Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1074/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: Croatia Records d.d., OIB 45495790992, Makarska ulica 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv 1. tuženika EMDC Network d.o.o., Bulevar Mihajla Pupina 6/19, Novi Beograd, Republika Srbija i 2. tuženika Connect Network d.o.o., Ristin potok 6d, Beograd-Zvezdara, Republika Srbija, oboje zastupani po punomoćniku Davoru Lazić, odvjetniku iz Zagreba, Jelenovac 38 E, radi povrede prava proizvođača fonograma i naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 02. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su I. tuženik EMDC Network d.o.o. Beograd-Novi Beograd, MBS 21748960, Bulevar Mihajla Pupina 6/19, 11070 Novi Beograd, R. Srbija i II. tuženik Connect Network d.o.o., MBS 21787736, Ristin potok 6d, 11050 Beograd, R. Srbija tužitelju CROATIA RECORDS d.d., OIB 45495790992, Makarska 3, Zagreb, počinili povredu prava proizvođača fonograma i to:

– isključivo pravo činjenja dostupnim javnosti svojih fonograma

– isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge

– isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti pri davanju pristupa javnosti fonogramima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta,

a u odnosu na audio snimke – izvedbe:

- II - Tužno leto (Audio)

- II - Tužno leto (Lyrics)

- II - Tužno leto (Official video)

- II - Danka (Audio)

- AI - Šta će mi život

- AI - Opio se mali mrav

- SI - Srećo moja

- NI - Zbog tebe sam vino pio

- JI – I zanesen tvom ljepotom

- PI -Nismo bilo od sreće daleko

- DI - Dobro veće izgubljena nado

- DI - Stani mladosti stani stani

- JI - Vraćam se majci u Bosnu

- JI – Eh, kad bi ti

- JI - Jabuke su bile slatke

- JI – Neću neću dijamante

- JI - Prokleta je žena ta

- MI - Dodji u snove moje

II. Nalaže se I. tuženiku EMDC Network d.o.o. Beograd-Novi Beograd, MBS 21748960, Bulevar Mihajla Pupina 6/19, 11070 Novi Beograd, R. Srbija i II. tuženiku Connect Network d.o.o., MBS 21787736, Ristin potok 6d, 11050 Beograd, R. Srbija, prestanak radnji kojima se to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće.

III. Nalaže se I. tuženiku EMDC Network d.o.o. Beograd-Novi Beograd, MBS 21748960, Bulevar Mihajla Pupina 6/19, 11070 Novi Beograd, R. Srbija i II. tuženiku Connect Network d.o.o., MBS 21787736, Ristin potok 6d, 11050 Beograd, R. Srbija, da tužitelju CROATIA RECORDS d.d., OIB 45495790992, Makarska 3, Zagreb solidarno naknade nanesenu štetu u iznosu od 27.843,31 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana podnošenja ove tužbe.“

II. Nalaže se tužitelju da solidarno plati prvotuženiku i drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 550,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se prvotuženik i drugotuženik sa preostalim troškovima u iznosu od 137,50 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nadležnost ovog suda propisana čl. 7. st. 1. t. 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (Sl. list 351, 20.12.2012., dalje: Uredba) koji propisuje propisuje posebnu nadležnost i navodi da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja. Tužitelj je diskograf koji upravlja sa sadržajem na platformi YouTube, konkretno kanalima: Jugoton Music i Croatia Records, na način da objavljuje audio snimke - izvedbe u odnosu na koje je proizvođač fonograma i ovlaštenik javnog objavljivanja istih radi se o slijedećim audio snimkama-izvedbama: izvođača II - Tužno leto (Audio), Tužno leto (Lyrics), Tužno leto (Official video) i Danka (Audio), izvođača AI - Šta će mi život i Opio se mali mrav, izvođača SI - Srećo moja, izvođača NI

- Zbog tebe sam vino pio, izvođača JI – I zanesen tvom ljepotom, Vraćam se majci u Bosnu, Eh, kad bi ti, Jabuke su bile slatke, Neću neću dijamante i Prokleta je žena ta, izvođača PI -Nismo bilo od sreće daleko, izvođača DI - Dobro veće izgubljena nado i Stani mladosti stani stani, izvođača MI - Dodji u snove moje. Navedene audio snimke - izvedbe, tužitelj je kao ovlaštena osoba objavio odnosno postavio na YouTube kanal – Jugoton Music temeljem ugovora sa izvođačima i kao vlasnik izvorne snimke - mastera izvedbe. I. i II. tuženici su trgovačka društva čija glavna djelatnost je "publishing" odnosno izdavaštvo i brinu o individualnom ostvarivanju autorskog prava kada se to pravo ne ostvaruje putem organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava što uključuje i prikupljanje naknada za autore temeljem ugovora između autora i publishera. II. tuženik lažno predstavljajući se kao publisher i kao navodni nositelj autorskih prava na gore navedenim snimkama umjetnika-izvođača nalagao je I. tuženom da na platformi YouTube podnosi tzv. "copyright claim" (zahtjev za zaštitu autorskog prava) te su takvim postupanjem onemogućili priopćavanje fonograma javnosti na kanalu Jugoton Music. Time su tužitelju nanijeli štetu u vidu izmakle koristi, a također učinili su i povredu prava osobnosti (neimovinsku štetu). Napominje da tužitelj kao proizvođač fonograma nema obvezu isplaćivati nikakvu autorsku naknadu, s obzirom da se ista isplaćuje autorima putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, niti objavljivanjem sadržaja vrijeđa ičija autorska prava. Stoga I. i II. tuženik nisu, niti mogu biti ovlašteni stavljati navedene claim-ove pod izgovorom da je tužitelj povrijedio autorska prava koja oni štite. Tužitelj se prilikom objavljivanja sadržaja na svom kanalu pridržavao odredaba o pravu na priznanje autorstva propisanim i jasno naznačio autore za svaku audio snimku

– izvedbu, sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Dana 24.10.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike" (zabrana) za audio snimke - izvedbe "Danka i Tužno leto“ – izvođača OI, dana 25.10.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike" (zabrana) za audio snimke - izvedbe "Tužno leto" i "Jelena" -izvođača OI, dana 26.10.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike" (zabrana) za audio snimke - izvedbe "Šta će mi život" i "Opio se mali mrav – izvođača AI", dana 2.11.2022. od strne I. tuženog podnesen je "strike" (zabrana) za audio snimke - izvedbe "Noćas mi srce pati“ – izvođača SI, dana 3.11.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike" (zabrana) za audio snimke

– izvedbe "Opio se mali mrav“- izvođača AI, dana 3.11.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike" (zabrana) za audio snimke - izvedbe "I zanesen tom ljepotom“ – izvođača JI, dana 3.11.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike " (zabrana) za audio snimke - izvedbe: "Zbog tebe sam vino pio“ – izvođača NI, "I zanesen tom ljepotom“ – izvođača JI, "Stani mladosti stani stani“ – izvođača CI, "Zbog tebe sam vino pio“ – izvođača NI, "Nismo bilo od sreće daleko“ – izvođača EI, dana 3.11.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike " (zabrana) za audio snimke - izvedbe: "Zbog tebe sam vino pio“ – izvođača NI, "Dobro veće izgubljena nado“ – izvođača CI, "Zbog tebe sam vino pio“ – izvođača NI, "Dobro veče izgubljena nado“ – izvođača CI, "Dobro veče izgubljena nado“ – izvođača CI, dana 3.11.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike" (zabrana) za audio snimke - izvedbe: "Eh, kad bi ti“ – izvođača JI, "Eh, kad bi ti“ – izvođača JI, "Vraćam se majci u Bosnu“ – izvođača JI, "Jabuke su bile slatke“ – izvođača JI, "Neću neću dijamante“ – izvođača JI, dana 3.11.2022. od strane I. tuženog podnesen je "strike "za audio snimku -izvedbe "Prokleta je žena ta“ – izvođača JI. Smatra da navedena postupanja I. i II. tuženika predstavljaju povredu prava proizvođača fonograma zajamčenih člankom 142. ZASP-a. Podnošenje "strikeova" (zabrane) od strane I. tuženika, po nalogu II. tuženog na kanalu Jugoton Music, koji su doveli do blokiranja sadržaja, tužitelju je počinjena imovinska šteta u visini izgubljene zarade od dana podnošenja "strikea" (zabrane) sve do ponovnog vraćanja blokiranog sadržaja na platformi YouTube-a. Naime, prema kvartalnom izvješću za 4., 5., i 6. mjesec 2022., tužitelj je za uklonjene snimke ostvario zaradu u iznosu od 27.843,31 kn. Postupanje I. i II. tuženika, osim uklanjanja sadržaja dovelo je i do blokiranja kanala Jugoton Music čime je tužitelj bio onemogućen upravljati navedenim kanalom odnosno nije mogao postavljati novi sadržaj na koji svakako polaže prava. Time je zarada tužitelja za svaki dan nakon podnošenja "stikea" (zabrane) umanjena za 36% u odnosu na zaradu koju bi on ostvario da takve radnje nisu poduzete, za što predlaže provođenje financijskog vještačenja. Stoga predlaže da sud utvrdi da su tuženici počinili povredu prava proizvođača fonograma i to: isključivo pravo činjenja dostupnim javnosti svojih fonograma, isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge, isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti pri davanju pristupa javnosti fonogramima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta, a u odnosu na navedene audio snimke – izvedbe, da im se naloži prestanak radnji kojima se to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće te da solidarno naknade tužitelju nanesenu štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 27.843,31 kn.

2. Povodom žalbe tužitelja na odluku ovog suda kojom se oglasio nenadležnim, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlukom Pž-1671/2023-2 od 25. travnja 2023. ukinuo je prvostupanjsku odluku ocjenivši da je sukladno čl. 7. st. 1. t. 2. Uredbe Bruxelles 1 bis nadležan za odlučivanje sud u Republici Hrvatskoj.

3. I. i II. tuženici u odgovoru na tužbu prigovaraju sudskoj nadležnosti rješavanje konkretnog spora obzirom da tužitelj smatra kako su tuženici neosnovano onemogućili tužitelja u objavljivanju sadržaja na platformi YouTube, iako postoji pravna mogućnost odnosno „strike“, koje ta platforma daje svojim korisnicima kako tužitelju tako i tuženicima, sukladno Općim uvjetima na koje su korisnici pristali i istima se podvrgnuli pa kako platforma YouTube kroz svoje opće uvjete propisuje pravila rješavanja sporova o autorskom pravu, to se na ovaj spor imaju primijeniti pravila i procedure platforme YouTube na koje su tužitelj i tuženici pristali kao korisnici te platforme i poziva se na linkove: https://support.google.com/youtube/topic/9223153?hl=hr,https://support.googl e.com/youtube/answer/2807622. Kao što je vidljivo iz Općih uvjeta platforme YouTube, upravo je tužitelj kroz navedenu platformu trebao i morao riješiti pitanje autorskih prava, i to podnošenjem i argumentiranjem odgovora na pritužbu zbog kršenja autorskog prava, a što predstavlja jedini ispravni pravni put glede reguliranja objave sadržaja na platformi YouTube. Da se radi o sporu koji ne ulazi u sudsku nadležnost, već nadležnost i specifična pravila platforme YouTube, vidljivo je i iz mogućnosti da se sporovi rješavaju i fizičkim putem, slanjem cit. „tužbi“ na poštansku ili fax adresu platforme. Slijedom navedenog, jasno je kako navedena materija uopće na ulazi u sudsku nadležnost, već specifična pravila platforme YouTube na koju su stranke izrijekom pristale, uslijed čega tužbu u svakom slučaju treba odbaciti. Podredno ukoliko sud ne odbaci tužbu podnose odgovor na tužbu osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, navodi da je platforma YouTube donijela konačnu odluku o uklanjanju sadržaja s kanala tužitelja pa i kada bi se radilo o sudskoj nadležnosti hrvatskih sudova, jedino pasivno legitimirana ovdje bila bi platforma YouTube (s podacima:

YouTube (Google LLC), 901 Cherry Ave., San Bruno, CA 94066, USA), a koja upravlja sadržajem platforme i na temelju prijedloga zainteresiranih osoba donosi konačne odluke o uklanjanju sadržaja. Da je tome tako proizlazi i iz odredbe čl. 53. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine 111/21, dalje u tekstu: „ZASP“) koja jasno ukazuje kako korisnici usluga dijeljenja sadržaja putem interneta mogu pokretati postupke upravo protiv davatelja usluga (platformi), a vezano uz onemogućavanje pristupa ili uklanjanju djela koje su učitali korisnici. Dakle, ako je tužitelj smatrao da je platforma YouTube neosnovano uklonila sadržaj (jer je to suštinski učinila ta platforma, a ne tuženici), to je upravo ta platforma pasivno legitimirana u nekom postupku. Da je ovako postavljen tužbeni zahtjev protiv tuženika promašen, jasno je vidljivo i iz samog petita jer se po njemu ne može postupati, a kamoli donositi ikakve meritorne odluke koje bi mogle obvezivati tuženika na prestanak ili propuštanje kakvog postupanja (povrede). Naime, tužbenim zahtjevom u toč. I. tužitelj traži da se utvrdi da su tuženici počinili „povredu prava“, iako se tužbenim zahtjevom uopće ne određuje o kojim se to konkretnim radnjama (povredama) radi, pa je nejasno od čega bi se to tuženici morali ubuduće suzdržati ili propustiti u toč. II. tužbenog zahtjeva, pa nagađaju da bi se radilo o zabrani pokretanja postupaka zaštite autorskog prava na platformi YouTube. Ako je tomu tako i radi se o aktivnostima vezanim uz platformu YouTube, tada je jasno da ovaj spor ne ulazi u sudsku nadležnost, odnosno da bi eventualno pasivno legitimirana bila platforma YouTube, koja je uklonila sporne izvedbe i odredila da tužitelj nema pravo iste puštati preko te platforme. Da bi tužitelj eventualno mogao ponovno ostvariti pravo na objavljivanje sadržaja na platformi YouTube, tada bi on pred platformom YouTube ili u postupku protiv platforme YouTube morao dokazati da je proizvođač fonograma i nositelj prava objavljivanja na internetu, a što tužbenim zahtjevom protiv tuženika uopće ne traži niti u konačnici ima pravni interes tražiti. Tuženici su prijedloge za postupanje podnosili platformi YouTube sukladno pravilima te platforme te je odluka platforme bila ukloniti sadržaj sa svojih stranica pa nikakve protupravnosti u postupanju tuženika niti nema niti mogu odgovarati za ikakvu štetu jer istu nisu niti prouzročili, već je istu eventualno prouzročila platforma YouTube neosnovanim uklanjanjem sadržaja. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navode da tužitelj uopće nije proizvođač spornih fonograma niti vlasnik izvorne snimke – mastera izvedbe, a kao što to neistinito tvrdi, što temelje na pravomoćnim odlukama hrvatskih sudova te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: USRH), a koji se upravo tiču tužitelja i fonograma nastalih prije lipnja 1992. godine. Naime, tužitelj je nastao 1992. godine, i to pretvorbom (privatizacijom) nekadašnjeg društvenog poduzeća HRVATSKA NAKLADA ZVUKA I SLIKE, Zagreb (ranije: Jugoton). Pravomoćnim rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju (dalje u tekstu: „CERP“) Klasa: UP/I-943-01/15-03/5, Urbroj: 360-03-03/01-2016-25 od dana 21.10.2016. utvrđeno je da fonogrami nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća HRVATSKA NAKLADA ZVUKA I SLIKE, Zagreb. Navedena odluka, a kao što je vidljivo i iz Odluke USRH pod br. U-III-4780/2021 od 15.12.2021., znači da tužitelj, kao sljednik Jugotona nije nikada stekao prava na fonograme ili izvorne snimke – master izvedbe jer nisu procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala, čiju je vrijednost tužitelj imao uplatiti u državni proračun kako bi pretvorbom (privatizacijom) isti ušli u njegovu imovinu pa su postali vlasništvo Republike Hrvatske. Slijedom toga, tužitelj uopće nije proizvođač fonograma, te ne može ostvarivati ikakva prava pozivom na sljedništvo iza Jugotona, kao niti izvoditi ikakva prava temeljem ugovora koje bi Jugoton (čiji u tom dijelu tužitelj nije sljednik) sklapao prije 30 i više godina. Navedeno proizlazi i iz pravnog mišljenja dr. RI iz siječnja 2023. godine, izrađenog za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava („HUZIP“) u kojem jasno i nedvojbeno potvrđuje kako Croatia Records nije postala sveopći sljednik Jugotona, nego da je stekla samo točno utvrđene dijelove imovine u vrijeme privatizacije, u to vrijeme nije stekla nikakva prava proizvođača fonograma, ne samo zbog toga što takva prava nisu bila navedena na popisu stečene imovine nego i zbog toga što u to vrijeme jednostavno nije bilo takvih prava, tek su 1999. puka prava temeljena na ugovoru koja su pripadala vlasnicima master snimaka transformirana u srodna prava na u njima ugrađenim fonogramima ali u to vrijeme, master snimke su bile u vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, ovdje tužitelj nije proizvođač fonograma niti je ovlašten crpiti ikakva prava čiji bi nositelj bio raniji Jugoton, neovisno govori li se o fonogramima ili master izdanjima, a osobito nije temeljem ugovora koje dostavlja u prilogu svoje tužbe. Naime, a kao što je jasno vidljivo iz ugovora koje je tužitelj dostavio u prilogu tužbe, radi se redom o ugovorima između Jugotona i izvođača kojim su dali Jugotonu pravo da temeljem njihove izvedbe proizvede točno određenu količinu nosača zvuka (gramofonskih ploča i ostalih fizičkih nosača zvuka), da se s točno tako određenih nosača zvuka njihove izvedba javno emitira u radio i TV programima, javnim priredbama. Dakle, ne radi se o ugovorima a autorima skladbi čija su prava primarno zaštićena i koji imaju isključivo pravo umnožavanja, distribuiranja i priopćavanja svojih djela. Dakle, čak i da je tužitelj vlasnik tzv. master izdanja kao određenih nosača zvuka (konkretnih gramofonskih ploča i sl.), to njegovo pravo vlasništva mu ne daje za pravo da mijenja oblika master izdanja (isti umnoži) kako bi isto bilo podobno na priopćavanje na internetu niti mu je takvo postupanje dopušteno već treba imati sukladno čl. 36. ZASP-a odobrenje autora a obzirom da autori prije 30-40-50 godina (otkad su napravljena master izdanja) nisu dali odobrenje na priopćavanje predmetnih skladbi putem interneta tj. unaprijed za sve vidove tehnološkog napretka, jasno je da je konkretno priopćavanje i putem interneta (i platforme YouTube) bilo potrebno zasebno odobrenje autora ili njihovih nasljednika. Takva odobrenja autora ne postoje niti su autori raspolagali svojim autorskim pravom osnivanjem prava iskorištavanja autorskog prava u korist tužitelja. Slijedom navedenog, jasno je kako tužitelj ne raspolaže pravima da bez suglasnosti autora i umjetnika izvođača koristi fonograme i master izdanja za njihovu distribuciju putem interneta, za koja prava tvrdi da su mu tuženici povrijedili, uslijed čega je njegov zahtjev u cijelosti neosnovan. U odnosu na osporavanje visine tužbenog zahtjeva poziva se na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. Pž-1671/2023 u kojem se navodi da je propisana nadležnost naslovnog suda samo u pogledu štete prouzročene na području Republike Hrvatske pa s obzirom da su tuženici strana društva, a da je platforma YouTube globalna platforma na kojoj korisnici iz gotovo svih zemalja svijeta gledaju video uratke, to je jasno kako šteta uopće nije prouzročena na području Republike Hrvatske, odnosno nejasno je da li i uopće, i ako da koji dio štete otpada na korisnike iz Republike Hrvatske koji su pratili kanal Jugoton Music pa da bi šteta mogla biti prouzročena na području Republike Hrvatske.

4. Na pripremnom ročištu dana 5. ožujka 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navoda i dokaznih prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost izračuna izgubljene dobiti te potražuje rok radi dostave presuda sudova u Republici Srbiji a vezano uz postupke koji su tuženici pokrenuli protiv ovdje tužitelja radi povrede predmetnih autorskih prava odnosno predmetnih audio snimki a radi se o 37 postupaka od kojih u 12 postupaka odbijeni su sa tužbenim zahtjevom i 4 postupka pravomoćno su dovršena postupka a tužbenim zahtjevima u navedenim postupcima traže od sudova da utvrdi da imaju pravo stavljati „straikove“ odnosno zabrane na autorska djela i da tužitelj mora pitati autora za odobrenje za stavljanje na svoj kanal s time da napominje da tužitelj zastupa samo izvođače a ne autore te niti ne treba ugovore sklopljene s autorima. Također pojašnjava da je tužitelj podnio tužbu u odnosu na djela na koja su podnesene zabrane Youtube kanalu koji vrši deblokadu i tužitelj može ponovno reproducirati odnosno priopćavati javnosti. Obzirom da se radi o velikom broju presuda tužitelj ih nije bio u mogućnosti dostaviti te s obzirom da su iste pisane na ćirilici potreban mu je određen period radi njihovog prijevoda radi čega potražuje rok. Sud je odbio navedeni prijedlog tužitelja da mu se dodijeli rok radi dostave odluka stranih sudova iz razloga što se ne radi o identičnim tužbenim zahtjevima pa nisu niti relevantne tim više što je tužitelj mogao prije održanja ročišta dostaviti one odluke koje su donesene kako navodi prije 6 mjeseci a u tužbi uopće pozvao na ikakve sudske postupke. Na navedenom ročištu zaključena je glavna rasprava.

5. Podneskom od 5. ožujka 2025. tužitelj je nakon što je zaključena glavna rasprava izjavio da povlači tužbu jer su „strikevoi“ uklonjeni sa Youtuba pa tužitelj nema potrebe ustrajati na postupku.

6. Obzirom da je za odluku o povlačenju tužbe potreban izričit pristanak tuženika u smislu čl. 193. st. 3. ZPP-a, to je tuženik pozvan očitovati se i podneskom od 18. ožujka 2025. tuženik se protivio povlačenju tužbe.

7. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, dalje ZPP), propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

8. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja koji se predstavlja kao nositelj prava na fonogramima na utvrđenje da su I. i II. tuženici koji obavljaju djelatnost izdavaštva, počinili povredu prava proizvođača fonograma i to: isključivo pravo činjenja dostupnim javnosti svojih fonograma, isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge, isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti pri davanju pristupa javnosti fonogramima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta, u odnosu na audio snimke-izvedbe: izvođača II

- Tužno leto (Audio), Tužno leto (Lyrics), Tužno leto (Official video) i Danka (Audio), izvođača AI - Šta će mi život i Opio se mali mrav, izvođača SI - Srećo moja, izvođača NI - Zbog tebe sam vino pio, izvođača JI – I zanesen tvom ljepotom, Vraćam se majci u Bosnu, Eh, kad bi ti, Jabuke su bile slatke, Neću neću dijamante i Prokleta je žena ta, izvođača PI -Nismo bilo od sreće daleko, izvođača DI - Dobro veće izgubljena nado i Stani mladosti stani stani, izvođača MI - Dodji u snove moje. Tužitelj činjenično navodi u tužbi da je navedene audio snimke – izvedbe, kao ovlaštena osoba objavio odnosno postavio na YouTube kanal – Jugoton Music a da je II. tuženik lažno predstavljajući se kao izdavač (publisher) i kao navodni nositelj autorskih prava na navedenim snimkama umjetnika-izvođača nalagao I. tuženom da na platformi YouTube podnosi tzv. "copyright claim"-zahtjev za zaštitu autorskog prava te je I. tuženik višekratno podnosio u 2022. godini „stikeove“-zabrane te su mu takvim postupanjem onemogućili priopćavanje fonograma javnosti na kanalu Jugoton Music. Predlaže da se naloži tuženicima prestanak radnji kojima se vrijeđa pravo tužitelja kao proizvođača fonograma i propuštanje tih radnji ubuduće te naknada imovinske štete u vidu izgubljene zarade u iznosu od 27.843,31 kn.

11. Tuženici su istaknuli prigovor sudske nenadležnosti, prigovor osnovanosti i visine tužbe i tužbenog zahtjeva, prigovor aktivne i pasivne legitimacije.

12. U odnosu na pitanje sudske nadležnosti odluku je već donio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem Pž-1671/23 od 25. travnja 2023. u kojem je ukinuo rješenje ovog suda kojim se oglasio stvarno i mjesno nenadležnim i naveo da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za meritorno odlučivanje u ovo pravnoj stvari i to u pogledu štete prouzročene na teritoriju Republike Hrvatske.

13. Kako se radi o sporu vezanom za povredu prava fonograma relevantne su odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

14. Čl. 140. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (N/N br. 111/2021) propisano je da je fonogram fiksacija zvukova izvedbe ili drugih zvukova ili onoga što predstavlja zvukove, osim u obliku fiksiranja zvukova u audiovizualno djelo, da je proizvođač fonograma fizička ili pravna osoba koja poduzima inicijativu i koja je odgovorna za prvo fiksiranje fonograma a čl. 141. propisuje presumpciju da se proizvođačem fonograma smatra onaj čije je ime odnosno naziv redovito označen kao nositelj prava proizvođača fonograma na primjercima fonograma, dok se ne dokaže suprotno.

15. Čl. 142. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da proizvođač fonograma ima imovinska prava i to : isključivo pravo umnožavanja svojih fonograma, isključivo pravo distribuiranja, uključujući pravo iznajmljivanja svojih fonograma te pravo na primjerenu naknadu ako se njegovi fonogrami, u pogledu kojih je dopušteno daljnje distribuiranje, posuđuju posredovanjem javnih knjižnica; pravo na naknadu za javnu posudbu ostvaruje se obavezno kolektivno, isključivo pravo činjenja dostupnim javnosti svojih fonograma, isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge, isključivo pravo priopćavanja javnosti svojih fonograma, uključujući činjenje dostupnim javnosti pri davanju pristupa javnosti fonogramima koje su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta, pravo, u skladu s člankom 136. stavkom 2. ovoga Zakona, na udio u jedinstvenoj primjerenoj naknadi za: javno priopćavanje, javno prikazivanje, emitiranje, reemitiranje, prijenos izravnim protokom, javno priopćavanje emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti te svako drugo priopćavanje javnosti svojih fonograma izdanih u komercijalne svrhe; ovo pravo ostvaruje se obavezno kolektivno. Prava na fonogramu nisu ni na koji način ograničena njegovim ugrađivanjem u audiovizualno djelo. Ako je fonogram izdan u komercijalne svrhe ugrađen u audiovizualno djelo, proizvođač fonograma zadržava pravo na udio u jedinstvenoj primjerenoj naknadi iz stavka 1. podstavka 6. ovoga članka, koje se ne može odreći. Pravo na takvu naknadu ostvaruje se obavezno kolektivno.

16. Što se tiče prigovora aktivne legitimacije, tuženik navodi da je tužitelj nastao 1992. privatizacijom Hrvatska naklada zvuka i slike (ranije Jugoton) a što tužitelj nije osporio. Stoga tuženik osnovano prema ocjeni suda navodi da tužitelj nije dokazao da bi kao sljednik Jugotona odnosno društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s p.o. Zagreb stekao prava na fonograme ili izvorne snimke

– master izvedbe koji su predmet ovog postupka jer nisu procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike s p.o. Zagreb, a niti su naknadno procijenjeni u kapital tuženika, što je razvidno iz dostavljenog rješenja CERP-a od 21. listopada 2016. (list 120-114 spisa).

17. Navedeno je potvrdio i član Mađarskog stručnog tijela za autorsko pravo RI u svom mišljenju od 30. siječnja 2023. (list 130-193 spisa) izrađenog za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava te je otišao i korak dalje smatrajući da budući da se ne radi o stjecaju od strane tuženika u postupku privatizacije, Republika Hrvatska postala je vlasnica master vrpci fonograma koje je proizveo Jugoton a time i vlasnica srodnih prava (prava proizvođača fonograma), da su srodna prava proizvođača fonograma priznata tek 1999. kada su priznata zakonom u RH kao srodna prava proizvođača fonograma, da tuženik nije niti mogao steći od Jugotona nepostojeća prava budući da pravo slijeđenja na master vrpcama ne postoji (Direktiva EU o pravu slijeđenja 2001/84/EZ primjenjuje se samo na izvornike vizualne umjetnosti), da je Jugoton temeljem sklopljenih ugovora za izvođačima iz 1977. i 1984. stekao samo prava na umnožavanje i distribuiranje fizičkih kopija i da te licence nisu pokrivale internetski prijenos nematerijalnih digitalnih kopija pa smatra da je potreban njihov pristanak za internetsko stavljanje na raspolaganje javnosti, da je ugovorima Jugoton preuzeo plaćati naknadu na pet godina i nakon toga pravo na naknadu umjetnika izvođača prestalo iako imaju pravo na primjerenu naknadu.

18. Naime, iz dostavljenih Ugovora u prilogu tužbe, razvidno je da se radi o ugovorima između Jugotona i izvođača kojim su isti dali Jugotonu pravo da temeljem njihove izvedbe proizvede gramofonske ploče i ostale nosače zvuka, da ustupi licence u svrhu proizvodnje gramofonskih ploča i muzičkih kazeta te da se snimljene izvedbe javno emitiraju bilo s magnetofonskih vrpci ili gramofonskih ploča u tuzemnim i inozemnim radio i TV programima, na javnim priredbama, u filmovima. Dakle, stekao je prava korištenja izvedbi fiksiranih na fonogramima, pravo korištenja izvedbi za javno emitiranje i to na način kako je to navedeno u ugovoru (ne općenito) te je stekao pravo davanja podlicence za umnažanje i distribuiranje. Međutim, prema mišljenju ovog suda koje je suglasno i naprijed navedenom stručnom mišljenju, navedeni Ugovori koji su zaključeni 70-ih, 80-ih i 90-ih godina nisu niti imali u vidu priopćavanje javnosti predmetnih izvedbi putem interneta odnosno konkretno Youtube kanala, koji kanal uostalom tada nije niti postojao.

19. U slučaju da su fonogrami i procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala Hrvatska naklada zvuka i slike s p.o. Zagreb, što nije dokazano, tužitelj niti tada ne bi imao pravo priopćavati audio snimke-izvedbe na internetu konkretno na Youtube kanalu Jugoton Music jer nije dobio za to odobrenje umjetnika izvođača.

20. Stoga ovaj sud nalazi osnovanim prigovor aktivne legitimacije odnosno da tužitelj nije dokazao da je nositelj prava na fonograme u odnosu audio snimke- izvedbe pa je stoga neosnovan tužbeni zahtjev da su tuženici učinili povrede prava proizvođača fonograma u odnosu na predmetne audio snimke-izvedbe.

21. Osim toga, tužitelj traži da se sudskim putem utvrdi da su tuženici povrijedili njegova prava kao proizvođača fonograma podnošenjem zabrana, ali ne i utvrđenje da tužitelj ima prava proizvođača fonograma u odnosu na navedene audio snimke-izvedbe. Tuženici s druge strane navode da su prijedloge za postupanje podnosili platformi Youtube sukladno pravilima te platforme te je odluka platforme bila ukloniti sadržaj sa svojih stranica pa da nikakve protupravnosti u postupanju tuženika niti nema niti mogu odgovarati za ikakvu štetu jer istu nisu niti prouzročili. Iz dostavljenih Uvjeta platforme Youtube razvidno je da svatko ima smatra da je vlasnik autorskih prava ili njegov predstavnik ima pravo podnijeti zahtjev za uklanjanje zbog kršenja autorskih prava, da se ti zahtjevi pregledavaju i provjeravaju, da zloupotreba zahtjeva za uklanjanje može dovesti do obustavljanja računa i drugih pravnih posljedica, da Youtube pregledava i provjerava zahtjeve i ako je sadržaj uklonjen zbog kršenja autorskih prava postoji pravo na pritužbu zbog kršenja autorskih prava kojim se ponovno aktivira sadržaj. Stoga proizlazi da se radi o proceduri Youtube platforme na kojoj se objavljuju autorska djela i sud ne može zabraniti ikome pa tako niti tuženicima pravo na podnošenje zahtjeva za uklanjanje zbog kršenja autorskih prava, kao niti da ubuduće ne podnose iste.

22. Kako sud nalazi da tužitelj nije dokazao da bi bio proizvođač fonograma u odnosu na predmetne izvedbe, to je ocijenio neosnovanim ne samo tužbeni zahtjev na utvrđenje povrede i prestanak povrede već i u odnosu na naknadu imovinske štete.

23. Sud također napominje da iako tužitelj u točki I. tužbenog zahtjeva nije specificirao konkretno povredu prava proizvođača fonograma već je citirao zakonske odredbe o kojim se povredama radi, činjenično je u tužbi opisao o kojim se povredama radi odnosno da je I. tuženik po nalogu II. tuženika podnosio zabrane (strikeove) za predmetne audio snimke na YouTube kanalu

– Jugoton Music a radi čega smatra da se radi o povredi proizvođača fonograma. Obzirom da sud nalazi da tužbeni zahtjev neosnovanim, to nije bilo niti potrebe pozivati tužitelja da specificira tužbeni zahtjev u tom smislu, tim više jer se o istom raspravljalo na pripremnom ročištu i tuženik se očitovao u odgovoru na tužbu. Naime, tužitelj je na pripremnom ročištu jasno naveo da je podnio tužbu u odnosu na djela za koja su podnesene zabrane Youtube kanalu a tuženici nisu osporili da su podnosili zabrane.

24. Sud primjećuje da je i sam tužitelj svjestan da njegov tužbeni zahtjev nije osnovan pa je nakon zaključenja ročišta odlučio povući tužbu pravdajući činjenicom uklanjanja zabrana od strane Youtube (ne dostavlja dokaz) ali kako je za povlačenje potreban pristanak tuženika koji se protivio, to je sud odlučivao meritorno o tužbenom zahtjevu tužitelja.

25. Slijedom svega navedenog sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.

54. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tuženicima koji su uspjeli u sporu kao potreban za vođenje spora priznat je trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa) a odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 5. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), što iznosi ukupno 400,00 EUR a obzirom da se radi o zastupanju dva tuženika sukladno Tbr. 40 Tarife pripada im pravo na povišenje tarifnih stavki za 10% odnosno ukupno 440,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42 Tarife), iznosi ukupno 550,00 EUR, kako je odlučeno u točki II. izreke presude. Tuženicima nije priznat trošak ročišta za objavu presude u iznosu os 137,50 EUR jer nije bio potreban radi vođenja ove parnice pa je odlučeno kao u točki III. izreke. Što se tiče sudske pristojbe na odgovor na tužbu, o tome će sud odlučiti po pravomoćnom okončanju postupka ovisno o uspjehu u sporu.

U Zagrebu, 02. travnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 83,41 EUR

2. Tuženicima po odvj.

3. Pisarnica – kalendar 60 dana