Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-12060/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KZ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 6. listopada 2022., poslovni broj: 10 Pp-808/2022, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. KZ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. KZ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu okr. KZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eura.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 28. lipnja 2022. uračunato u izrečenu kaznu kao jedan dan zatvora, odnosno kao 300,00 kuna / 39,82 eura, pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 4.700,00 kuna / 623,80 eura, u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.3. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, kako to iz njezinog sadržaja proizlazi, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a kako to pogrešno ističe i žalitelj.

4.1. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen (28. lipnja 2022.) i zastarijeva nakon četiri godine. Prema tome, suprotno tvrdnji žalitelja u ovom predmetu, nije došlo do zastare prekršajnog progona, kako je to propisano odredbama članka 13. i 13.a Prekršajnog zakona.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je sud prvu dostavu poziva za okrivljenika uputio za 18. kolovoza 2022., a dostava se vratila neuručena s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku nakon prethodno ostavljene obavijesti, a na jednak način upućen je i poziv za 20. rujna 2022., te se isti također vratio s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku. Budući da je okrivljeniku uz optužni akt (prekršajni nalog) uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona, kada je uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, istaknuo poziv za okrivljenika na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva za okrivljenika smatra se uredno obavljenom. Iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za 6. listopada 2022. istaknut na oglasnu ploču 20 rujna 2022., pa se smatra da je okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu i time mu je omogućeno sudjelovanje u postupku. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističe žalitelj.

6. Neosnovano žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka te svih potrebnih dokaza, ispravnom ocjenom iskaza svjedoka CZ te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Naime, u predmetu nije sporno svojstvo vozača i stupanj alkoholiziranosti, budući da je o tome jasno svjedočio policijski službenik ispitan kao svjedok, a kako to potvrđuje i sadržaj zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod ispitanika od 6. listopada 2022.

6.2. Bez uspjeha žalitelj sada dovodi u pitanje stupanj koncentracije alkohola, koji je utvrđen na temelju dokaza izvedenih na raspravi pred sudom, budući da je uredno pozvan na ispitivanje pred prvostupanjski sud, međutim pozivu se nije odazvao niti ispričao svoj izostanak, pa je imao mogućnost braniti se i predlagati provođenje dokaza u svoju korist. Suprotno tvrdnji žalitelja, ne postoji obveza prvostupanjskog suda očitovati se i odlučivati o predloženim dokazima u prigovoru protiv prekršajnog naloga, jer to nije obrana okrivljenika, već pravni lijek protiv prekršajnog naloga kao posebne odluke i njegovim sadržajem se definira daljnji tijek prekršajnog postupka, ovisno o tome je li podnesen zbog poricanja prekršaja (kao u ovom predmetu) ili odluke o prekršajno pravnoj sankciji. Sadržaj prigovora reguliran je odredbom članka 236. stavka 1. Prekršajnog zakona, a budući da citirana odredba ne predviđa obrazloženje razloga poricanja prekršaja kao dio sadržaja prigovora, to eventualni dokazni prijedlozi predstavljaju višak koji ni na koji način ne obvezuju sud.

6.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana u zakonom propisanim granicama, te suprotno tvrdnji žalitelja nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja vrednovao sve poznate olakotne okolnosti na strani okrivljenika, pa je tako očito u dovoljnoj mjeri imao u vidu ranije primjereno ponašanje u prometu, budući da je kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo (budući da je bila propisana u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora) smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Stoga je i ovaj sud mišljenja da nema uvjeta za blaže kažnjavanje, naročito jer žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje već ionako znatno ublažene kazne za počinjeni prekršaj.

7.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana nešto blaža novčana kazna za prekršaj u odnosu na raniji propis (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja u velikoj mjeri ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

7.2. Bez uspjeha žalitelj upire na oslobođenje od kazne jer prema odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Međutim, u predmetnom slučaju ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta pa nema osnove za oslobođenje od kazne.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Ispitujući zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru, s obzirom na težinu i opasnost upravljanja vozilom u prometu na cesti uz tako visoku utvrđenu koncentraciju alkohola. Prema sudsko medicinskoj teoriji i praski osobe s koncentracijom alkohola u krvi od 1,63 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih teških prekršaja. Zaštitna mjera je već određena u minimalnije propisanom vremenu trajanja, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja koji je osoba mlađe životne dobi, očito nedovoljne svijesti o pogibeljnosti takvog djela. Prema tome, i ovaj sud je mišljenja da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati, te da navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na manju složenost i kraće trajanje tog postupka, u minimalnije propisanom iznosu.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.