REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-499/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mraz, Šuti & Partneri j.t.d., Zagreb, Jordanovac 15, protiv tuženika HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice SK i punomoćnice po zaposlenju tuženika ZKI, s danom objave 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-737/2024 od 3. srpnja 2024. na niže navedenom predmetu osiguranja:

- 1. vlasnički dio 1/1 nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 33, Kozarca Josipa, parkiralište površine 1064 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 829,64 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 562,50 eur.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. studenog 2024. ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi kako je Zaključkom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-737/2024 od 25. listopada 2024. Upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu br. Ovr-737/2024 od 3. srpnja 2024., i to u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa navedenog zaključka. Rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-737/2024 od 3. srpnja 2024., određeno je predloženo osiguranje predlagatelja Hrvatskih voda, pravne osobe za upravljanje vodama, protiv protivnika osiguranja ZK, sve prema prijedlogu za osiguranje od 28. lipnja 2024., te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu suda provesti rješenje. Ističe, kako je tužiteljica je 13. rujna 2021. izjavila žalbu protiv Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu br. Ovr-737/2024 od 3. srpnja 2024. iz razloga što je potraživanje tuženika u zastari. Tuženik je podnio prijedlog za osiguranje temeljem izvršnih i konačnih rješenja predlagatelja osiguranja, KLASA: UP/I-325-08/18-14/613247 URBROJ: 374-25-6-18-1 od 25. siječnja 2018., KLASA: UP/I-325-08/2011-59/7965 URBROJ: 374-25/251-2-2011-1 od 3. siječnja 2011., a koje rješenje je postalo izvršno 21. ožujka 2011., KLASA: UP/I-325-08/2013-07/5355, URBROJ: 374-25/251-2-2013-1 od 7. studenog 2013., koje rješenje je postalo izvršno 11. prosinca 2013. i KLASA:UP/I-325-08/2018-08/086466 URBROJ: 374-25- 6-18-1 od 22. siječnja 2018., koje rješenje je postalo izvršno 12. lipnja 2018. Nadalje, ukazuje na odredbu čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21; dalje: ZOUP) kojom je propisano kako se po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje ne može izvršiti. Ističe, kako navedeno potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom Rješenju poslovni broj Rev- 409/2015-2 od 2. listopada 2018. u kojem navodi: “ Smisao tog roka za traženje izvršenja takve odluke treba tražiti u činjenici što je ta odluka donesena u upravnom postupku, po tijelu koje bi i po prirodi stvari i svome položaju, po svome značaju i snazi – te mogućnostima kojima raspolaže i autoritetu kojeg bi morao imati, trebalo naći način i mehanizme da u tome roku bar pokrene (“traži”) postupak prinudnog ostvarenja zaštite o kojoj je odlučio: time se pridonosi postizanju pravne sigurnosti onih kojih se donesena odluka tiče- da se nakon toga roka, i to računatog tek od dana kada je rješenje postalo izvršno (koji se ne može ocijeniti kratkim za ono čemu služi) neće moći ni tražiti provedbu onog o čemu je njome odlučeno.” Nadalje navodi kako je iz navedenog razvidno da je za sva rješenja na koja se predlagatelj poziva proteklo puno više od pet godina od dana njihove izvršnosti, slijedom čega je predlagatelj u zastari glede prava na podnošenja prijedloga za izvršenje predmetnih rješenja. Obzirom na navedeno, nisu postojali nikakvi uvjeti za donošenje rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini te je sud navedeni prijedlog trebao odbaciti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 9. prosinca 2024. u bitnome ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. (GSKG d.o.o.) obavlja poslove naplate naknade za uređenje voda za Hrvatske vode, što znači da se naknada za uređenje voda sukladno propisima naplaćuje uz komunalnu naknadu. Odredbom čl. 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09, 90/11, 569/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17 , 66/19 i 36/24), određeno je kako na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu naplaćuju i naknadu za uređenje voda. Ta se naknada obračunava prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade. Tužiteljica ne poriče kako nije plaćala naknadu za uređenje voda, odnosno ne poriče postojanje duga. Tužiteljica dalje navodi kako se Rješenje ne može izvršiti po isteku roka od pet godina od dana kad je Rješenje postalo izvršno. Tvrdnja tužiteljice je pogrešna. Rješenja o utvrđenju obveze plaćanja naknade za uređenje voda dostavljaju se obvezniku po izdavanju, te se ista ne izdaju svake godine. Primjerice Rješenje iz 2013.g. ne odnosi se isključivo na 2013. nego je tada temeljem određenih parametara određen iznos koji obveznik mora plaćati, te datum dospijeća. To Rješenje obvezuje na plaćanje sve dok se ne donese novo Rješenje o plaćanju naknade za uređenje voda, ili dok se ne izmjene podaci na kojima se Rješenje temelji. Nadalje navodi, kako se primjenom odredbi čl.74.st.1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, primjenjuje Opći porezni zakon. U Općem poreznom zakonu ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) zastara je uređena odredbom čl. 108. Prema odredbi čl.108. Općeg poreznog zakona pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i pravo na pokretanje postupka naplate zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je nastala porezna obveza. Sukladno navedenoj Zakonskoj odredbi, zastara je nastupila za potraživanja nastala prije 1. siječnja 2018., no potraživanje nastalo nakon tog datuma nije u zastari, te je tuženik imao pravo to potraživanje osigurati upisom založnog prava. Ističe, kako je prema specifikaciji potraživanja tuženika koja je navedena u prijedlogu radi osiguranja, obuhvaćen je bio dug koji datira od 1. siječnja 2017. zaključno sa mjesečnom obvezom za listopad 2023. te je iznosio ukupno 1.387,76 eur. Od strane GSKG d.o.o. je zatražen ponovljeni obračun duga i to sa specifikacijom od dana 1. siječnja 2018. zaključno sa mjesečnom obvezom za listopad 2023., te obračunatom kamatom na datum na koji je bila obračunata i prijedlogom radi osiguranja od 27. studenog 2023., a koji dio potraživanja nije u zastari. Navodi, kako se specifikacija se odnosi na slijedeće: obiteljsku kuću na adresi [adresa], šifra objekta 10139538; dug po Rješenju UP/I- 325-08/18-14/613247 od 25. siječnja 2018. u iznosu od 3,25 eur (glavnica 3,19 eur i kamata 0,06 eur) i poslovni prostor na adresi [adresa], šifra objekta 11444016; dug po Rješenju UP/I-325-08/2018-08/086466 od 22. siječnja 2018. u iznosu od 1.116,07 eur (glavnica 962,55 eur i kamata 153,52 eur). Dakle, ukupno dugovanje na ime glavnice iznosi 965,74 eur, kamata 153,58 eur, odnosno sveukupno 1.119,32 eur. Iz svega navedenog proizlazi kako tuženik nije u zastari glede prava na podnošenje prijedloga radi osiguranja. Dio potraživanja tuženika koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2017. do 1. siječnja 2018., u iznosu od 268,44 eur, a koji je dug bio temeljen na Rješenjima KLASA: UP/I-325-08/2011-59/7965 URBROJ: 374-25/251-2-2011-1 od 3. siječnja 2011., KLASA:UP/I-325-08/2013- 07/5355 Urbroj: 374-25/251-2-2013-1 od 7. siječnja 2013. je u zastari, dok u preostalom dijelu koji nije u zastari tuženik je imao pravo osigurati svoje potraživanje, te predlaže da se tužiteljica odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, te zatraženim troškom postupka koji potražuje.

3. Podneskom od 13. veljače 2025. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu. U bitnome ističe kako se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu. Ističe, kako tuženik navodi da se Rješenje iz 2013. ne odnosi isključivo na 2013. nego je tada na temelju određenih parametara određen iznos koji obveznik mora plaćati i datum dospijeća te takvo Rješenje prema tuženiku obvezuje na plaćanje sve dok se ne donese novo Rješenje o plaćanju naknade za uređenje voda ili dok se ne izmjene podaci na kojima se Rješenje temelji. Ističe, kako su takvi navodi tuženika potpuno pogrešni te da tuženik ne dostavlja nikakve dokaze kojima bi potvrdio svoje navode, odnosno da Rješenje obvezuje na plaćanje sve dok se ne donese novo Rješenje o plaćanju naknade za uređenje voda ili dok se ne izmjene podaci na kojima se Rješenje temelji te da prema tuženiku takvo Rješenje vrijedi na neodređeno razdoblje. Navodi, kako se tuženik poziva i na primjenu Općeg poreznog zakona, odnosno da utvrđivanje porezne obveze i pravno na pokretanje postupka naplate zastarijeva za šest godina. Tužiteljica ponovno ukazuje na odredbu čl. 135. st. 3. ZUP-a kojom je propisano kako se po isteku od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje ne može izvršiti, a što potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem Rješenju poslovni broj Rev 409/2015-2 od 2. listopada 2018., kojeg je već citirala u predmetnoj tužbi. Slijedom navedenoga, ističe, kako je iz navedenog razvidno da je za sva rješenja na koje se tuženik poziva proteklo više od pet godina od dana njihove izvršnosti, slijedom čega je tuženik u zastari glede podnošenja prijedloga za izvršenjem predmetnih rješenja. Zaključuje, kako nisu postojali uvjeti za donošenje rješenja o osiguranju prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini te je sud navedeni prijedlog trebao odbaciti.

4. Tijekom postupka sud je pregledao Zaključak Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-737/2024-9 od 25. listopada 2024. (str. 5-7 spisa), Knjigovodstveno stanje obveznika (str. 8-11 spisa), Rješenje tuženika od 3. siječnja 2011. (str. 12 spisa), Povratnicu (str. 14 spisa), Kamatni list (str. 16 – 22 spisa), Rješenje tuženika od 25. siječnja 2018. (str. 24 i 25 spisa), Povratnicu (str. 26 spisa), Kamatni list (str. 28 i 29 spisa), Knjigovodstveno stanje obveznika (str. 30 – 35 spisa), Rješenje tuženika od 7. studenog 2013. (str. 36 i 37 spisa), Povratnicu (str. 38 spisa), Kamatni list (str. 40 – 46 spisa), Rješenje tuženika od 22. siječnja 2018. (str. 48 spisa), Povratnicu (str. 50 spisa), Kamatni list (str. 52 – 69 spisa), Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-737/2024-2 od 3. srpnja 2024. (str. 70 i 71 spisa), Prijedlog za osiguranje tuženika od 28. lipnja 2024. (str. 72 – 74 spisa), Žalbu tužiteljice u ovršnom postupku od 14. rujna 2024. (str. 77 i 78 spisa), Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 409/2015-2 od 2. listopada 2018. (str. 79 – 84 spisa), Knjigovodstveno stanje obveznika (str. 94 i 95 spisa), Kamatni list (str. 96 spisa), Knjigovodstveno stanje obveznika (str. 98 – 100 spisa) i Kamatni list (str. 102 – 119 spisa)

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na temelju Rješenja o osiguranju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-737/2024 od 3. srpnja 2024. i to na predmetu osiguranja 1. vlasnički dio 1/1 nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 33, Kozarca Josipa, parkiralište površine 1064 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama.

7. Uvidom u zaključak Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ovr-737/2024-9 od 25. listopada 2024. u utvrđeno je kako je tužiteljica u svojstvu ovršenice upućena u roku od 15 dana od dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe istaknutog prigovora zastare.

8. Uvidom u e-spis aplikaciju utvrđeno je kako je ovršenica (ovdje tužiteljica) prethodno opisano zaključak zaprimila po svom punomoćniku 11. studenog 2024. Predmetnu tužbu tužiteljica je podnijela ovome sudu 19. studenoga 2024. Dakle, predmetna tužba pravovremeno je podnesena, budući da je podnesena u roku od petnaest dana od zaprimanja prethodno opisanog zaključka.

9. U ovoj pravnoj stvari treba odlučiti da li postoji razlog za proglašenjem ovrhe nedopuštenom i to razlog iz odredbe čl. čl. 50. st. 1. t.11. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ), a to je da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

10. Iz stanja spisa razvidno je kako se potraživanje tuženika temelji na rješenjima i to Rješenju tuženika od 3. siječnja 2011., Klasa: UP/I-325-08/2011- 59/7065, koje je postalo izvršno 21. ožujka 2011., Rješenju od 7. studenog 2013., Klasa: UP/I-325-08/2013-07/5355, koje je postalo izvršno 17. prosinca 2013., Rješenju od 22. siječnja 2018., Klasa: UP/I-325-08/2018-08/086466, koje je postalo izvršno 12. lipnja 2018. i na Rješenju od 25. siječnja 2018., Klasa: UP/I-325-08/18- 14/613247, koje je postalo izvršno 1. lipnja 2018. Svim tim rješenjima tužiteljici je naloženo plaćanje naknade za uređenje voda.

11. Dakle, potraživanje tuženika temelji se na izvršnim rješenjima donesenim u upravnom postupku. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje, kako tužiteljica pravilno od početka ovog postupka upire da se na predmetno potraživanje tuženika u odnosu na pitanje zastare treba primijeniti odredba čl. 135. st. 3. ZOUP-a u kojoj je propisano kako se po isteku roka od pet godina kada je rješenje postalo izvršno, rješenje ne može izvršiti, ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Naime, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 409/2015-2 od 2. listopada 2018. na koju se pravilno poziva tužiteljica smisao tog roka je da ovlašteno tijelo koje je donijelo takvo rješenje raspolaže autoritetom i mogućnostima da poduzme radnje radi izvršenja takvog rješenja pa je uslijed toga propisan taj rok, kako bi ovlašteno tijelo pravovremeno poduzelo radnje radi izvršenja takvog rješenja.

13. Iz prethodno citiranih rješenja tuženika razvidno je, kako je vremenski zadnji datum izvršnosti tih rješenja 12. lipnja 2018., dok je iz ovršnog predmeta ovog suda poslovni broj Ovr-737/2024 razvidno kako je isti tuženik pokrenuo 28. lipnja 2024., dakle više od šest godina nakon izvršnosti predmetnog rješenja koje je najkasnije postalo izršno.

14. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje kako je osnovan istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja tuženika.

15. Po ocjeni ovog suda tuženik se pogrešno poziva na odredbu čl. 108. Općeg poreznog zakona u kojoj odredbi je propisano kako pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i pravo na pokretanje postupka naplate zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći. Naime, prethodno citirana odredba ne može se primijeniti u ovoj pravnoj stvari i to iz razloga jer bi ista bila primjenjiva da obveza tužiteljice uopće nije utvrđena. Međutim, u predmetnom slučaju ista je utvrđena izvršnim rješenjima i u tom slučaju tuženik je kao ovlašteno tijelo koje je u upravnom postupku donijelo ta rješenja bio dužan poduzeti radnje radi izvršenja tog rješenja u roku od pet godina od izvršnosti tog rješenja.

16. Dakle, s obzirom na činjenicu da je tuženik u upravnom postupku, a da se radi o upravnom postupku navedeno je izrijekom na predmetnim rješenjima tuženika, donio predmetna rješenja koja su postala izvršna, tuženik je imao rok od pet godina od izvršnosti tih rješenja poduzeti radnje radi izvršenja tih rješenja. Naime, tuženik je u odnosu na predmetno potraživanje tijelo javne vlasti i on je imao sve mogućnosti, odnosno zakonom propisane mehanizme u roku od pet godina od izvršnosti predmetnih rješenja poduzeti radnje radi izvršena tih rješenja.

17. Posljedično, tuženik se sada ne može pozivati na zakonske odredbe koje reguliraju situaciju gdje porezna obveza još uopće nije utvrđena. Točno je da se na predmetno potraživanje primjenjuju pravila poreznog postupka, međutim, potraživanje tuženika utvrđeno je izvršnim rješenjima donesenim u upravnom postupku i u tom slučaju u odnosu na predmetno potraživanje treba primijeniti odredbu čl. 135. st. 3. ZOUP-a te ovaj sud primjenom te odredbe ocjenjuje kako je cijelo predmetno potraživanje tuženika u zastari, kao što to pravilno ističe tužiteljica.

18. Slijedom navedenoga, prihvaćen je predmetni tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe nedopuštenom (točka I. izreke presude).

.

19. S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 19. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastava obrazloženog podneska od 13. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a) i zastupanja na pripremnom ročištu 3. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 600,00 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25%, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 750,00 eur. Nadalje, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur i na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 eur. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 829,64 eur (točka II. izreke presude).

20. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova sastava žalbe u ukupnom iznosu sa uključenim PDV-om od 312,50 eur i na naknadu troška sastava podneska od 19. studenoga 2024. u ukupnom iznosu sa uključenim PDV-om od 250,00 eur, budući da te radnje nisu poduzete u ovom postupku. Naime, očigledno je da se radi o radnjama poduzetim u ovršnom postupku te se iste ne mogu priznati u sklopu ovog parničnog postupka. Slijedom navedenoga, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 562,50 eur (točka III. izreke presude).

U Sesvetama 3. travnja 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku Tomislavu Mrazu uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eur

- tuženiku