P-453/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćniku EA, a protiv tuženika HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, povodom tužbe radi služnosti i utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 18. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 02. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevima koji glase:

"Utvrđuje se da je tužitelj HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - dioničko društvo, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587 stekao pravo vlasništava nekretnine oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], izgrađeno zemljište, površine 5m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog sud u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar što je tuženik SA, [adresa], 43 500 Sirač, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama Općinskog sud u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica].

Utvrđuje se postojanje služnosti u korist tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA

- dioničko društvo, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587 na teret nekretnine oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] (u naravi [adresa], dvorište, pomoćna zgrada, [adresa], kuća, [adresa], pomoćna zgrada, [adresa]) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to pravo služnosti prilaza i održavanja elektroenergetskih objekata: - podzemni kabelski dalekovod od TS Sirač 13 – Orašje 1 do betonskog stupa br. 1. na kojem se nalazi linijski rastavljač LR DA-037, u površini služnosti 40 m2 - podzemni kabelski dalekovod dužine 5 m od TS Sirač 13 – Orašje 1 do dalekovodnog betonskog stupa br. 6, u površini služnosti 5 m2, - nadzemni, zračni NN izlaz 2 Tomislavova, u površini služnosti 2 m, - nadzemni, zračni NN izlaz 3 Cvjetna, u površini služnosti 4 m, prema trasi označenoj na kopiji katastarskog plana.

Tuženik SA, [adresa], 43 500 Sirač, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti uknjižbu prava služnosti iz točke II. Izreke ove presude u korist tužitelja HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA- dioničko društvo, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 28921978587 na teret nekretnine oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog sud u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar. ", kao neosnovanima.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je iz podataka zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Daruvar, vidljivo je da je tuženik uknjižen kao zemljišnoknjižni vlasnik na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i parcele oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 5 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to temeljem Zapisnika br. Z-2148/2009/1410. Navedeni Zapisnik je sačinjen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u kojem je tuženik upisan kao zk. vlasnik na kt. čest. br. 970, k. o. [katastarska općina] iako je znao da nije stvarni vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi izgrađena EE infrastruktura odnosno objekti. Na kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 5 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] smještena je zidana trafostanica TS 10(20)/0,4 kV SIRAČ 13-Orašje 1 (povijesni naziv trafostanice je TS Orašje), dok su na kčbr. [katastarska čestica] smješteni priključni NN i SN kabelski vodovi i to: - podzemni kabelski dalekovod dužine 40 m koji ide od TS Sirač 13 – Orašje 1 do betonskog stupa br. 1., smještenog također na kčbr. [katastarska čestica] uz samu među sa kčbr. [katastarska čestica], na kojem se nalazi linijski rastavljač LR DA-037 (na kopiji kat. plana kabel je označen punom crvenom linijom), - podzemni kabelski dalekovod dužine 5 m koji ide od TS Sirač 13 – Orašje 1 do dalekovodnog betonskog stupa br. 6 (koji nije smješten na nekretninama tužitelja, a na kopiji kat. plana kabel je označen punom crvenom linijom), - nadzemni, zračni NN izlaz 2 Tomislavova – koji prolazi kčbr. [katastarska čestica] u dužini od 2 m, - nadzemni, zračni NN izlaz 3 Cvjetna – koji prolazi kčbr. [katastarska čestica] u dužini od 4 m, (u daljem tekstu: EE objekti). Svi navedeni EE objekti u vlasništvu su tužitelja koji je iste temeljem Ugovora o zakupu u prosincu 2002.g. predao na upravljanje HEP- Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. (ranije HEP – Distribucija d.o.o.). Navedeni EE objekti teritorijalno su pod upravom distribucijskog područja Elektre Križ. Isti su na predmetnim nekretninama izgrađeni 1961.g. temeljem građevinske dozvole NOO-e Daruvar broj: 03-441/1961 od 22.7.1961.g. Investitor izgradnje bio je Odbor za elektrifikaciju iz Sirača, koji je ishodio i Dozvolu za upotrebu građevinskog objekta broj: 03- 4512/5%1961.g od 30.12.1961.g. izdanu od Narodnog odbora kotara Daruvar. Investitor - Odbor za elektrifikaciju iz Sirača i NOO kotar Daruvar dana 03.2.1962. su navedene EE objekte predali u vlasništvo Elektri Križ. Nakon primopredaje Elektra Križ je od Odjela za upravno pravne poslove Skupštine općine Daruvar za iste objekte još jednom dobila Rješenje o odobrenju za upotrebu broj: UP/I-2-1552/1968 od 24.6.1968. S obzirom na iznesene činjenice te navedene isprave/dokumentaciju nesporno je da su prednici tuženika dali dozvolu da se na dijelu njihovih nekretnina izgradi trafostanica sa svim priključnim el.energetskim vodovima, te da je tuženik predmetne čestice stekao u vrijeme kada su navedeni objekti već bili izgrađeni i u funkciji. Tužitelj je od 1962.g. u neprekidnom posjedu čestice označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 5 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena trafostanicaTS 10(20)/0,4 kV SIRAČ 13-Orašje 1 i od tog vremena upravlja tom trafostanicom i ima ju upisanu u evidenciji osnovnih sredstava od ožujka 1962.g sve do danas. Tuženiku je poznato odnosno nije mu moglo ostati nepoznato (jer se radi o fizički vidljivim dijelovima EE mreže) da se na predmetnoj parceli nalazi EE objekt

– trafostanica, za koji je općepoznato da može biti samo u vlasništvu tužitelja i kojim smije upravljati samo energetski subjekt, a što nije tuženik. Kako je tuženik znao da mu ne pripada vlasništvo predmetne nekretnine, koja u naravi predstavlja dio elektroenergetske mreže i služi obavljanju općekorisne djelatnosti odnosno znao je da nije njegova, već je kod upisa vlasništva tuženik postupao bez dobre vjere, u cijelosti protivno načelu savjesnosti i poštenja. Uknjižba prava vlasništva u korist tuženika na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] neistinita je jer nije u skladu sa stvarnim pravnim stanjem nekretnine, budući da je stvarni nositelj tog prava tužitelj. U odnosu na postojeće elektroenergetske vodove tužitelj navodi da od 1962.g. do danas, dakle, više od 60 godina neprekidno izvršava sadržaj prava stvarne služnosti na predmetnim nekretninama, a tuženik odnosno njegovi prednici nisu se tome protivili. U dokaz tih navoda tužitelj prilaže i tzv. „Knjigu postrojenja“ koja se nalazi u trafostanici koja sadrži evidenciju posjeta trafostanici i obavljanje poslova održavanja od 1995.g. od danas (tužitelj napominje da obveza čuvanja tih dokumenata je 10.g. te stoga tužiteljeve evidencije ne sežu u razdoblje prije 1995.g.). Tužitelj neprekidno od dana izgradnje 1962.g. na nekretnini kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] vrši pravo stvarne služnosti održavanja predmetnog elektroenergetskog objekta, na način da je neometano pristupao na nekretninu radi redovnih pregleda el.en. objekta sukladno Pravilnicima o održavanju el.en. objekata distribucijske mreže (svake 2. godine), vršio radove izvanrednog održavanja - popravke kvarova. Tuženik niti njegovi pravni prednici nikada se nisu naprijed navedenom vršenju prava služnosti protivili. Tužitelj posebno ističe kako su predmetna trafostanica i EE objekti pobliže opisani u tužbi ispravni i neprekidno od vremena izgradnje u funkciji opskrbe električnom energijom korisnika mreže koji se el.energijom napajaju iz tog dijela el. mreže. Tužitelj smatra da je neprekidnim samostalnim posjedovanjem čestice označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: [adresa], izgrađeno zemljište, površine 5 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji posjed tužitelja traje neprekidno od 1962.g., pa do podnošenja tužbe u ovosudnom parničnom postupku posl. br. P-555/2023, odnosno 61 godinu, na istoj stekao pravo vlasništva dosjelošću, pa ima interes da se ovo pravo utvrdi i stoga temeljem članka 189. ZPP-a podnosi Naslovnom sudu tužbu. Tužitelj smatra da je neprekidnim vršenjem sadržaja prava stvarne služnosti na naprijed opisani način na nekretnini kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti prilaza i održavanja elektroenergetskog objekta izgrađenog na toj nekretnini, pobliže opisanog u tužbi, jer je izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti dulje od 60 godina, neprekidno od 1962.g., pa do podnošenja tužbe u ovosudnom parničnom postupku posl.br. P-555/2020, odnosno 61. godinu, a tuženik, niti njegovi pravni prednici, nisu se tome protivili, pa ima interes da se ovo pravo utvrdi i stoga temeljem članka 189. ZPP-a podnosi Naslovnom sudu tužbu i predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je to citirano u točki I. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška u visini sudske pristojbe.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Naime, netočni su navodi tužitelja da isti od 1962. godine neprekidno posjeduje nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], jer je predmetna kčbr. formirana tek 2013. godine prilikom postupka nove izmjere i preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina]. Iz Zapisnika broj: Z-2148/2009/3012 od 20. rujna 2013. godine proizlazi da je u predmetnom postupku sudjelovao tužitelj koji nije dokazao svoje pravo vlasništva te koji je naknado izjavio da će svoje pravo vlasništva ostvarivati u z.k. ispravnom postupku, koji postupka nikada nije pokrenuo. S druge strane tuženik je predmetnu nekretninu naslijedio 2012. godine iza svoje pok. majke EAK. U prilog svojim navodima tuženik dostavlja i kopiju katastarskog plana iz 2011. godine iz koje je razvidno da na starim oznakama kčbr. [katastarska čestica] (koje su novom izmjerom postale kčbr. [katastarska čestica]) ne postoji formirana nikakva čestica, dok je ista vidljiva tek na kopiji katastarskog plana iz 2013. godine. Kako je novoformirana kčbr. [katastarska čestica] nastala iz kčbr. [katastarska čestica] odnosno ranije kčbr. [katastarska čestica] koje sve kčbr. su više od 80 godina u posjedu i vlasništvu tuženika i njegovih pravnih prednika to na strani tužitelja nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj kčbr. već samim time što posjed tužitelja na istoj nije zakonit, istinit i pošten, a niti je tužitelj s prednicima tuženika ikada sklopio bilo kakav ugovor ili istima isplatio naknadu u svezi predmetne kčbr. (navedeno proizlazi iz Zapisnika broj: Z-2148/2009/3012 od 20. rujna 2013. godine). Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nije na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] mogao steći dosjelošću pravo stvarne služnosti prilaza i održavanja elektroenergetskog objekta i to iz razloga što se u pogledu pristupa, korištenja i održavanja objektima koji se nalaze na zemljištu treće osobe primjenjuju odredbe čl. 40. Zakona o energiji koje fizičkim osobama određuju dužnost da energetskom subjektu omoguće pristupi na svoje nekretnine radi korištenja i održavanja objekata vlasništvo tuženika, iz kojeg razloga tužitelj niti ne može steći služnost prilaza i održavanja elektroenergetskog objekta.

Slijedom navedenog, tuženik po svom punomoćniku predlaže da sud odbije tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevima kao neosnovan i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvidom u zapisnik ZK Odjela Daruvar od 20. rujna 2013. i rješenje broj Z- 2148/2009/3012 (list 10), kopije katastarskog plana za sporne nekretnine (list 13 i 14, 18 i 19), povijesni zk. izvadak broj 321 k. o. [katastarska općina] (list 20), povijesni zk. izvadak broj 1437 k. o. [katastarska općina] (list 23), povijesni zk. izvadak broj 1436 k. o. [katastarska općina] (list 26), odobrenje za gradnju Narodnog odbora Općine Daruvar od 22. srpnja 1961. (list 29), zapisnik Narodnog odbora Općine Daruvar od 7. i 8. siječnja 1959. (list 31), potvrdu Narodnog odbora Općine Daruvar od 20. veljače 1959. (list 34-35), rješenje Narodnog odbora Kotara Daruvar od 06. siječnja 1960. (list 36), dozvolu za upotrebu građevinskog objekta Narodnog odbora Kotara Daruvar od 30. prosinca 1961. (list 39), zapisnik Narodnog odbora Općine Daruvar od 03. veljače 1962. (list 40), molba Narodnog odbora Općine Daruvar o preuzimanju objekta elektrifikacije od 15. studenog 1961. (list 44), rješenje Skupštine Općine Daruvar o odobrenju za upotrebu od 24. lipnja 1968. (list 45), Ugovor o zakupu iz prosinca 2002. s fotodokumentacijom (list 48-55), evidencija održavanja električnih postrojenja (list 56-76), knjiga inventara trafostanice (list 77-84), zk. izvadak broj 1410 k. o. [katastarska općina] (list 85), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 86), izvod iz katastarskog plana Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 87), Uvjerenje o statusu čestice Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju, zaštitu okoliša i zaštitu prirode Odsjeka Daruvar od 23. siječnja 2023. (list 89), povijest promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 92), saslušani su svjedoci E H, ŽA, PA, TA, GA, te tuženik kao stranka.

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Naime, između stranaka je nesporno da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nesporno je da je tužitelj temeljem građevinske dozvole 1961. izgradio zidanu trafostanicu na spornoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na spornoj kčbr. [katastarska čestica] postavio podzemni kabelski dalekovod dužine 40 metara, podzemni kabelski dalekovod dužine 5 metara, nadzemne zračne elektrovodove, jedan betonski stupac, rastavljač, a sve kako je to i opisao u tužbi.

Sporno je da li je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da li je dosjelošću stekao i pravo služnosti prolaza i održavanja elektroenergetskih objekata.

5. Naime, uvidom u povijest promjena za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Odjela za katastar nekretnina Daruvar, utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon nove izmjere nastala iz dijela kčbr. [katastarska čestica] stare nevažeće izmjere, a da je kčbr. [katastarska čestica] nakon nove izmjere nastala od kčbr. [katastarska čestica] i dijela kčbr. [katastarska čestica] stare nevažeće izmjere.

Za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je od 1971. pa do 1976. bila upisana na posjednika BA, a od 1976. pa do 2003. na FA, a od 2003. pa do 2012. na posjednika OA, a od 2012. na tuženika HA.

S druge strane uvidom u povijesni zk. izvadak za predmetne sporne nekretnine, (ranijih brojeva 360 i 361) iz zk. ul. [broj ZK uloška], te kasnijih zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su iste sporne nekretnine cijelo vrijeme bile vođene u vlasništvu fizičkih osoba.

6. Tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da bi s bilo kojim od posjednika ili vlasnika predmetnih spornih nekretnina zaključio sporazum ili dobio odobrenje za izgradnju i postavljanje elektroenergetskih objekata na spornim nekretninama. Ovo sve ukazuje na činjenicu da je tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih spornih nekretnina, pa se stoga i ne može smatrati poštenim posjednikom u smislu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ovo čak i u slučaju da je imao iste nekretnine 20 i više godina u posjedu.

7. Istina, uvidom u Odobrenje za gradnju Narodnog odbora Općine Daruvar od 22. srpnja 1961. je utvrđeno da je predniku tužitelja, Mjesnom narodnom odboru SSRN iz [adresa] dozvoljena gradnja trafostanice na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Između stranaka nije sporno da je tužitelj pravni sljednik Mjesnog narodnog odbora SSRN po pitanju elektroenergetskih objekata na spornim nekretninama.

Međutim, to ne znači da je prednik tužitelja imao i odobrenje posjednika, odnosno vlasnika predmetnih spornih nekretnina za takvu izgradnju, odnosno to ne znači da je tužitelj samo na osnovu odobrenja za gradnju imao i pravni temelj za posjedovanje spornih nekretnina.

Stoga je očito da je posjed spornih nekretnina pribavljen silom ili potajno ili čak prevarom ili zlouporabom povjerenja posjednika i vlasnika spornih nekretnina. Dakle, kako na strani tužitelja ne postoji barem poštenost posjeda na spornim nekretninama, onda isti nije ni mogao na temelju dosjelosti kroz vrijeme od 20 godina steći pravo vlasništva na istima, a sve temeljem čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je stoga sud i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.

8. Isto tako s druge strane, kako je prethodno već bilo utvrđeno da je tužitelj nepošten posjednik, onda ne može ni temeljem dosjelosti osnovati ni služnost na predmetnim spornim nekretninama, a sve temeljem čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Čak što više, tužitelj ne može dosjelošću osnovati stvarni teret jer proizlazi da je kao nepošteni posjednik sadržaj služnosti izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika spornih nekretnina, ili pak silom, ili potajno, a sve temeljem čl. 229. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Ovo sve s obzirom na utvrđenu činjenicu da od posjednika ili vlasnika spornih nekretnina nije imao bilo kakvo odobrenje za izgradnju elektroenergetskih objekata.

9. S druge strane, kako je temeljem čl. 40. st. 2. Zakona o energiji fizičkim osobama utvrđena dužnost da energetskom subjektu (konkretno tužitelju u ovom predmetu) omogući pristup na svoje nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji i mreža, a radi njihovog pregleda i održavanja, onda tužitelj ne može zlouporabom iste zakonske odredbe tražiti i osnivanje služnosti.

S obzirom na iznijeto i utvrđeno sud je odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.

10. No bez obzira na sve prethodno utvrđeno, tužbeni zahtjev tužitelja za osnivanje služnosti nije ni pravilno postavljen.

Naime, u konkretnom slučaju mogao se jedino postaviti tužbeni zahtjev za osnivanje služnosti vodova i drugih uređaja, a sve temeljem čl. 225. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a što tužitelj nije učinio.

Stoga tako postavljeni tužbeni zahtjev nije ni pogodan za odlučivanje, pa je i to jedan od razloga za odbijanje tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

11. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženom u potpunosti parničnog troška u iznosu od 1.250,00 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), zastupanje tuženika na 4 ročišta (800,00 EUR), PDV-a (250,00 EUR), a koji troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom.

12. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka sud je ocijenio neodlučnim za donošenjem ovakve odluke.

U Daruvaru 02. travnja 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb n/r EA

2. Zajednički odvjetnički ured KA, MA, ĐA, S

Ž i HAK, [adresa]