Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1372/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Vujčić, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Erste&Steiermärkischebank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-477/2023-12 od 28. lipnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-477/2023-
12 od 28. lipnja 2024.:
- potvrđuje u točki I. izreke presude u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznose od 0,78 EUR (slovima: sedamdeset osam centi) od 02.02.2009., 1,74 EUR (slovima: jedan euro i sedamdeset četiri centa) od 02.03.2009., 1,98 EUR (slovima: jedan euro i devedeset osam centi) od 02.02.2010., 1,20 EUR (slovima: jedan euro i dvadeset centi) od 01.03.2010., 6,22 EUR (slovima: šest eura i dvadeset dva centa) od 02.04.2010., 4,92 EUR (slovima: četiri eura i devedeset dva centa) od 03.05.2010., 7,45 EUR (slovima: sedam eura i četrdeset pet centi) od 01.06.2010., 21,66 EUR (slovima: dvadeset jedan euro i šezdeset šest centi) od 02.07.2010., 18,42 EUR (slovima: osamnaest eura i četrdeset dva centa) od 02.08.2010., 30,55 EUR (slovima: trideset eura i pedeset pet centi) od 03.09.2010., 24,15 EUR (slovima: dvadeset četiri eura i petnaest centi) od 06.10.2010., 19,34 EUR (slovima: devetnaest eura i trideset četiri centa) od 08.11.2010., 33,98 EUR (slovima: trideset tri eura i devedeset osam centi) od 03.12.2010., 43,02 EUR (slovima: četrdeset tri eura i dva centa) od 05.01.2011., 36,46 EUR (slovima: trideset šest eura i četrdeset šest centa) od 01.02.2011., 37,43 EUR (slovima: trideset sedam eura i četrdeset tri centa) od 03.03.2011., 32,71 EUR (slovima: trideset dva eura i sedamdeset jedan cent) od 04.04.2011., 34,17 EUR (slovima: trideset četiri eura i sedamnaest centi) od 06.05.2011., 50,19 EUR (slovima: pedeset eura i devetnaest centi) od 06.06.2011.,
52,44 EUR (slovima: pedeset dva eura i četrdeset četiri centa) od 08.07.2011., 70,17 EUR (slovima: sedamdeset eura i sedamnaest centi) od 02.08.2011., 63,73 EUR (slovima: šezdeset tri eura i sedamdeset tri centa) od 06.09.2011., 53,70 EUR (slovima: pedeset tri eura i sedamdeset centi) od 10.10.2011., 53,44 EUR (slovima: pedeset tri eura i četrdeset četiri centa) od 04.11.2011., 52,34 EUR (slovima: pedeset dva eura i trideset četiri centa) od 05.12.2011., 55,99 EUR(slovima: pedeset pet eura i devedeset devet centi) od 03.01.2012., 60,00 EUR (slovima: šezdeset eura) od 07.02.2012., 60,12 EUR (slovima: šezdeset eura i dvanaest centi) od 13.03.2012., 57,60 EUR (slovima: pedeset sedam eura i šezdeset centi) od 05.04.2012., 58,62 EUR (slovima: pedeset osam eura i šezdeset dva centa) od 10.05.2012., 60,12 EUR (slovima: šezdeset eura i dvanaest centi) od 08.06.2012., 58,50 EUR (slovima: pedeset osam eura i pedeset centi) od 10.07.2012., 58,64 EUR (slovima: pedeset osam eura i šezdeset četiri centa) od 06.08.2012., 57,15 EUR (slovima: pedeset sedam eura i petnaest centi) od 12.09.2012., 54,38 EUR (slovima: pedeset četiri eura i trideset osam centi) od 23.10.2012., 57,75 EUR (slovima: pedeset sedam eura i sedamdeset pet centi) od 06.11.2012., 58,98 EUR (slovima: pedeset osam eura i devedeset osam centi) od 05.12.2012., 58,49 EUR (slovima: pedeset osam eura i četrdeset devet centi) od 14.01.2013., 53,56 EUR (slovima: pedeset tri eura i pedeset šest centi) od 11.02.2013., 56,98 EUR (slovima: pedeset šest eura i devedeset osam centi) od 12.03.2013., 57,76 EUR (slovima: pedeset sedam eura i sedamdeset šest centi) od 15.04.2013., 56,22 EUR (slovima: pedeset šest eura i dvadeset dva centa) od 16.05.2013., 51,69 EUR (slovima: pedeset jedan euro i šezdeset devet centi) od 14.06.2013., 48,87 EUR (slovima: četrdeset osam eura i osamdeset sedam centi) od 11.07.2013., 51,37 EUR (slovima: pedeset jedan euro i trideset sedam centi) od 09.08.2013., 53,09 EUR (slovima: pedeset tri eura i devet centi) od 10.09.2013., 57,48 EUR (slovima: pedeset sedam eura i četrdeset osam centi) od 11.10.2013., 55,06 EUR (slovima: pedeset pet eura i šest centi) od 05.11.2013., 56,15 EUR (slovima: pedeset šest eura i petnaest centi) od 09.12.2013., 57,03 EUR (slovima: pedeset sedam eura i tri centa) od 14.01.2014., 58,72 EUR (slovima: pedeset osam eura i sedamdeset dva centa) od 07.02.2014., 60,49 EUR (slovima: šezdeset eura i četrdeset devet centi) od 11.03.2014., 59,58 EUR (slovima: pedeset devet eura i pedeset osam centi) od 07.04.2014., 57,82 EUR (slovima: pedeset sedam eura i osamdeset dva centa) od 09.05.2014., 57,02 EUR (slovima: pedeset sedam eura i dva centa) od 13.06.2014., 57,37 EUR (slovima: pedeset sedam eura i trideset sedam centi) od 08.07 2014., 59,59 EUR (slovima: pedeset devet eura i pedeset devet centi) od 14.08.2014., 61,86 EUR (slovima: šezdeset jedan euro i osamdeset šest centi) od 15.09.2014., 61,66 EUR (slovima: šezdeset jedan euro i šezdeset šest centi) od 15.10.2014., 62,80 EUR (slovima: šezdeset dva eura i osamdeset centi) od 14.11.2014., 64,44 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i četrdeset četiri centa) od 12.12.2014., 63,78 EUR (slovima: šezdeset tri eura i sedamdeset osam centi) od 16.01.2015., 64,71 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i sedamdeset jedan cent) od 17.02.2015., 64,71 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i sedamdeset jedan cent) od 17.03.2015., 64,71 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i sedamdeset jedan cent) od 17.04.2015., 64,71 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i sedamdeset jedan cent) od 15.05.2015., 64,71 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i sedamdeset jedan cent) od 05 06.2015. i 28,05 EUR (slovima: dvadeset osam eura i pet centi) od 15.07.2015., pa sve do 29. rujna 2015, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana; u točki II. izreke u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznose 15,47 EUR (slovima: petnaest eura i četrdeset sedam centi) od 04.02.2008., 15,69 EUR (slovima: petnaest eura i šezdeset devet centi) od 03.03.2008., 15,90 EUR (slovima: petnaest eura i devedeset centi) od 01.04.2008., 15,43 EUR (slovima: petnaest eura i četrdeset tri centa) od 02.05.2008., 15,27 EUR (slovima: petnaest eura i dvadeset sedam centi) od 02.06.2008., 15,47 EUR (slovima: petnaest eura i četrdeset sedam centi) od 01.07.2008., 15,13 EUR (slovima: petnaest eura i trinaest centi) od 01.08.2008., 15,17 EUR (slovima: petnaest eura i sedamnaest centi) od 01.09.2008., 15,39 EUR (slovima: petnaest eura i trideset devet centi) od 01.10.2008., 16,70 EUR (slovima: šesnaest eura i sedamdeset centi) od 03.11.2008., 15,73 EUR (slovima: petnaest eura i sedamdeset tri centa) od 01.12.2008., 16,79 EUR (slovima: šesnaest eura i sedamdeset devet centi) od 02.01.2009., 16,93 EUR (slovima: šesnaest eura i devedeset tri centa) od 02.02.2009., 17,00 EUR (slovima: sedamnaest eura) od 02.03.2009., 16,81 EUR (slovima: šesnaest eura i osamdeset jedan cent) od 01.04.2009., 27,25 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i dvadeset pet centi) od 04.05.2009., 26,79 EUR (slovima: dvadeset šest eura i sedamdeset devet centi) od 01.06.2009., 26,39 EUR (slovima: dvadeset šest eura i trideset devet centi) od 01.07.2009., 26,51 EUR (slovima: dvadeset šest eura i pedeset jedan cent) od 03.08.2009., 26,78 EUR (slovima: dvadeset šest eura i sedamdeset osam centi) od 01.09.2009., 26,60 EUR (slovima: dvadeset šest eura i šezdeset centi) od 01.10.2009.,
26,43 EUR (slovima: dvadeset šest eura i četrdeset tri centa) od 02.11.2009., 26,78 EUR (slovima: dvadeset šest eura i sedamdeset osam centi) od 01.12.2009., 27,11 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i jedanaest centi) od 11.01.2010., 27,47 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i četrdeset sedam centi) od 02.02.2010., 27,36 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i trideset šest centi) od 01.03.2010., 27,95 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i devedeset pet centi) od 02.04.2010., 27,77 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i sedamdeset sedam centi) od 03.05.2010., 28,07 EUR (slovima: dvadeset osam eura i sedam centi) od 01.06.2010., 29,80 EUR (slovima: dvadeset devet eura i osamdeset centi) od 02.07.2010., 29,38 EUR (slovima: dvadeset devet eura i trideset osam centi) od 02.08.2010., 30,85 EUR (slovima: trideset eura i osamdeset pet centi) od 03.09.2010., 30,05 EUR (slovima: trideset eura i pet centi) od 06.10.2010., 21,53 EUR (slovima: dvadeset jedan euro i pedeset tri centa) od 08.11.2010., 23,21 EUR (slovima: dvadeset tri eura i dvadeset jedan cent) od 03.12.2010., 23,62 EUR (slovima: dvadeset tri eura i šezdeset dva centa) od 05.01.2011., 23,02 EUR (slovima: dvadeset tri eura i dva centa) od 01.02.2011., 23,08 EUR (slovima: dvadeset tri eura i osam centi) od 03.03.2011., 22,64 EUR (slovima: dvadeset dva eura i šezdeset četiri centa) od 04.04.2011., 22,75 EUR (slovima: dvadeset dva eura i sedamdeset pet centi) od 06.05.2011., 13,61 EUR (slovima: trinaest eura i šezdeset jedan cent) od 06.06.2011., 13,71 EUR (slovima: trinaest eura i sedamdeset jedan cent) od 08.07.2011., 14,58 EUR (slovima: četrnaest eura i pedeset osam centi) od 02.08.2011., 14,25 EUR (slovima: četrnaest eura i dvadeset pet centi) od 06.09.2011., 13,74 EUR (slovima: trinaest eura i sedamdeset četiri centa) od 10.10.2011., 1,39 EUR (slovima: jedan euro i trideset devet centi) od 04.11.2011., 1,39 EUR (slovima: jedan euro i trideset devet centi) od 05.12.2011., 1,40 EUR (slovima: jedan euro i četrdeset centi) od 03.01.2012., 1,42 EUR (slovima: jedan euro i četrdeset dva centa) od 07.02.2012., 1,42 EUR (slovima: jedan euro i četrdeset dva centa) od 13.03.2012., 1,40 EUR (slovima: jedan euro i četrdeset centi) od 05.04.2012., 1,40 EUR (slovima: jedan euro i četrdeset centi) od 10.05.2012., 1,40 EUR (slovima: jedan euro i četrdeset centi) od 08.06.2012., 1,39 EUR (slovima: jedan euro i trideset devet centi) od 10.07.2012., 1,39 EUR (slovima: jedan euro i trideset devet centi) od 06.08.2012., 1,38 EUR (slovima: jedan euro i trideset osam centi) od 12.09.2012., 1,36 EUR (slovima: jedan euro i trideset šest centi) od 23.10.2012., 1,38 EUR (slovima: jedan euro i trideset osam centi) od 06.11.2012., 1,38 EUR (slovima: jedan euro i trideset osam centi) od 05.12.2012., 1,38 EUR (slovima: jedan euro i trideset osam centi) od 14.01.2013., 1,34 EUR (slovima: jedan euro i trideset četiri centa) od 11.02.2013., 1,36 EUR (slovima: jedan euro i trideset šest centi) od 12.03.2013., 1,36 EUR (slovima: jedan euro i trideset šest centi) od 15.04.2013., 1,34 EUR (slovima: jedan euro i trideset četiri centa) od 16.05.2013., 1,32 EUR (slovima: jedan euro i trideset dva centa) od 14.06.2013., 1,30 EUR (slovima: jedan euro i trideset centi) od 11.07.2013., 1,31 EUR (slovima: jedan euro i trideset jedan cent) od 09.08.2013., 1,32 EUR (slovima: jedan euro i trideset dva centa) od 09.09.2013., 1,34 EUR (slovima: jedan euro i trideset četiri centa) od 11.10.2013., 1,32 EUR (slovima: jedan euro i trideset dva centa) od 05.11.2013., 1,32 EUR (slovima: jedan euro i trideset dva centa) od 09.12.2013. i 1,30 EUR (slovima: jedan euro i trideset centi) od 14.01.2014., pa sve do 29. rujna 2015., po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana; u točki IV. izreke presude te u točki I. izreke rješenja,
- preinačuje u točki I. izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.240,48 EUR (slovima: tri tisuće dvjesto četrdeset eura i četrdeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano, u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.004,82 EUR (slovima: tisuću četiri eura i osamdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano, u točki V. izreke tako da se sudi:
Odbijaju se tužbeni zahtjev tužitelja kojima traži da mu tuženik isplati iznos od 3.240,48 EUR (slovima: tri tisuće dvjesto četrdeset eura i četrdeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano i točki I. izreke prvostupanjske odluke i iznos od 1.004,82 EUR (slovima: tisuću četiri eura i osamdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano u točki II. izreke od 30. rujna 2015. do isplate.
II. Svaka stranka snosi troškove prvostupanjskog postupka.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 156,25 EUR (slovima: sto pedeset šest eura i dvadeset pet centi), u roku 15 dana.
IV. Točka III. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5102167226 od 24. prosinca 2004. isplati iznos od 3.240,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečno više plaćenog iznosa do isplate kako je to specificirano. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5102167226 od 24. prosinca 2004. iznos od 1.004,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog više plaćenog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano. U točki III. izreke odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 63,91 eura na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu broj 5102167226 od 24. prosinca 2004. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate kako je to specificirano te za isplatu iznosa od 1.550,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. rujna 2015. U točki IV. izreke odbijen je prigovor tuženika radi prijeboja za iznos od 746,57 eura zajedno s pripadajućim kamatama i iznosom od 696,42 eura zajedno sa pripadajućim kamatama. U točki V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.618,24 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
1.1. Prvostupanjski sud je u sklopu navedene presude donio i rješenje čija izreka glasi: „I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika.“
2. Protiv točke I., II., IV. i V. izreke presude te protiv rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 8. srpnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije, odnosno odbaci ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tužitelj potražuje isplatu iznosa koje je preplatio u vremenskom razdoblju od veljače 2009. do zaključno sa srpnjem 2015. zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu od 24. prosinca 2004. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od dana kada je više plaćeno pa do isplate, isplatu iznosa po osnovu preplaćenog iznosa temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu od 24. prosinca 2004. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za vremenski period od veljače 2008. do siječnja 2014., isplatu iznosa na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu od 24. prosinca 2004. s dospijećem 15. srpnja 2015. i 14. kolovoza 2015. i isplatu iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. rujna 2015.
5.1. Tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva i istaknuo kako je 25. siječnja 2016. sklopljen Aneks Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine o provođenju konverzije kredita iz CHF u euro pa su time u cijelosti prestale obveze stranaka iz osnovnog Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004., istaknut je prigovor zastare i prigovor prijeboja u iznosu od 1.443,02 eura.
5.2. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti, prvostupanjski sud je isti odbio utvrdivši da tužitelj o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004., a kojom je ugovorena prorogacija nadležnosti, kao niti o drugim odredbama navedenog Ugovora nije pojedinačno pregovarao s tuženikom, da je tuženik sastavio Ugovor, te da je i odredba o prorogaciji nadležnosti dovela do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja jer bi tužitelj trebao putovati iz [adresa] u [adresa] pred nadležni sud prema sjedištu tuženika, što da bi za njega bilo izuzetno otegotno s obzirom da je tužitelj lošeg imovnog stanja na što ukazuje i činjenica da mu je tekući račun bio u blokadi dvije godine i da bi takvo putovanje podrazumijevalo veće troškove za tužitelja. Pored toga da je Ugovor zaključen u [adresa] gdje je tuženik imao svoju poslovnicu, pa obzirom da je odredba Ugovora o kreditu po ocjeni suda ništetna, to dolazi do primjene odredbe članka 59. ZPP-a o izberivoj nadležnosti po kojoj tužitelj može tužiti i u sjedištu poslovne jedinice tuženika, a to je konkretno filijala tuženika u [adresa], gdje je Ugovor i zaključen.
5.3. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 24. prosinca 2004. zaključili Ugovor o kreditu broj 5102167226 temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 59.835,22 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj,
- da je ugovorena namjena kredita – stambeni kredit građanima,
- da je rok vraćanja kredita 324 mjeseca od puštanja kredita u tečaj u mjesečnim anuitetima koji dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, a mjesečni anuitet prema otplatnom planu iznosio je 336,54 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke,
- da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja te da potpisom Ugovora potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja,
- da je ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje koja je promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke,
- da je tuženik u više navrata jednostranom odlukom mijenjao visinu kamatne stope zbog čega je došlo i do povećanja anuiteta i to od 1. veljače 2008. na 5,54%, od 1. svibnja 2009. na 5,89%, od 1. studenog 2010. na 5,64%, od 1. lipnja 2011. na 5,34%, od 1. studenog 2011. na 4,99% te od 1. veljače 2014. na 3,23%,
- da je tijekom otplate kredita u odnosu na početni tečaj za CHF došlo i do porasta tečaj, zbog kojeg je rastao i anuitet u odnosu na početni anuitet,
- da su tužitelj i tuženik 25. siječnja 2016. zaključili Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102167226 temeljem kojeg su na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15) denominirali kredit s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.,
- da iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da je razlika više plaćenog zbog razlike u tečaju od stavljanja kredita u opticaj pa do konverzije 1.004,82 eura,
- da je tužitelj u istom vremenskom periodu po osnovi promijenjene kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu platio više iznos od 3.304,39 eura,
- da je razlika u glavnicama (Ugovora o kreditu uzimajući u obzir ništetnu valutnu klauzulu te glavnice po dodatku Aneksa Ugovora o kreditu na dan 30. rujna 2015.) 1.550,67 eura,
- da je negativna razlika po osnovi promjene tečaja valute CHF i zbog promjene kamatne stope do konverzije 1.443,02 eura,
- da na dan 30. rujna 2015. ostatak konvertirane neuplaćene glavnice iznosi 30.697,56 eura, a da bi prema originalnom otplatnom planu u slučaju da nije bilo promjene kamatnih stopa ista iznosila 45.048,60 CHF, odnosno da razlika u glavnicama iznosi 1.550,67 eura,
- da je po osnovu Aneksa Ugovora o kreditu iznos od 1.614,58 eura utvrđen kao razlika manje uplaćenog iznosa na dan konverzije,
- da je konverzija izvršena sukladno ZID ZPK/15,
- da iz iskaza svjedokinje RF, koja je kao zaposlenica tuženika ugovarala konkretni kredit, proizlazi da tužitelj nije imao kreditnu sposobnost da bi kredit mogao dignuti u protuvrijednosti euro, već samo u protuvrijednosti CHF, da su postojali grafovi koji su upoznavali klijente o promjeni tečaja u odnosu na ranije razdoblje te da je Ugovor o kreditu od 24. prosinca 2004. zaključen na obrascu u koji su se mogle unositi određene promjene u odnosu na svakog klijenta, ali ne one koje bi bile vezane uz valutnu klauzulu i kamatnu stopu jer se u tom dijelu ništa nije moglo mijenjati,
- da iz iskaza svjedokinje CF, zaposlenice tuženika, proizlazi da nije upoznata s konkretnim Ugovorom o kreditu, već da je politika banke bila, a sa čim su upoznati i djelatnici koji su neposredno radili s klijentima banke, da klijenti mogu postavljati sva pitanja koja ih interesiraju, dok su na web stranici banke postojali svi podaci vezani za kredite i korištenje kredita, letci koje su korisnici mogli koristiti i čije su tumačenje mogli tražiti od djelatnika banke, dok je na ugovorima koje su klijenti potpisivali kod sklapanja postojala i klauzula koja je upozoravala na posljedice dizanja kredita u valuti i da su isti potpisivali da su o tome informirani,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je on kredit podigao za rješavanje stambenog pitanja, a o spornim odredbama (promjenjivost kamatne stope i valutnoj klauzuli, kao i prorogaciji nadležnosti) da se s tužiteljem nije posebno pregovaralo, da je Ugovor sastavljen od strane tuženika i ništa mu nije posebno objašnjeno niti o riziku ugovaranja kredita u valuti CHF, a niti o metodama i parametrima koji bi mogli dovesti do promjene kamatne stope,
- da je iz e-mailova koje je CF upućivala Sektoru građanstva tijekom 2004. utvrđeno da se klijentima nudi, osim kredita u kojima je glavnica vezana u EUR, i stambeni krediti u CHF i USD, pri čemu je klijentima potrebno posebno naglasiti važnost valutne klauzule,
- da niti iz „Pitanja i odgovora za stambene kredite“, koji su dostavljeni od strane tuženika, nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li djelatnik tuženika koji je pregovarao s tužiteljem postupao u skladu s uputama i odgovorima pa iz istog, osim činjenice da tečaj može rasti i padati u roku otplate kredita, nije moguće utvrditi niti naslutiti rizike vezane za tečaj CHF jer je i u samom odgovoru navedeno da je CHF druga stabilna valuta nakon eura,
- da se kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vodio spor povodom tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka, među kojima je i ovdje tuženik, a radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem se raspravljalo o ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u kojima je ugovorena promjena kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke i o valutnoj klauzuli u kojoj je glavnica vezana uz CHF,
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa temeljem jednostrane odluke banke potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi u kojima je valuta vezana uz glavnicu CHF presudom istog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.,
- da je utvrđenjima iz navedenih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a na koje se pozvao tužitelj, prvostupanjski sud vezan temeljem članka 502.c ZPP-a.
5.4. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima status potrošača u smislu članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.; dalje: ZZP/03) jer je podigao kredit za rješavanje stambenog pitanja, dakle, isključivo radi namirenja osobnih i obiteljskih potreba.
5.5. Nadalje, s pozivom na članak 502.c ZPP-a te na utvrđenja iz kolektivnog spora, ali i analizom odredaba konkretnog Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. te saslušanjem zaposlenika tuženika kao svjedoka i tužitelja i uz primjenu članka 81. ZZP/03, članka 96. stavak 1. i 2. ZZP/07 te članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje: ZZP/14), prvostupanjski sud utvrđuje da se nije pojedinačno pregovaralo o odredbama Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. koje se odnose na promjenjivost kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja jer mu nisu bili objašnjeni svi parametri i metode zbog kojih može tijekom otplate kredita doći do promjene kamatne stope, odnosno nije upozoren na rizik kojeg nosi ugovaranje kredita u kojoj je glavnica vezana uz CHF, a u odnosu na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz euro, a zbog čega nije dobio potpunu obavijest na temelju koje bi mogao donijeti i valjanu odluku o zaključenju kredita u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF, te nije mogao sagledati u trenutku zaključenja Ugovora sve ekonomske posljedice ugovaranja takovog kredita.
5.6. Zbog toga je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004., a koje se odnose na jednostrano ugovaranje promjene kamatne stope na temelju odluke banke i u kojima je glavnica vezana uz valutu CHF ništetne u smislu članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), a što odgovara članku 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu i kojim člankom su propisane posljedice ništetnosti ugovora, odnosno da je svaka strana dužna vratiti ono što je primila po osnovu ništetnog ugovora.
5.7. To što su stranke na temelju članka 19.c ZID ZPK/15 sklopile konverziju u kojoj su se sporazumjele o raspolaganju preplatom da nije zapreka za ispitivanje, odnosno ocjenu nepoštenosti, odnosno ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja a ugovor je u cijelosti ispunjen.
5.8. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje Ksenije Vrebac prvostupanjski sud utvrđuje da konverzijom nije u potpunosti uspostavljena pravična ravnoteža u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu zbog čega tužitelj ima pravo na povrat plaćenog iznosa bez pravnog osnova temeljem članka 1111. stavak 3. ZOO-a. Aneksom Ugovora da je tuženik tužitelju priznao preplatu u iznosu od 1.614,58 eura pa je za navedeni iznos prvostupanjski sud umanjio potraživanje tužitelja koje se sastoji od razlike između anuiteta po početno ugovorenom tečaju i stvarno plaćenog anuiteta po Ugovoru kao rezultat ništetne ugovorne odredbe, razlika nastala temeljem promjenjive kamatne stope i razlika u glavnici u trenutku konverzije nastala isključivo kao rezultat ništetne ugovorne valutne klauzule. Kako je preplata nastala trenutkom konverzije, sud je potraživanje tužitelja umanjio prvenstveno od iznosa razlike u glavnici koja je također nastala trenutkom konverzije zbog promjene ništetne valutne klauzule, ali i iznosa razlike nastale zbog stvarno plaćenog anuiteta i anuiteta po početno ugovorenom tečaju, a nastale po osnovi ništetne valutne klauzule vezane za valutu CHF na način da je najprije umanjivao iznose koji su dospjeli najbliže trenutku konverzije pa nadalje preostale mjesečne iznose koji su dospjeli prije toga sve dok nije iscrpio razliku između preplate iz konverzije i iznosa ukupnog potraživanja tužitelja, a prema nalazu i mišljenju vještaka.
5.9. Odbijen je prigovor radi prijeboja jer da je najstarije potraživanje tuženika nastalo u veljači 2005., odnosno u veljači 2014., a prijebojni zahtjev je istaknut u podnesku od 25. studenog 2019. pa da je do postavljanja prijebojnog zahtjeva protekao rok zastare od 5 godina. Pored toga da se rok zastare ne može računati od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu, s obzirom da je taj spor vođen zbog zaštite subjektivnih prava potrošača, ali ne i banaka.
5.10. Na dosuđene iznose više plaćenog dosuđena je zakonska zatezna kamata temeljem članka 1115. ZOO-a od dana isplate svakog pojedinog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate jer je tuženik nepošteni stjecatelj.
5.11. Odluka o naknadi parničnog troška utemeljena je na članku 154. stavak 2. ZPP- a prema uspjehu stranaka u postupku, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarife) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za troškove vještačenja.
6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer je prvostupanjski sud propustio dati bilo kakvo obrazloženje iz kojih razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti korisnika te u odnosu na prigovor zastare potraživanja tuženika te u odnosu na zastaru potraživanja tužitelja te da nisu sadržani razlozi o odlučnim činjenicama.
6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje se poziva tuženik, s tim što bitnu povredu iz članka 354. stavak 2.točka 6. ZPP-a tuženik ne konkretizira. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6.2. Svi ostali žalbeni navodi tuženika odnose se na pogrešnu primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje i to kako u pogledu prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, tako i u odnosu na utvrđenje ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF u Ugovoru o kreditu od 24. prosinca 2004., o prigovoru zastare kako tražbine tužitelja, tako i prijebojnog zahtjeva tuženika, o utjecaju konverzije na osnovni Ugovor o kreditu, odnosno na isključenje utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora ukoliko je zaključena konverzija sukladno ZID ZPK/15, te na pogrešnu primjenu odredbi o tijeku zakonske zatezne kamate i primjeni Direktive 93/13.
6.3. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti, ocjena je ovog suda da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o nadležnosti sukladno članku 59. ZPP-a te i ovaj sud prihvaća činjenicu da je članak 14. Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. ništetan jer se o istom nije pregovaralo pojedinačno, unesen je u Ugovor kojeg je sastavio tuženik, Ugovor je zaključen u filijali tuženika u [adresa] gdje je i boravište tužitelja, u toj filijali tuženika se pregovaralo o zaključenju Ugovora te se ne može smatrati da navedena filijala tuženika ne obavlja poslove zaključenja ugovora o kreditu, odnosno da to ne ulazi u njezinu poslovnu djelatnost. Odlazak tuženika na sud u Rijeku, zbog prostorne udaljenosti između [adresa] i [adresa], ali i zbog lošeg imovnog stanja tužitelja, za tužitelja bi bilo tegobnije nego što je to za tuženika, zbog čega je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku pravilno odbijen.
6.4. U odnosu na primjenu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a na koji se djelomično pozvao prvostupanjski sud, treba reći da je tuženik u pravu kada smatra da se ta Direktiva nije mogla primijeniti na konkretan Ugovor jer se ista ne primjenjuje na ugovore o kreditima s valutnom klauzulom u CHF koje su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, 1. srpnja 2013. Zbog toga eventualni povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredbi tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive (C-567/2020).
6.5. U odnosu na tvrdnju tuženika kako zbog izvršene konverzije tužitelj ne bi imao pravo na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004., treba reći da niti taj stav tuženika nije pravilan s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku koji se vodio pod brojem Gos-1/2019 odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu iznio stav da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.
6.6. Drugim riječima, ukoliko konverzija ne bi bila napravljena sukladno ZID ZPK/15, korisnici kredita bi imali pravo na temelju utvrđenja ništetnim navedenih odredbi iz osnovnog ugovora na povrat onog iznosa koji im temeljem tih ništetnih odredbi nije vraćen kroz aneks ugovora o kreditu.
6.7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004., a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, odnosno kojima je glavnica vezana uz CHF, ništetne jer se o istima nije pregovaralo i jer za konkretan Ugovor i navedene odredbe vrijede pravna utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača. Tuženik, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, na temelju predloženih dokaza nije uspio dokazati da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. pojedinačno pregovaralo, već iz ponuđenih dokaza proizlazi samo da su tužitelju dane opće informacije o valutnoj klauzuli i o promjeni kamatne stope. Ne proizlazi niti iz iskaza zaposlenica tuženika i to konkretno svjedokinje RF, koja je neposredno bila u kontaktu s tužiteljem prilikom zaključenja Ugovora, da bi osim opće informacije tužitelju da može jedino podići kredit u kojem je glavnica vezana uz CHF, zbog svojih platežnih mogućnosti i da je to najjeftiniji kredit i da tijekom kredita može doći do porasta ili pada kamatne stope, dane druge informacije, odnosno upravo ono zbog čega su u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača konkretne odredbe utvrđene ništetnima u svim ugovorima o kreditima koji su zaključeni u vremenskom periodu u kojem je zaključen i konkretan Ugovor. Radi se o tome da tužitelj nije bio upoznat s parametrima zbog čijih promjena može doći do povećanja kamatne stope, niti o metodama kojima se iste obračunavaju, a niti je bio upozoren na rizik zaključenja ugovora u kojima je glavnica vezana uz CHF, jer navedeni kredit je svakako bio rizičniji nego kredit u kojem je glavnica bila vezana uz euro, s obzirom da je tečaj te valute štitila Hrvatska narodna banka.
7. Međutim, u pravu je tuženik kada smatra da je zaključenjem Aneksa Ugovora o kreditu od 25. siječnja 2016., a koji Aneks Ugovora je sastavljen temeljem ZID ZPK/15, tužitelj u cijelosti obeštećen za one iznose koje je do dana konverzije 30. rujna 2015. platio po osnovu ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. zbog promjene kamatne stope na više u odnosu na početnu kamatnu stopu, odnosno zbog promjena tečaja na više u odnosu na početni tečaj, a u vremenskom periodu od stavljanja kredita u opticaj pa do navedenog dana konverzije. Iz iskaza vještaka ne proizlazi da bi iznos koji je utvrđen kao više plaćen po osnovu ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. bio pogrešno izračunat i da mu isti ne bi bio priznat u Aneksu Ugovora o kreditu.
7.1. Banke su bile dužne postupiti po ZID ZPK/15, odnosno bile su dužne izvršiti konverziju na način kako je to predviđeno člankom 19.c ZID ZPK/15, s tim da su korisnici kredita ponuđenu konverziju mogli prihvatiti ili ne, drugim riječima, o volji korisnika kredita je ovisilo hoće li nastaviti svoju obvezu otplaćivati u anuitetima koji su vezani uz CHF ili će prihvatiti konverziju koja je napravljena sukladno zakonu.
7.2. Člankom 19.a ZID ZPK/15 određeno je da se Glavom IV.a pod nazivom „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ uređuju obveze vjerovnika i potrošača u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u euro, u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u euru i u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavka 1. i 2. ovog stavka iz tražbine denominirane u CHF i denominiranu u euro, odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u euru. Odredbe ove Glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.
7.3. Članak 19.b ZID ZPK/15 sadrži načelo konverzije, dok je člankom 19.c ZID ZPK/15 propisan način izračuna konverzije kojeg su se banke bile dužne pridržavati postupajući po navedenom zakonskom tekstu.
7.4. ZID ZPK/15 je u odnosu na ZZP/14, koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO-a, specijalni propis pa njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO-a, a tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije primjenjuju se odredbe ZZP/14 pa tako i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
7.5. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. nakon zaključenja Aneksa tog Ugovora u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u euro i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u euru, pa je u tom smislu ostvaren obvezujući učinak nepoštene odredbe u skladu s člankom 87. stavak 1. ZZK/03.
7.6. Aneksom Ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnim propisom iz članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi isplaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c stavak 1. točka 4. ZID ZPK/15 iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kako to pravilno u žalbi ističe tuženik, a utvrđena preplata iskorištena je za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u euru. U takvoj situaciji ne može se zaključiti da Aneks Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu od 24. prosinca 2004. bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom o kreditu.
7.7. Zbog toga, po shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripada zahtijevani novčani iznos s osnove ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004. u iznosu od 3.240,48 eura po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i iznosa od 1.004,82 eura po osnovu više plaćenog zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je za te iznose preinačena pobijana odluka na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Navedeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove pa zbog toga nema niti pravnog temelja za prihvaćanje tog dijela tužbenog zahtjeva.
7.8. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalno-pravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove. U članku 19.c stavak 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavak 7. ZID ZPK/15 propisano je da učinak konverzije snosi vjerovnik te je određeno koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1100. ZOO-a ne određuje. Zbog toga primjenom članka 1111. ZOO-a i članka 1115. istog Zakona, a u svezi s člankom 4. stavak 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obvezno-pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonom iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drugačije određeno, ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženika plaćanja nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015., s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Aneksu Ugovora o kreditu, pa je u tom dijelu potvrđena pobijana odluka u točkama I. i II. izreke. U dijelu u kojem tužitelj potražuje na pojedine više plaćene mjesečne iznose zakonsku zateznu kamatu od dana konverzije, tj. od 30. rujna 2015. pa do isplate, prvostupanjska odluka je preinačena i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
7.9. U odnosu na prigovor zastare treba reći da je prvostupanjski sud pravilno, a sukladno važećoj sudskoj praksi, zaključio da za potraživanje tužitelja nije nastupila zastara, jer ista počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., dok je tužba podnesena 7. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina.
7.10. Što se tiče prijebojnog zahtjeva, a u odnosu na negativne razlike koje je tuženik stavio u prijeboj potraživanju tužitelja, treba reći da isti nema pravo na isplatu iznosa prema kojemu bi anuitet tužitelja u odnosu na početni anuitet bio niži zbog promjene kamatne stope na niže, odnosno zbog promjene tečaja na niže jer tužitelj time nije ništa stekao, a pored toga upravo zbog nepoštenog postupanja tuženika, a što je uzrok ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2004., isti ne bi imao pravo potraživati navedene iznose.
8. Kako je ovaj sud djelomično potvrdio a djelomično preinačio pobijanu odluku, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio i o troškovima prvostupanjskog postupka. Iako je tužitelj djelomično uspio sa svojom žalbom, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu, ocjena je da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima. Pri tome treba imati na umu i to da je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno različitim tumačenjima sudova, pa potrošač nije mogao zaključiti da bi njegova tužba očito bila neosnovana i lišena svakog uspjeha. Zbog toga bi nalog tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku predstavljalo miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine koja mu je dosuđena u ovom postupku. Zbog toga svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a.
8.1. U odnosu na drugostupanjski postupak, odnosno u odnosu na žalbu tuženika, treba primijeniti članak 154. stavak 2. ZPP-a te tuženiku dosuditi trošak žalbe prema uspjehu u postupku. Tuženik je uspio sa oko 50% sa svojom žalbom pa bi mu u tom postotku tužitelj i trebao naknaditi trošak žalbe koji iznosi 312,50 eura i sastoji se od nagrade za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 10.1. Tarife i PDV-a od 62,50 eura. Polovina toga iznosa je 156,25 eura, koji trošak je dosuđen tuženiku.
9. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.
10. Točka III. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije podnesena žalba.
Koprivnica, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
