Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-116/2022-7
Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ljudevita Zoričića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DG, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17,, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja VG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 28. veljače 2022. posl. br. K- 562/18-45, u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e:
Žalba oštećenika kao tužitelja VG odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Zadru od 28. veljače 2022. posl. br. K-562/18-45 na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., - dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage presuda po kaznenom nalogu Općinskog suda u Zadru posl. br. K-562/18-2 od 17. rujna 2018. kojom je okr. DG proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 (toč. I. izreke prvostupanjske presude), a na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 (toč. II. izreke prvostupanjske presude) oslobođen je od optužbe okr. DG da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu oštećenika kao tužitelja VG.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 naloženo je oštećeniku kao tužitelju VG platiti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 800,00 HRK u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, te nužne izdatke okrivljenika.
2. Protiv te presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj VG po opunomoćeniku OG, odvjetniku iz OD ''Marinović i partneri'' j.t.d. iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog troškova kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Oštećenik kao tužitelj u žalbi podnesenoj po opunomoćeniku zahtijevao je da bude izviješten o sjednici vijeća. Sukladno tome, o sjednici vijeća izviješteni su oštećenik kao tužitelj VG, njegov opunomoćenik OG i okrivljenik. Opunomoćenik oštećenika kao tužitelja odvjetnik OG o sjednici je uredno izviješten, dok je oštećeniku kao tužitelju i okrivljeniku u dva navrata poslana obavijest o sjednici vijeća, ali u oba navrata su se iste vratile neuručene uz naznaku dostavljača ''obaviješten, nije predigao pošiljku''.
5. Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka oštećenik kao tužitelj navodi da prvostupanjski sud ''kao činjenicu uopće nije cijenio'' što se je oštećenik inkriminirane prigode ''našao u situaciji u kojoj je bio i životno ugrožen'' zbog prijetnji okrivljenika i da je ''bez odlaganja'' podnio kaznenu prijavu ''pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru'' zatraživši uvid u nadzorne kamere ''te svjedoke'', što da ne bi učinio da mu okrivljenik tada doista nije prijetio.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna, razumljiva i određena, njezina izreka i obrazloženje u skladu su sa činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku i sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza, dok se izloženim žalbenim prigovorom zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje u osvrtu na tu žalbenu osnovu.
6.2. Usput je za primijetiti da oštećenik kao tužitelj nije podnio kaznenu prijavu, kako tvrdi u žalbi ''pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru'', već je kaznenu prijavu protiv okrivljenika podnio kod PU zadarske, Prve policijske postaje Zadar (br. 511-18- 07-K-378/18 od 21. lipnja 2018.).
7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja oštećenik kao tužitelj ističe da nije točno da je okrivljenik neosuđivana osoba, jer iz dopisa PU zadarske proizlazi da je višestruko prijavljivana ''pa i kažnjavana osoba za čak 37 raznih kaznenih djela'', što da jasno demantira navode iz obrazloženja pobijane presude i da to ukazuje da se radi o osobi koja se u vremenskom razdoblju od 1991. pa do 2018. ''dovodila u razne od kojih su neke vrlo teške inkriminirajuće kaznene situacije i za istih bila osuđivana i kažnjavana'', dakle da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela, s elementima nasilja, pa da je to dokaz ili bar indicija da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.
7.1. Odmah valja kazati da prvostupanjski sud u obrazloženju presude uopće ne navodi podatak o (ne)osuđivanosti okrivljenika, niti je za to imao potrebu (npr. da je odlučivao o kazni) budući je okrivljenik oslobođen optužbe po čl. 453. toč. 3. ZKP/08 jer u postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na način kako ga se teretilo. Prvostupanjski sud svoje utvrđenje, da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu oštećenika kao tužitelja, temelji na sveobuhvatnoj i minucioznoj analizi svakog dokaza (materijalnog i personalnog) pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu i u svezu s obranom okrivljenika, a ne na činjenici je li ili nije okrivljenik do sada osuđivan za kaznena djela, jer nečija osuđivanost nije dokaz, a niti ''jaka indicija'' da je ta osoba počinila kazneno djelo.
7.2. Usput kazano, iz izvoda iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela kaznene evidencije, od 13. srpnja 2018. (list 16 spisa) proizlazi da okr. DG prema raspoloživim podacima kaznene evidencije navedenog Ministarstva nije osuđivan. Nadalje, žalitelju se skreće pozornost na razliku između ''prijavljivanosti'' i ''osuđivanosti'', jer to što je netko prijavljen za neko kazneno djelo ne znači samim time da je i osuđen. Osim toga, žalitelju skreće pozornost i na to da postoji Zakon o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (Narodne Novine br. 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.).
8. Oštećenik kao tužitelj u žalbi navodi da iz ''iskaza saslušanog svjedoka ĐG te pravosudnih policajaca (s porte suda)'' jasno proizlazi da se je oštećenik kao tužitelj inkriminirane prigode istima odmah požalio da mu je okrivljenik prijetio smrću ispred suda i kako je bio vidno uznemiren i preplašen da je tu prijetnju smrću od strane okrivljenika odmah prijavio nadležnom državnom odvjetništvu i policiji, što da je dovoljno dokaza " pa i tzv. zatvoreni krug indicija'' da je okrivljenik inkriminirane prigode počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećenika kao tužitelja.
8.1. Međutim, suprotno naprijed navedenim tvrdnjama žalitelja, svjedok SG, jedna od tri osobe koje su bile na ulazu u zgradu suda, ne potvrđuje iskaz oštećenika kao tužitelja VG, budući iz njegovog iskaza proizlazi da su se oštećenik kao tužitelj i okrivljenik vrijeđali, da je oštećenik kao tužitelj govorio okrivljeniku ''Smrade i cigane'', da nije čuo nikakve prijetnje, niti ispred zgrade niti u zgradi te da nije čuo da bi oštećenik kao tužitelj spominjao pravosudnim policajcima da mu je okrivljenik ispred zgrade prijetio ubojstvom. Ovaj svjedok je kazao da je oštećenik kao tužitelj prvi počeo vrijeđati okrivljenika govoreći mu ''Smrade i cigane''. Nadalje, ovaj svjedok je kazao da nije čuo da je oštećenik kao tužitelj pitao postoje li nadzorne kamere i može li doći u posjed snimki. Svjedok je nadalje pojasnio da je moguće da okrivljenik nije vrijeđao oštećenika kao tužitelja, već da je samo komentirao Zbog čega ga oštećenik kao tužitelj vrijeđa. Svjedok CG također ne potvrđuje navode oštećenika kao tužitelja, kako to osnovano obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Radi se o pravosudnom policajcu koji je kritične prigode radio na porti suda i koji je izjavio u svjedočkom iskazu da se ne sjeća da bi odmah po ulasku u zgradu prišao im oštećenik kao tužitelj i kazao da mu je ispred ulaza u zgradu suda okrivljenik prijetio ubojstvom te se ne sjeća da je oštećenik kao tužitelj tražio na uvid snimke nadzorne kamere. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da bi se ovi svjedoci sasvim sigurno sjećali da im je netko prišao i da im je prijavio prijetnju ubojstvom neposredno ispred zgrade suda, budući se ne radi o uobičajenoj situaciji i događaju koji se tako lako zaborave. Jedini svjedok koji potvrđuje navode oštećenika kao tužitelja je njegov odvjetnik koji ga je zastupao u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod br. K-209/13, i u svezi kojeg su oštećenik kao tužitelj VG (u tom predmetu u svojstvu okrivljenika) i okrivljenik DG (u tom postupku kao oštećenik) kritične prigode i pristupili na navedeni sud, odvjetnik ĐG koji je iskazao da on prijetnje nije čuo, već da mu je to kazao oštećenik kao tužitelj, dakle radi se o svjedoku po čuvenju, čija dokazna snaga, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a u korelaciji s iskazima svjedoka koji imaju neposredna saznanja, je nedostatan za donošenje osuđujuće presude.
8.2. Usput je za primijetiti da iz iskaza svjedoka ĐG ne proizlazi da je oštećenik kao tužitelj djelovao uznemireno i preplašeno, budući iz njegovog iskaza (list 69 spisa) jasno proizlazi da je oštećenik kao tužitelj djelovao uznemiren (dakle ne navodi da je bio i preplašen), a oštećenik kao tužitelj je imao i drugih razloga da bude uznemiren, jer se upravo trebao pojaviti na sudu pred kojim se protiv njega vodi kazneni postupak, međusobnog vrijeđanja i sl.
8.3. Kao što je naprijed već kazano, oštećenik kao tužitelj kaznenu prijavu protiv okrivljenika nije podnio nadležnom državnom odvjetništvu, već policiji, a glede tvrdnje žalitelja da je zbog prijetnji koje mu je navodno inkriminirane prigode uputio okrivljenik bio uznemiren i preplašen i da je prijetnje prijavio odmah po događaju, ni to ne bi bilo točno budući bi se inkriminirani događaj dogodio 21. lipnja 2018. u 08:20 sati, rasprava pred sudom u predmetu br. K-209/13 već završila u 08:55 sati, a oštećenik kao tužitelj, kako proizlazi iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave, istu je podnio u Prvoj policijskoj postaji Zadar u 14:10 sati.
8.4. Kada se ima u vidu sve naprijed navedeno, uz činjenicu da ni u zapisniku s rasprave pred Općinskim sudom u Zadru br. K-209/13 ne proizlazi da je evidentirano da se oštećenik kao tužitelj VG (u tom predmetu okrivljenik) žalio da mu je okrivljenik DG (u tom predmetu oštećenik) prijetio, a navodni inkriminirani događaj bi se dogodio ispred zgrade Općinskog suda u Zadru neposredno prije nego su obojica naprijed spomenutih ušli na raspravu u tom kaznenom predmetu dana 21. lipnja 2018., te da ni uređujuća sutkinja Mitra Meštrović ispitana u svojstvu svjedoka se ne sjeća da bi joj prije početka neke od rasprava VG kazao da mu je prije početka rasprave prijetio DG, da je branitelj okrivljenika u tom predmetu, u ovom predmetu oštećenika kao tužitelja VG, svjedok ĐG kazao da nikad nije vidio da se u tom predmetu oštećenik DG nekorektno ponašao prema bilo kome, da je uvijek bio korektan (a postupak u tom predmetu se vodio devet godina), osnovano prvostupanjski sud zaključuje da u predmetnom postupku nije dokazano da bi okr. DG počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na način kako ga se teretilo, na štetu oštećenika kao tužitelja VG te donio presudu na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 kojom je oslobodio okrivljenika za utuženo kazneno djelo.
9. Oštećenik kao tužitelj žali se i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu posebno i ne obrazlaže. Međutim, kako je u čl. 149. st. 3. ZKP/08 propisano da je oštećenik kao tužitelj obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -6. ZKP/08, kao i nužne izdatke okrivljenika, te nužne izdatke i nagrade njegovog branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, a u predmetnom slučaju je okr. DG povodom optužnice oštećenika kao tužitelja VG oslobođen od optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, potpuno je jasno da je odluka prvostupanjskog suda o troškovima kaznenog postupka osnovana i na zakonu utemeljena.
10. Slijedom svega izloženog te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika (čl. 476. ZKP/08), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odbijena je žalba oštećenika kao tužitelja kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Šibeniku, 3. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dijana Jakoliš
