REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Povrv-224/2020-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204 zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka protiv tuženika CK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DK, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika i rasprave održane 2. travnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je izdao javni bilježnik Robert Anton Čečatka iz Slavonskog Broda broj Ovrv-943/2020 od 21. travnja 2020. i nalaže se tuženiku CK iz [adresa] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, Vrtni put 1, Zagreb iznos od 152,03 eura (slovima: stopedesetdvaeuraitricenta) sa zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku CK iz [adresa] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, Vrtni put 1, Zagreb troškove postupka u iznosu od 312,50 eura sa zateznom kamatom koja teče od 2.travnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, Vrtni put 1, Zagreb sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 11,94 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate.
2. Rješenjem broj Povrv-224/2020-5 od 23. ožujka 202. postupak je nastavljen kao u provodu prigovora protiv platnog naloga.
3.U tužbi je navedeno da je temeljem vjerodostojne isprave – ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja, tuženik dužan tužitelju iznos od 152,03 eura. S obzirom da tuženik svoju novčanu obvezu nije dobrovoljno ispunio tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu dužnog iznosa.
4. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i osporava u cijelosti dugovanje prema tužitelju. U izvodu iz poslovnih knjiga tužitelj potražuje dugovani iznos, a iz istoga se ne vidi po kojoj osnovi i temeljem kojeg ugovornog odnosa bi potjecala sporna tražbina. isto tako nije evidentno na što se odnosi sporni račun 02/2019 koji se navodi u izvodu iz poslovnih knjiga. Zbog navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.
5. U podnesku od 30. ožujka 2022. tužitelj je naveo da se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od VIP TRIO PAKET (Telefon S+ Internet M + TV S) od 27. listopada 2016. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno je kako tuženik predmetne račune nije namirio, a na njemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91 do 70/19). Temeljem Zahtjeva od 27. listopada 2016. tuženik je preuzeo opremu potrebnu za korištenje ugovorene usluge, koju opremu nakon prestanka usluge nije vratio tužitelju niti je podmirio otvoreno dugovanje po računu za mjesec 02/19. Člankom 6.1.6. Općih uvjeta poslovanja VIPnet d.o.o. od 15. rujna 2016., a koji su bili na snazi u trenutku sklapanja pretplatničkog odnosa i koji sukladno čl. 41. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, boj 73/08 do 72/17) čine sastavni dio pretplatničkog ugovora propisano je da ako oprema nije vraćena u propisanom roku, ista prelazi u vlasništvo krajnjeg korisnika uz obvezu plaćanja naknade za opremu. Imajući u vidu da je trošak nevraćene opreme tuženiku zaračunat u računu br. 0000249852032019 za 02/19 koji dospijeva na naplatu 16. ožujka 2019. i da tuženik nije izvršio povrat opreme u roku, oprema je prešla u njegovo vlasništvo. Tužitelj ističe kako je visina troška nevraćene opreme određena Cjenikom, te da trošak nevraćenog HD digitalnog prijamnika iznosi 106,17 eura s uključenim PDV-om, dok trošak nevraćenog modema iznosi 45,85 eura s uključenim PDV-om. Cijena digitalnog prijamnika je označena u visini od 265,44 eura no tužitelj je izdao račun na iznos od 106,17 eura jer je 2017. smanjena cijena s iznosa od 265,44 eura na 106,17 eura. Slijedom iznesenog, tužitelj smatra da je priloženim dokazima u cijelosti dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku, pa predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
6. Tuženik je u podnesku od 2. svibnja 2022. naveo da prvenstveno ističe prigovor zastare. Zakon o obveznim odnosima u čl.232. st.1.toč.3. ZOO-a predviđa zastarni rok od 1 godinu za usluge telefona i druge njihove tražbine. U konkretnom slučaju račun se odnosi na usluge 02/2019, s dospijećem plaćanja 15.3.2019. Prijedlog za ovrhu podnesen je bilježniku 21.4.2020., dakle više od godinu dana nakon dospijeća računa, iz čega proizlazi da je potraživanje tužitelja u zastari, te se predlaže stoga, odbiti tužbu tužitelja. Podredno tuženik ističe da je točno da je tuženik bio u preplatničkom odnosu s tužiteljem. Predmetni račun za 02/2019 tužitelj je izdao tuženiku za povrat opreme. Tuženik je predmetnu opremu vratio tužitelju, odnosno isto je učinila supruga tuženika MK. Tuženik osporava da bi imao ikakvo dugovanje prema tužitelju po bilo kakvoj osnovi.
7. Tužitelj je na ročištu 9. svibnja 2024. naveo da prigovor zastare tuženika nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o trošku nevraćene opreme koja je prešla u vlasništvo tužitelja jer je isti nije vratio u propisanom roku, tako da se ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok već opći zastarni rok.
8. Tuženik je na ročištu održanom 4. ožujka 2025. naveo da osporava i osnov i visinu postavljenog zahteva tužitelja.
9. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojeg je vidljivo da za obračunsko razdoblje 02/2019 s datumom dospijeća 15. ožujka 2019. dug tuženika iznosi 152,03 eura (str. 3 spisa). Uvidom u povijesni izvod iz sudskog registra je vidljivo da je tužitelj pravni slijednik VIP-NET d.o.o. (str. 19 spisa). Uvidom u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa je vidljivo da je isti podnio tuženik Vipnet d.o.o. 27. listopada 2016. (str. 20 do 21 spisa). Uvidom u preslik računa je vidljivo da je isti izdao A1 28. veljače 2019. s danom dospijeća 15. ožujka 2019. i da se isti odnosi na jednokratnu naknadu za HD digitalni prijamnik, jednokratnu naknadu za modem u ukupnom iznosu od 152,03 eura (str. 22 spisa). Uvidom u karticu kupca je vidljivo da je tuženik platio sve račune osim utuženog u iznosu od 152,03 eura (str. 23 do 24 spisa). Iz Općih uvjeta poslovanja VIPnet d.o.o. je vidljivo da je navedeno u točk. 6.1.6. da je rok za povrat terminalne opreme u nepokretnoj mreži petnaesti dan od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu. U slučaju povrata opreme u navedenom roku sve naknade vezane za opremu će biti stornirane. U slučaju da oprema nije vraćena u propisanom roku, ista prelazi u vlasništvo krajnjeg korisnika uz obvezu plaćanja naknade za opremu (str. 25 do 48 spisa). Saslušana je kao svjedok MK.
9.1. Svjedok MK u iskazu je navela da je osobno vratila opremu tužitelju. Spakirala je taj modem u originalnu kutiju u kojoj je i došao, kao i sve ostalo što je pripadalo, sve što je dobila i vratila je. Otišla je na poštu kod željezničkog kolodvora u [adresa] i poslala tužitelju. Dokaz o tome je čuvala dugo vremena, ali nakon nekog vremena je prestala to čuvati, mislila je da joj više neće trebati. Nakon što je to poslala, nikada nikakve obavijesti od A1 nije dobila, niti da je primljeno, niti da nešto fali. Nije vratila tu opremu na poziv tužitelja, vratila je samoinicijativno. Moguće je da je vratila opremu pod imenom MK, a ne pod imenom tuženika.
10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
11. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- je tuženik bio u pretplatničkom odnosu s prednikom tužitelja VIPnet d.o.o. temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 27. listopada 2016. za uslugu „Vip Trio (telefon, internet i TV) uz najam opreme prednika tužitelja,
- je taj ugovor potrošački ugovor koji je sklopljen između pružatelja usluge prednika tužitelja koji je pravna osoba i potrošača - tuženika kao fizičke osobe
- se na taj isti Ugovor primjenjuje Direktiva vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koja je u hrvatsko zakonodavstvo implementirana još Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. i da je cilj osigurati djelotvornu zaštitu potrošača kao uobičajeno slabije stranke od nepoštenih ugovornih odredaba, što je pitanje od javnog interesa, što znači da sudovi to pitanje ispituju po službenoj dužnosti.
- prema podacima koje je dostavio tužitelj tuženik se koristio uslugama tužitelja od 30. lipnja 2017. do 16. veljače 2019.,
- je tuženik uredno platio sve račune za vrijeme korištenja usluge tužitelja, osim utuženog računa,
- se račun tužitelja od 28. veljače 2019. u iznosu od 152,03 eura odnosi na opremu i to jednokratnu naknadu za HD digitalni prijamnik i jednokratnu naknadu za modem, i tuženik nije osporio da je primio tu opremu,
- prema cjeniku prednika tužitelja jednokratna naknada za modem iznosi 45,85 eura (str. 50 spisa) i jednokratna naknada za digitalni prijamnik iznosi 265,44 eura (str. 51 spisa), što ukupno iznosi 311,29 eura, a tužitelj potražuje iznos od 152,03 eura za navedeno,
- tuženik nije osporio da je primio taj račun,
- je tuženik potrošač
- tuženik nije prigovorio tužitelju na utuženi račun od 28. veljače 2019.
12. Tijekom postupka je bilo sporno je li potraživanje tužitelja u zastari u svezi istaknutog prigovora zastare tuženika jer je na temelju čl. 232. st.1.toč.3. (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje - ZOO-a) predviđen zastarni rok od 1 godinu za usluge telefona i druge njihove tražbine.
12.1. Taj prigovor tuženika nije osnovan jer se primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok na temelju čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a budući da je račun koji se odnosi na usluge iz veljače 2019., s dospijećem plaćanja 15. ožujka 2019. i da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 21. travnja 2020., nesporno je da potraživanje tužitelja nije u zastari.
13. Nije osnovan niti prigovor tuženika, dan tijekom postupka, na visinu postavljenog zahtjeva tužitelja jer tuženik nije istakao prigovor na račun od 28. veljače 2019. na iznos od 152,03 eura u roku od 30 dana od dana dospijeća računa povjerenstvu za pritužbe potrošača pri operatoru.
14. Tijekom postupka je bilo sporno to što tuženik tvrdi da je njegova supruga MK vratila opremu tužitelju, koja je to i potvrdila kada je bila saslušana kao svjedok međutim on nije navela kada je ona to vratila opremu, niti je dostavila sudu dokaz o tome. Na temelju toč. 6.1.6. Općih uvjeta prednika tužitelja rok za povrat Terminalne opreme u nepokretnoj mreži je 15 dana od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu. Dakle tuženik je imao rok od 15 dana od 28. veljače 2019. za povrat opreme i da je oprema u tom roku vraćena tužitelj bi stornirao taj račun. Nakon proteka tog roka od 15 dana od dana izdavanja računa tuženik je postao vlasnikom opreme, dakle ukoliko je vratio opremu tužitelju nakon tog roka to više nije bitno jer je tuženik postao vlasnikom i s tom opremom može raspolagati kako on to želi. Budući da svjedok MK nije imala dokaz o tome da je opremu vratila u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, na temelju čl. 9. ZOO-a je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan izvršavati svoje obveze i odgovoran je njihovo ispunjenje, u svezi čl. 65. st. 1. ZOO na temelju kojeg je tužitelj ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti obvezu i sud je usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan i održao na snazi platni nalog na temelju čl. 451. st. 3 ZPP-a.
15. Na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) zatezna kamata teče kako je to i navedeno u izreci presude od 16. ožujka 2019. kao sljedećeg dana od dana dospijeća.
16. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju trošak postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava obrazloženog podnesaka od 28. veljače 2022. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8.t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 138/23; dalje – OT) trošak zastupanja na ročištima 4. travnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 9. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 27. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr.9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 4. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 9.t.1OT). Pripadajući porez iznosi 62,50 eura, što ukupno iznosi 213,50 eura.
16.1. Tužitelju je priznat ovršni trošak naknade za javnog bilježnika u iznosu od 10,61 eura, paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 3,98 eura i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 33,18 eura, što iznosi 47,77 eura, s pripadajućim porezom od 11,94 eura, što ukupno iznosi 59,71 eura.
16.2. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 312,50 eura kako je to i navedeno u izreci presude.
17. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 2. travnja 2025. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2 i 8. ZOO-a.
18. Tužitelju nije priznat materijalni trošak niti u parničnom postupku u iznosu od 6,64 eura niti u ovršnom postupku u iznosu od 5,30 eura jer to nije trošak koji tužitelj može potraživati od suprotne stranke u postupku. U svezi navedenog tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 11,94 eura kao neosnovanim (toč. III izreke presude).
Slavonski Brod, 2. travnja 2025.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
