REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-82/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog NT zbog kaznenog djela iz članka 179. a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru te braniteljice optuženika Sanje Ormuž, odvjetnice u Zagrebu, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 13. veljače 2025. broj K-9/2025, u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba optuženog NT je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zlataru pod br. K-9/2025-24 od 13. veljače 2025. optuženi NT proglašen je krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 te je optuženik na temelju članka 179. a KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru od 24. listopada 2024. pa nadalje, tako da se jedan dan zatvora i pritvora izjednačava s jednim danom zatvora.
2. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, izvršiti, dok uvjetovani dio kazne od osam mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da se na neuvjetovani dio kazne ne primjenjuju odredbe o uvjetnom otpustu.
3. Sukladno članku 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a nakon toga izvan zatvorskog sustava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje od ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a ista može trajati najdulje tri godine. Ujedno je, temeljem članka 58. stavka 5. i članka 57. stavka 6. KZ/11 optuženik upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku ako krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.
4. Sukladno članku 148. stavku 1. i članku 145. stavku 1. i 2. točki 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je optuženik na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 oslobođen obveze plaćanja troškova provođenja vještačenja i obrane po službenoj dužnosti.
5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni sa prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.
6. Žali se i optuženi NT po braniteljici Sanji Ormuž, odvjetnici u Zagrebu, zbog odluke o kazni sa prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i optuženiku izrekne blažu kaznu.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Suglasno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok je žalba optuženog bespredmetna.
10. Osnovano državni odvjetnik u žalbi navodi da je u pobijanoj presudi došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 4. ZKP/08 u pitanju je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. To iz razloga što je državno odvjetništvo protiv optuženika podignulo optužnicu zbog dva kaznena djela i to kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, a da je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, pogrešno smatrajući da bi se radilo o prividnom stjecaju kaznenih djela gdje se kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo i u sebi uključuje kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, kao sporedno. Osnovano pri tomu državni odvjetnik ističe da, činjenica da su oba djela počinjena u inkriminiranom razdoblju i na štetu istog oštećenika, nisu okolnosti koje bi bile dostatne za zaključak o postojanju prividnog stjecaja kaznenih djela
10.1. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud stajališta da u konkretnom slučaju nije riječ o realnom stjecaju kaznenih djela, kako je to naznačeno u optužnici, već o prividnom stjecaju gdje kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11 u sebi uključuje i kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11, koje je uvijek primarno u odnosu na djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
10.2. Izloženi stav prvostupanjskog suda, na što s pravom ukazuje državni odvjetnik se, za sada, ne može prihvatiti kao pravilan. Naime, optuženik se teretio da bi s namjerom da omalovaži i povrijedi dostojanstvo svoga oca- oštećenog ŽT, istoga u alkoholiziranom stanju vrijeđao raznim pogrdnim riječima, a dana 24. listopada 2024. sa nožem u ruci oca prvo vrijeđao, a potom, u nazočnosti policijskih službenika uputio mu prijetnju riječima da će ga izbosti u čelo. Dakle, upućena prijetnja optuženika svom ocu ukazuje na to da bi optuženikova izravna namjera bila usmjerena na ostvarivanje prijetnje kao zasebne radnje koja se ne može uzeti kao jedinstvena djelatnost koja uključuje nasilničko ponašanje u obitelji. To posebice i iz razloga što bi optuženik, kako se tereti, nasilničko ponašanje u obitelji ostvarivao u alkoholiziranom stanju vrijeđajući oštećenika riječima da je "smeće, klošar, psovao mu majku, krivio ga za smrt brata…". Prema tome, za sada se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda kada je podveo radnju kaznenog djela prijetnje pod kazneno djelo nasilja u obitelji, smatrajući da se radi o prividnom stjecaju kaznenih djela, obzirom da bi se iz samog načina počinjenja kaznenog djela prijetnje, kako se optuženik teretio, razabiralo da bi optuženikova namjera bila usmjerena upravo na ostvarivanje kaznenog djela prijetnje kao samostalnog djela, a što u stvari upućuje da bi se radilo o realnom stjecaju kaznenih djela, kako to pravilno u svojoj žalbi ističe i državni odvjetnik.
10.3. Iz prednje izloženih razloga ostvarena je povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavka 4. ZKP/08, pa je žalba državnog odvjetnika istaknuta u tom pravcu, osnovana.
11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno provesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, nakon čega će biti u mogućnosti na pravilan i potpun način utvrditi činjenično stanje te na istom pravilno primijeniti kazneni zakon, posebno će obratiti pažnju na nedostatke ukazane u ovoj odluci te će nakon toga donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 459. stavka 6. ZKP/08.
12. Iz navedenih razloga, temeljem članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci pod točkom I., a obzirom na tu odluku, žalba optuženika je bespredmetna, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Šibeniku, 3. travnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branko Ivić
