Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-278/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Anić & Anić u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1935/2023 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženice te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1935/2023 od 13. siječnja 2025.:

- preinačuje pod toč. 1.I. izreke presude i odbija zahtjev tužitelja da tuženica nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080304021821SX od 19. lipnja 2017.

- potvrđuje pod toč. 1.II. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice, dok se žalba tužitelja djelomično prihvaća i djelomično odbija te se presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1935/2023 od 13. siječnja 2025.:

- potvrđuje pod toč. 1. izreke rješenja

- preinačuje pod toč. 2. izreke rješenja i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.441,85 EUR sa zateznom kamatom od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem pod toč. 1.I. izreke presude usvojen je zahtjev da tuženica nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080304021821SX od 19. lipnja 2017. te je pod toč. 1.II. izreke presude naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 48.047,51 kn/6.377,00 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose. U rješenju pod toč. 1. izreke odbačena je tužba tužitelja u dijelu kojim zahtjeva od tuženice isplatu iznosa od 183.063,22 kn/24.296,66 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, dok je pod toč. 2. izreke rješenja odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Navedenu presudu i rješenje pod toč. 1. i 2. izreke rješenja pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj navodeći da žalbu izjavljuje iz svih zakonskih žalbenih razloga, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima i dosuditi tužitelju troškove parničnog i žalbenog postupka.

3. Navedenu presudu i rješenje pod toč. 1. izreke presude i toč. 2. izreke rješenja pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu odbiti zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu i obvezati tužitelja naknaditi tuženici trošak parničnog i žalbenog postupka.

4. Stranke nisu podnijele odgovor na žalbu.

5. Žalbe tužitelja i tuženice su djelomično osnovane.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje i isplatu temeljem stečenog bez osnova, a činjenično se temelji na tvrdnji da je ništetna odredba Ugovora o kreditu od 4. ožujka 2008. broj 080304021821 i Dodatka br. 1 Ugovora o kreditu od 19. lipnja 2017. broj 080304021821SX o načinu promjene kamatne stope i da je tuženica bez pravnog osnova stekla novčani iznos od 48.047,51 kn/6.377,00 EUR.

7. Ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između stranaka 19. lipnja 2017. (ispravno 4. ožujka 2008.) sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080304021821 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženica kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredit u iznosu od 595.000,00 kn, sa ugovorenom redovnom kamatnom stopom od 5,49% godišnje koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, te da je između stranaka sklopljen Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama od 19. lipnja 2017. broj 080304021821SX radi naknadno nastale promjene vlasništva na predmetu osiguranja

- da je nalazom vještaka Petra Bajla utvrđeno da ukoliko se kamata obračuna prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,49% da je tuženica u razdoblju otplate kredita stekla novčani iznos od 48.047,51 kn

- da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nije razumljiva jer je jedino sigurno da ona ovisi o odluci banke, dok istodobno nisu određeni uvjeti promjenjivosti niti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, na način da bi tužitelj bio u mogućnosti na temelju jasnih i razumljivih kriterija predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz Ugovora o kreditu, da se radi o ugovornoj odredbi koju je u ugovor uvrstila tuženica bez mogućnosti pregovaranja i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa je stoga tužitelju bila jasna, uočljiva i razumljiva samo početna ugovorna kamatna stopa određena u visini od 5,49%, dok način daljnje promjene ugovorne kamate bez jasno određenih kriterija tužitelju nije mogao biti razumljiv

- da iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2, proizlazi da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene ugovorne odredbe

- da nije osnovan prigovor zastare jer od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/2013 do dana podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao petogodišnji zastarni rok

- da nije osnovan prigovor tuženice da tužitelj nema pravo na restitucijski zahtjev nakon što je 9. siječnja 2013. stupila na snagu Politika o mijenjanju nominalnih kamatnih stopa kojima je tuženica uskladila svoje poslovanje s odredbom čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom da je nalazom vještaka utvrđeno da je tuženica i nakon toga povisila kamatnu stopu preko početno ugovorene, kao i da dostavljanjem obavijesti o izmjenama kamatnih stopa nije otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope nepoštena (ništetna) primjenom čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., u daljnjem tekstu: ZZP) i da tužitelj ima pravo na povrat stečenog temeljem nepoštene ugovorne odredbe primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., u daljnjem tekstu: ZOO) u iznosu od 48.047,51 kn/6.377,00 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dana plaćanja do isplate, slijedom čega je usvojen zahtjev tužitelja pod toč. 1.I. i 1.II. izreke presude. S obzirom da je o osnovnom zahtjevu za isplatu iznosa od 183.063,22 kn, koji je tužitelj potraživao tvrdeći da tuženica ima pravo na kamatnu stopu propisanu čl. 26. st. 3. ZOO, odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom i da je tužitelj ponovno postavio istovjetni tužbeni zahtjev u podnesku od 1. veljače 2024., prvostupanjski sud je pod toč. 1. izreke rješenja odbacio tužbu u dijelu tog zahtjeva pozivom na čl. 288. i čl. 333. ZPP.

8. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbacio osnovni zahtjev za isplatu, s obzirom da je on postupio po uputi suda koju je dobio na ročištu 24. siječnja 2024. da postavi tužbeni zahtjev u važećoj valuti EUR i da sud nije izdao uputu da tužitelj postavi samo eventualno kumulirani zahtjev u važećoj valuti EUR, slijedom čega smatra da nije ponovno postavio tužbeni zahtjev koji je odbijen pravomoćnom sudskom odlukom i da je sud počinio bitnu povredu iz "čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 9., 11. i dr. ZPP", te je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Nastavno osporava odluku o troškovima postupka pod toč. 2. izreke rješenje kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, navodeći da je u cijelosti uspio s eventualno kumuliranim zahtjevom koji je postavljen sukladno čl. 188. st. 2. ZPP pa je njegov uspjeh potpun i ima pravo na cjelokupni trošak, ukazujući da je takvo stajalište kada je u pitanju eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva prihvaćeno u sudskoj praksi.

9. Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjska presuda donesena u ponovljenom postupku nakon što je Županijski sud u Varaždinu u rješenju od 25. svibnja 2023. broj Gž-744/2022 dao određenu uputu prvostupanjskom sudu, po kojoj isti nije postupio jer je pobijana presuda obrazložena na način da je gotovo u cijelosti prepisana ranije ukinuta presuda od 26. travnja 2022. broj P-569/2018, pa je ponovno počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da presuda ima takvih nedostatka radi kojih nije moguće ispitati njezinu zakonitost. U obrazloženju presude prvostupanjski sud se (ponovno) pogrešno pozvao na presudu iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa iako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 9. travnja 2015. broj Revt- 249/2014 otklonio dilemu da li se presuda iz tog postupka odnosi na sve potrošačke ugovore o kreditu ili se odnosi na samo one koji su sklopljeni s valutnom klauzulom koja je vezana uz CHF, te je uz pravomoćnost te presude (ponovno pogrešno) vezao početak tijeka zastare u ovom postupku, radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Isto tako sud nije razmotrio niti ocijenio primjenu Politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom iz prosinca 2012. (u daljnjem tekstu: Politika mijenjanja nominalnih kamatnih stopa), koja je stupila na snagu 9. siječnja 2013., donesene na temelju čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 112/12., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/12), čijim usvajanjem je tuženica u odnosu na kunske kredite kao parametar odredila Nacionalnu referentnu stopu za depozite fizičkih osoba (u daljnjem tekstu: NRS1) i šestomjesečno vremensko razdoblje koje izračunava HNB, te je obavijesti o izmjeni kamatne stope dostavljala tužitelju. Isto sud nije analizirao niti ocijenio, pa je također počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i slijedom toga je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir da čl. 296. st. 3. ZOO propisuje da se odredba o ništetnosti općih uvjeta ugovora ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa.

Na žalbu tužitelja kojom pobija toč. 1. izreke rješenja:

10. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu "iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 9. i 11. i dr. ZPP" time što je pod toč. 1. izreke rješenja odbacio tužbu tužitelja u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 183.063,22 kn/24.296,66 EUR sa zateznom kamatom. Naime, o tom dijelu zahtjeva je odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom na način da je prvostupanjski sud presudom od 26. travnja 2022. broj P-569/2018, koja je u tom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 25. svibnja 2023. broj Gž- 744/2022-2, odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 183.063,22 kn sa zateznom kamatom, pa je prvostupanjski sud u situaciji kada je tužitelj ponovno postavio identičan zahtjev za isplatu u podnesku od 1. veljače 2024. pravilnom primjenom čl. 333. st. 2. ZPP odbacio tužbu tužitelja u tom dijelu.

11. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio toč. 1. izreke rješenja.

Na žalbu tuženice kojom pobija toč. 1.I. i 1.II. izreke presude:

12. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženica smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je sud ocijenio osnovanost dijela zahtjeva koji je usvojio pod toč. 1.I. izreke presude, te je odluka u tom dijelu proturječna sama sebi i sadržaju Ugovora o kreditu, dok u preostalom dijelu prvostupanjska presuda nije obuhvaćena navedenom bitnom povredom, kao niti ijednom drugom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 2. ZPP jer je prvostupanjski sud postupio po uputi drugostupanjskog suda i iznio razloge o činjenicama na koje je ukazano u ranije donesenoj odluci ovoga suda (pod toč. 30. obrazloženja).

13. Prvostupanjski sud je pod toč. 1.I. izreke presude usvojio zahtjev tužitelja "da tuženica nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080304021821SX od 19. lipnja 2017.", smatrajući očito da je način promjene kamatne stope ugovoren tim ugovorom. Međutim, Dodatkom br. 1. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama broj 080304021821SX od 19. lipnja 2017. (u daljnjem tekstu: Dodatak br. 1.) nije ugovoren način promjene kamatne stope, nego je to ugovoreno u čl. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama koji je između stranaka sklopljen 4. ožujka 2008., dok je Dodatak br. 1. sklopljen radi promjene vlasnika na založenoj nekretnini, što je evidentno iz cjelokupnog njegovog sadržaja, kao i iz čl. 5. Dodatka br. 1. u kojem je navedeno da: "Sve ostale odredbe Osnovnog ugovora koje ovim Dodatkom br. 1. nisu mijenjane ostaju i dalje na snazi kako je ugovoreno i kao takve se primjenjuju." , a što je očito utvrdio i prvostupanjski sud pod toč. 6. obrazloženja, ali je istodobno nerazumljivo i protivno sadržaju obrazloženja i navedenih isprava usvojio zahtjev tužitelja u tom dijelu, pa je pod toč. 1.I. izreke presuda donesena i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

14. Točni su žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje da se prvostupanjski sud (ponovno) pozvao na pravne učinke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/2013-4 iako se isti ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju kada je između stranaka sklopljen ugovor o kreditu u kunama. Međutim, unatoč tom nepravilnom stajalištu, evidentno je iz sadržaja preostalog obrazloženja da je sud u ovom postupku utvrđivao, analizirao i ocijenio sadržaj ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope kroz mjerodavne odredbe ZZP i ZOO i da je primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice, odnosno izveo je i po ocjeni ovoga suda pravilan zaključak - da je odredba o načinu promjene kamatne stope kako je ugovorena u Ugovoru o kreditu (čl. 3.) nepoštena (ništetna) odredba.

15. Isto tako je točno da je sud prigovor zastare ocijenio neosnovanim pozivajući se na pravomoćnost presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa i da je početak roka zastare vezao uz 13. lipanj 2014., što je također pravno pogrešno. Ovaj sud je u presudi i rješenju od 25. svibnja 2023. broj Gž-744/2022-2 iznio pravno stajalište da u konkretnom slučaju kada je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio, kao o prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope, da zastara tražbine tužitelja s osnova restitucijskog zahtjeva počinje teći tek od pravomoćnosti odluke kojom je ništetnost na taj način ustanovljena u ovom postupku.

16. Istovjetno pravno stajalište o oba pravna pitanja navedena pod toč. 14. i 15. ovog obrazloženja izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju od 11. siječnja 2023. broj Rev-953/2020-2,

na način da je odgovoreno na pitanje primjene učinaka presude iz postupka kolektivne zaštite, te vezanosti suda u individualnoj parnici povodom restitucijskog zahtjeva, koje glasi:

"1. U sporu radi utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u kunskom ugovoru o kreditu prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope tužitelj se ne može pozivati na pravomoćnu presudu iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima koja sadrži pravno utvrđenje o ništetnosti odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

2. Odredba članka 502.c Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, ne može se primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,

odnosno,

Sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po članku 502.a ZPP.",

te je isto tako odgovoreno o početku tijeka zastare:

"U vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. Ovo pravno shvaćanje ujedno predstavlja i odgovor na četvrto pitanje, dok je odgovor na peto pitanje u osnovi također sadržano u tom pravnom shvaćanju zato što podrazumijeva da restitucija kao pravna posljedica ništetnosti ne isključuje primjenu instituta zastare."

17. Međutim, pogrešno stajalište prvostupanjskog suda o učincima presude iz postupka kolektivne zaštite nije utjecalo na pravilnost primjene materijalnog prava, s obzirom da je sud pravilno utvrdio u ovom postupku da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope iz čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, a da se „promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju promjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje“, nepoštena ugovorna odredba. I prema ocjeni ovoga suda sadržaj takve ugovorne odredbe nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan (čl. 99. ZZP) zbog čega je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije. Nadalje, čl. 96. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok st. 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a čl. 97. ZZP propisuje ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ZZP.

18. Primjenjujući navedenu zakonsku regulativu na konkretan slučaj prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba Ugovora o kreditu kojom promjenu ugovorne kamate stranke čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženice, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik (tuženica) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja) koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, a tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena, a kako je navedenu odredbu formulirala isključivo tuženica i na tu odredbu tužitelj nije mogao utjecati to sve predmetnu odredbu čini nepoštenom (ništetnom) ugovornom odredbom.

19. Kako je ništetnost navedene ugovorne odredbe utvrđena u ovom postupku, kao prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, te da od pravomoćnosti ove presude (kojom je ustanovljena ništetnost) teče rok za zastaru restitucijskog zahtjeva, to je (i) pravilnom primjenom materijalnog prava prigovor zastare tuženice neosnovan.

20. Vezano uz daljnje žalbene tvrdnje da je nakon 9. siječnja 2013. donošenjem Politike mijenjanja kamatnih stopa tuženica iste uskladila s čl. 5. ZID ZPK/12 i na taj način uspostavila zakonit mehanizam promjene kamatne stope, pa da najmanje od tada tužitelj nema pravo na restitucijski zahtjev jer se primjenom čl. 296. st. 3. ZOO odredba o ništetnosti općih uvjeta ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da donošenjem navedenog akta tuženica nije uspostavila zakonit mehanizam promjene kamatne stope.

20.1. Naime, iz stanja u spisu je evidentno da je nakon stupanja na snagu Politike mijenjanja kamatnih stopa od 9. siječnja 2013. kamatna stopa ostala identična (6,75%) kao što je bila prema nalazu vještaka počevši od lipnja 2009., da bi se potom mijenjala i to - prema obavijesti o izmjeni kamatne stope od 28. lipnja 2013. na 6,79%, prema obavijesti od 24. prosinca 2013. na 6,56% godišnje, prema obavijesti od 8. srpnja 2014. na 6,30% godišnje, prema obavijesti od 8. siječnja 2015. na 6,14% godišnje, prema obavijesti od 8. srpnja 2015. na 5,99%, prema obavijesti od 7. siječnja 2016. na 5,79%, prema obavijesti od 7. srpnja 2016. na 5,69%, prema obavijesti od 5. siječnja 2017. na 5,47% i prema obavijesti od 5. srpnja 2017. na 5,22% godišnje. Iz sadržaja navedenih obavijesti je vidljivo da je mijenjan varijabilni dio kamatne stope koji je vezan uz šestomjesečni NRS1 za valutu HRK, dok je fiksni dio kamatne stope ostao nepromijenjen, pa kada se navedene izmjene kamatne stope dovedu u vezi s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,49%, koja je kao jedino valjana kamatna stopa obvezivala stranke u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/12, to je jasno da je tuženica navedenim obavijestima netransparentno, odnosno bez objašnjenja na koji je način utvrđena visina fiksnog dijela kamatne stope i protivno početnim parametrima kamatne stope promijenila fiksni dio kamatne stope da bi zadržala kamatu koja je važila u vrijeme stupanja na snagu Politike mijenjanja kamatnih stopa, pa je time tuženica na sasvim drugim osnovama jednostrano odredila cijenu koju naplaćuje za korištenje sredstava odobrenog kredita. Naime, ne može se smatrati valjanom ponuda za dopunu ništetne ugovorne odredbe kada je umjesto odredbe prema kojoj ukupna početna kamatna stopa koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela od 5,49% sada iznosi 6,79% godišnje, pa je u tom kontekstu neosnovano pozivanje tuženice na odredbu čl. 296. st. 3. ZOO. U smislu navedenog stajališta ovoga suda i Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje u presudi i rješenju od 19. ožujka 2019. broj Rev 1172/2018-2.

21. Kako tuženica ne osporava visinu dosuđenog iznosa pod toč. 1.II. izreke presude koja je utvrđena vještačenjem, to je o restitucijskom zahtjevu odlučeno pravilnom primjenom čl. 323. st. 1. ZOO, te o pravu na zateznu kamatu primjenom čl. 1115. ZOO jer se tuženica mora smatrati nesavjesnom stjecateljicom iznosa koje je primila na temelju nepoštene ugovorne odredbe.

22. S obzirom na navedeno ovaj sud je djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2.), st. 2. i 3. ZPP preinačio presudu pod toč. 1.I. izreke presude i odbio zahtjev tužitelja, te primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. 1.II. izreke presude.

Na žalbe tužitelja i tuženice kojom pobijaju odluku o troškovima postupka pod toč. 2. izreke rješenja:

23. S obzirom je ovaj sud djelomično preinačio presudu, to je o troškovima postupka dužan odlučiti primjenom čl. 166. st. 2. ZPP.

24. Pravilno navodi tužitelj u žalbi da u situaciji kada stranka uspije s eventualno kumuliranim zahtjevom, a ne uspije s osnovnim zahtjevom, da ima pravo na cjelokupni trošak koji je nastao povodom eventualno kumuliranog zahtjeva. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama od 25. listopada 2023. broj Rev-623/2023-2 i od 27. ožujka 2024. broj Rev-267/2024 izrazio stajalište da tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u toj situaciji primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, ali samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio zahtjeva s kojim je uspio i za one radnje koje su bile potrebne za odluku o tom dijelu zahtjeva. Stoga nije pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je o troškovima postupka odlučeno primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu stranaka u sporu, pri čemu sud (niti) uspjeh stranaka ni na koji način nije vrednovao (kvalitativno, kvantitativno) a niti obrazložio.

25. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na cjelokupni trošak iako nije uspio s neznatnim dijelom zahtjeva, radi kojeg nisu nastali posebni troškovi u smislu čl. 154. st. 5. ZPP, i to za radnje koje su povezane s odlučivanjem o eventualno kumuliranom zahtjevu i prema vrijednosti predmeta spora iz tog zahtjeva.

25.1. Tužitelju pripada pravo na trošak sastava tužbe primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), podnesaka od 2. svibnja 2018. i 23. svibnja 2018. po 100 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife , podneska od 1. listopada 2020. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife, za zastupanje na raspravama 14. lipnja 2018., 4. svibnja 2021., 14. rujna 2021., 25. siječnja 2022., 8. rujna 2023. i 5. studenog 2024. po 100 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 14. prosinca 2021., 22. travnja 2024., 18. srpnja 2024. i 19. rujna 2024. po 50 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife, na ročištu povodom objave presude od 13. siječnja 2025. u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uz PDV primjenom Tbr. 46. Tarife i troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu po 53,09 EUR primjenom Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.) te troškova financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, daje trošak u ukupnom iznosu od 3.441,85 EUR na koji tužitelj ima pravo.

25.2. Troškovi sastava podnesaka od 10. srpnja 2018., 3. kolovoza 2020., 14. rujna 2020. i 15. listopada 2020. nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, dok trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu tužitelju nije priznat jer se ne radi o troškovima koji su nastali povodom odlučivanja o eventualno kumuliranom zahtjevu, već je taj trošak nastao povodom odlučivanja o osnovnom zahtjevu s kojim tužitelj nije uspio.

26. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice, dok je prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP preinačio toč. 2. izreke rješenja i naložio tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.441,85 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP, dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova odbijen.

27. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom da nije uspio u dijelu pobijane odluke o glavnoj stvari (toč. 1. izreke rješenja), pa u tom slučaju pobijana odluka o troškovima postupka nije mjerodavna za uspjeh u žalbenom postupku (čl. 35. st. 1. ZPP), dok je zahtjev tuženice odbijen primjenom čl. 154. st. 5. ZPP.

U Varaždinu 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek