Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-19/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, kao predsjedniku vijeća te sudaca porotnika Vere Erlač i Marijana Hanžeka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Koraljke Lukačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KŠV, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-497/2024-1 od 14. studenog 2024., nakon javne rasprave održane 2. travnja 2025., u nazočnosti ODO u Varaždinu, optuženog KŠV, branitelja optuženika, odvjetnika Marka Benčića te sudskog tumača Daria Zagorca, dana 7. travnja 2025. objavio je, a 2. travnja 2025. donio je te

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi KŠV, sin KŠ i UŠ, rođen **.**.1979., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Kraljevine Nizozemske, s završenom srednjom školom, djelatnik, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, otac petero djece od kojih troje maloljetno, bez podataka o osuđivanosti

k r i v  j e

što je:

dana 22. listopada 2024., u popodnevnim satima, na temelju dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za neutvrđeni unaprijed obećani novčani iznos, na nepoznatoj lokaciji u Republici Hrvatskoj preuzeo na prijevoz 9 državljana Sirijske Arapske Republike, 2 državljana Republike Turske i jednu državljanku Države Palestine koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su, s krajnjim ciljem odlaska u Saveznu Republiku Njemačku, ušli na ilegalan način, te su se navedene osobe smjestile u osobni automobil marke "Hyundai Santa Fe", registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), broja šasije [broj šasije], tamno plave boje, iako je isti registriran za prijevoz najviše 5 osoba zajedno s vozačem, i rasporedile su se u vozilo na način da je ženska osoba sjedila na mjestu suvozača, 7 osoba na stražnjoj klupi vozila, a 4 osobe su bile smještene u prtljažnik vozila, u kojem položaju ih je prevozio u skučenom vozilu i prtljažniku istog u trajanju od oko 4-5 sati, sve dok dana 23. listopada 2024. oko 02,20 sati nije zatečen i zaustavljen po policijskim službenicima u mjestu Jazbina Cvetlinska, kod kbr. 34, u neposrednoj blizini državne granice sa Republikom Slovenijom,

dakle, iz koristoljublja, omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po 326. st. 1. KZ/11.

II. Temeljem članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženi KŠV

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

IV. Temeljem članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 23. listopada 2024., pa nadalje.

V. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa članka 42. KZ/11 optuženom KŠV se

izriče

SPOREDNA NOVČANA KAZNA OD 50 (PEDESET) DNEVNIH IZNOSA U VISINI OD 40,00 (ČETRDESET) EURA, ŠTO IZNOSI 2.000,00 (DVIJE TISUĆE) EURA

Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženik je dužan sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

VI. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. okrivljeni KŠV dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženika u uvodu citiranu optužnicu, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11, no poriče da bi pritom prema osobama koje je prevozio postupao na nečovječan način.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika, pročitao je zapisnik o ispitivanju osumnj. KŠV po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku, te je pregledao DVD snimku od 23. listopada 2024., (list 23-28) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika KŠV te je pregledao DVD snimku od 24. listopada 2024. (list 59-64). Nadalje, sud je pročitao službenu zabilješku (o postupanju) od 23. listopada 2024. (list 22), popis zatečenih osoba od 23. listopada 2024., (list 31), zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta od 23. listopada 2024. (list 32-34, 24- 26), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj] i 01537161 (list 35 i 39), zapisnike Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta pred sucem istrage o ispitivanju svjedoka ZŠ i ĆŠ, od 24. listopada 2024. (list 73-78) i pregledao je fotodokumentaciju o osobnom vozilu marke "Hyundai Santa Fe", reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), broja šasije [broj šasije], tamno plave boje, od 28. listopada 2024. (list 92-98). Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi.

3.1. Sud je na prijedlog obrane ispitao u svojstvu svjedoka ČŠ, PŠ i BŠ,

4. Optuženi KŠV ispitan na raspravi iskazao je da je pokupio migrante na autocesti, na naplatnoj postaji otprilike 90 km udaljenoj od Zagreba., ali nije znao ime te naplatne postaje. Naveo je da su mu migranti sami rekli da su došli iz Bosne pa se radi o autocesti koja vodi prema Bosni. Po dogovoru je trebao pokupiti 5 do 7 ljudi, ali na cesti kada je došao po njih bilo je više ljudi. Ne zna koliko ih je točno bilo. Naveo je da nije izlazio iz auta, da su si osobe koje je prevozio same otvorile vrata i smjestili se u automobil. Dodao je da su svi imali zraka. Kako ih je ušlo previše u automobil tražio je da neki izađu van, ali oni to nisu htjeli. Prevozio ih je velikim terencem, SUV- om i svi su mogli disati. Na taj način ih je vozio 2,5 do 3 sata po normalnim uvjetima, nije vozio prebrzo. Kada ga je policija zaustavljala, stao je. Nakon toga je policajac sjeo na vozačevo mjesto navedenog automobila i odvezao se s migrantima u autu 3 do 4 km, pretpostavlja do policijske postaje. Svi ljudi koje sam prevozio kasnije su izjavili da su bili u redu. Na pitanje branitelja naveo je da je bila jedna ženska osoba koja je sjedila na suvozačkom mjestu dok su ostalo bili muškarci koji su sjedili iza. Sve osobe su bile mlađe životne dobi, po njegovoj procjeni mlađi od njega. Sve osobe koje su ušle u automobil same su zatvorile vrata pa tako i vrata prtljažnog prostora. On uopće nije izlazio iz auta. Navedeni automobil bio je opremljen klima uređajem, te je klima uređaj bio upaljen. Navedene osobe mogle su otvoriti prozore. Tijekom vožnje nitko od osoba koje sam prevozio nije zatražio da zaustave auto, svi su se smijali i međusobno komunicirali. Prtljažni prostor i stražnja sjedala nisu odvojena, već je to sve jedan prostor. Na pitanje predsjednika vijeća naveo je da se pregrada koja prekriva prtljažni prostor nije nalazila u automobilu kada ga je on preuzeo.

4.1. Na pitanje branitelja naveo je da je cijelo vrijeme vozio po asfaltiranoj cesti. Kada ga je policija zaustavljala odmah je stao, nije pokušao pobjeći. Nakon što ga je policija zaustavila kada su migranti izašli iz auta, svi u se osjećali dobro, policija ih je zatražila njihove isprave i nitko se nije žalio na ništa. Na pitanje predsjednika vijeća naveo je da su policijski službenici njega smjestili u policijski auto s dva policajca, dok je jedan policijski službenik sjeo na vozačevo mjesto SUV-a i svi su se zajedno odvezli 3 do 4 km dalje gdje je bio policijski kombi i gdje su onda migrante premjestili iz automobila u policijski kombi.

4.2. Dodao je da je u optužnici pogrešno navedeno da je prevozio osobe u trajanju od 6 sati jer to nije točno, već ih je prevozio 2,5 do 3 sata.

4.3. Na pitanje ODO u Varaždinu naveo je da nije upoznao ljude s kojima je dogovorio prijevoz migranata, već je s njima kontaktirao samo putem aplikacije Signal. Dogovor je bio da će dobiti 150,00 eura po osobi i trebao je prevesti 5 do 7 osoba. Trebao je biti plaćen u kripto valuti preko aplikacije Revolut. Avionsku kartu kupile su osobe koje su organizirale prijevoz, organizatori su isto tako iznajmili vozilo u Poljskoj, a on ga je osobno preuzeo u Poljskoj. Letio je od Eindhowena u Nizozemskoj do Varšave u Poljskoj. U Varšavi je taksijem otišao do parkirališta velikog šoping centra gdje ga je na parkiralištu čekao automobil. Nikoga nije sreo na navedenom parkiralištu, a ključevi od auta nalazili su se u pretincu na vjetrobranskom staklu.

4.4. Na mjestu prikupljanja osoba nije vidio osobe koje su dopratile migrante do tog mjesta. Već je bilo mračno i bilo je iza 10 sati. Bilo je oko 10,30 sati bliže 11 sati na večer. Na pitanje zašto nije odbio voziti migrante kada je vidio da ih je više od dogovorenog broja naveo je da su počeli vrištati, bilo ih je više, a on je bio sam, bio je na nepoznatom mjestu i nije se osjećao ugodno.

4.5. Na pitanje zastupnice optužbe da iz službene zabilješke o postupanju proizlazi da su policijski službenici odmah kod zaustavljanja vozila migrante iz automobila smjestili u policijski kombi što ne odgovara iskazu optuženika da su se prvo odvezli do policijskog kombija pojasnio je da ih je policija zaustavila na zavoju, potom u njega smjestili u drugo policijsko vozilo, dok je jedan policijski službenik sjeo na vozačevo mjesto automobila u kojem su bili migranti i odvezli su se nekih 3 do 4 možda 5 km na drugo mjesto na otvoreno u blizini par zgrada i tamo je bio policijski kombi.

4.6. Kada se optuženiku predočilo da su osobe koje je prevozio ispitane na dokaznom ročištu izjavile da je vožnja trajala 4 do 5 sati, optuženik je naveo da ostaje pri tome da je vožnja trajala oko 2,5 do 3 sata, mogla je trajati pola sata više ili manje od toga. Ali svakako nije trajala 4 do 5 sati, svakako nije 6 sati. Naveo je da tijekom vožnje nitko nije tražio da se zaustave kako bi obavili wc. Na početku vožnje nitko nije pričao engleski, no kasnije su počeli pričati na engleskom pa je tako komunicirao s djevojkom koja je sjedila na suvozačkom sjedalu. Na pitanje ODO u Varaždinu koliko vremena je prošlo između toga kada je pokupio migrante i kada je padala noć naveo je da ne zna točno, da je oko 9 sati izašao iz hotela i bio je mrak već kada je došao na naplatne kućice. Bio je smješten hotelu Tomislav na planini kod Zagreba.

5. Analizom iskaza optuženika, te usporedbom navedenog iskaza s provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženi KŠV svojim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

6. U postupku je bilo sporno je li optuženik, osim što je na takav način iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, pri tom s osobama koje je prevozio postupao na nečovječan način, a sve s obzirom na to da optuženik to negira, dakle jesu li ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

7. Ispitani na dokaznom ročištu pred sucem istrage svjedoci NŠ i IŠ, u bitnome su istovjetno izjavili da su državljani Sirije te da su željeli preseliti u Njemačku, krenuli su najprije na Cipar gdje su neko vrijeme boravili a zatim su zrakoplovom išli za Maleziju, a iz Malezije do Srbije, do Beograda gdje su uništili svoje osobne dokumente i putovnice. Čitavo vrijeme bili su u kontaktu sa krijumčarima koji su pratili njihovu rutu kretanja, a prethodno su platili oko 2.600,00 eura za organizaciju puta. U Beogradu su ostali jednu noć i nakon toga je po njih došlo vozilo kojim su prebačeni preko granice u Bosnu i Hercegovinu. Tamo su se nalazili u kampu u Sarajevu, a idući dan su došla tri vozila koja su cijelu grupu a između ostalog i nas prevezli u smjeru hrvatske granice s time da su s njima putovala i dva krijumčara. Iz vozila su pušteni nešto ranije tako da su još pola sata hodali kroz šumu dok nisu došli do rijeke koju su prešli gumenim čamcima a potom su opet hodali pješice nakon lega su prešli još jednu manju rijeku. Cijela grupa je zajedno sa dva krijumčara prespavala u šumi jednu noć i naredni dan, a u večernjim satima na jednom mjestu uz cestu po njih je stiglo vozilo marke Hyundai Santa Fe, njih je bilo ukupno 12 koji su se ukrcali u vozilo, jedna djevojka je bila na mjestu suvozača, 6 putnika na stražnjem sjedištu a 5 u prtljažniku. Vozili su se bez stajanja sve do trenutka dok ih nije zaustavila policija. Tijekom vožnje su bili natiskani u vozilu, sjedili su jedni nad drugima povremeno su otvarali prozore na vozilu tijekom vožnje koja je trajala 4-5 sati. Vozača su identificirali kao osobu sa dugom kosom povezanom u rep, a tijekom vožnje s njim nisu komunicirali.

7.1. Svjedok NŠ iskazao je da vozač vozila Santa Fe uopće nije izlazio iz vozila nego je cijelo vrijeme bio u automobilu, a da su se oni sami porazmjestili u vozilo. Naveo je da su putnici sami pomogli jedni drugima da uđu u prtljažnik, a da je on osobno zatvorio i vrata prtljažnika. Dodao je da tijekom vožnje, koja je trajala oko 6 sati, nijednom putniku nije pozlilo, nitko nije izgubio svijest niti tražio zaustavljanje vozila. Kada je vožnja završila osjećali su se istučeno, sve ih je boljelo od tiskanja u vozilu no nitko nije imao nikakve izraženije tegobe.

7.2. Okrivljenik je prigovorio iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da je vožnja trajala 6 sati i sam okrivljenik je tada naveo da je vožnja trajala oko 5 sati.

7.3. Svjedok IŠ isto tako naveo je da ovdje optuženik nije nijednom izašao iz vozila te da su se oni sami smjestili u vozilo. Naveo je da su tijekom vožnje bili natiskani te da su povremeno otvarali prozore, no da nitko nije gubio svijest niti se žalio da bi mu bilo slabo, nije bilo nikakvih problema. Naveo je da je vožnja trajala oko 4-5 sati.

8. Svjedoci PŠ, ČŠ i BŠ u bitnom su istovjetno iskazali da su navedenog dana radili noćnu smjenu i stajali na raskrižju kod Trakošćana kada su primijetili auto ovdje optuženog. Pratili su navedeni auto dok nisu našli mjesto koje je rasvijetljeno, te su potom kod Cvetlina na mjestu gdje se nalazi dućan i DVD zaustavili vozilo navedeno vozilo. ČŠ otišao je do vozača, tražio ga vozačku i prometnu dozvolu, dok su BŠ i PŠ izvana pregledavali auto. Primijetili su da se u autu nalazi puno osoba, naložili su optuženiku da izađe iz auta, uzeli mu ključ od automobila i stavili mu lisice. Potom su vadili jednu po jednu osobu iz vozila. Ma mjestu suvozača bila ženska osoba, na stražnjem sjedalu nalazilo se 7 osoba, dok su u prtljažniku bile još 4 osobe. Osobe koje je optuženik prevozio bile su srednje životne dobi od 30 do 35 godina. Nitko od navedenih osoba se nije žalio na uvjete u kojima su prevoženi, niti na bilo što drugo.

9. Dakle, međusobnom analizom iskaza saslušanih svjedoka, obrane optuženika i priložene materijalne dokumentacije u spisu sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi KŠV kritične zgode, na temelju dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za neutvrđeni unaprijed obećani novčani iznos, na nepoznatoj lokaciji u Republici Hrvatskoj preuzeo na prijevoz 9 državljana Sirijske Arapske Republike, 2 državljana Republike Turske i jednu državljanku Države Palestine koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su, s krajnjim ciljem odlaska u Saveznu Republiku Njemačku, ušli na ilegalan način, te su se navedene osobe smjestile u osobni automobil marke "Hyundai Santa Fe", registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), broja šasije [broj šasije], tamno plave boje, iako je isti registriran za prijevoz najviše 5 osoba zajedno s vozačem, i rasporedile su se u vozilo na način da je ženska osoba sjedila na mjestu suvozača, 7 osoba na stražnjoj klupi vozila, a 4 osobe su bile smještene u prtljažnik vozila, u kojem položaju ih je prevozio u skučenom vozilu i prtljažniku istog u trajanju od oko 4-5 sati, sve dok dana 23. listopada 2024. oko 02,20 sati nije zatečen i zaustavljen po policijskim službenicima u mjestu Jazbina Cvetlinska, kod kbr. 34, u neposrednoj blizini državne granice sa Republikom Slovenijom.

10. Iskazi svjedoka NŠ i IŠ u bitnom su suglasni iskazima policijskih službenika u dijelu koji se odnosi na njihovo zdravstveno stanje nakon zaustavljanja, a i priloženoj materijalnoj dokumentaciji i obrani optuženika, pa je sud njihov iskaz ocijenio kao istinit, objektivan i vjerodostojan. Sud je kao istinite i vjerodostojne cijenio i iskaze policijskih službenika PŠ, ČŠ, BŠ jer su isti uvjerljivo iskazivali o onome što im je poznati i što su vidjeli prilikom postupanja navedenog dana. Sud je obranu optuženika ocijenio kao vjerodostojnu i objektivnu, u bitnom suglasnu iskazima navedenih svjedoka te priloženoj materijalnoj dokumentaciji, osim u dijelu u kojem optuženik navodi da je prijevoz trajao 2 i pol do 3 sata jer iz iskaza svjedoka, a i prigovora optuženika na iskaz svjedoka NŠ proizlazi da je prijevoz trajao 4-5 sati te u dijelu u kojem navodi da je bio zaustavljen na jednom mjestu pa da su se potom odvezli do drugog mjesta gdje je stajao policijski kombi obzirom da je sud iskaze policijskih službenika cijenio kao uvjerljive i istinite, dok je obrana u tom dijelu suprotna navedenim iskazima. Sud je priloženu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu.

11. U odnosu na to je optuženik takvim svojim postupanjem, s osobama koje je prevozio postupao na nečovječan način, vijeće je na temelju fotodokumentacije vozila (list 92-98 spisa) nedvojbeno utvrdio da je vozilo Hyundai Santa Fe namijenjen za prijevoz 5 osoba. Nadalje, iz iskaza svjedoka, službene zabilješke o zaticanju i postupanju te iz obrane samog optuženika proizlazi da se u vozilu, uz optuženika nalazilo još 12 osoba. Nadalje, kako je to proizlazilo iz iskaza svjedoka PŠ, ČŠ i BŠ, sukladno činjeničnom opisu optužnice, jedna osoba je bila na suvozačkom mjestu, sedam je osoba bilo smješteno na stražnjem sjedalu sjedala, dok su četiri osobe bile u prtljažnom prostoru vozila, dakle u prostoru koji nije namijenjen za prijevoz osoba, jer nema sjedala i sigurnosne pojaseve. Iz fotodokumentacije vozila proizlazi da u automobilu nije bilo pregrade koja bi odvajala prtljažni prostor od mjesta za putnike te su svi bili u istom prostoru, dakle sve osobe su imale neposredni kontakt s osobama iz putničkog dijela vozila. Isto tako iz iskaza svjedoka proizlazi da su povremeno otvarali prozore te su na taj način svi imali zraka. Nadalje, iz iskaza svjedoka PŠ, ČŠ, BŠ, ZŠ i ĆŠ proizlazi da, iako su bilu stisnuti, nitko nije imao nikakvih problema, nikome nije pozlilo niti je itko zatražio liječničku pomoć.

11.1. Slijedom navedenog, vijeće je ocijenilo da, iako je nesporno da je optuženik prevozio više osoba od dozvoljenog i to dio njih u prtljažniku osobnog automobila koji nije namijenjen za prijevoz putnika, međutim nije utvrđeno da bi optuženik time postupao na nečovječan način. Naime, iz iskaza svjedoka ZŠ i ĆŠ proizlazi da su se navedene osobe same smjestile u vozilo na taj način, optuženik ih, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, zamolio da ne ulaze svi, no na istome nije inzistirao jer se nalazio s nepoznatim ljudima na nepoznatom mjestu. Nadalje sve osobe su imale zraka, povremeno su otvarali prozore, a sama okolnost da su bili stisnuti u vozilu ne znači da je optuženik s njima postupao na nečovječan način. Ovo tim više što iz iskaza svih ispitanih svjedoka te iz službene zabilješke o zaticanju i postupanju proizlazi da nitko od navedenih osoba nije tražio liječničku pomoć nakon vožnje u takvom prostoru niti se na bilo što žalio. Valja dodati da niti u činjeničnom opisu optužnice nije opisana neka konkretna ugroza koja je nastupila po njihov život i zdravlje niti na koji način točno je optuženik s njima postupao na nečovječan način.

11.2. Stoga je ocjena ovog vijeća da sama okolnost da je optuženik u osobnom automobilu prevozio 12 osoba, pri čemu nedvojbeno osobe nisu imale komfor i prostor koji bi imale da se u automobilu vozio samo 5 osoba smještenih na sjedalima, upućuje da se radilo o prijevozu protivnom odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i općenito neprimjerenom načinu prijevoza ljudi, ali da istodobno nije dokazano da je takvim prijevozom u konkretnom slučaju optuženik postupao na nečovječan način, kako to zahtijeva kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.

13. Stoga je sud utvrdio da je nedvojbeno dokazano da je optuženik dana 22. listopada 2024., u popodnevnim satima, na temelju dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za neutvrđeni unaprijed obećani novčani iznos, na nepoznatoj lokaciji u Republici Hrvatskoj preuzeo na prijevoz 9 državljana Sirijske Arapske Republike, 2 državljana Republike Turske i jednu državljanku Države Palestine koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su, s krajnjim ciljem odlaska u Saveznu Republiku Njemačku, ušli na ilegalan način, te su se navedene osobe smjestile u osobni automobil marke "Hyundai Santa Fe", registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), broja šasije [broj šasije], tamno plave boje, iako je isti registriran za prijevoz najviše 5 osoba zajedno s vozačem, i rasporedile su se u vozilo na način da je ženska osoba sjedila na mjestu suvozača, 7 osoba na stražnjoj klupi vozila, a 4 osobe su bile smještene u prtljažnik vozila, u kojem položaju ih je prevozio u skučenom vozilu i prtljažniku istog u trajanju od oko 4-5 sati, sve dok dana 23. listopada 2024. oko 02,20 sati nije zatečen i zaustavljen po policijskim službenicima u mjestu Jazbina Cvetlinska, kod kbr. 34, u neposrednoj blizini državne granice sa Republikom Slovenijom, dakle, iz koristoljublja omogućio drugoj osobi nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11 te ga za isto osudio.

14. Sud je izmijenio činjenični opis predmetnog kaznenog djela u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku, a na način da je u činjeničnom opisu umjesto riječi "te ih je smjestio" naveo " te su se navedene osobe smjestile", umjesto "pa ih je rasporedio" naveo " i rasporedile su se" i umjesto "od 6 sati" sud je naveo "od oko 4-5 sati". Takvim izmjenama sud nije povrijedio načelo identiteta presude i optužbe, već je činjenični opis uskladio s rezultatima provedenog dokaznog postupka, a navedene izmjene ne predstavljaju prekoračenje optužbe.

15. Dakle, optuženik je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 jer je postupao izravnom namjerom jer je kritične zgode preuzeo i kroz Republiku Hrvatsku prevozio dvanaest stranih državljana, koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i nisu imali dozvolu kretanja po Republici Hrvatskoj a niti dozvolu ulaska u Republiku Sloveniju i države Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, kako bi ih se prevezlo dalje u druge države Europske unije, dakle, optuženik je postupao, iz koristoljublja, s ciljem protuzakonitog prebacivanja u druge države Europske unije uz unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu, pa ih prevozio sve do mjesta Jazbina Cvetlinska, kod kbr. 34, u neposrednoj blizini državne granice sa Republikom Slovenijom gdje je zatečen po policijskim službenicima, pa je optuženik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, jer je, postupajući na opisani način bio svjestan svojeg protupravnog postupanja i htio je to učiniti.

15.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojben utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

16. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je optuženiku olakotnom cijenio djelomično priznanje kaznenog djela i korektno držanje pred sudom čime je doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka. Nadalje, olakotnim je cijenio činjenicu da je optuženik otac petero djece od kojih je troje djece maloljetno, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena činjenica da je kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došao isključivo i u namjeri da počini kazneno djelo, što je kritične zgode prevozio dvanaest migranata. Slijedom navedenih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Nadalje, s obzirom na to da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio iz koristoljublja sud mu je izrekao sporednu novčanu kaznu od 50 dnevnih iznosa u visini od 40,00 eura, što iznosi 2.000,00 eura. Visina dnevnog iznosa je određena sukladno članku 42. stavku 5. KZ/11, dakle na temelju slobodne procjene, jer je sud ocijenio da bi njihovo utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama. Međutim sud je uzeo u obzir činjenicu da se radi o radnoj sposobnoj osobi koja se može zaposliti i ostvarivati prihode te je uzeo u obzir i obvezu optuženika da uzdržava troje maloljetne djece. Navedenu sporednu novčanu kaznu optuženik je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju čl. 43. st. 6. u vezi sa st. 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora. Ocjena je ovog suda da će se ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

16.1. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije koja je osobito važna u ovome trenutku kada postoji povećano počinjenje upravo ovakvih kaznenih djela pa je ovakvim strožim kažnjavanjem potrebno poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja takve vrste kaznenih djela.

17. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

18. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 23. listopada 2024., pa nadalje.

19. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženi KŠV dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, kao paušal, u roku od 15 dana, kao i troškove nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem. Troškovi su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću samog kaznenog postupka, s jedne strane i materijalnim i obiteljskim prilikama optuženika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih optuženik moći namiriti i bez opasnosti za nužno uzdržavanje svoje obitelji i svoje osobno, obzirom će kao radno sposobna osoba ostvarivati novčana sredstva za život.

U Varaždinu 2. travnja 2025.

Sudac:

Matea Bulka

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-497/2024

2. Optuženi KŠV, uz ovjereni prijevod na engleski jezik, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Marko Benčić

4. U spis