REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:P-2332/2020-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju i diplomirana pravnica ŽĐ, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju i diplomirana pravnica ŽĐS, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d., iz Zagreba, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, isplati na ime naknade štete svotu od 101.278,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07.02.2020. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 437,98 eura u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6. srpnja 1982. u prometnoj nezgodi stradao osiguranik tužitelja BĐ, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika UĐ kao vozač motornog vozila. Da je rješenjem tužitelja broj IN-582878 od 9. studenog 1984. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu kao posljedica štetnog događaja. Da je invalidska mirovina isplaćivana osiguraniku tužitelja ukupno u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. u visini 101.278,74 kn, koji iznos predstavlja štetu koju trpi sukladno odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu gore navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, osporava osnovu i visinu te smatra da bi osiguranik tužitelja po redovitom tijeku stvari ostvario uvjete za starosnu mirovinu. Ujedno kasnije u tijeku postupka ističe da se s obzirom na to da tužitelj u ovoj pravnoj stvari svoje potraživanje prema tuženiku temelji na polici osiguranja od automobilske odgovornosti, kao lex specialis, imaju primijeniti materijalno-pravne odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno odredbe iz članka 27. ZOOP- a, a tužitelj nije dokazao postojanje štete u smislu citirane odredbe.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o nesreći na poslu (listovi 3-6), rješenje HZMO od 9. studenog 1984. (listovi 7-9), spis HZMO broj 281043 (u priklopu), obračun isplaćene mirovine od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019 (list 10), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 11- 22), dopis tužitelja od 17. siječnja 2020. (list 23), odgovor tuženika (list 25) te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada (listovi 53-56) i financijskim vještačenjem (listovi 99-101).
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 101.278,94 kn, koji iznos prema navodu tužitelja predstavlja štetu koju trpi u vidu isplaćenih invalidskih mirovina svome osiguraniku za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019.
6. U konkretnom je predmetu sporno pripada li tužitelju pravo potraživati predmetne iznose te visina tražbine koju potražuje.
7. Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama čl. 161. i 164. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, dalje ZOMO).
7.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Dok prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
8. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP), prema kojoj je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
9. Prema shvaćanju ovog suda, a u skladu sa opsežnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanoj u mnogobrojnim presudama (primjerice odluke broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.), za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.
10. Slijedom navedenog, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
11. Iako je radi utvrđivanja visine po prijedlogu tuženika izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku u kojem je vještak naveo da između pretpostavljene invalidske i isplaćene invalidske mirovine, u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019., nema razlike, sud navedeni dokaz nije posebno cijenio. Naime, u konkretnom slučaju se invalidska mirovina osiguraniku tuženika isplaćuje upravo po osnovi invalidske mirovine zbog ozljede na radu budući da je isti doživio prometnu nezgodu prilikom dolaska na posao te je i prema provedenom vještačenju vještaka medicine dr. Azre Huršidić Radulović utvrđeno da postoji uzročno- posljedična veza između ozljeda koju je zadobio osiguranik tužitelja BĐ u štetnom događaju dana 06.07.1982. godine i njegova umirovljenja te da su posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju isključivo utjecale na njegovo umirovljenje. Prema tome, kako tužitelj svom osiguraniku već isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu razvidno je da ni ne može biti razlike između invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a pa nema štete u visini navedene razlike koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, u skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova u visini plaćenog predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 265,45 eura te trošak vještačenja po vještaku medicine rada u iznosu od 172,53 eura. Slijedom navedenog, tuženiku pripada ukupan trošak postupka u iznosu od 437,98 eura, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 2. travnja 2025.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj
- tuženik
