Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-20/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AUE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], (oboje zakonski nasljednici iza pok. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) i oboje zastupani po punomoćnicima Mati Matiću i Danijelu Haniku, odvjetnicima u Zagrebu protiv tužene AUE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Mati Matiću i Danijelu Haniku, odvjetnicima u Zagrebu radi razvoda braka i radi odluke o prijedlogu za nastavak postupka VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicama Jadranki Sloković i Jasni Matičević, odvjetnicama u Zagrebu, odlučujući povodom žalbe VU izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. kolovoza 2024. poslovni broj: P Ob-383/2016-35, dana 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba VU te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. kolovoza 2024. poslovni broj: P Ob-383/2016-35.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je u toč. I. izreke odlučio da se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari, koji je prekinut do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod suda prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem R1 Ob-1689/2022 ili do drugačije odluke suda. Ujedno je toč. II. izreke rješenja utvrdio da su nasljednici tužitelja pok. PU, AUE i AU, preuzeli postupak. Nadalje toč. III. izreke sud je utvrdio da je tužba od 22. travnja 2016. povučena te je konačno pod. toč. IV. izreke odbijen prijedlog VU za nastavak postupka podnesen dana 28. veljače 2024., kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se VU (dalje u tekstu žaliteljica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog ovome sudu da ukine pobijano rješenje, sukladno žalbenim navodima te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i to drugom sucu.

3. Žalba žaliteljice nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - odluka US RH dalje: ZPP), na koju žaliteljica upire u žalbi kao niti jedna druga bitna povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Suprotno žalbi, pobijana odluka se u cijelosti može ispitati, a prvostupanjski sud je svoja stajališta na kojima je temeljio doneseno rješenje obrazložio valjanim i dostatnim razlozima.

5. Naime, svoju odluku prvostupanjski sud temelji na činjenicama da je rješenjem suda poslovni broj P Ob-383/2016-19 od 12. srpnja 2017. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod suda vodi pod poslovnim brojem R1 Ob-1689/2022 ili do drugačije odluke suda te da je citirani izvanparnični postupak, vođen radi donošenja odluke o lišenju PU poslovne sposobnosti, obustavljen zbog njegove smrti. Nadalje, sud utvrđuje da su AU i AUE utvrđeni zakonskim nasljednicima pok. PU rješenjem o nasljeđivanju posl. broj : O-4125/2023, UPP-OS-46/2023 od 21. 12. 2023., koje je postalo pravomoćno 03. siječnja 2024. i da su podneskom od 08. veljače 2024. preuzeli postupak, predložili sudu nastavak postupka te povukli tužbu od 22. travnja 2016. Pored toga, sud iznosi stav da Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja nasljednopravni ugovor već dvostrano obvezujući ugovor te se davatelj uzdržavanja ne može smatrati osobom koja ostvaruje pravo na nasljedstvo u smislu čl. 380. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., dalje ObZ), jer ista u pravnom smislu ne nasljeđuje imovinu ostavitelja već imovina primatelja uzdržavanja u času njegove smrti prelazi u vlasništvo davatelja uzdržavanja, kao ispunjenje obveze iz ugovora. Stoga, prema ocjeni prvostupanjskog suda VU nema aktivnu legitimaciju preuzeti postupak P Ob-383/2016, kao osoba koja ostvaruje pravo na nasljedstvo u smislu čl. 380. ObZ, zbog čega je sud donio odluku kojom odbija njen zahtjev za nastavkom ovog postupka.

6. Ovakva činjenična utvrđenja i navedene pravne stavove prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su utvrđenja utemeljena na rezultatima dokaznog postupka, a VU žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja.

7. Među sudionicima ovog postupka nije sporno da je PU preminuo **.**.2023. Smrt stranke razlog je zbog kojeg se postupak prekida po samom zakonu i sud u tom slučaju ne određuje prekid postupka već samo konstatira (utvrđuje) da je nastupila zakonska pretpostavka zbog koje je već nastupio prekid postupka. Međutim, kako je u konkretnom slučaju smrt stranke nastupila u trenutku kada je postupak već bio u prekidu, nije bilo potrebe utvrđivati ovu činjenicu, nego je sud nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. PU, kojim su temeljem zakona njegovim nasljednicima utvrđeni AUE i AU, na prijedlog nasljednika, nastavio postupak i konstatirao da su nasljednici preuzeli postupak te da su svojim raspolaganjem povukli tužbu.

8. Odredbom čl. 215. st.1. ZPP-a propisano da će se postupak koji je prekinut među ostalim i iz razloga navedenog u čl. 212. toč.1. ZPP-a nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

9. Pored toga, odredbom čl. 380. ObZ, propisano je da osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka, mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana ako od smrti ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka toga roka zahtjev se može istaknuti samo u posebnom parničnom postupku.

10. Slijedom obrazloženog, kako nije sporno da je tužitelj umro tijekom postupka razvoda braka, dok iz sadržaja spisa proizlazi da postoje osobe koje ostvaruju pravo na njegovo nasljedstvo, to je s obzirom na citiranu odredbu čl. 380. ObZ-a, kojom je propisana mogućnost nasljednika nastaviti postupak iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka, osnovano prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nastavio ovaj postupak po prijedlogu pravomoćno utvrđenih zakonskih nasljednika, a obzirom na raspolaganje nasljednika tužbenim zahtjevom, sud je osnovano utvrdio i da je tužba povučena.

11. Iz navedenog razloga, pogrešno VU u žalbi tvrdi da nije bilo mjesta preuzimanju postupka od strane tužene PUE, koja se ujedno nalazi u procesnom položaju tužitelja i tuženika te ne može disponirati tužbenim zahtjevom na način da povuče tužbu u ovoj pravnoj stvari.

12. I daljnji navodi žaliteljice kako je ona singularni pravni sljednik pok. tužitelja, jer su pok. PU kao primatelj uzdržavanja i ona kao davatelj uzdržavanja 04. ožujka 2019. godine sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemiziran kod javne bilježnice Tihane Sudar pod posl.br. OV-2566/2019 a kojim ugovorom o doživotnom uzdržavanju joj je pok. PU prenio svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, neosnovani su.

13. VU nije zakonska ni oporučna nasljednica pok. PU, niti je zapisovnik ili legatar odnosno druga osoba koja ostvaruje neko pravo iz ostavine (čl. 4. st.1., čl. 46. i čl. 47. Zakona o nasljeđivanju, Narodne novine 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19. - dalje: ZN) niti je osoba koja ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi razvoda braka u smislu čl.380. ObZ-a. Iz priloženog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. ožujka 2019. proizlazi da je ona davateljica uzdržavanja odnosno osoba koja se obvezala uzdržavati PU do njegove smrti. Davatelj uzdržavanja ne ostvaruje pravo iz ostavine nego prava ostvaruje temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju te ovdje nikako ne možemo govoriti o singularnom pravnom sljedništvu na što ukazuje žaliteljica.

14. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih VU pobija prvostupanjsko rješenje, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 2. travnja 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović