REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3904/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja MARCOTULLI & PARTNERI ODVJETNIČKO DRUŠTVO d.o.o. Rijeka, Strossmayerova 16, OIB: 83733961468, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Skočibušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marcotulli & Partneri d.o.o. u Rijeci, Strossmayerova 16, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 2.827,49 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-207/2023-20 od 18. srpnja 2024., 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-207/2023-20 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski je sud naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.827,49 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate i to prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude (točka I. izreke). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.024,46 EUR (točka II. izreke). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio nespornom činjenicu da se 5. svibnja 2022. dogodio štetni događaj – prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (kamion marke „Terberg”) koje je tada bilo osigurano kod tuženika i motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (osobno vozilo marke BMW X3) koje je tada bilo u vlasništvu PBZ leasing d.o.o., a kojim se koristio tužitelj. Nadalje, budući da iz Izvješća o prometnoj nezgodi proizlazi da je vozač vozila osiguranog kod tuženika IB preuzeo krivnju za oštećenje vozila kojim se koristio tužitelj, to je sud prvog stupnja ocijenio da je sukladno odredbi članka 1072. stavaka 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 156/23) tuženik u obvezi naknaditi štetu koju tužitelj potražuje u ovom sporu i to štetu nastalu zbog toga što je uslijed popravka motornog vozila u ovlaštenom servisu Tomić & Co. u razdoblju od 5. svibnja 2022. do 21. lipnja 2022. morao unajmiti drugo vozilo radi obavljanje svoje djelatnosti; dakle, tužitelj u ovom sporu potražuje naknadu štete koja mu je nastala uslijed toga što je za vrijeme popravka vozila kojim se koristio morao unajmiti drugo vozilo (BMW X1) od stranke rent a car društva M.A.C.K. d.o.o. s time da je tužitelj visinu štete dokazao računima tog društva (str. 22. - 23. spisa) i dokazima o plaćanjima tih računa (str. 24. - 25. spisa). Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da u ovom sporu tužitelj potražuje naknadu štete u vidu izdataka učinjenih s osnove najma zamjenskog vozila za vrijeme dok je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo neuporabljivo, odnosno na popravku oštećenja nastalih u štetnom događaju od 5. svibnja 2022. Međutim, žalitelj smatra da tužitelj nije dokazao krivnju tuženikova osiguranika iz kojeg je razloga tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Naime, tuženik je osporio osnovu i visinu potraživanja te je u tijeku postupka ukazao na niz netočnih podataka koji su unijeti u europsko izvješće o nesreći. Žalitelj smatra da bez utvrđenog nastanka štetnog događaja nema ni mogućnosti utvrđivanja protupravnog postupanja nekog od sudionika, a time ni dokaza o krivnji nekog od sudionika. Tuženik u žalbi navodi što je sud prvog stupnja utvrdio, no smatra da sud u obrazloženju pobijane presude nije obrazložio u čemu se sastoji krivnja osiguranika tuženika, odnosno koje je to objektivne i subjektivne elemente protupravnosti u postupanju tuženika sud utvrdio, a koji su uzrok nastanka sudara dvaju vozila u pokretu pa u tom dijelu sud uopće nije primijenio materijalno pravo. Osim toga, teret dokazivanja krivnje je na tužitelju pa je zato primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti jer tužitelj nije dokazao krivnju tuženikova osiguranika. Nadalje, tuženik osporava da je tužitelj dokazao potrebu za najmom vozila u opsegu i trajanju kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi, a posebno tužitelj nije dostavio u spis niti jedan konkretan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je za vrijeme popravka BMW vozila istom stvarno bilo nužno koristiti iznajmljeno vozilo u opsegu i trajanju kako to potražuje. Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovan postupak; tuženik potražuje trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 387,23 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba nije osnovana.

3.1. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4. , 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku.

4. Iz spisa proizlazi nesporno da se 5. svibnja 2022. dogodila prometna nesreća u kojoj su kao vozači motornih vozila sudjelovali IB (koji je upravljao motornim vozilom osiguranim kod tuženika) i tužiteljev zastupnik po zakonu IBI (koji je upravljao motornim vozilom koje je tada bilo u vlasništvu PBZ leasing d.o.o.) te su tom prilikom na vozilu kojim se koristio tužitelj nastala određena oštećenja pa je to vozilo bilo potrebno popraviti. Slijedom navedenog, budući da je popravak u ovlaštenom servisu Tomić & Co. trajao određeno vremensko razdoblje (od 5. svibnja 2022. do 21. lipnja 2022.), zbog čega tužitelj u tom razdoblju nije mogao koristiti to vozilo, tužitelj je radi potreba obavljanja odvjetničke djelatnosti iznajmio zamjensko vozilo (i to vozilo niže klase od oštećenog; BMW X1 umjesto BMW X3). Slijedom navedenog, tužitelj u ovom sporu potražuje od tuženika štetu u visini najamnine zamjenskog vozila za razdoblje od 5. svibnja 2022. do 21. lipnja 2022. koju je isplatio društvu M.A.C.K. d.o.o. S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu sa str. 42. - 43. spisa osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i to zato jer je osporavao tvrdnju tužitelja kako je za popravak vozila bilo potrebno 47 dana, zatim je isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te da nije postojala stvarna potreba za najmom vozila u poslovne svrhe odnosno u svrhu poslovanja tužitelja, prvostupanjski je sud po prijedlogu tuženika pribavio podatak od MUP-a Republike Hrvatske (zapravo od Centra za vozila Hrvatske d.d.) iz čijeg uvjerenja o vlasništvu vozila sa str. 72. spisa proizlazi da je u razdoblju od 5. svibnja 2022. do 21. lipnja 2022. tužitelj bio korisnik samo predmetnog vozila - dakle, da tužitelj u tom razdoblju nije bio vlasnik ni korisnik niti jednog drugom motornog vozila. Osim toga, prvostupanjski je sud po prijedlogu tužitelja izveo dokaz saslušanjem tužitelja po njegovu zastupniku po zakonu GBI na okolnost korištenja zamjenskog vozila. Sud prvog stupnja je izveo i dokaz uvidom u isprave u spisu te je na temelju tako provedenog postupka donio pobijanu presudu.

5. Prvostupanjski je sud pravilno obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu koja mu je nastala u vezi s prometnom nezgodom 5. svibnja 2022. jer je tužitelj od tada pa do 21. lipnja 2022. morao zbog obavljanja svoje djelatnosti unajmiti zamjensko vozilo, a na ime najma tog vozila je društvu M.A.C.K. d.o.o. isplatio iznos od 2.827,49 EUR. Naime, odredbom članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok se prema stavku 4. toga članka Zakona o obveznim odnosima krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

5.1. U konkretnom predmetu, premda je s tuženikom ugovor o osiguranju sklopilo društvo Autoškola Milotić d.o.o., navedeni osiguranik je predmetno vozilo povjerio na upravljanje IB (što je između stranaka nesporna činjenica). Slijedom navedenog, budući da je u Izvješću o prometnoj nesreći na str. 9. spisa IB u pisanoj izjavi naveo „ja vozač kamiona sam kriv“, to je i prema ocjeni ovog suda tužitelj tim izvješćem dokazao krivnju vozača vozila osiguranog kod tuženika za nastanak štetnog događaja. Naime, budući da je u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, to je tuženik mogao (i to u odgovoru na tužbu odnosno najkasnije na pripremnom ročištu u smislu članka 461.a stavaka 2. i 8. Zakona o parničnom postupku) predložiti izvođenje određenih dokaza kojima bi osporio tužiteljev dokaz – Izvješće o prometnoj nesreći sa str. 9. spisa iz kojeg proizlazi (isključiva) krivnja za nastanak prometne nezgode osobe kojoj je njegov osiguranik povjerio vozilo IB. Međutim, tuženik ne samo da to nije učinio nego do zaključenja prethodnog postupka nije ni iznio činjenicu kojom bi izričito osporio odgovornost IB Zgrablića za nastanak predmetne prometne nezgode (neovisno o tome što je u odgovoru na tužbu osporio osnovu tužbenog zahtjeva). Slijedom navedenog, budući da je tuženik tek na ročištu za glavnu raspravu od 20. lipnja 2024., i to neposredno prije zaključenja glavne rasprave, naveo da europsko Izvješće o nezgodi ne predstavlja vjerodostojan dokaz odnosno da nije javna isprava pa da nije dokaz krivnje (str. 81. spisa), to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je IB isključivo odgovoran za štetni događaj.

6. Jednako tako, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je tužitelj kao korisnik motornog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi od 5. svibnja 2022. aktivno (građansko pravno) legitimiran u ovoj sporu potraživati naknadu štete, neovisno od toga što je vlasnik oštećenog vozila treća osoba – PBZ leasing d.o.o.. Naime, tužitelju je nastala šteta time što je uslijed oštećenja predmetnog vozila i njegova popravka u ovlaštenom servisu on morao unajmiti zamjensko motorno vozilo radi obavljanja svoje profesionalne djelatnosti pružanja odvjetničkih usluga, a što proizlazi iz iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu EBI. Prema tome, tužitelju je nastala šteta koju je pretrpio kao posljedice štetnog događaja pa zbog toga činjenica vlasništva vozila na objektu leasinga nije pravno relevantna za ocjenu legitimacije, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud.

7. U odnosu na tuženikove žalbene navode kojim on osporava činjenicu da je tužitelj dokazao potrebu za najmom vozila u opsegu i trajanju kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi, a posebno da tužitelj nije dostavio u spis niti jedan konkretan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je za vrijeme popravka BMW vozila istom stvarno bilo nužno koristiti iznajmljeno vozilo u opsegu i trajanju kako to tužitelj potražuje, ovaj sud napominje da iz iskaza tužiteljeva zastupnika po zakonu EBI proizlazi da on kao odvjetnik surađuje sa stranim državljanima te da su mu 90% klijenata talijanski državljani te je on u razdoblju od 5. svibnja 2022. do 21. lipnja 2022. imao obveze i u Republici Italiji i u Republici Hrvatskoj – zato mu je motorno vozilo bilo potrebno jer do klijenata jer nije mogao ići autobusom, a k tome njegov posao „je takav kad me klijent zove da budem u 15,00 sati u Trstu da moram tada biti u Trstu” te nije moguće uzimati najam vozila po dogovorenom poslovnom sastanku jer ima potrebu da mu auto treba odmah, a ne čekati dogovor s rent a carom (str. 80. spisa). Osim toga, budući da bi šteta za tužitelja nesumnjivo bila i veća da nije unajmio zamjensko vozilo (i to niže klase od oštećenog) jer bi on umjesto najma vozila morao otkazivati poslovne sastanke odnosno koristiti vlak ili autobus te bi mu nastali i troškovi spavanja u hotelu, a k tome tužitelj je preuzeo vozilo iz servisa prije potpunog popravka vozila jer je nedostajao jedan dio koji je bio neophodan, to je tužitelj poduzeo sve potrebne radnje da bi šteta koja mu je nastala zbog najma zamjenskog vozila bila što je moguće manja; dakle, tužitelj nije doprinio duljini trajanja popravka, a kako to pravilno smatra prvostupanjski sud. Upravo zbog toga, kao i zbog činjenice da je tužitelj dokazao da je trgovačkom društvu M.A.C.K. d.o.o. podmirio troškove najma (zamjenskog) vozila, to tužitelj osnovano potražuje naknadu štete u iznosu od 2.827,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana njegova plaćanja svakog pojedinog računa društvu M.A.C.K. d.o.o. pa do isplate sukladno odredbi članka 1086. Zakona o obveznim odnosima i to prema stopi tih kamata za potraživanja proizašla iz ostalih odnosa.

8. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a sukladno odredbi članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Sudac

Nevenka Baran