Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-123/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Tojčiću, odvjetniku u Rijeci, Trpimirova 6, protiv tuženika Sveučilište u Zadru, Mihovila Pavlinovića bb, OIB: 10839679016, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Ivani Mihovilčević, odvjetnici u Zadru, radi uznemiravanja i isplate,odlučujući o žalbi tuženoga protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-93/22 od 30. kolovoza 2022., u sjednici vijeća od 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-93/22 od 30. kolovoza 2022. tako da se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužitelju povrijeđeno dostojanstvo za vrijeme rada na način obliže naznačenu točki I. izreke te je naloženo tuženom da poduzme mjere da ta uznemiravanja prestanu. Na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo sud je naložio tuženom da isplati tužitelju iznos od 80.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, te na ime povrede prava osobnosti, na duševnog zdravlje iznos od 50.000,00 kuna. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 72.150,00 kuna, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen.

2. Protiv ove presude žale se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenim člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dat.

4. Žalba je osnovana.

5. Sporno je između parničnih stranaka je li tužitelj uznemirava na radu kod tuženika tijekom 2011., 2013., 2014. godine, a time je li osnovano potraživanje tužitelja zbog povrede dostojanstva i povrede prava osobnosti (smanjenje životne radne sposobnosti).

6. Sadržaj pravne zaštite determiniran prezentiranim činjeničnim supstratom u tužbi sadržajem tužbenog zahtjeva. To je okvir unutar kojeg se može kretati sud u postupku pružanjem pravne zaštite.

7. Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo za vrijeme rada na način pobliže opisan u točci I. izreke te je tuženi u obvezi poduzeti mjere da to uznemiravanje prestane, kao da mu isplati iznos od 80.000,00 kuna na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, ne može se prihvatiti kao pravilan.

8. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke je razvidno da je kod tužitelja u spornom razdoblju bio nastupio psihički poremećaj koji u svojoj naravi predstavlja poremećaj prilagodbe, koji je rezultirao ponavljajućim depresivnim poremećajem, koje je stanje zaliječeno ali nije isključeno da svaki egzotermni stresom neće izazvati pogoršanju psihičkog stanja.

9. Tako psihičko stanje je produkt izloženosti tužitelja događajima na radu kod tuženika. Radnje koje tužitelj tvrdi da su nezakonito poduzete spram njega, a pobliže opisane pod točkom I. izreke presude, ne bi kod svake osobe izazvalo pogoršanje psihičkog stanja (strana 450-451 nalaza i mišljenja vještaka).

10. Dovodeći u svezu nalaz i mišljenje vještaka, s ponašanjem tužitelja tijekom rada kod tuženika ne može se zaključiti da tuženi nije omogućio tužitelju nesmetani rad, pri čemu mu je omogućio realizaciju projekta kao i rad na dislociranoj lokaciji.

11. Osobno očekivanje tužitelja i stvarne mogućnosti tužene očito su bile u raskoraku što je stvaralo depresivno stanje kod tužitelja, ali mu nije onemogućilo napredovanje u znanstvenim zvanjima.

12. Govoriti o dostojanstvu sveučilišnog profesora pri tom zanemariti nenamjensko trošenje novčanih sredstava koja su isključivo namijenjeno u znanstvene svrhe je nespojivo.

13. Odbijanje potpisivanja putnih naloga, osiguravanje adekvatnih opremljenih prostorija, smjena s mjesta voditelja projekta i sl., predstavljaju u svojoj naravi probleme svakodnevnog poslovanja, koji se normalnom akademskom poslovanju rješava u hodu, pri čemu je nužno objektivno sagledati mogućnosti a ne želje radnika. U takvim okolnostima mladi znanstvenici često nisu objektivni, gdje prostorna i materijalno ograničenje često doživljavaju kao uvredu. Taj nesklad između mogućeg i željenog često se naziva kao sukob mladih i starih, sukob generacija, što je sud prvog stupnja propustio cijenit.

14. Zakonske odredbe prave razliku u zabrani uznemiravanja i način zaštite dostojanstvo radnika, pri čemu je nužno praviti razliku u pitanje zaštite od diskriminacije i zaštite dostojanstva radnika, iako su ta dva pitanja prano povezana. Naime, kod diskriminacije je bitno praviti razliku između određenih osoba ili skupine osoba, dok je za uznemiravanje bitno postojanje radnog okruženja koje vrijeđaju dostojanstvo radnika.

15. Pojam dostojanstva je proistekao iz osobnog stava i mišljenja što jest i što nije dostojanstveno, držanje, koje su to časne i poštene crte u naravi a koje nisu. Sinonim za dostojanstvo je dignitet, koja riječ ima značenje ugleda, časti. Dostojanstvo može označavati i neko visoko zvanje ili društveni položaj od značaja.

16. U svojoj suštini, dostojanstvo predstavlja ono što se zove ugled i čast, što nekoga izdvaja kao baš moralnu i veoma poštovanu osobu. Dakle, to je pravo svake osobe da bude poštovana u moralnom i etičkom smislu, da se prema njoj svako postavlja uljudno i da joj se ukaže šansa da istakne svoju vrijednosti ili svoje dostojanstvo izgubi.

17. Kako pojam dostojanstva proizlazi iz osobnog stava što je i što nije dostojanstveno, onda objektivno postoji mogućnosti da dođe do osjećaja ugroženosti, ukoliko sredina u kojoj se nalazi osoba ima drugačije poimanje časti i ugledi.

18. Nažalost, u akademskom okruženju kako bi trebalo predstavljati Sveučilište u Zadru, gotovo da je nezamislivo da sveučilišni profesor traži da mu se isplaćuje iznos od 4.500,00 kuna ili više puta iznos od 2.000,00 kuna, bez pravnog osnova, sve na teret sredstava odobrenih za projekte, čija bi jednina svrha moralo biti nove spoznaje koje će doprinijeti dobrobit društva je društveno neprihvatljiva.

19. Zajedničkim djelovanjem tužitelja i zaposlenika tuženika, tako strogo namjenska sredstva jesu trošena nenamjenski, za što su odgovorni i tužitelj, kao voditelj projekta, ali i njegov pretpostavljeni u redovnoj nastavi.

20. Kod tuženika je postojao mehanizam zaštite od takovog nedopuštenog ponašanja što je potvrđeno nakon što se tužitelj obratio prorektoru. Taj mehanizam je aktiviran i UŽ je dobio otkaz ugovora o radu.

21. Dakle, tužitelj je mogao efikasno zaštiti svoje dostojanstvo aktivirajući postojeći mehanizam koji je postojao kod tuženika ali on se aktivno uključio u nedopuštene radnje koje ne bi smjele biti svojstvene akademskoj zajednici.

22. U zdravoj akademskoj zajednici, nezamislivo je da član te zajednice traži zaštitu dostojanstva zbog odbijanja potpisa evidencijski list za refudanciju putnog troška, zbog imputiranja da je pogodovao zaposlenje određene osobe ili slično. U zdravoj sredini, koja bi se trebala baviti prioritetno znanošću bavljenjem, rješavanje problematike ovakve razine predstavlja gubitak vremena ali i novčanih sredstava . tim više što se ovakvi, nazovi problemi, mogu riješiti uljuđenim razgovorom u kratkom vremenu.

23. U znanosti je poznato da introverti jednostavno imaju usredotočenost prema sebi, snažan osjećaj za sebe i zapravo daju energiju tražeći neko vrijeme samoću.

24. Manjak komunikacije sa radnom sredinom je pogodno tlo za nesporazume jer ponašanje unutar sredine ponekad je i kulturološke naravi. Mnoge kulture ,ponašanje, podržavaju ekstrovertna ponašanja, lako uspostavljanje kontakata sa drugim ljudima, pričljivost, otvorenost, iako introverzija sama po sebi nije mana, iako se takve osobe doživljavaju kao samotnjake, nedruželjubljive, koji nemaju socijalne i komunikacijske vještine.

25. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa razvidno da su se kod tužitelja razvili određeni poremećaji upravo koji su posljedice događanja u radnom okruženju i to zbog specifične osobnosti tužitelja. Kod drugih osoba koje se drugačije strukturirane takvi poremećaji ne bi nastali.

26. Naime, iz sadržaja provedenog dokaznog postupka je razvidno a prije svega nalaz i mišljenje vještaka da kod tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti duševnog zdravlja u tolikom intenzitetu da bi to predstavljalo valjanu osnovu za naknadu u smislu članka 1100. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO) Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) jer težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Naime, tužitelj kao osoba sama je svojim ponašanjem pristajući na ponašanje zajedno sa UŽ prouzrokovale određeno nezdravo okruženje i svojim ponašanjem doprinio je da se stvori određena neugodna situacija u radnom okruženju.

27. Intenzitet radnji za koje smatra tužitelj da su povrijedili pravo osobnosti a nisu takve naravi da bi kod zdrave osobe mogli prouzročiti štetu za koju tužitelj smatra da predstavlja povredu prava dostojanstva, a niti težina tih povreda predstavlja valjan osnov za dosuđenje naknade s osnova povrede duševnog zdravlja jer ti poremećaji nisu ugrozili zdravstveno stanje, narušili trajno zdravlje, uzrokovali bolest kod tužitelja. Radi se o poremećaju koji su u svojoj naravi prolazne naravi i nisu takvog intenziteta da bi opravdavali dosuđenje naknade. Stoga je valjalo preinačiti presudu u točkama III. i IV. te odbiti tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.

28. Poradi svega iznesenoga valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na članak 373. točka 3. ZPP-a.

U Splitu 3. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović