Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-50/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma za starije i nemoćne osobe Split, OIB: 69403366669, Split, Ivana pl. Zajca 2, zastupanog po punomoćnicama Eciji Kuljiš Bajić i Meri Blaslov-Pavasović, odvjetnicama u Splitu, protiv tuženika MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1458/2024-9 od 12. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1458/2024-9 od 12. studenoga 2024. u pobijanoj točki I. izreke i dosuđujućem dijelu rješenja o parničnom trošku sadržanog u točki II. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tuženiku MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe Split, OIB: 69403366669 iznos od 2.999,15 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- 196,02 eura od 10. travnja 2004.
- 254,83 eura od 10. svibnja 2004.
- 254,83 eura od 10. lipnja 2004.
- 254,83 eura od 10. srpnja 2004.
- 254,83 eura od 10. kolovoza 2004.
- 254,83 eura od 10. rujna 2004.
- 254,83 eura od 10. listopada 2004.
- 254,83 eura od 10. studenog 2004.
- 254,83 eura od 10. prosinca 2004.
- 254,83 eura od 10. siječnja 2005.
- 254,83 eura od 10. veljače 2005.
- 254,83 eura od 10. ožujka 2005.
pa do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II Nalaže se tuženiku MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe Split, OIB: 69403366669, parnične troškove u iznosu od 1.375,00 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine".
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I Nalaže se tuženiku MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe Split, OIB: 69403366669 iznos od 2.999,15 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- 196,02 eura od 10. travnja 2004.
- 254,83 eura od 10. svibnja 2004.
- 254,83 eura od 10. lipnja 2004.
- 254,83 eura od 10. srpnja 2004.
- 254,83 eura od 10. kolovoza 2004.
- 254,83 eura od 10. rujna 2004.
- 254,83 eura od 10. listopada 2004.
- 254,83 eura od 10. studenog 2004.
- 254,83 eura od 10. prosinca 2004.
- 254,83 eura od 10. siječnja 2005.
- 254,83 eura od 10. veljače 2005.
- 254,83 eura od 10. ožujka 2005.
pa do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II Nalaže se tuženiku MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Dom za starije i nemoćne osobe Split, OIB: 69403366669, parnične troškove u iznosu od 1.375,00 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom djelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.".
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući istu, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, u cijelosti u pogledu merituma i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 2) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako pobijana presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, na koju se izrijekom poziva tuženik, zbog razloga koji slijede.
6. Predmet spora je, kako proizlazi iz oskudnog činjeničnog supstrata tužbe i sadržaja spisa, zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 2.999,15 eura na ime cijene usluge smještaja sada pokojne DŠ u razdoblju od 10. travnja 2004. do zaključno ožujka 2005., a taj zahtjev tužitelj temelji na Ugovoru o smještaju od 26. lipnja 2000., te izjavi tuženika od 21. listopada 1999.
7. Iz obrazloženja pobijane proizlazi da je prvostupanjski sud (pravilno) utvrdio kako je Ugovor o smještaju od 26. lipnja 2000. sklopljen između tužitelja i tuženika MŠ. Međutim, unatoč tom utvrđenju, prvostupanjski sud, bez navođenja jasnih razloga, obvezu tuženika prema tužitelju temelji na činjenici da je isti nasljednik sada pokojne DŠ, makar je, uz to, već rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1008/2024-3 od 10. travnja 2024. skrenuta pažnja prvostupanjskom sudu kako sada pokojna DŠ, prema dokazima koje je dostavio tužitelj, nije bila u ugovornom odnosu sa tuženikom.
8. Nadalje, pojam "vjerodostojna isprava" je termin ovršnog prava, dok se u parničnom postupku, u smislu članka 230. ZPP, obzirom na svoju dokaznu snagu, razlikuju javne i privatne isprave, pa je nerazumljivo stajalište prvostupanjskog suda izraženo u točki 20. obrazloženja pobijane presude u kojem sud "visinu tužbenog zahtjeva" (?) utvrđuje "čitanjem analitičke kartice kupca koja je kao takva vjerodostojna isprava". Analitička kartica kupca nema dokaznu snagu javne isprave, a, osim toga, tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio analitičke kartice koje je dostavio tužitelj i predložio konkretan dokaz na okolnost da je mirovina njegove majke bila veća od cijene usluge smještaja, dok tužitelj, s druge strane, nije ni osporio kako je cijena usluge smještaja pok. DŠ kod tuženika podmirivana iz njene mirovine. Štoviše, sam tužitelj se već u tužbi pozvao na pisanu izjavu tuženika od 21. listopada 1999. kojom se tuženik obvezao plaćati razliku između mirovine svoje majke i cijene smještaja.
9. Zbog izloženih razloga, dakle, pobijana presuda se ne može ispitati, ali je, unatoč na taj način počinjenoj bitnoj povredi postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, odluku u ovom predmetu moguće donijeti po odredbi članka 373.a ZPP.
10. Kako je već rečeno, tužitelj svoj zahtjev temelji na Ugovoru o smještaju sklopljenim sa tuženikom 26. lipnja 2000., a predmet spora je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu na ročištu od 14. studenoga 2023. (list 57 spisa) zahtjev tužitelja za isplatu cijene usluge doma u razdoblju od 10. travnja 2004. do zaključno ožujka 2005.
11. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor, te da je po tom ugovoru tužitelj pružao smještaj sada pokojnoj DŠ, majci tuženika, u razdoblju od 26. lipnja 2000. (članak 2. predmetnog ugovora) do njene smrti 1. ožujka 2007.
12. Tužitelj izrijekom nije ni tvrdio, niti je u tom pravcu predložio bilo kakav dokaz, da bi tuženik pri sklapanju predmetnog ugovora imao ovlaštenje i nastupao kao punomoćnik ili zakonski zastupnik svoje majke, niti se takav zaključak može nedvojbeno izvesti iz sadržaja Ugovora. Obvezu plaćanja cijene usluge tužitelja u ime svoje majke tuženik nije mogao poduzeti bez posebnog ovlaštenja. Iako je majka tužitelja u tužbi, koja je podnesena 24. ožujka 2005., utužena kako solidarni dužnik, a koja solidarnost ne proizlazi niti iz zakona niti iz sadržaja predmetnog ugovora, istoj nikada nije uručena tužba po pravilima o osobnoj dostavi.
13. Kako je prema članku 219. stavku 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, primjenom članka 221.a ZPP, zaključeno je kako sada pokojna DŠ nije bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem. Stoga tužitelj eventualna potraživanja iz Ugovoru o smještaju od 26. lipnja 2000., na koji se poziva, može ostvariti prema tužitelju isključivo na temelju obveze koju je tužitelj kao druga ugovorna strana tim ugovorom preuzeo.
14. Iz predmetnog ugovora dalje proizlazi kako se radi o tipskom ugovoru u kojem se majka tuženika navodi kako korisnik usluge smještaja (članak 1. Ugovora), dok iz članka 11. Ugovora jasno proizlazi kako korisnik usluge nije ujedno i obveznik plaćanja. Stoga ovaj sud zaključuje kako je tuženik tim ugovorom preuzeo obvezu plaćanja cijene usluge smještaja majke, makar među strankama tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno kako se cijena smještaja, sukladno članku 2. stavku 1. Ugovora, plaćala iz mirovinskih primanja i drugih prihoda sada pokojne DŠ. Za naglasiti je kako ta činjenica, sama za sebe, ne dokazuje i postojanje ugovorne obveze majke tužitelja prema tuženiku. Nije sporno ni da se tuženik izjavom od 21. listopada 1999. obvezao plaćati eventualnu razliku koja nastane između cijene usluge i mirovine svoje majke.
15. Člankom 2. stavkom 2. Ugovora stranke su se sporazumjele kako će cijenu usluge utvrđivati Ministarstvo rada i socijalne skrbi, a ista je u vrijeme sklapanja Ugovora iznosila 1.600,00 kuna.
16. S druge strane, tužitelj nije naveo niti jednu činjenicu, niti predložio dokaz, na okolnost kako je i kada Ministarstvo rada i socijalne skrbi povisilo cijenu njegove usluge na iznos od 1.920,00 kuna, koji se kao mjesečno zaduženje spominje u analitičkim karticama koje je za utuženi period dostavio, a koje zaduženje je tužitelj knjižio u razmacima od po više mjeseci, dok, s druge strane, iz istih isprava proizlazi kako je u utuženom periodu, u najmanju ruku, kroz poslovne knjige tužitelja knjižena mirovina sada pokojne DŠ, ali i druga njena primanja, koji iznosi u pojedinim mjesecima u zbroju prelaze iznos knjižene cijene usluge smještaja. Mjesečna mirovina sada pokojne DŠ, već kako je prikazana u analitičkim karticama tužitelja, u svakom trenutku je bila veća od početno ugovorene cijene usluge od 1.600,00 kuna, a, uz to, iz podataka koje je dostavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (list 14 spisa) proizlazi kako je pored mirovine u utuženom razdoblju pokojna DŠ primala i mjesečnu naknadu za tuđu pomoć i njegu, koja naknada u zbroju sa iznosom mirovine prelazi cijenu usluge tužitelja sve da se i prihvati da je ta usluga odlukom Ministarstvo rada i socijalne skrbi povišena na iznos od 1.920,00 kuna.
17. Dostavljene analitičke kartice od strane tužitelja upućuju na zaključak kako je u nekom ranijem periodu nastupilo dugovanje po osnovi cijene usluge smještaja, koje se prenosilo na naredne godine. Međutim, sve da se i prihvati istinitost navedenih privatnih isprava, makar je tuženik iste osporio, bez provođenja odgovarajućeg vještačenja, koje tužitelj nije predložio, nije moguće utvrditi visinu eventualnog potraživanja tužitelja.
18. Slijedom izloženih razloga, ovaj sud smatra kako tužitelj nije dokazao postojanje i visinu svoje tražbine, pa je primjenom članka 221.a ZPP zaključeno kako ne postoji obveza tužitelja, a slijedom tog zaključka valjalo je odbiti tužbeni zahtjev.
19. Zbog toga je po odredbi članka 373.a ZPP presuđeno kao u izreci.
20. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tuženik nije zatražio taj trošak.
Split 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Marko Pribisalić