Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-53/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog AE zbog kaznenih djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-726/2023-15 od 18. listopada 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru dr.sc. Brune Moslavca i branitelja optuženika, Borisa Miloševića, odvjetnika iz Splita, a u odsutnosti uredno pozvanog optuženika,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi AE radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude pod točkama I. i II. za koja je proglašen krivim, počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji - djela opisana i kažnjiva po članku 179.a KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se optuženom AE na temelju članka 179.a KZ/11, za svako djelo iz članka 179.a KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok mu se za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi AE osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (mjeseca), u koju mu se temeljem članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, vrijeme lišenja slobode od 19. svibnja 2023. pa do 23. listopada 2023.
III. Žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba optuženika, odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. AE zbog četiri kaznena djela u stjecaju i to radnjama opisanim pod točkom I. izreke optužnice dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji - djela opisana i kažnjiva po članku 179.a KZ/11, radnjom opisanom pod točkom II. izreke optužnice jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te radnjom opisanom pod točkom III. izreke optužnice jedno kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom - djelo opisano u članku 118. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11. Stoga se opt. AE najprije utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo kako slijedi: zbog izvršenja kaznenog djela opisanog pod toč. I. izreke, a počinjenog na štetu DE temeljem članka 179.a KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, zbog izvršenja kaznenog djela opisanog pod toč. I. izreke, a počinjenog na štetu NE temeljem članka 179.a KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, zbog izvršenja kaznenog djela opisanog pod toč. II. izreke, a počinjenog na štetu NE a temeljem članka 139. st. 3. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, zbog izvršenja kaznenog djela opisanog pod toč. III. izreke, a počinjenog na štetu DE, a temeljem članka 118. stavak 2. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Stoga se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 opt. AE osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (mjeseca). Na temelju članka 54. KZ/11 opt. AE u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od kada je lišen slobode, odnosno od 19. svibnja 2023. pa do 23. listopada 2023.
1.1. Temeljem članka 70. KZ/11 optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Ova mjera izvršava se u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima propisanim posebnim propisom. Sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.2. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP), opt. AE oslobađa se plaćanja troškova nastalih vođenjem kaznenog postupka, jer bi po mišljenju suda plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati zbog njegovog izrazito lošeg imovinskog stanja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o kaznenoj sankciji, jer smatraju kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta tako blagoj jedinstvenoj kazni koja je na samoj donjoj granici, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači odluku u smislu žalbenih navoda, odnosno da optuženiku izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
3. Protiv navedene presude žali se i optuženik putem branitelja Borisa Miloševića, odvjetnika u Splitu, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni. Optuženik smatra da se ne radi o dva odvojena kaznena djela u stjecaju iz točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, već da kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 „apsorbira“ kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11, tako da je optuženik u konkretnom slučaju mogao počiniti i počinio je samo jedno kazneno djelo iz točke I. (a ne toč. I. i II.), a to je djelo iz članka 179.a KZ/11, i na taj način je sud, kada ga je osudio za dva odvojena kaznena djela, ostvario navedenu povredu kaznenog zakona na koju se žali. Što se tiče kaznenog djela teške tjelesne ozljede na štetu oca okrivljenika u prvom redu smatra da bi sporna bila u uzročno-posljedičnoj vezi između postupanja optuženika i nastale teške tjelesne ozljede, jer je vještak ipak dopustio mogućnost da bi teška tjelesna ozljeda nastala kasnije ukoliko je oštećeni s tako „načetim“ ramenom radio neke fizičke poslove, a da ih je radio i nakon ovog događaja potvrdila je i majka optuženika. No, ono što obrana smatra značajnim je dio iskaza vještaka u kojem on navodi kako do teške tjelesne ozljede ne bi ni došlo uslijed opisanog postupanja optuženika da se radilo o osobi sa zdravim ramenom. Sud optuženika u odnosu na ovo kazneno djelo proglašava krivim, te navodi neizravnu namjeru, a obrana smatra da bi se eventualno radilo o nesvjesnom nehaju. Sud negira da bi optuženik bio izložen nasilju od strane roditelja bez argumenata, a dokazni prijedlog optuženika da se presluša snimka na kojoj njegov otac viče na njegovu izvanbračnu suprugu sud je odbio pod objašnjenjem da je nevažan. Obrana smatra kako je sud mogao upotrijebiti institut ublažavanja kazne jer brojnost olakotnih okolnosti u odnosu na nijednu otegotnu okolnost sudu dopušta primjenu ovog instituta, a svrha kažnjavanja se u konkretnom slučaju i može postići blažom kaznom, a da je sud pravilno utvrdio kako je djelo iz toč. III. počinjeno nehajem, sud je mogao i zakonski ublažiti kaznu. Radi navedenog se predlaže prihvatiti žalbu na način da se u odnosu na toč. I. i II. presuda preinači u pravnoj oznaci djela, a u odnosu na kazneno djelo pod toč. III. da se optuženik proglasi krivim za počinjenje tog kaznenog djela sa nesvjesnim nehajem, te se potom shodno tome i uz primjenu članka 48. stavak 1. a podredno i stavak 2. KZ/11 optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora, uz izricanje djelomične uvjetne osude.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi.
5. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana.
7. Javna sjednica vijeća je održana u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika dr.sc. Brune Moslavca i branitelja optuženika, Borisa Miloševića, odvjetnika iz Splita, a u odsutnosti optuženika, koji je uredno obaviješten o sjednici vijeća, temeljem članka 475. stavka 3. ZKP-a.
7. Žalba optuženika je djelomično osnovana u dijelu u kojem tvrdi da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, jer se u konkretnom slučaju ne radi o realnom stjecaju kaznenih djela, već o prividnom stjecaju između kaznenih djela iz toč. I. i II. prvostupanjske presude, gdje se kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11, kao sporedno djelo koje je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.
7.1. Kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost mu bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj. Iz činjeničnog opisa terećenih kaznenih djela proizlazi da je optuženi kontinuirano u više navrata žrtvi od lipnja 2015. do 6. veljače 2022. godine s ciljem da zastraši svoju majku NE učestalo majku NE omalovažavao i ponižavao, ali joj je upućivao i prijetnje, tako da se prijetnja koju je uputio 6. veljače 2022., majci ne može posebno izdvajati i cijeniti kao zasebno kazneno djelo, već se radi o prijetećim riječima u ukupnosti komunikacije optuženika s oštećenicom i koje se treba podvesti pod kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.
7.2. Naime, očito je da su izrečene prijetnje optuženika u funkciji izazivanja straha kod oštećenice, kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji, tako da se radi o prividnom stjecaju, konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela, gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 pojavljuje kao glavno djelo, koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 kao sporedno kazneno djelo. Prema tome, kazneno djelo prijetnje ne postoji kao samostalno, već je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud preinačio presudu prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, utvrdivši da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio samo kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i time je ovaj sud otklonio navedenu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika.
8. Optuženik žalbu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim isto je i potpuno i pravilno utvrđeno svim provedenim dokazima. Sud s pravom vjeruje u ovom predmetu oštećenicima žrtvama NE i DE, čiji su iskazi u potpunosti suglasni jedan drugome glede svih inkriminiranih događaja, a i potvrđeni materijalnom dokumentacijom i to posebno nalazom i mišljenjem vještaka koji je potvrdio da se kritične zgode glede djela iz članka 118. stavak 2. KZ/11 događaj inkriminirane zgode mogao desiti na način kako to opisuje oštećeni DE, dok je s druge strane optuženi znao da je njegov otac bolestan. Vještak je naveo kako je sudskomedicinski, iskaz oštećenika potpuno održiv, te da je ozljeda nastala upravo u onom momentu kada oštećenik opisuje tzv. "kvrcanje". Vještak iskazuje i da upravo treba naglasiti da je ova ozljeda nastala kao obrambena ozljeda kada je oštećeni upotrijebio veliku silu da bi odgurnuo ruke optuženika, tj. spriječio daljnje stezanje vrata šakama prema ocu koji je bolestan, a što je sve optuženom bilo poznato, jer kad i vrši ovo kazneno djelo govori oštećeniku da zna da je bolestan, a što sve upućuje na zaključak da je pokušavajući gušiti i hvatajući za vrat svog oca, kako je oštećenik i opisao, a pri tome bivajući svjestan očeve starosne dobi, zdravstvenog stanja, da je zapravo takvim načinom ponašanja pristao na to da mu nanese tešku tjelesnu ozljedu, a sve je počinjeno prema bliskoj osobi, pa je isti i proglašen krivim pravilno za kazneno djelo opisano u članku 118. stavak 2. KZ/11, jer je bio svjestan da svojim ponašanjem može teško tjelesno ozlijediti oca i da je na to pristao, odnosno da je djelo počinio s neizravnom namjerom. Dakle, činjenično stanje glede djela iz članka 179.a KZ/11 i članka 118. stavak 2. KZ/11 je i potpuno i pravilno utvrđeno, a što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio i koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, te se radi nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelj.
9. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno članku 476. stavak 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon ne neki drugi način, osim onog zbog kojeg je došlo do preinačenja u točki I. izreke ove odluke, bio povrijeđen na štetu optuženika.
10. Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji pobijaju i državni odvjetnik i optuženik, optuženik jer smatra da je kaznena sankcija prestroga i da se daleko blažom kaznom može postići, a već se i postigla svrha kažnjavanja, te da je sud trebao ublažiti kaznu, dok državno odvjetništvo smatra da jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen nije primjerena težini počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti niti jačini povrede zaštićenih dobara, te takva kazna nije podobna za postizanje opće svrhe kažnjavanja niti za jačanje svijesti drugih potencijalnih počinitelja ovakvih i sličnih kaznenih djela o pogibeljnosti i strogom sankcioniranju takvog ponašanja.
10.1. Uslijed navedene preinake u pravnoj oznaci djela i razmatranjem podnesenih žalbi, ovaj sud je prihvaćanjem žalbe optuženika glede povrede kaznenog zakona, na temelju članka 179.a KZ/11 utvrdio optuženom za svako to djelo kaznu zatvora u trajanju od po 1 godine za svakog oštećenika, te za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, te ga potom temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (mjeseca), u koju mu se temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od kada je lišen slobode, odnosno od 19. svibnja 2023. pa do 23. listopada 2023. Ovo vijeće je ocijenilo da navedena sankcija odgovara stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i svim okolnostima. Naime i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani optuženika postoji niz olakotnih okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje su navedene u toč. 28. do 29., a bez posebnih otegotnih.
10.2. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena člankom 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (članak 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja, a što je ovaj sud i učinio u konkretnom slučaju. Stoga su neosnovane žalbe i optuženika i državnog odvjetnika u odnosu na kaznu, te iako je došlo do preinačenja, ovaj sud nalazi da je navedena kazna zatvora u navedenom trajanju kao u izreci odgovarajuća i nužna radi ostvarenja svrhe kažnjavanja u odnosu na konkretnog optuženika.
10. Slijedom svih navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci (članak 486. stavak 1. ZKP-a).
Bjelovar, 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dajana Barberić-Valentić
