Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-105/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Petrić i partneri d.o.o., Anina ulica 2, Varaždin, OIB: 86453829502 (ranije: Odvjetničko društvo Petrić i dr. d.o.o. iz Varaždina, Kolodvorska 13), kojeg zastupa punomoćnica GM, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Stečajna masa iza VAMA d.d. u stečaju, Zagrebačka 51, OIB: 76127701461, kojeg zastupa punomoćnica RM, odvjetnica u [adresa], radi isplate iznosa od 118.241,29 eura, u ponovnom postupku, nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 20. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Stečajna masa iza VAMA d.d. u stečaju, Zagrebačka 51, OIB: 76127701461 isplatiti tužitelju Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., Anina ulica 2, Varaždin, OIB: 86453829502, iznos od 50.842,24 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, tekućom od 10.09.2021. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 67.399,05 eura, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., Anina ulica 2, Varaždin, OIB: 86453829502, nadoknaditi tuženiku Stečajna masa iza VAMA d.d. u stečaju, Zagrebačka 51, OIB: 76127701461 parnične troškove u iznosu od 3.713,63 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U povodu tužbe tužitelja podnijete ovome sudu protiv tuženika dana 10. rujna 2021. radi isplate, ovaj sud je proveo prvostupanjski postupak i donio presudu poslovni broj P-85/2021-34 od 23. veljače 2023., kojom je u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 50.842,24 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu, a u točci II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 67.399,05 eura, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj i tuženik su podnijeli žalbe, u povodu kojih je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio rješenje poslovni broj Pž-1905/2023-3 od 13. studenoga 2024., kojom je ukinuta navedena prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

3. Prema obrazloženju i uputi Visokog trgovačkog suda RH iz ukidnog rješenja broj Pž-1905/2023-3 od 13. studenoga 2024., potrebno je u ponovnom postupku odlučiti o prigovoru zastare dijela tužiteljeve tražbine, kao i ponovno ocijeniti izvedene dokaze i pravilno primijeniti materijalno pravo.

4. U ponovnom postupku punomoćnica tužitelja u podnesku od 12. veljače 2025. navodi da ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva koji je postavljen u podnesku od 1. prosinca 2022., s time da u tužbenom zahtjevu usklađuje tijek kamata, odnosno kamatnu stopu prema formulaciji iz čl. 29. ZOO.

5. Predmet ovog spora u ponovnom postupku je dakle zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 118.241,29 eura na ime ½ dijela nagrade za zastupanje tuženika prema Ugovoru o zastupanju Zajedničkog odvjetničkog ureda Petrić - Mihalić od 16. lipnja 2004., Sporazumu od 1. lipnja 2010. između ŠM i ČM te dopisu ČM stečajnom upravitelju od 1. lipnja 2010.

6. Tužitelj u ponovnom postupku, u podnesku od 12. veljače 2025., navodi da su osnova za izračun tražbine tužitelja odvjetničke radnje obuhvaćene u sljedećim obračunima, odnosno računima ispostavljenima od Odvjetničkog društva Mihalić i Pikija (pri tome ističe da predmetni računi ne predstavljaju pravnu osnovu, već služe samo za obračun tražbine tužitelja):

- račun odvjetničkih usluga br. 1-1-1/P2 od 25. siječnja 2021. na iznos od ukupno 367.454,22 kn (sadrži popis usluga iz perioda od 2002. godine do 2014.),

- obračun odvjetničkih usluga br. 4/2021 od 22. siječnja 2021. u iznosu od ukupno 15.616,62 kn,

- obračun odvjetničkih usluga 2-2021 od 21. siječnja 2021. u iznosu od ukupno 450.743,08 kn (odnosi se na parnične radnje nakon ukidne odluke Vrhovnog suda RH od 2018. godine do 22. srpnja 2020. godine iz predmeta P-38/2018, zasniva se na priznatim troškovima nagradi za zastupanje iz presude Trgovačkog suda u Varaždinu od 20. siječnja 2020.),

- obračun odvjetničkih usluga br. 3/2021 od 12.01.2021. u iznosu od ukupno 261.559,37 kn (povodom postupka naplate i osiguranja naplate glavnične tražbine i troškova iz presude P-38/2018 u postupku Ovr 2171/2020 i postupka kod FINA-e Zagreb te sastava podnesaka za povlačenje i prijedloga za brisanje u zemljišnim knjigama),

- račun br. 162-1-1/2018 od 3. prosinca 2018. na iznos od 32.500,00 kn (za pružanje usluga zastupanja i sastava podneska),

- račun br. 135-1-1/2018 od 24. listopada 2018. na iznos od 138.437,50 kn (za odvjetničke usluge u predmetu P-38/2018 kod Trgovačkog suda u Varaždinu i u predmetu br. Ovr. 3232/13 kod Općinskog suda u Rijeci),

- račun 98-1-1/2019 od 18. srpnja 2019. na iznos od 16.250,00 kn,

- račun 142-1/2019 od 18. studenog 2019. na iznos od 16.250,00 kn,

- račun br. 91-1-1/2017 od 24. svibnja 2017. na iznos od 81.684,43 kn (na ime sastava prijedloga, provedbe i naplate po rješenju Ovr. 551/15),

- račun br. 204-1-1 od 30. studenog 2015. na iznos od 11.323,16 kn.

7.

Ovdje je potrebno napomenuti da je pri navođenju odvjetničkih radnji koje su služile za obračun tužiteljeve tražbine, punomoćnica tužitelja u ponovnom postupku izostavila dva računa koja je tijekom ranijeg prvostupanjskog postupka navela i dostavila u spis, a radi se o računima br. 58-1-1/2018 od 10.05.2018. na iznos od 3.013,75 kn te br. 100-1-1/2018 od 18.07.2018. na iznos od 3.750,00 kn. No kako prema navodima tužitelja sami računi ne predstavljaju pravnu osnovu potraživanja tužitelja, već služe samo za obračun tražbine tužitelja, navedeno nije bilo odlučno prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

8.

Tužitelj tijekom ponovnog postupka ponavlja i naglašava da je nesporno da je između stečajnog dužnika VAMA d.d. i odvjetnika Zajedničkog odvjetničkog ureda 16. lipnja 2004. godine sklopljen Ugovor o zastupanju i pružanju odvjetničkih usluga. Svi obračuni odvjetničkih usluga poslije 2010. godine pa sve do 2015. godine uslijedili su temeljem dogovora odnosno Ugovora iz 2004. godine. Potom je u cijelosti preuzet sadržaj međusobnih odnosa prema Ugovoru o zastupanju iz 2004. godine i poslije 2012. godine, kada dolazi do brisanja stečajnog dužnika iz sudskog registra. Kako stečajni dužnik VAMA d.d. tako i Stečajna masa iza VAMA d.d. u stečaju prihvatili su uspostavljene odnose. Tužitelj ističe da je Sporazumom od 1. lipnja 2010. godine uspostavljen ortački odnos između odvjetnika ČM i odvjetnice ŠM, u pogledu zastupanja VAMA d.d. u stečaju te nastavno Stečajne mase iza VAMA d.d., a povodom prestanka do tada zajedničkog odvjetničkog ureda.

9. Tuženik u ponovnom postupku ustraje kod odgovora na tužbu, ističe da Sporazum od 1. lipnja 2010. nikako ne može predstavljati ortakluk iz razloga jer je ortakluk postojao za vrijeme trajanja ZOU Marijan Petrić i Sanja Mihalić, a prestankom ZOU je prestao i ortakluk, a Sporazum koji je sklopljen između njih nakon prestanka ureda je njihov interni akt. Tuženik je nakon prestanka ZOU plaćao račune sukladno danim nalozima, a od 2015., a osobito od 2018. kada je poduzeta većina radnji je tuženik nalog davao isključivo odvjetnici ŠM. Tuženik ustraje kod prigovora zastare pozivajući se na zastarni rok koji se primjenjuje na ugovor o nalogu, ističući da je jedino takav odnos postojao između parničnih stranaka.

10. Tijekom ponovnog postupka sud je ponovno proveo dokaz čitanjem cjelokupne dokumentaciju u spisu:

-dokumentaciju uz tužbu: Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004. (str. 8-12), Sporazum od 1. lipnja 2010. (str. 13-16), dopis stečajnom upravitelju od 1. lipnja 2010. (str. 17), popis predanih predmeta od 17. siječnja 2019. (str. 18), potvrda o preuzimanju spisa od 17. srpnja 2019. (str. 20), računi odvjetničkih usluga uz e-mail i fax prepisku (str. 21-32), zapisnik od 7.11.2012. u P-483/12 (str. 33- 36), e-mail poruke uz priloge (str. 37-51), rješenje od 13. studenoga 2015. u predmetu Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-3232/13 (str. 52-55), Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 19. siječnja 2015. (str. 56-58), podnesak od 10. rujna 2012. u P- 85/12 uz punomoći (str. 59-61), pregled obračuna troškova izvršenih odvjetničkih usluga od 18. srpnja 2018. (str. 62-63), izvješće o stanju stečajne mase od 18. siječnja 2019. (str. 64-65), tužba od 13. siječnja 2020. podnijeta Općinskom sudu u Varaždinu u predmetu P-21/20, te odgovor na tužbu (str. 66-87), Ugovor o ustupu od 31. listopada 2019. (str. 88), izvješće o stanju stečajne mase od 10. travnja 2020., od 8. srpnja 2020., te od 10. lipnja 2021. s prijedlogom naknadne diobe (str. 90-98), dopis odvjetnice ŠM od 25. siječnja 2021. (str. 99), dopisi tužitelja od 13. kolovoza 2020. i 5. srpnja 2021. (str. 100-104),

- dokumentaciju uz odgovor na tužbu: rješenje poslovni broj St-47/00-126 od 20. lipnja 2018. (str. 120), uputa o sklapanju suske nagodbe uz tekst nagodbe (str. 122- 125), zahtjev za osiguranje sredstava od 18. srpnja 2018. (str. 126), prvostupanjsku presudu P-38/2018 od 20. siječnja 2020., drugostupanjsku odluku od 10. ožujka 2020. te rješenje VSRH od 5. studenoga 2020. (str. 128-162),

- ostalu dokumentaciju: e-mail prepisku (str. 176-194), račune i obračune odvjetničkih usluga (str. 195-211), zapisnik primopredaje dužnosti stečajnog upravitelja od 5. srpnja 2018. uz zapisnik primopredaje dokumentacije (str. 216-221), izvješće o radu stečajnog upravitelja od 22. siječnja 2022. (str. 222-225), prijedlog naknadne diobe od 31. listopada 2021. (str. 226-229), Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline od 31. listopada 2019. (str. 281-282), povijesni izvadak iz sudskog registra iza VAMA d.d. (str. 283-288), izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 289), Utanačenje od 18. listopada 2022. (str. 290), zapisnici sa sjednica odbora vjerovnika (str. 300-328)

- pročitani su iskazi svjedoka AM, ŠM, ČM te FM, stečajnog upravitelja tuženika.

10.1. Osim provedenih dokaza, tužitelj je predlagao još provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine fakturiranih odvjetničkih usluga od strane odvjetnice ŠM i OD Mihalić i Pikija, kao i visine naplaćenih odvjetničkih usluga. Sud ovaj dokaz nije proveo budući da je na temelju provedenih dokaza stanje stvari razjašnjeno u mjeri dovoljnoj za odlučivanje o meritumu, kako slijedi u nastavku obrazloženja.

11. Između stranaka u ponovnom postupku nisu sporne sljedeće činjenice:

- nad trgovačkim društvom VAMA d.d. otvoren je stečaj dana 5. srpnja 2000., a zaključen 12. travnja 2012. i ujedno određen nastavak postupka u ime i za račun Stečajne mase iza stečajnog dužnika VAMA d.d. u stečaju,

- stečajni dužnik VAMA d.d. u stečaju i odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Petrić i Sanja Mihalić iz [adresa] sklopili su Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004. (str. 8-12 spisa),

- nakon prestanka Zajedničkog odvjetničkog ureda Petrić-Mihalić, odvjetnici ČM i ŠM sklopili su Sporazum u pogledu međusobnih imovinskih odnosa od 1. lipnja 2010. (str. 13-16 spisa),

- dopisom od 1. lipnja 2010. godine (str. 17 spisa) odvjetnici su obavijestili stečajnog upravitelja o prestanku postojanja Zajedničkog odvjetničkog ureda Petrić- Mihalić, kao i o činjenici da prema posebnom Sporazumu od 1. lipnja 2010. godine odvjetnici nastavljaju sa zajedničkim zastupanjem društva VAMA d.d. u stečaju pridržavajući se odredaba Ugovora koji je sklopljen 16. lipnja 2004., a nagradu za izvršeno zastupanje obračunavat će sukladno odredbama Ugovora, s time da svaki od odvjetnika ima pravo na naplatu 1/2 odgovarajuće nagrade,

- odvjetnica ŠM zadržala je od svih predmeta u radu predmet VAMA d.d. protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. koji se kod Trgovačkog suda u Varaždinu vodio pod poslovnim brojevima P-376/02, zatim P-483/12 te konačno pod brojem P-38/18,

- odvjetnik ČM od 2015. godine na dalje nije izdao niti jedan račun ili obračun troškova za odvjetničko zastupanje, već je sve račune od 2015. na dalje izdavala odvjetnica ŠM,

- tužitelj Odvjetničko društvo Petrić i partneri d.o.o. [adresa] (ranije: Odvjetničko društvo Petrić i dr. d.o.o. [adresa]) u ovome predmetu je aktivno legitimiran, jer je temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 31.10.2019. pravni sljednik Odvjetničkog ureda Marijana Petrića, koji pak, s obzirom na sadržaj svoje novčane tražbine prema tuženiku (odvjetnička nagrada za zastupanje tuženika), kao i vremenu njezina nastanka, ima pravni status potencijalnog vjerovnika stečajne mase u stečajnom postupku nad tuženikom.

12. Sporno je ima li tužitelj, kao pravni slijednik odvjetnika ČM, pravo na utuženi iznos 50% odvjetničke nagrade koju je obračunala odvjetnica ŠM za zastupanje stečajnog dužnika VAMA d.d. u stečaju kao i ovdje tuženika, Stečajne mase iza VAMA d.d. u stečaju.

13. Pažljivom analizom svih provedenih dokaza ovaj sud je u ponovnom postupku ponovno ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to u odnosu na iznos od 50.842,24 eura, koji se odnosi na radnje zastupanja koje su obavljene do 2015., dok nije osnovan u preostalom dijelu, za iznos od 67.399,05 eura, iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.

14. Kako je predmet ovoga spora nagrada za odvjetničke usluge, valjalo je poći od same pravne prirode ugovora o pružanju odvjetničkih usluga. Odvjetništvo spada u red intelektualnih profesija koja ima za cilj pružanje pravne pomoći pravnim subjektima (fizičkim i pravnim osobama) u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i interesa (čl. 1. Zakona o odvjetništvu). Pružanje pravne pomoći strankama temeljna je obveza odvjetnika koja nastaje temeljem posebnog ugovornog odnosa između odvjetnika i stranke - ugovora o odvjetničkim uslugama. Specifičnost toga ugovornog odnosa proizlazi iz njegove strogo osobne prirode prema samoj stanci. Drugim riječima, za stranku je bitan osobni karakter rada odvjetnika u obavljanju naloga i zastupanju.

14.1. Ugovor o odvjetničkim uslugama po svojoj pravnoj prirodi je vrsta ugovora koja ima elemente ugovora o nalogu (čl. 763-784. Zakon o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu skraćeno: ZOO), ali i elemente ugovora o djelu (čl. 590. ZOO-a). Ugovorom o nalogu nalogoprimac se ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca (čl. 763. st. 1. ZOO-a). Na sklapanje ugovora o odvjetničkim uslugama primjenjuju se opća pravila građanskog prava. Prema općem pravilu o prihvatu ponude to konkretno znači da je ugovor o odvjetničkim uslugama sklopljen onda kada odvjetnik prihvati ponuđeni nalog za obavljanje pravnog posla ili drugog posla pravne pomoći u ime i za račun nalogodavatelja, tj. korisnika usluga. Ugovor je konsenzualan i neformalan.

14.2. Davanje punomoći odvjetniku u pisanom obliku ne čini ugovor o odvjetničkim uslugama formalnim, jer je punomoć apstraktni i samostalni pravni posao neovisan od glavnog posla. Prema odredbi čl. 313. st. 1. ZOO-a punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Punomoć je dakle jednostrani pravni posao kojeg poduzima opunomoćitelj, to je nalogodavčeva izjava upućena trećim osobama kojom se daje ovlaštenje opunomoćeniku da sklapa pravne poslove u ime i za račun opunomoćitelja. Dodijeljena punomoć odvjetniku je apstraktni pravni posao i neovisna je o temeljnom pravnom poslu – nalogu, odnosno ugovoru o odvjetničkim uslugama (čl. 313. st. 2. ZOO-a).

15. Iz dokumentacije u spisu nedvojbeno proizlazi da je odvjetnik ČM, zajedno s odvjetnicom ŠM, bio ovlašten kao punomoćnik zastupati VAMU d.d. u stečaju, temeljem Ugovora o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004. (str. 8-12 spisa), koji je zaključen između stečajnog dužnika VAMA d.d. u stečaju i odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ČM i ŠM.

15.1. Prema čl. 5. Ugovora o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004. ugovoreno je da će nagrada za zastupanje odvjetnicima biti plaćena na način da 1/3 nagrade bude obračunato po izvršenim radnjama, 1/3 nakon pravomoćnog okončanja postupka, a 1/3 nakon naplate dosuđenih parničnih troškova od suprotne strane.

16. Svjedoci ČM i ŠM suglasno su iskazali da su na temelju navedenog Ugovora o zastupanju zajednički zastupali stečajnog dužnika kao odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda, da bi se nakon prestanka Zajedničkog odvjetničkog ureda pojavila potreba za regulacijom međusobnih prava i obveza po osnovi odvjetničkog zastupanja, slijedom čega su sklopili Sporazum od 1. lipnja 2010. (str. 13-15 spisa) te su ujedno isti dan obavijestili tadašnjeg stečajnog upravitelja AM (str. 17 spisa) da, iako je prestao postojati zajednički odvjetnički ured, nastavljaju sa zajedničkim zastupanjem, pridržavajući se odredaba Ugovora o zastupanju.

17. Sporazumom od 1. lipnja 2010. u čl. 6. ugovoreni su odnosi povodom i u vezi zastupanja društva VAMA d.d. u stečaju na način da nenaplaćena potraživanja pripadaju svakom odvjetniku u ½ dijela, da do tada evidentiranu tražbinu od 969.216,07 kuna podijele u polovici, da se od svakog odvjetnika izda odgovarajući račun nalogodavcu, da se svaka naplata bilo kojeg iznosa od strane društva VAMA d.d. u stečaju za radnje koje su izvršene do prestanka Zajedničkog odvjetničkog ureda Petrić-Mihalić, kao i nakon prestanka dijeli na jednake dijelove. Ugovoreno je i to da odvjetnik koji je primio saznanje da nastalo potraživanje dospijeva na naplatu obavijesti drugog odvjetnika da je račun usuglašen te se potom ima ispostaviti od svakog odvjetnika i račun na ½ iznosa. Predmeti društva VAMA d.d. u stečaju ostaju u zajedničkom radu oba odvjetnika.

18. Između odvjetnice ŠM i ovdje tuženika Stečajne mase iza VAME d.d. u stečaju je dana 19. siječnja 2015. godine sklopljen Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći (str. 56-58 spisa), kojim je ugovoreno pružanje pravne pomoći i odvjetničko zastupanje koju će navedena odvjetnica pružati ovdje tuženiku, kao nalogodavcu.

19. S obzirom da se tuženik i tijekom ponovnog postupka prema tužbenom zahtjevu odredio različito u odnosu na radnje zastupanja koje su obavljene do 2015. godine od radnji poduzetih nakon 19. siječnja 2015., u nastavku obrazloženja će posebno biti obrazložena ocjena dokaza, utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava u odnosu na svaki od navedenih dijelova tužbenog zahtjeva.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 50.842,24 eura koji se odnosi na odvjetničke usluge koje su obavljene do 2015. godine

20. Imajući u vidu obračune odvjetničkih usluga i račune ispostavljene od Odvjetničkog društva Mihalić i Pikija, za koje tužitelj navodi da su osnov za izračun tražbine tužitelja, proizlazi da se na odvjetničke radnje koje su obavljene do 2015. godine odnosi:

- račun odvjetničkih usluga br. 1-1-1/P2 od 25. siječnja 2021. na iznos od ukupno 367.454,22 kn - sadrži popis odvjetničkih usluga iz perioda od 2002. godine do 2014. godine, u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem P.376/02, P.85/12 te P.483/12 između tužitelja Vama d.d. u stečaju i tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d.,

- obračun odvjetničkih usluga br. 4/2021 od 22. siječnja 2021. u iznosu od ukupno 15.616,62 kn – u odnosu na odvjetničke usluge u predmetu poslovni broj Ovr.3232/2013 radi provođenja ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika Erste&Steiermaerkische bank d.d. po presudi P.483/12

Ukupno tražbine iz računa br. 1-1-1/P2 i tražbina iz obračuna br. 4/2021 iznose od 383.070,84 kn, što predstavlja dosuđeni iznos iz ukinute prvostupanjske presude ovoga suda.

21. Tuženik tijekom postupka ne osporava da su radnje odvjetničkog zastupanja stečajnog dužnika VAMA d.d. u stečaju i potom Stečajne mase iza VAMA d.d. u stečaju, ovdje tuženika, koje su poduzete u razdoblju od podnošenja tužbe u predmetu VAMA d.d. u stečaju protiv tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d. (koji je bio u tijeku kod Trgovačkog suda u Varaždinu i vodio se tada pod posl. br. P-376/02, a kasnije pod brojevima P-483/12, P-85/12 i P-38/18, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika), pa do 19. siječnja 2015., obavljane zajednički od strane oba odvjetnika i to ČM i ŠM.

21.1. Naime, već u samom odgovoru na tužbu se navodi da je tuženik, odnosno stečajni upravitelj tuženika izvršio rezervaciju sredstava za dio odvjetničke nagrade u korist odvjetnika ČM, za zastupanje u periodu od 2002. do 2015. u predmetu broj P-376/02 koji se vodio kod Trgovačkog suda u Varaždinu i predmetu broj Ovr-3232/13 koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci, budući da je odvjetnica ŠM potvrdila stečajnom upravitelju da su njih dvoje radnje zastupanja do 2015. zajednički poduzimali i zajednički obračunavali.

22. Da je tuženik naloge za zastupanje do 2015. godine davao i odvjetnici ŠM i odvjetniku ČM te da su njih dvoje do 2015. zajednički zastupali, proizlazi i iz iskaza tadašnjeg stečajnog upravitelja tuženika, AM, koji je iskazao da je od podnošenja tužbe 2002. pa do 2015. komunicirao s oba odvjetnika, a da se nakon 2015. suradnja u svezi odvjetničkog zastupanja nastavila sa ŠM, s kojom je sklopljen Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 19. siječnja 2015. i koja je od tada jedina ispostavljala račune za zastupanje.

23. Navedeni predmet broj P-38/18 pravomoćno je okončan donošenjem drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1253/2020-2 od 10. ožujka 2020. (str. 146-157 spisa), kojom je potvrđena prvostupanjska presuda ovoga suda broj P-38/2018-48 od 20. siječnja 2020. (str. 128- 146 spisa), kojom je, između ostalog, naloženo tuženiku Erste&Steiermaerkische bank d.d. isplatiti tužitelju Stečajnoj masi iza stečajnog dužnika VAMA d.d. u stečaju parnični trošak u iznosu od 1.573.362,50 kn. Nesporno je između stranaka da je dana 15. siječnja 2021. ovdje tuženik naplatio dosuđene troškove od tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d.

24. Upravo je za navedene dijelove nagrade odvjetničkog zastupanja VAME d.d. u stečaju i to u razdoblju od podnošenja tužbe do 2015. godine, OD Mihalić i Pikija izdalo račune i to: - račun br. 1/1/1/P2 od 25. siječnja 2021. na iznos od 367.454,22 kuna (str. 195.-196. spisa) i - račun br. 4/2021 od 22. siječnja 2021. na iznos od 15.616,62 kuna (str. 200 spisa). Ova dva računa ukupno iznose 383.070,84 kuna, odnosno sada 50.842,24 eura, i odnose se na razdoblje zastupanja od 6. ožujka 2003. do 18. prosinca 2014. Prema objašnjenju odvjetnice ŠM iz dopisa od 25. siječnja 2021. (str. 99 spisa), radi se o polovici nagrade za nenaplaćene 2/3 nagrade, jer je ukupno nenaplaćeno za to razdoblje 766.141,68 kn, pa svakom odvjetniku osnovom zajedničkog zastupanja pripada za ispostaviti račun na iznos od 383.070,84 kn.

25. Između stranaka nije sporno da druga 1/2 iznosa od 1/3 neplaćene odvjetničke nagrade nije isplaćena niti odvjetnici ŠM, niti odvjetniku ČM, niti je OD Mihalić-Pikija d.o.o. izdalo račun za navedenu drugu polovicu, već je odvjetnica ŠM odvjetniku ČM poslala dopis od dana 25. siječnja 2021. da izda račun upravo na taj iznos. Niti odvjetnik ČM, niti ovdje tužitelj takav račun nisu ispostavili, no tuženik je, kako navodi u odgovoru na tužbu, izvršio rezervaciju sredstava na temelju podataka iz računa kojeg je ispostavilo Odvjetničko društvo Mihalić & Pikija d.o.o. Uz navedeno, činjenicu da su radnje odvjetničkog zastupanja koje su obračunate navedenim računom br. 1/1/1/P2 od 25. siječnja 2021. (str. 195.-196. spisa) i računom br. 4/2021 od 22. siječnja 2021. (str. 200 spisa) doista poduzete, sud je utvrdio uvidom u parnični predmet ovog suda broj P- 38/18 te u predmet Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-3232/13.

26. Prema tome, s obzirom na navedene okolnosti konkretnog slučaja, za zaključak o osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva nije od utjecaja to što tužitelj po svom predniku nikada nije izdao račune za zastupanje tuženika, već obveza tuženika na plaćanje odvjetničke nagrade tužitelju za radnje zastupanja tuženika poduzete od 6. ožujka 2003. do 18. prosinca 2014. (u predmetu broj P-376/02 koji se vodio kod Trgovačkog suda u Varaždinu i predmetu broj Ovr-3232/13 koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci), proizlazi iz nedvojbeno utvrđenih činjenica koje se tiču poduzimanja predmetnih odvjetničkih radnji od strane prednika tužitelja odvjetnika ČM, a po nalogu tuženika, sve temeljem Ugovora o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004. te Sporazuma od 1. lipnja 2010.

27. Prigovor zastare u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva nije osnovan.

27.1. Naime, tražbina odvjetnika za obavljenu radnju na temelju punomoći zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 371. ranijeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj ZOO 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001), odnosno čl. 225. važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023, dalje u tekstu ZOO- a), a zastara počinje teći idućeg dana od dana kada je radnja učinjena, osim ako je sporazumom između odvjetnika i stranke ugovoreno drugačije.

27.2. U konkretnom slučaju je Ugovorom o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004. u čl. 5. toč. 3. ugovoreno da će se nagrada za zastupanje isplatiti odvjetnicima ZOU Marijan Petrić i Sanja Mihalić na sljedeći način:

- 1/3 nagrade obračunate za izvršene radnje u svakom pojedinom parničnom postupku prema vrijednosti predmeta spora bez obzira na uspjeh,

- 1/3 nagrade obračunate za izvršene radnje nakon pravomoćnog okončanja svakog pojedinog parničnog postupka u korist nalogodavca,

- 1/3 nagrade obračunate za izvršene radnje nakon naplate dosuđenih parničnih troškova od protivnika pobijanja.

27.3. Prema tome, ovdje postoji sporazum i zmeđu stranke i odvjetnika o trenutku dospijeća potraživanja, pa u tom trenutku počinje teći zastarijevanje takvog potraživanja odvjetnika. Predmetni iznos neplaćene odvjetničke nagrade od druge dvije trećine prema čl. 5. toč. 3. Ugovora o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004. dospio je dakle na naplatu u odnosu na 1/3 dana 10. ožujka 2020. - kada je nastupila pravomoćnost prvostupanjske presude P-38/2018-48, a u odnosu na 1/3 dana 15. siječnja 2021. - kada su ovdje tuženiku plaćeni dosuđeni parnični troškovi od suprotne strane, odnosno Erste&Steiermaerkische bank d.d.

Stoga, kako je tužba u ovome predmetu podnijeta 10. rujna 2021., ovdje nije nastupila zastara.

28. Slijedom iznijetoga, proizlazi da je osnovan navedeni dio tužbenog zahtjeva radi plaćanja iznosa od 50.842,24 eura, koji se odnosi na polovicu neplaćenog iznosa za radnje zastupanja ovdje tuženika, u predmetu ovog suda broj P- 38/18 te u predmetu Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-3232/13, a koje su za tuženika obavljene od 6. ožujka 2003. do 18. prosinca 2014.

28.1. Stoga je temeljem čl. 763. st. 1. i 2. ZOO-a, u navedenom dijelu tužbeni zahtjev usvojen (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos glavnice od 50.842,24 eura uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate, od podnošenja tužbe do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. i 2., u svezi čl. 183. st. 2. ZOO-a.

U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 67.399,05 eura, koji se odnosi na odvjetničke usluge obavljene nakon 19. siječnja 2015. godine

29. Prema obrazloženju punomoćnice tužitelja tijekom ponovnog postupka (u podnesku od 12. veljače 2025.), ovaj dio tužbenog zahtjeva odnosi se na radnje odvjetničkog zastupanja obračunate u sljedećim računima OD Mihalić-Pikija d.o.o.:

- obračun odvjetničkih usluga 2-2021 od 21. siječnja 2021. u iznosu od ukupno 450.743,08 kn,

- obračun odvjetničkih usluga br. 3/2021 od 12.01.2021. u iznosu od ukupno 261.559,37 kn,

- račun br. 162-1-1/2018 od 3. prosinca 2018. na iznos od 32.500,00 kn,

- račun br. 135-1-1/2018 od 24. listopada 2018. na iznos od 138.437,50 kn,

- račun 98-1-1/2019 od 18. srpnja 2019. na iznos od 16.250,00 kn,

- račun 142-1/2019 od 18. studenog 2019. na iznos od 16.250,00 kn,

- račun br. 91-1-1/2017 od 24. svibnja 2017. na iznos od 81.684,43 kn

- račun br. 204-1-1 od 30. studenog 2015. na iznos od 11.323,16 kn.

30. Tužitelj navodi da su ovi računi ispostavljeni suprotno Sporazumu od 1.06.2010. sklopljenom između ČM i ŠM i u cijelosti plaćeni u korist odvjetnice ŠM, odnosno OD Mihalić-Pikija, dok tužitelju nije isplaćeno pripadajućih ½ dijela ukupnog iznosa po ovim računima.

31. Tuženik osporava ovaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na radnje odvjetničkog zastupanja nakon 2015. godine, u bitnome, iz razloga što je te radnje obavljala i obračunala odvjetnica ŠM, na temelju Ugovora o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 19. siječnja 2015. (str. 56-58 spisa).

32. Tužitelj s druge strane smatra da, iako odvjetnik ČM nije osobno obavljao radnje zastupanja nakon 2015., ima pravo na polovicu iznosa neplaćene odvjetničke nagrade, jer mu nikada nije opozvana punomoć koju je dobio od stečajnog dužnika, a niti je raskinut Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004., kao niti Sporazum od 1.06.2010.

32.1. Tijekom ponovnog postupka tužitelj ističe da se osnova za zahtjev tužitelja u ovom postupku nalazi u činjenicama da je tuženik upoznat i da je prihvatio da će ga zastupati odvjetnici zajedno i ispostavljati račune i obračune svaki u ½ dijela te da će sami odrediti način na koji će organizirati i provoditi radnje zastupanja, zatim da tuženik od odvjetnika ČM i od odvjetnice ŠM nije primio obavijest da je ortački odnos, zasnovan Sporazumom iz 2010. godine, prestao ili je izmijenjen, kao i da je tuženik upozoren da ne obavlja plaćanje koje bi dovelo do povrede Sporazuma iz 2010. godine i da je usprkos tom upozorenju tuženik postupio na štetu tužitelja.

32.2. Tužitelj osim toga ističe da odnosi uspostavljeni Ugovorom o zastupanju iz 2004. godine nisu prestali te da su upravo takvi ugovorni odnosi realizirani u cijelom periodu od 2004. godine do 2018. godine, odnosno da je u cijelosti preuzet sadržaj međusobnih odnosa prema navedenom Ugovoru o zastupanju iz 2004. godine i poslije 2012. godine, kada dolazi do brisanja stečajnog dužnika iz sudskog registra. Ističe da nije od meritornog utjecaja na zahtjev tužitelja ugovor sklopljen između stečajne mase i odvjetnice Sanje Mihalić 2015. godine, jer isti ničim ne mijenja odnos tuženika i tužitelja kao ni odnos između odvjetnika u zastupanju i podjeli nagrade prema Sporazumu iz 2010. godine. Konačno, tužitelj ističe da je bez utjecaja na ovaj postupak činjenica tko je dobivao pojedine naloge, jer je ŠM samo manipulacijom prezentirala svoju poziciju u zastupanju stečajne mase.

33. Po stavu ovoga suda tužitelj nema pravo na polovicu iznosa nagrade za pružene odvjetničke usluge koje su obavljene nakon 19. siječnja 2015., iz razloga kako slijedi.

34. Prvenstveno je potrebno napomenuti da je VAMA d.d. u stečaju, kao tužitelj u predmetu broj P-38/18, tijekom trajanja toga postupka brisan iz sudskog registra dana 29. kolovoza 2012., nakon zaključenja stečajnog postupka. Brisanjem iz sudskog registra stečajni dužnik VAMA d.d. u stečaju izgubio je svojstvo pravne osobe (u smislu čl. 4. Zakona o trgovačkim društvima) te je time prestao važiti i Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 16. lipnja 2004., koji je sklopljen između ZOU Petrić i Mihalić i VAMA d.d. u stečaju.

35. Prestankom pravne osobe, u konkretnom slučaju brisanjem VAME d.d. u stečaju iz sudskog registra (s danom 29. kolovoza 2012.) prestale su i sve punomoći koje je izdao tadašnji stečajni upravitelj stečajnog dužnika. Stoga je stečajni upravitelj u nastavnom stečajnom postupku nad Stečajnom masom morao odlučiti hoće li ga u određenom postupku i dalje zastupati prije izabrani punomoćnik.

36. U spisu predmeta broj P-38/18 je vidljivo da su nove punomoći izdane odvjetniku ČM dana 10. rujna 2012. i odvjetnici ŠM dana 7. rujna 2012. (str. 173-175 ovog spisa).

37. Tužitelj osnovanost svog tužbenog zahtjeva temelji upravo na tvrdnji da je odvjetnik ČM cijelo vrijeme imao punomoć za zastupanje (prvotno od stečajnog dužnika VAMA d.d. od 28. lipnja 2002., a potom od tuženika Stečajne mase od 10. rujna 2012.) te da punomoć nikada nije otkazana (niti od tuženika niti od odvjetnika ČM), niti je odvjetnik ČM ikada obavijestio tuženika da bi odstupio od Ugovora, Sporazuma i pismene upute ili promijenio dosadašnji načina plaćanja.

38. Ovakav pravni stav tužitelja, prema kojemu bi tužitelj, s obzirom na sklopljeni Ugovor o zastupanju od 16. lipnja 2004. i Sporazum od 1. lipnja 2010. te izdanu punomoć za zastupanje koja nikada nije opozvana, imao pravo na dio nagrade za radnje odvjetničkog zastupanja koje je obavila odvjetnica ŠM, po stavu ovoga suda nije ispravan.

39. Naime, kao što je navedeno, Ugovor o zastupanju od 16. lipnja 2004. prestao je važiti brisanjem VAME d.d. u stečaju iz sudskog registra (s danom 29. kolovoza 2012.). U tom smislu taj Ugovor o zastupanju ne može predstavljati pravnu osnovu za tražbinu tužitelja prema ovdje tuženiku po osnovi odvjetničkog zastupanja. Nadalje, Sporazum od 1. lipnja 2010. sklopljen je između odvjetnika ČM i ŠM, nakon prestanka postojanja njihovog Zajedničkog odvjetničkog ureda, a radi uređenja odnosa između njih u vezi zastupanja društva VAMA d.d. u stečaju. Dakle, navedenim Sporazumom nisu nastala nikakva prava niti obveze za društvo VAMA d.d. u stečaju ili za ovdje tuženika.

Postojanje pak pisane punomoći, samo po sebi nije dovoljno za zaključak da bi tužitelju pripalo pravo na dio odvjetničke nagrade za radnje koje je obavila odvjetnica ŠM.

40. Naime, i tijekom ponovnog postupka nedvojbeno je utvrđeno da odvjetnik ČM nije poduzeo niti jednu odvjetničku radnju u zastupanju tuženika nakon 2015. (tako je sam iskazao prilikom saslušanja na ročištu 25. siječnja 2023. – str. 357 spisa) .

40.1. Osim toga, valja posebno istaknuti da sam tužitelj tijekom prvog postupka, kao i tijekom ponovnog postupka, navodi da je bez utjecaja na ovaj postupak činjenica tko je dobivao pojedine naloge za zastupanje, kao i da tužbeni zahtjev prema tuženiku u ovome predmetu ne temelji na tvrdnji da je odvjetnik ČM obavljao radnje zastupanja, već tvrdi da je u tome bio onemogućen manipulacijom odvjetnice ŠM, koja znajući za svoju obvezu da ČM mora obavještavati o tijeku i radnjama, to namjerno propustila u cilju da se prijevarom domogne sredstava od zastupanja (podnesak tužitelja od 12. veljače 2025.).

41. Polazeći od takvih činjeničnih tvrdnji tužitelja na kojima bazira tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju u ponovnom postupku nije bilo odlučno dodatno utvrđivanje činjenica o tome je li i za koje radnje i kada dan nalog za zastupanje odvjetniku ČM od strane stečajnih upravitelja tuženika (a o čemu su iskazivali stečajni upravitelj AM, koji je obnašao dužnost stečajnog upravitelja tuženika od 4. rujna 2003. do 20.6.2018, kao i sadašnji stečajni upravitelj Zvonko Hrain, u svojim iskazima na ročištu 14. studenoga 2022.).

42. Nadalje, ovdje tuženik je sa odvjetnicom ŠM zaključio Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 19. siječnja 2015. (str. 56. -58 spisa), dok takav ugovor tuženik Stečajna masa iza VAMA d.d. u stečaju s odvjetnikom ČM nije zaključio.

42.1. O okolnostima zaključivanja toga Ugovora iskazivao je raniji stečajni upravitelj tuženika AM, koji je iskazao da je taj Ugovor potpisao na prijedlog i zahtjev ŠM, koja je rekla da je to potrebno zbog pravne sigurnosti oko zastupanja stečajne mase.

43. Iako tužitelj tijekom ovog postupka višekratno ističe da nije od meritornog utjecaja na zahtjev tužitelja Ugovor sklopljen između tuženika i odvjetnice ŠM **.**.2015., jer isti ničim ne mijenja odnos tuženika i tužitelja kao ni odnos između odvjetnika u zastupanju i podjeli nagrade prema Sporazumu iz 2010. godine, po stavu ovog suda postojanje Ugovora o zastupanju od 19. siječnja 2015., neovisno o tome što je svjedok AM iskazao da ga je potpisao na zahtjev odvjetnice ŠM, upućuje na zaključak da su se okolnosti u zastupanju tuženika tada očigledno promijenile na način da je ŠM obavljala radnje zastupanja, dok odvjetnik ČM nije više obavljao radnje zastupanja.

44. U odnosu pak na tvrdnje tužitelja da je ČM nalogoprimac stečajnog dužnika od 2002. godine i da taj odnos tuženik nije izmijenio, valja ponovno apostrofirati da je ugovor o nalogu konsenzualan i neformalan (za njegovo sklapanje, raskid ili pak izmjene nije potrebna posebna forma), kao i da davanje punomoći odvjetniku u pisanom obliku ne čini ugovor o odvjetničkim uslugama formalnim, jer je punomoć apstraktni i samostalni pravni posao neovisan od glavnog posla.

44.1. Slijedom svega iznijetoga, činjenica da je odvjetniku ČM (kao i odvjetnici ŠM) izdana pisana punomoć za zastupanje od strane ovdje tuženika (zastupanog po tadašnjem stečajnom upravitelju AM) dana 10. rujna 2012. te činjenica da ta punomoć formalno nije opozvana, nije dovoljna za zaključak da bi tužitelju pripalo pravo na dio odvjetničke nagrade za radnje koje je obavila odvjetnica ŠM. To zato jer je nedvojbeno da je nakon 2015. prema odvjetniku ČM od strane ovdje tuženika izostao nalog za poduzimanje radnji odvjetničkog zastupanja. Drugim riječima, nakon 19. siječnja 2015. između odvjetnika ČM i ovdje tuženika nije postojao ugovorni odnos osnovom ugovora o odvjetničkim uslugama, specifičnost kojeg ugovornog odnosa proizlazi iz njegove strogo osobne prirode prema samoj stanci. Uvjet za nastanak ugovora o odvjetničkom zastupanju je da je stranka dala nalog za zastupanje u određenom predmetu. Sama pisana punomoć, ne predstavlja i nalog za zastupanje u tome predmetu nakon 2015., kada su se okolnosti u zastupanju očigledno promijenile, jer je tuženik dana 19. siječnja 2015. sa odvjetnicom ŠM sklopio Ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći. Punomoć od 10. rujna 2012., bez naloga za zastupanje te, u konačnici, bez poduzimanja konkretne radnje zastupanja od strane odvjetnika, ne može predstavljati pravni temelj za plaćanje odvjetničkih usluga.

45. Ovdje je potrebno osvrnuti se i na pravni stav tužitelja da su odvjetnici ČM i ŠM nakon prestanka ZOU od 1.6.2010. nadalje zastupali stečajnog dužnika i potom stečajnu masu kao ortaci, a da su i stečajni dužnik i stečajna masa bili upoznati s tim ortaklukom te da posljedično tome prema čl. 648. st. 3. ZOO- a tuženik nakon primitka dopisa ČM od 13.8.2020. više nije mogao isplatiti cijelu nagradu za zastupanje ŠM.

46. Po stavu ovog suda odredbe ZOO-a o ugovoru o ortaštvu nisu primjenjive na konkretan odnos.

47. Naime, prema odredbama ZOO-a o ugovoru o ortaštvu (čl. 637.-660.) ortaštvo predstavlja zajednicu osoba i dobara bez pravne osobnosti, a međusobni se odnosi osoba uređuju ugovorom o ortaštvu kojim se dvije ili više osoba uzajamno obvezuju uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ortaci moraju biti suglasni o postojanju zajedničkog cilja. Ako sporazum o zajedničkom cilju ne postoji, ne postoji ni ortaštvo. Takvu zajednicu čine najmanje dvije osobe koje su se obvezale udružiti svoju imovinu i/ili rad s ciljem ostvarivanja određene koristi koja ujedno predstavlja zajednički cilj ortaka. Ortaci mogu biti fizičke i pravne osobe, domaće i strane. Ortački ugovor temeljni je akt ortaštva, stoga nije moguće ortaštvo koje bi nastalo faktičnim putem.

48. Svjedoci ŠM i ČM prilikom davanja svojih iskaza nisu naveli da je između njih zasnovano ortaštvo, odnosno da su sklopili ugovor o ortaštvu.

49. Sporazum od 1. lipnja 2010. koji je zaključen između ČM i ŠM, po stavu ovog suda nema elemente ugovora o ortaštvu iz čl. 637. – čl. 641. ZOO-a, jer ne sadrži niti odredbe o ulogu niti o zajedničkom cilju radi kojeg se udružuju, već su tim Sporazumom oni regulirali svoja prava i obveze u povodu prestanka Zajedničkog odvjetničkog ureda. To što je u čl. 6. Sporazuma navedeno da predmeti VAMA d.d. ostaju u zajedničkom radu oba odvjetnika ne znači da je sklopljen ugovor o ortaštvu.

50. Međutim, kada bi taj Sporazum i predstavljao ugovor o ortaštvu, ne bi time za tuženika nastala obveza plaćanja usluge odvjetničkog zastupanja odvjetniku (navodnom ortaku) koji niti je dobio nalog za poduzimanje radnji zastupanja niti je te radnje poduzeo, a to imajući u vidu pravnu prirodu i specifičnost ugovornog odnosa odvjetničkog zastupanja koja proizlazi iz njegove strogo osobne prirode prema samoj stanci, kako je ranije obrazloženo.

50.1. Eventualna prava jednog odvjetnika prema drugom, koja bi proizlazila iz njihovog međusobnog odnosa suradnje (bilo u okviru zajedničkog odvjetničkog ureda ili iz nekog drugog ugovornog odnosa), nisu od utjecaja na treću stranu koja nije stranka toga ugovora. Osim toga, ukoliko jedan od odvjetnika nije poštivao uspostavljeni odnos s drugim odvjetnikom osnovom njihovog međusobnog sporazuma o suradnji, to može eventualno dovesti do nastanka odgovornosti i određenih zahtjeva između njih, no to nikako ne može rezultirati nastankom bilo kakve vrste odgovornosti treće strane.

51. Temeljem svega navedenog, budući da na temelju provedenog postupka ovaj sud ponovno nije mogao utvrditi postojanje pravne osnove prema kojoj bi tuženik bio u obvezi podmiriti tužitelju preostali iznos tužbenog zahtjeva od 67.399,05 eura, koji se odnosi na odvjetničke usluge obavljene nakon 19. siječnja 2015. (koje su obračunate u računima OD Mihalić-Pikija d.o.o. navedenima u toč. 29. ovog obrazloženja), valjalo je u tome dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka II. izreke).

52. Odluka o troškovima parničnog postupka (točka III. izreke) donesena je primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici s time da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

52.1. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio u omjeru od 42% (tužitelj osnovano potražuje iznos od 50.842,24 eura od ukupno traženog iznosa od 118.241,29 eura), čime je tuženik uspio u omjeru od 58%. Imajući u vidu omjere uspjeha u parnici pojedine stranke sud zaključuje da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi njegovih 16% troškova (58% minus 42%), koji su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje parnice.

52.2. Tuženik osnovano traži naknadu sljedećih troškova: - za sastav odgovora na tužbu iznos od 1.481,82 eura (Tbr. 8.t.1. u vezi Tbr. 7.t.1., čl. 52. st. 3. te čl. 53. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), - za sastav podneska od 18. veljače 2022., 13. listopada 2022. iznos od po 1.780,16 eura (Tbr. 8. t. 1. u vezi Tbr. 7. t. 1., čl. 52. st. 3. te čl. 53. Tarife), - za zastupanje na ročištu 22. veljače 2022. iznos od 890,08 eura (Tbr. 9. t. 2. u vezi Tbr. 7. t. 1., čl. 52. st. 3. te čl. 53. Tarife), - za zastupanje na sastanku u postupku mirenja dana 16. svibnja 2022. iznos od 1.780,16 eura (Tbr. 7. t. 7. u vezi Tbr. 7. t. 1., čl. 52. st. 3. te čl. 53. Tarife), - za zastupanje na ročištu 19. listopada 2022., 14. studenoga 2022., 25. siječnja 2023. te 20. veljače 2025., iznos od po 1.780,16 eura za svako ročište (Tbr.9.t.1. u vezi Tbr. 7. t.1., čl. 52. st. 3. te čl. 53. Tarife), - za sastav podneska od 10. studenoga 2022. iznos od 50,00 eura (Tbr.8.t.4. u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), - za sastav žalbe od 3. ožujka 2023. iznos od 2.225,20 eura (Tbr.10.t.1. u vezi Tbr. 7. t.1., čl. 52. st. 3. te čl. 53. Tarife), što zbrojeno daje iznos od 17.108,22 eura, čemu se pribraja trošak PDV-a od 25% u iznosu od 4.277,05 eura, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 eura te trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 165,90 eura, što sveukupno daje iznos od 23.210,20 eura.

52.3. Tuženik ne bi imao pravo na zatraženi trošak za sastav podneska od 8. travnja 2022., 6. srpnja 2022., 19. veljače 2025. te za sastav odgovora na žalbu, jer ovi podnesci, kao niti odgovor na žalbu, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a), kao niti za podneske od 2. svibnja 2022. i 20. svibnja 2022., jer ih nema u spisu.

52.4. Prema tome, ukupni iznos troška tuženika (koji je u većoj mjeri uspio u ovoj parnici), a koji je bio potreban za svrhovito vođenje ovog postupka, iznosi 23.210,20 eura, pa je s obzirom na uspjeh u ovome sporu tuženiku odmjeren trošak od 16%, koji iznosi 3.713,63 eura i tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku navedeni iznos (točka III. izreke).

U Varaždinu 2. travnja 2025.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

- za tužitelja GM, odvjetnica u [adresa],

- za tuženika RM, odvjetnica u [adresa].