Poslovni broj: Us I-79/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja BD, [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku u Splitu, Tršćanska 41., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3., zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) FD, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Promet d.o.o., Split, Hercegovačka 20., 13421314997, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici zainteresirane osobe) BDR, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 07. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, opunomoćenika tuženika te opunomoćenice zainteresirane osobe, dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/23-01/801, Urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 29. studenog 2023. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Klasa: UP/I-502-03/23- 02/176, Urbroj: 338-17-02-01-23-5 od 06. rujna 2023.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-03/23-01/801, Urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 29. studenog 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/23-02/176, Urbroj: 338-17-02-01-23-5 od 6. rujna 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem se tužitelju, zaposlenom kod poslodavca PROMET d.o.o.. Split, ozljeda od 03.ožujka 2023., dijagnoze „kontuzija koljena“ šifre prema MKB (S80.0) ne priznaje ozljedom na radu, te se u vezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka I. izreke). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužitelj pobija osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, navodeći da su ista nezakonita i nepravilna. Navodi se naime da je tijekom obavljanja rada vozača autobusa dana 3. ožujka 2023., na tužitelja u Splitu, u kružnom toku prometa Bračke ulice i Radoševca, oko 12,30 sati, naišao osobni automobil, pri čemu da je došlo do kontakta između vozila te da je tužitelj pretrpio ozljedu koljena zbog čega da je zatražio liječničku pomoć. Potvrdom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, klasa: 211-08/23-4/5843, Urbroj: 511-12-36-23-3 od 20. ožujka 2023. da je utvrđeno da je za izazivanje prometne nesreće odgovorna vozačica osobnog automobila, dok da je na strani tužitelja utvrđena prekršajna odgovornost iz članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u svezi s propustom korištenja sigurnosnog pojasa. Tužitelju da je u konačnici bila uručena Obavijest o počinjenom prekršaju koja da je postala pravomoćna budući da je tužitelj platio 1/2 određene novčane kazne u roku od tri dana. Zbog zadobivene ozljede u prometnoj nesreći, koja se dogodila za vrijeme obavljanja rada, tužitelj da je podnio tuženiku Prijavu o ozljedi na radu uz priloženu medicinsku dokumentaciju, potvrdu policije i izjavu osiguranika dok da je tuženik sam tijekom postupka pribavio očitovanje policije o pravomoćnosti. Tuženik da je utvrdio neodgovorno i nesavjesno ponašanje tužitelja kao temeljni razlog njegove ozljede te da mu je stoga odbio priznati ozljedu na radu. Ističe se da tuženik pogrešno pretpostavlja da je primaran uzrok zadobivene ozljede tužitelja njegov propust u korištenju sigurnosnog pojasa, a ne prometna nesreća za koju tužitelj nije bio odgovoran. lako je potvrdom Policijske postaje utvrđena prekršajna odgovornost tužitelja, ona da ni na koji način nije imala presudan utjecaj na nastanak prometne nesreće, te da je vozačica osobnog automobila isključivo navedena kao odgovorna osoba za izazivanje nesreće. Navedeno da potvrđuje činjenica da do dana podnošenja tužbe, protiv tužitelja nije pokrenut bilo kakav postupak kojim bi se utvrđivala njegova odgovornost u prometnoj nesreći. Uslijed postojanja uzročno- posljedične veze između prometne nesreće i ozljede tužitelja, da su zadovoljeni uvjeti ozljede na radu propisani člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ističe se i to da premda tužitelj tijekom obavljanja rada nije koristio sigurnosni pojas, to da nije imalo presudan utjecaj glede zadobivene ozljede u prometnoj nesreći. Iz Potvrde Policijske postaje, da je vidljivo da tužitelj, prilikom obavljanja rada prijevoza putnika vozilom javnog gradskog prijevoza, netom prije same nezgode nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi ugrozio sebe, putnike ili ostale sudionike u prometu, te da je stoga jasno da bi do prometne nesreće došlo neovisno o tome je li tužitelj koristio sigurnosni pojas. Povodom utvrđivanja da li bi korištenje sigurnosnog pojasa imalo smanjeni učinak na zadobivenu ozljedu koljena, sam tužitelj da je u svrhu nedvojbenog razjašnjenja primarnog razloga ozljede, u žalbi na rješenje Regionalnog ureda Split sugerirao provedbu vještačenja, pritom naglašavajući da su vještačenja uobičajena praksa u predmetima utvrđivanja odgovornosti u prometnim nesrećama, kao i utvrđivanja utjecaja eventualnog korištenja pojasa na ishod nastanka i/ili težine zadobivenih ozljeda. Međutim, tuženik da je provođenje stručno-medicinskog vještačenja ocijenio nesvrsishodnim, smatrajući da ono ne bi imalo nikakvog utjecaja na donošenje drugačije odluke. Tužitelj da stoga još jednom predlaže provođenje vještačenja u svrhu utvrđivanja bi li došlo do ozljede da je tijekom rada koristio sigurnosni pojas, premda smatra da je iz okolnosti slučaja primaran i jedini razlog kontuzije koljena bila prometna nesreća za koju tužitelj nije odgovoran. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je suprotno navodima iz tužbe, pobijano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku a sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima te se poziva na razloge obrazloženja osporavanog rješenje. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave 07. ožujka 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po svom opunomoćeniku ustrajao u dosadašnjim navodima, prijedlozima i tužbenom zahtjevu navodeći da tuženik u prethodnom upravnom postupku nije postupio u skladu s pravilima i načelima upravnog postupka pa da tako nije utvrdio niti proveo dokaze vezane za utvrđivanje uzročno posljedične veze te na koncu utjecaja i značaja prekršaja tužitelja u negativnim posljedicama i nastanku predmetne ozljede. Ponovno naglašava da je prometnu nesreću skrivila treća osoba i da je upravo protupravno postupanje te treće osobe dovelo do opisane ozljede. Ne provođenje odgovarajućeg postupka tužitelju da je nametnuto da u ovom postupku pod teretom dokazivanja predlaže i snosi troškove vještačenja i to kombiniranog vještačenja prometnog i vještačenja sudske medicine, a sve na okolnost razloga i uzroka zadobivanja ozljede.

6.Tuženik je po svom opunomoćeniku naveo da izlaže i predlaže kao u tijeku dosadašnjeg postupka te da se ne protivi dokaznim prijedlozima tužitelja.

7.Zainteresirana osoba je po svojoj opunomoćenici navela da se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te istom priležećih isprava dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza kombiniranim prometno medicinskim vještačenjem na okolnosti razloga i uzroka uslijed kojih je tužitelj zadobio predmetnu ozljedu, kao suvišne obzirom da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

9.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik do nije učinio.

11.Na temelju provedenih dokaza tijekom spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Prema odredbi članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine". broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 – dalje ZoZO) prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema istom Zakonu obuhvaćaju 1. pravo na zdravstvenu zaštitu, 2. pravo na novčane naknade.

13.Prema odredbi članka 66. ZOZO ozljedom na radu prema Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona 14.Prema odredbi članka 67. ZOZO ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

15.Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 - dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

16.Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

17.Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

18.Odredbom članka 163. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/08.. 48/10, 74/11, 80/13 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 - dalje: ZSPC) propisano je da su vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Stavkom 8. istog članka propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 130.00 eura kazniti za prekršaj vozač i druga osoba ako postupi suprotno odredbi stavka 1 ovoga članka.

19.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno, te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj od 02. lipnja 2005. obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca PROMET d.o.o. Split;

-da je poslodavac tužitelja Promet d.o.o. Split (dalje: zainteresirana osoba) dana 07. ožujka 2023. prvostupanjskom tijelu dostavio prijavu ozljede na radu za tužitelja koju je tužitelj zadobio dana 03. ožujka 2023. u prometnoj nesreći koja se dogodila na kružnom toku u Splitu, Bračka ulica-Put Radoševca, a kao uzrok ozljede je navedeno protupravno djelovanje treće osobe;

-da je radno vrijeme tužitelja tog dana bilo od 12:25 do 18:10 sati.

-da je izabrani doktor opće/obiteljske medicine u izvješću, koje je sastavni dio prijave, naveo dijagnozu ozljede prema važećoj MKB-10 klasifikaciji: S80.0 Contusio genus dex;

-da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi S80.0/ Kontuzija koljena u razdoblju od 03. ožujka 2023. do 14. kolovoza 2023.;

-da je tužitelj u svojoj pisanoj izjavi naveo da je dana 03. ožujka 2023. u 12:30 sati vozeći autobus linija 17., sa početnog stajališta na Trsteniku, prolaskom kroz kružni tok na autobus naletjelo osobno vozilo, pri čemu je ozlijedio desno koljeno;

-da se, prema potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Postaje prometne policije Split, Klasa: 211-08/23-4/5843, Urbroj: 511-12-36-23-3 od 20. ožujka 2023., dana 03. ožujka 2023. u 12:25 sati u Splitu, križanje Ulice Ivana pl. Zajca-Put Radoševca-Bračka ulica dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali MP, kao vozačica osobnog vozila, i tužitelj, kao vozač autobusa; da je tužitelj zadobio lakše tjelesne ozljede; da je vozačici M.P. izdan Prekršajni nalog po članku 57. stavak 4. ZSPC-a, kažnjivo po članku 57. stavak 7., u svezi članka 293. st. 2. ZSPC-a; da je tužitelju vezano za istu prometnu nesreću uručena Obavijest o počinjenom prekršaju po članku 163. stavak 1. ZSPC-a, kažnjivo po članku 163. stavak 8. istog Zakona te da je provedenim alkotestiranjem za oba sudionika utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 0,00 g/kg;

-da je tužitelj po izdanoj obavijesti o počinjenom prekršaju serijski broj 231472153 platio ½ novčane kazne u roku od tri dana, čime je ista postala pravomoćna (obavijest postaje prometne Policije Split od 13.srpnja 2023.);

-da temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskim rješenjem od 06. rujna 2023. tužitelju predmetna dijagnoza nije priznata ozljedom na radu kao ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu;

-da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 06. lipnja 2024. odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje, u bitnome, da iz dokaza spisa nesporno proizlazi da je tužitelj ozlijeđen za vrijeme radnog vremena u obavljanju redovitih poslova vozača autobusa, u prometnoj nesreći koju je izazvao drugi sudionik prometa svojim protupravnim ponašanjem u prometu – oduzimanjem prednosti tužitelju prilikom uključivanja u kružni tok, no, da tužitelj u trenutku prometne nesreće nije koristio sigurnosni pojas koji je ugrađen u vozilo kojim je upravljao, a što tužitelj i ne poriče, da je time ujedno na sebe preuzeo i rizik mogućnosti nastanka možebitnih posljedica po vlastito zdravlje i tjelesni integritet za slučaj nastupa neželjenog štetnog događaja poput prometne nesreće pa da je kod takvog propusta dužne pažnje u obavljanju radnih aktivnosti i protupravnog ponašanja nije legitimno očekivati priznavanje povećanog prava iz zdravstvenog osiguranja.

20.Iz navedenog dakle proizlazi da je tuženik stava da se u konkretnom slučaju radi o skrivljenom ponašanju tužitelja pa se ozljeda po dijagnozi šifre prema MKB-10: S80.0 ne priznaje ozljedom na radu a time niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

21.S navedenim stavom tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud i obrazloženje kako se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi na radu prihvaća kao pravilno i zakonito.

22.Naime, iz prednjih utvrđenja (potvrda i dopis MUP-a, PU Splitsko dalmatinske, PPP Split) jasno proizlazi da je tužitelj predmetne prigode tj. dana 03. ožujka 2023., u okviru svog redovitog posla upravljao autobusom, da pri tome nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da je po izdanoj obavijesti o počinjenom prekršaju serijski broj 231472153 platio ½ novčane kazne u roku od tri dana, čime je ista postala pravomoćna.

23.Slijedom svega navedenog i ovaj sud je stava da tužiteljevo upravljanje autobusom, koji je sudjelovao u prometnoj nesreći, bez da je bio vezan sigurnosnim pojasom, predstavlja skrivljeno ponašanje kakvo ima u vidu odredba članka 67. stavka 1. točka 1. ZOZO-a, te predstavlja jedan od ključnih faktora za nastanak predmetne ozljede, budući se tužitelj nije poštivao odredbu članka 163. stavak 1. ZSPC te je time, kako to pravilno navodi tuženik, na sebe preuzeo i rizik mogućnosti nastanka možebitnih posljedica po vlastito zdravlje i tjelesni integritet za slučaj nastupa neželjenog štetnog događaja. Tuženik se u osporavanom drugostupanjskom rješenju očitovao i na sve prigovore tužitelja istaknute u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 06. rujna 2023. pa tako i vezano za prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem na okolnost utjecaja činjenice što u trenutku predmetne prometne nesreće nije bio vezan sigurnosnim pojasom i nastale ozljede. Tuženik je naime pravilno smatrao da je u kontekstu ZoZO važno utvrditi da li je tužiteljevo postupanje u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće u bilo kojoj mjeri doprinijelo ozljeđivanju, pa ukoliko jest, da tada nema mjesta priznavanju tako zadobivenih ozljeda ozljedom na radu.

24.Tužitelj je i tijekom ovog spora predložio izvođenje dokaza kombiniranim prometno tehničkim i medicinskim vještačenjem na iste sporne okolnosti. Ovaj sud je taj dokazni prijedlog odbio. Ovo stoga što iz prednjih nespornih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o skrivljenom ponašanju tužitelja obzirom da isti u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom a što je doprinijelo njegovom ozljeđivanju odnosno predmetnoj ozljedi koljena.

25.Citirana odredba članka 67. stavak 1. ZoZO predviđa situacije u kojima do ozljeđivanja dođe uslijed skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja osigurane (ovdje tužitelja) osobe na radnome mjestu, a koje okolnosti isključuju priznavanje prava po osnovi ozljede na radu.

26.U svemu izloženom, a imajući u vidu i sve citirane odredbe, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano drugostupanjsko rješenje obrazloženo je sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

27.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

28.Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 2. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-zainteresiranoj osobi,

-u spis.