Poslovni broj: Usž-1115/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Vodovod Osijek d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, protiv tuženika Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske Unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, kojeg zastupaju službene osobe PP i HP, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, radi utvrđivanja nepravilnosti u postupku dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-719/2023-11 od 23. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-719/2023-11 od 23. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-719/2023-11 od 23. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/I-910-04/19-02/325, URBROJ: 538-05-3-3-1/643-23-4 od 24. ožujka 2023. u točki I. i IV. izreke, točke 1. Obavijesti o bitnim elementima odluke o utvrđenoj nepravilnosti, broj: KK.06.4.2.04/IRR04 koja je sadržana u dopisu Hrvatskih voda KLASA: 325- 04/14-08/7, URBROJ: 374-1-13-19-83 od 29. svibnja 2019. i Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti broj: KK.06.4.2.04/IRR04 koja je sadržana u dopisu Hrvatskih voda KLASA: 325-04/14-08/7, URBROJ: 374-13- 20-102 od 18. ožujka 2020. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 109,24 EUR i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška upravnog spora iznad iznosa određenog u točki III. izreke (točka IV. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika od 24. ožujka 2023., u točki I. izreke odbijen je prigovor korisnika Vodovod Osijek d.o.o. izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325-04/14-07/7, URBROJ: 374-1-13-19-83 od 29. svibnja 2019. u odnosu na točku 1. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti. U točki II. izreke usvojen je prigovor korisnika Vodovod Osijek d.o.o. na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325-04/14-08/7, URBROJ: 374-1-13-19-83 od 29. svibnja 2019. u odnosu na točku 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti. U točki III. izreke poništena je Odluka o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325-04/14-08/7, URBROJ: 374-1-13-19-83 od 29. svibnja 2019. u odnosu na točku 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325-04/14-08/7, URBROJ: 374-1-13-19-83 od 29. svibnja 2019. U točki IV. izreke odbijen je prigovor korisnika Vodovod Osijek d.o.o. izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325-04/4-08/7, URBROJ: 374-1-13-20-102 od 18. ožujka 2020. U točki V. izreke naloženo je Hrvatskim vodama da u ponovljenom postupku na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja odluče povodom sumnje na nepravilnost u odnosu na točku 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti i donesu novu odluku.

1.2. Odlukom o utvrđenoj nepravilnosti, od 29. svibnja 2019. Hrvatske vode su obavijestile korisnika (tužitelja) o utvrđenim nepravilnostima pozivajući se na obavijest Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao Upravljačkog tijela za OPKK 2014. - 2020. u kojoj je navedeno da je Europska komisija, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku provela reviziju, Misija br.: REGC214HR0067 u razdoblju od 4. veljače 2019. do 8. veljače 2019., u odnosu na Operativni program „Konkurentnost i kohezija“. Odlukom o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 325-04/14-08/7, URBROJ: 374-1-13-20-102 od 18. ožujka 2020. Hrvatske vode su obavijestile tužitelja da se Odluka o utvrđenoj nepravilnosti mijenja u dijelu izračuna financijskog ispravka.

2. Protiv točke I., II. i III. prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora i žalbe.

2.1. U žalbi, u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje Nepravilnosti br. 10 („Uvjeti sposobnosti nisu povezani s predmetom ugovora i nisu razmjerni predmetu ugovora“) odnosno pogrešno je i nepotpuno utvrdio one činjenice koje su bile prijeko potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke o (ne)postojanju predmetne nepravilnosti, a na koje je tužitelj ukazivao u tijeku cijelog spora pred sudom kao i ranije u tijeku upravnog postupka pred tuženikom. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 71. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi. Ističe da čak i da prvostupanjski sud nije prihvatio navode i dokaze tužitelja vezano za prijevod riječi „turnover“ odnosno definiciju prihoda i prometa bio je dužan utvrditi da je tužitelj bio ovlašten tražiti visinu ukupnog prihoda kao dokaz ekonomske i financijske sposobnosti, a posebice ako se uzme u obzir da iz Bilance gospodarskog subjekta odnosno iz Računa dobiti i gubitka nije razvidna kategorija „prometa“ gospodarskog subjekta već isključivo kategorija „prihoda“. Smatra da prvostupanjski sud u potpunosti nekritički samo prepisuje definicije koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu za pojmove „promet“ i „prihod“ iako tuženik nema nikakvog utemeljenja svojih tumačenja na zakonodavnim aktima Europske unije ili na zakonima odnosno podzakonskim propisima Republike Hrvatske, već isti predstavljaju njegovo (potpuno pogrešno) tumačenje pojmova „promet“ i „prihod“. Posebno navodi da su mu povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. - u daljnjem tekstu: Ustav RH), a osobito članak 19. stavak 2. u vezi sa člankom 29. st. 1. Ustava RH te članka 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 13-69/17 – u daljnjem tekstu Konvencija) jer je prvostupanjska presuda arbitrarna i to kako u postupovnom tako i u materijalnopravnom smislu te iz razloga što sud nije naveo jasne razloge zbog kojih je donio odluku sadržanu u izreci presude, niti obrazloženje presude sadrži navode o tome koje činjenice je prvostupanjski sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio, a čime je prvostupanjski sud dao obrazloženje kojim faktično ništa ne obrazlaže te je u bitnome povrijedio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Pobija i odluku o troškovima spora.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Povodom prigovora tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer nije osigurao sudsku zaštitu prava i interesa treba reći da pravila postupka na temelju kojih upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela su propisana ZUS-om koji postupak je uvjetovan načelima koja se prožimaju kroz sve njegove institute i postupovne radnje koje propisuje. Utvrđivanje činjeničnog stanja u upravnom sporu propisano je člankom 33. ZUS-a i prema tom članku prvostupanjski sud kao sud pune jurisdikcije slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice.

6.1. Prema odredbi članka 115. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Stoga je zadaća sudova u upravnom sporu tumačiti mjerodavne odredbe ZUS-a (i drugih propisa) u svjetlu ustavnih i konvencijskih jamstava primjenjivih u svakom pojedinom slučaju, među kojima je i pravo na pošteno suđenje.

6.2. Tako je i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama naglasio da prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

- Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst; 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 2/10.; dalje: Konvencija) ne smiju biti teoretska, već praktična i djelotvorna (primjerice, odluka broj: U-III-5725/2016 od 19. prosinca 2017., "Narodne novine", 8/18.) te da je uvijek potrebno, s obzirom na važnost prava na pošteno suđenje u demokratskom društvu, gledati dalje od vanjskog dojma te se usredotočiti na stvarnu situaciju u kontekstu okolnosti svakog pojedinog predmeta (odluke broj: U-III-3911/2018, U-III- 1859/2019 i dr.).

6.3. Ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje, između ostalog, uključuje i pravo stranke u postupku u kojemu se odlučuje o njenim pravima i obvezama iznijeti činjenice i predložiti dokaze u uvjetima koji omogućuju ravnopravan odnos dviju strana u postupku. U postupku pred neovisnim i nepristranim sudom stranka mora biti u mogućnosti učinkovito osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog postupka. Primarna je svrha ovakvog pristupa osiguravanje procesne jednakosti stranaka u postupku u kojemu se odlučuje o pravima i obvezama. Polazeći od naprijed navedenih okolnosti predmeta, u predmetnom je slučaju omogućeno tužitelju da ospori činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, izvođenjem odgovarajućih dokaza u prvostupanjskom upravnom sporu.

6.4. Nadalje, treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena.

6.5. Premda osnovano tužitelj prigovara da prvostupanjska presuda ima manjkavosti u obrazloženju, prema ocjeni Suda time nije ostvaren razlog bitne povrede pravila sudskog postupka propisan odredbom članka 66. stavka 2. ZUS-a, budući da pobijana presuda ipak sadrži razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

8. Iz podataka spisa predmeta, kao i iz obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je u konkretnom slučaju proveden otvoreni postupak javne nabave za dogradnju postojećeg sustava za proizvodnju pitke vode sustavom dvostupanjske filtracije, broj objave na EOJN: 2014/S 005-0005855, procijenjene vrijednosti 41.533.280,00 kuna bez PDV-a, te da je pristigla jedna ponuda i to ponuda Zajednice ponuditelja: Vodotehnika d.d. Zagreb, Projektni biro Split d.o.o. i Split Gradnja d.o.o. Osijek. Nadalje proizlazi da je kriterij za odabir ponude bila najniža cijena te da je ugovor o nabavi sklopljen 16. listopada 2014. između Naručitelja/Korisnika i Zajednice ponuditelja: Vodotehnika d.d. Zagreb, Projektni biro Split d.o.o. i Split Gradnja d.o.o. Osijek na iznos od 49.634.793,00 kn bez PDV-a. Također proizlazi da je tužitelj (korisnik) sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je 25. srpnja 2017. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva zaštite okoliša i energetike (sada: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja) kao Posredničkog tijela razine 1, Hrvatskih voda kao Posredničkog tijela razine 2, s jedne strane i tužitelja kao korisnika, s druge strane i to u svrhu provedbe projekta „Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture grada Osijeka-FAZA 2“, referentne oznake: KK.06.4.2.04.001. Dana 26. lipnja 2018. sklopljen je 1. Dodatak Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava te je potom 30. listopada 2018. sklopljen 2. Dodatak Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava „Projekt poboljšanja vodnokomunalne infrastrukture grada Osijeka“ – FAZA 2.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 29. svibnja 2019. u odnosu na točku 1. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti te prigovor na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 18. ožujka 2020..

10. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem Fond kao posredničko tijelo razine 2, između ostalog, provodi aktivnosti prevencije, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te utvrđivanja mjera za suzbijanje prevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike, korektivne mjere i povrate nepropisno plaćenih iznosa s kamatama. Nepravilnost je svako kršenja prava Europske unije ili nacionalnog prava u vezi s primjenom prava Unije, koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koja šteti ili bi mogla naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom (članak 2. stavak 1. točka 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013).

10.1. Dakle, riječ je o postupanju javnopravnog tijela u postupku u kojem to tijelo odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke neposredno primjenjujući navedene propise kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, odnosno područje u sustavu upravljanja programima i projektima koji se u Republici Hrvatskoj financiraju iz proračuna Europske unije. Upravljačko tijelo u postupku rješavanja po prigovorima ispituje zakonitost postupanja posredničkih tijela u postupku donošenja odluka o nepravilnosti, odnosno konkretno administrativne provjere zahtjeva za nadoknadom sredstava Korisnika te na taj način osigurava pravnu zaštitu korisnika Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u smislu članka 74. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

11. Nadalje, prema članku 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. - 2020. („Narodne novine“, broj: 92/14.; dalje: Zakon), mjerodavnog u konkretnom slučaju, tim se Zakonom u svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 1303/2013 uspostavlja institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. - 2020. (dalje u tekstu: ESI fondovi), određuju institucije koje obavljaju funkcije Koordinacijskog tijela za upravljanje ESI fondovima i Neovisnog revizijskog tijela te njihove funkcije i odgovornosti.

11.1. Odredbom članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 nepravilnost je definirana kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

11.2. Odredbom članka 143. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 propisano je da države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provode i odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava.

12. Sud Europske unije je u predmetima C-406/14 i C-408/16 zauzeo pravno shvaćanje da kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu mjerodavnog propisa samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti proračun neopravdanim izdatkom i da povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj može imati posljedice za proračun. Stoga, ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.

13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 29. svibnja 2019. u odnosu na točku 1. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti te prigovor na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti od 18. ožujka 2020.

14. Uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je tužitelj je u točki 1.3.2. Uvjeti financijske sposobnosti (1.3.2.1.1. Prihod) propisao da ponuditelji moraju u postupku javne nabave dokazati da njihov ukupni godišnji prihod za posljednju dostupnu financijsku godinu iznosi minimalno 70.000.000,00 HRK.

15. Odredbom članka 69. stavak 3. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj: 90/11., 83/11., 143/13. i 13/14. - dalje u tekstu: ZJN), a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da javni naručitelj može tražiti od natjecatelja ili ponuditelja da zadovolje minimalne razine financijske te tehničke i stručne sposobnosti. Opseg informacija i minimalne razine sposobnosti iz odredbi članka 71. i 72. ZJN koje zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni predmetu nabave odnosno grupu predmeta nabave u slučaju da je predmet nabave podijeljen na grupe. Minimalne razine sposobnosti navode se u pozivu za nadmetanje i dokumentaciji za nadmetanje. Način određivanja minimalnih razina sposobnosti propisuje Vlada Republike Hrvatske Uredbom o načinu izrade i postupanja s dokumentacijom za nadmetanjem i ponudama („Narodne novine“, broj: 10/12. - dalje u tekstu: Uredba Vlade).

15.1. Odredbom članka 9. stavak 5. Uredbe Vlade propisano je da ako naručitelj od natjecatelja ili ponuditelja kao dokaz financijske sposobnosti traži visinu ukupnog prometa, smatra se da je uvjet razmjeran predmetu nabave, odnosno grupi predmeta nabave ako tražena visina ne prelazi dvostruki iznos procijenjene vrijednosti nabave, odnosno procijenjene vrijednosti pojedine grupe.

16. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj propisao uvjete financijske sposobnosti na način koji nije predviđen odredbama Zakona o javnoj nabavi i Uredbom Vlade republike Hrvatske, jer je odredio da ponuditelji moraju u postupku javne nabave dokazati da njihov ukupni godišnji prihod za posljednju dostupnu financijsku godinu iznosi minimalno 70.000.000,00 HRK to i ovaj Sud ocjenjuje rješenje tuženika zakonitim.

16.1. Time da posebno treba imati u vidu da je u konkretnom slučaju i Europska komisija, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku provela reviziju Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija„ 2014-2020. u periodu od 4. veljače 2019. do 8. veljače 2019. (Misija broj REGC214HR0067) te zatražila da država članica mora provesti dodatne financijske korekcije, između ostalog i za ugovor tužitelja, zbog nerazmjernog kriterija odabira i ograničavajuće tehničke specifikacije jer je naručitelj zatražio financijske zahtjeve koji nisu bili razmjerni proračunu projekta (70.000.000,00 kuna u prihodima prošle godine, dok su troškovi projekta procijenjeni na 41.533.280,00 kuna za trajanje od 40 mjeseci od kojih su 24 mjeseca radovi). Državna komisija smatra da je naručitelj propisao restriktivne materijale u tehničkim specifikacijama, a u sličnim slučajevima je Upravljačko tijelo primijenilo financijsku korekciju.

17. U okolnostima konkretnog slučaja kada je i Državna komisija utvrdila nerazmjerni kriterij odabira i ograničavajuće tehničke specifikacije koji nisu u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi kao i Uredbe Vlade tada tumačenje i prijevod engleske riječi „turnover“ nije od utjecaja na zakonitost odluke.

18. Dakle, prema ocijeni ovog Suda, u postupanju tužitelja su pravilno utvrđene nepravilnosti, koje sukladno propisima o javnoj nabavi predstavljaju povredu pravila o javnoj nabavi radi koje se određuje korekcija sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka, a koje, u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi, Komisija primjenjuje na izdatke koje, u okviru podijeljenog upravljanja, financira Unija.

19. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

20. Budući da je žalba tužitelja odbijena ne pripada mu na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je zahtjev za naknadu tih troškova odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Kristina Senjak Krunić