje se ništetnim Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012038403 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili dana 8.12.2015. god.“
VIII.Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 5.424,71 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
IX.Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao
neosnovan.
X.Odbacuje se kao neodređen prigovor tuženika radi prebijanja.“
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, u dijelu odluke o trošku postupka i odluke o prigovoru radi prijeboja, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući odluku preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba je djelomice utemeljena.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužbeni zahtjevi i to deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim dijelova Ugovora o kreditu broj 9012038403, koji Ugovor su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili dana 19. listopada 2006., a koje ugovorne odredbe se tiču promjenljive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj valute CHF-a te kondemnatorni zahtjevi za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi te iznosa s osnove razlike glavnice prilikom konverzije, koji zahtjevi se temelje na stjecanju bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po osnovama navedenih ništetnih odredbi predmetnoga Ugovora o kreditu, kao i odluka o tuženikovu prigovoru radi prijeboja po osnovi tzv. negativnih razlika po tužiteljevim uplatama.
6.Među strankama nije sporno kako je da je tužitelj s tuženikom 19. listopada 2006. sklopio ugovor o kreditu broj 9012038403, kojim Ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 97.300,00 CHF-a prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, uz kamatnu stopu od 4,15% godišnje, koja je promjenljiva sukladno odluci banke.
7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-kako nije sporno da je tuženik tijekom trajanja predmetnoga Ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu te je ista iznosila u razdoblju od 23.5.2006. do 31.12.2006. 4,15%, od 1.1.2007. do 30.6.2007. 4,25%, od 1.7.2007. do 31.7.2007. 4,20%, od 1.8.2007. do 31.1.2008. 5,20%, od 1.2.2008. do 31.10.2010. 5,95%, od 1.11.2010. do 31.4125.2010. 5,60%, od 1.1.2011. do 30.4.2011. 5,75%, od 1.5.2011. do 30.6.2011. 5,50%, od 1.7.2011. do 31.7.2011. 5,35%, od 1.8.2011. do 31.12.2011. 5,10%, od 1.1.2012. do 31.12.2012. 5,25%, od 1.1.2013. do 30.6.2013. 5,10 %, od 1.7.2013. do 31.12.2013 5,25%, od 1.1.2014. 3,23%,
-kako su stranke izvršile konverziju predmetnog Ugovora te su 8. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita koji je denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF-a, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR-a,
-kako tužitelj tvrdi da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja, kako su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te se tužitelj pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.,
-kako je tuženik naveo da se radi o ugovoru o kreditu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. te da je tuženik konverziju u cijelosti proveo u skladu s odredbama Zakona i propisanom metodologijom obračuna konverzije, kako je sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka tužitelj izrazio volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u Dodatku ugovora o kreditu, tuženik da je prije sklapanja Dodatka o konverziji tužitelja informirao o svim parametrima konverzije pa je tužitelj već restituiran nakon što je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je kredit u CHF konvertiran u kredit u EUR,
-kako tuženik osporava i da bi bile ništetne odredbe Ugovora o kreditu o ugovaranju valutne klauzule jer je ugovaranje valutne klauzule izričito dopušteno i predviđeno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a također i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope, navodeći kako u presudama iz kolektivne zaštite potrošača sudovi nisu utvrdili da bi ta kamatna stopa trebala biti fiksna te tuženik negira da se na ovaj spor mogu primijeniti presude donesene u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, kako je volja ugovornih strana bila da se ugovara promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa te da je ista ugovorena sukladno tada važećim propisima Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama, a tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a banka kamatnu stopu nije mijenjala jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom banke, a 21. kolovoza 2020. tuženik da je istakao prigovor radi prijeboja temeljem tzv. negativnih razlika, u neodređenom iznosu,
-kako iz iskaza svjedokinje ZĆ, tuženikove radnice, proizlazi da dotična nije sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora niti ima saznanja kako su se ti ugovori sklapali, a kao osobni bankar je sklapala ugovore o konverziji tj. dodatke ugovorima o kreditu kojim je izvršena konverzija i kako je tužitelju „sve objasnila“,
-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je kod tuženika zatražio obavijesti o mogućnosti dobivanja stambenog kredita, prema izračunu kojeg su mu napravili, povoljniji je bio kredit u valuti CHF-a jer je bila niža kamatna stopa i jer je rata bila oko 200,00 HRK niža, za valutnu klauzulu kako mu je rečeno da ako dođe do promjene tečaja, tada će se promijeniti i mjesečni anuitet kredita, ali mu nisu rekli da će to bili „toliko puno“, dok su mu za kamatnu stopu rekli da „iznosi 4 i nešto % i da se isto može mijenjati, ali nešto sitno“, kako mu nije objašnjeno što bi moglo utjecati na promjenu, nego mu je rešeno da visinu kamatne stope određuje banka, ali ne i na koji način, kao i kako je prilikom konverzije utvrđena preplata od 20.000,00 HRK koja je korištena za buduću otplatu rata kredita,
-kako je u postupku izveden i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Goranki Šmer Maraš,
-kako iz nalaza i mišljenja vještaka od 12. listopada 2021. proizlazi postojanje razlike između anuiteta kredita prema Ugovoru o kreditu broj 9012038403 od 19. listopada 2005. koje je tužitelj platio i onih koje je trebao platiti uzevši u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,15% godišnje, kao i iznos kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF-a na dan realizacije kredita uzimajući u obzir i pozitivne i negativne razlike uslijed više i niže kamatne stope i tečaja u ukupnom iznosu od 78.851,02 HRK, kako je specificirano u stupcu 20 Tabele br. 3, od toga s osnove promjene kamatne stope 33.068,10 HRK kako je specificirano u stupcu 18 Tabele br. 3, a s osnove promjene tečaja 45.782,92 HRK kako je specificirano u stupcu 19 9012038403 od 19. listopada 2005. koje je tužitelj platio i onih koje je trebao platiti uzevši u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,15% godišnje kao i iznos kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF-a na dan realizacije kredita kao preplate, uzimajući u obzir samo pozitivne razlike uslijed porasta kamatne stope i tečaja ukupno iznose 86.232,41 HRK kako je specificirano u stupcu 20 Tabele br. 4, od toga s osnove porasta kamatne stope 38.614,06 HRK (odnosno sada 5.125,01 EUR) kako je specificirano u stupcu 18 Tabele br. 4, a s osnove porasta tečaja 47.618,35 HRK (odnosno sada 6.320,07 EUR) kako je specificirano u stupcu 19 Tabele br. 4., kako je u obračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. kunska protuvrijednost konvertirane neotplaćene glavnice kredita viša za 21.839,90 HRK (sada 2.898,65 EUR) u odnosu na kunsku protuvrijednost neotplaćene glavnice realiziranog kredita s vk u CHF obračunate po tečaju isplate kredita, a u obračunu konverzije kredita tuženik tužitelju utvrdio preplatu u iznosu od 2.846,59 EUR, odnosno 21.740,83 HRK, koja je tužitelju odobrena za sukcesivnu otplatu budućih 50% dospijevajućih anuiteta nakon solemnizacije Dodatka ugovora o kreditu kojim je regulirana konverzija do potpunog iskorištenja,
-kako je navedeno vještačenje nadopunjeno u dva navrata, da iz prve pisane dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 11. srpnja 2022. slijedi kako na dan 30. rujna 2015. razlika između nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR po Dodatku i nedospjele glavnice kredita po početnom otplatnom planu primjenom početno ugovorene kamatne stope i početnog CHF tečaja iznosi 29.563,61 HRK, u kojem iznosu je viša kunska protuvrijednost neotplaćene glavnice konvertiranog kredita, dok je vještakinja u drugoj dopuni nalaza i mišljenja od 26. veljače 2024. izvršila uračunavanje pretplate koja je tužitelju priznata u konverziji te utvrdio da zatezna kamata koja teče na utvrđenu preplatu po osnovi promjene kamatne stope (38.614,06 HRK, odnosno sada 5.125,01 EUR) od dana dospijeća svake pojedine preplate do 30.09.2015. godine ukupno iznosi 3.422,72 EUR, kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 1 dopune nalaza i mišljenja, a zatezna kamata koja teče na utvrđenu preplatu po osnovi promjene tečaja CHF/HRK (47.618,35 HRK, odnosno sada 6.320,07 EUR) od dana dospijeća svake pojedine preplate do 30.09.2015. godine ukupno iznosi 2.111,34 EUR kako je specificirano u stupcu 18 Tabele br. 2 ove Dopune nalaza i mišljenja, kako zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos s osnove promjene kamatne stope i s osnove promjene tečaja od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa na dan 30. rujna 2015. iznose 5.534,06 EUR-a, a što umanjeno za iznos preplate utvrđen u obračunu konverzije od 2.885,50 EUR iznosi 2.648,56 EUR-a, koliko iznosi preostali ukupan iznos dospjele, a nepodmirene zakonske zatezne kamate obračunate do 30. rujna 2015.
8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o kreditu dana 19. listopada 2006., kojim Ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 97.300,00 CHF-a, kako tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o tomu što je sklopio Dodatak ugovora o kreditu, da se tužitelj kao potrošač nije odrekao utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice uz valutu CHF iz Ugovora o kreditu, a sklapanje Dodatka ugovora o kreditu ne može dovesti potrošače u nepovoljniji položaj od onih koji nisu sklapali Dodatke. Kako je predmetnim Ugovorom, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i stoga ništetnom, te kako je tim pravnim utvrđenjima sud vezan u ovom postupku. Nadalje, kako se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., a na isti način citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Kako tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenljive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo, odnosno kako nije dokazao da iste ne bi bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te je sud utvrdio kako su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenljivu kamatnu stopu nepoštene te ništetne.
9.Nadalje, kako je konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu izvršena temeljem Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), a konverzija odnosno potpisivanje Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za postavljeni tužbeni zahtjev jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjlive kamatne stope i valutne klauzule, a Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečaja u kreditima u valuti CHF kroz utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, kao i da sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Kako konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se tako što se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF valutnom klauzulom u EUR.
10.Zaključno, obrazlažući pobijanu odluku prvostupanjski sud navodi kako je, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tužitelju dosudio po osnovi preplaćene kamate iznos od 5.125,01 EUR-a, po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 6.320,07 EUR-a te po osnovi razlike glavnice na dan konverzije iznos od 3.923,77 EUR-a.
11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu, nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalitelj, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.
12.Međutim, navedena činjenična utvrđenja i na njima utemeljene zaključke prvostupanjskog suda za sada u potpunosti kao pravilne ne može prihvatiti ovaj drugostupanjski sud, a što djelomice utemeljeno ističe i tuženik u žalbi.
13.U ovom žalbenom stadiju postupka, prije svega, valja navesti kako sporne odredbe Ugovora o (namjenskom) kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
14.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:
(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
15.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).
16.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
17.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
18.U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio i upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.
19.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti i kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.
20.Iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud u dijelu odluke pod točkom I. i pod točkom II. izrijeke, kojim je prihvatio tužbeni zahtjev u deklaratornom dijelu na utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredaba, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a. Kako u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo djelomice odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
21.Međutim, kako je već rečeno, nije sporno kako je tužitelj s tuženikom dana 8. prosinca 2015. sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit konvertiran i time su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i kamatnih stopa, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK), uz konverziju kredita u CHF u valutu EUR, a sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te su stranke utvrdile iznos preplate.
22. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. navodeći: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe kako je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i kako ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
23. Sporazum, bez obzira je li sklopljen u obliku tzv. dodatka - aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.). Stoga je, kao odlučno u postupku, trebalo utvrditi je li dodatak Ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
24.Pritom je potrebno i skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje kako su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnima pojedinih odredbi ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud izjasnio da, bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
25. Dakle, potrebno je i u konkretnomn slučaju nedvojbeno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i potpuno računski točno, je li točan iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, kako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a kako je utvrđen, kao i utvrditi postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju i relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje u rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit. Od tih utvrđenja ovisi i odluka o utemeljenosti predmetnih zahtjeva na isplate iznosa koje tužitelj potražuje.
26.Iz navedenog proizlazi kako je u dijelu prvostupanjske presude pod točkama III., IV., V. i VI. izrijeke pogrješno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te je u tom dijelu, postupajući na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, valjalo ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. U dijelu prvostupanjske odluke pod točkom X. izrijeke prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za svoju odluku pa se u tom dijelu odluka ne može ispitati te je odluka opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354.stavak 2.točka 11. ZPP-a, na što ukazuje žalitelj. Naime, prvostupanjski sud u tom dijelu nije donio meritornu odluku, a ako je smatrao da je tuženikov prigovor neodređen bio je dužan, prije donošenja pobijanog rješenja (pogrješno navedeno presude), postupiti u skladu s člankom 109. ZPP-a.
27.U nastavku postupka prvostupanjski sud će razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano u pogledu kondemnatornog zahtjeva tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, po potrebi nadopuniti dokazni postupak i utvrditi i druge odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
28. S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.
29.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.
30.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.
Split, 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Lucija Lasić
