Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-126/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, protiv tuženika Javna ustanova za upravljanje športskim objektima ŠPORTSKI OBJEKTI ŠIBENIK, Šibenik, Miminac 15, OIB: 45972571622, zastupan po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o. iz Splita, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 18. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja KČ, djelatnika kod istog i zamjenice zamjenika punomoćnika ČČ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Ive Brkića u Zadru, na ročištu za objavu odluke 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1349/17 od 26. svibnja 2017. i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Javna ustanova za upravljanje športskim objektima ŠPORTSKI OBJEKTI ŠIBENIK, Šibenik, Miminac 15, OIB: 45972571622, tužitelju VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, na temelju vjerodostojne isprave i to ovjerenog izvatka iz poslovnih knjiga, namiriti tražbinu u iznosu od 285,66 eura uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 21. studenoga 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 6.714,36 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 26. studenoga 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1349/17 od 26. svibnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos glavnice u visini od 28.942,99 eura, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-1349/17 od 26. svibnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi ovršni trošak u iznosu od 448,84 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 12. a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od 8 dana te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 201,33 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javnoj bilježnici Ljiljanki Malenici iz Šibenika tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 29.228,65 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javna bilježnica donijela je pod poslovnim brojem Ovrv-1349/17 od 26. svibnja 2017. rješenje o ovrsi protiv kojega rješenja je tuženik uložio prigovor, te je dostavila predmet Općinskom sudu u Šibeniku na daljnje postupanje, a koji se rješenjem poslovni broj Povrv-317/17 od 17. srpnja 2017. oglasio stvarno nenadležnim i dostavio spis predmeta ovom sudu na daljnje postupanje.

3. Tuženik je u svom prigovoru naveo da nema evidentiran dug prema ovrhovoditelju odnosno iz vjerodostojne isprave nije moguće utvrditi na kom pravnom osnovu ovrhovoditelj potražuje utuženi iznos.

4. Općinski sud u Šibeniku je pod poslovnim brojem Povrv317/2017 17. srpnja 2017. donio rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje, te odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem se je oglasio stvarno nenadležnim i odredio da će po pravomoćnosti rješenja spis predmeta biti dostavljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. U nastavku postupka je tužitelj naveo kako je tuženik evidentirani korisnik tužiteljeve usluge na mjernom mjestu 317070 u Šibeniku i da je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe, izvršio uplatu kojom je platio veći dio glavnog duga odnosno podmirio većinu računa, dok je ostao nepodmiren samo račun broj 2015/479015 u iznosu od 285,66 eura. Dodao je kako je prema odredbi čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (Narodne novine br. 153/09, 14/14) cijena vodnih usluga je prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik. Prema odredbi čl. 42. Zakona o vodama propisano je kako su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Budući da je tuženik podmirio dio glavnog potraživanja nakon dospijeća, ostale su nepodmirene zatezne kamate za razdoblje od dana dospijeća svakog pojedinog računa do dana kad su predmetni računi plaćeni i to u iznosu od 6.714,36 eura zajedno sa zateznom kamatom na iznos neisplaćenih kamata sukladno čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO). Tuženik, također, nije podmirio ni troškove ovršnoga postupka u iznosu od 435,05 eura. Budući da je tuženik dio tužiteljevog potraživanja podmirio nakon podnošenja ovršnog prijedloga, sada tužbe, treba uzeti da je priznao dug, sukladno odredbi čl. 240. st. 2. ZOO-a.

6. Tuženik je, u nastavku postupka, naveo kako je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu podmirio u cijelosti sve dospjele račune, osim računa br. 2015/479015 u iznosu od 285,66 eura za koji ističe kako je u odnosu na njega tužitelj u zastari potraživanja naplate potraživanja budući da je isti dospio 20. studenoga 2015. a zastara je, temeljem odredbe čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a nastupila 21. studenoga 2016., dok je isplata toga dugovanja zatražena tek u rješenju o ovrsi od 26. svibnja 2017. Isto tako tuženik navodi da je sukladno odredbi čl. 226. st. 1. ZOO-a pravo na naplatu kamata zastarjelo, jer isto zastarijeva za tri godine od dospjelosti. Tuženik smatra kako se tu radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju za tri godine od dospjelosti, a odredbom čl. 223. ZOO-a je određeno da zastarijevanjem glavne tražbine zastarijevaju i sporedne tražbine kao što su kamate, plodovi, troškovi i ugovorne kazne. Obzirom da je tužitelj u zastari s potraživanjem glavnice, isti nema pravo potraživati naplatu zateznih kamata. Ističe također kako je tužitelj zatražio ispunjenje kamata tek podneskom od 26. studenoga 2024., a nesporno je kako je obračun kamata na zatvorene iznose računa za vodu br. 2021/0 dospio najkasnije do dana 15. siječnja 2021., više je nego razvidno kako je zastara nastupila za sva navedena traženja.

7. Tužitelj se usprotivio navodima tuženika po pitanju zastare ističući, u bitnome, kako se u konkretnom slučaju ne radi o isporuci vode za potrebe kućanstva pa da bi došlo do primjene odredbe čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a, jer je i sam tuženik u utuženom periodu plaćao cijenu privrede, pa tako nije ni mogla nastupiti zastara, jer je najstariji račun dospio 20. kolovoza 2018., a prijedlog za ovrhu je podnesen 24.svibnja 2017.

8. U nastavku postupka se tuženik usprotivio tužiteljevom načinu obračuna zateznih kamata, dok je tužitelj naveo kako je obračun izvršen u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao spisu priloženu dokumentaciju.

10. Sukladno odredbama čl. 7. i 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja te ovlastima suda da utvrdi činjenice i izvede dokaze koje stranke nisu predložile tijekom parničnog postupka.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 285,66 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime neplaćenog računa za uslugu isporuke vode.

13. Postupak je započet sa iznosom utuženog potraživanja od 29.228,65 eura, međutim, tuženik je, nesporno, u tijeku postupka podmirio većinu utuženih računa i to zapravo sve osim računa br. 2015/479015 u iznosu od 285,66 eura sa dospijećem 20. studenoga 2015.

14. Nakon podmirenja većeg dijela glavnice, tužitelj je povukao tužbu u tom dijelu te je zakonsku zateznu kamatu za te račune plaćene nakon dospijeća uglavničio i uredio kao točku II tužbenoga zahtjeva, sve sukladno obračunu dostavljenom u spis (l.s. 45-49).

15. Tuženik je najprije naveo kako nema evidentiran dug prema tužitelju i da nije jasno na kom pravnom osnovu ovrhovoditelj potražuje od njega utuženi iznos.

16. Prema čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Isto tako, prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, isporučuje voda.

17. Također, sukladno odredbi čl. 240. ZOO-a uplate tuženika nakon pokretanja ovoga postupka mogu se smatrati priznanjem duga.

18. Kasnije u tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja i to kako u odnosu na račune koje je podmirio tako i u odnosu na ovaj posljednji račun koji je preostao za platiti, navodeći kako je istekao jednogodišnji rok zastare.

19. Ovaj sud smatra kako je u pravu tužitelj kada navodi da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o isporuci vode za kućanstvo, pa se tako na utuženo potraživanje ne može primjenjivati jednogodišnji već trogodišnji rok zastare za povremena potraživanja iz čl. 226. st. 1. ZOO-a. Slijedom navedenoga, budući da je najstariji račun tužitelja dospio 20. kolovoza 2015. a prijedlog za ovrhu je podnesen 5. srpnja 2017. nesporno je kako je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

20. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan.

21. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a valjalo je u preostalom dijelu glavnice i zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice te iznosa ovršnog troška održati na snazi platni nalog.

22. Naime, u ovom postupku nesporno je utvrđeno da je tužitelj ispostavio račune tuženiku za isporučenu vodu i da te račune tuženik nije podmirio do pokretanja predmetnoga postupka. Veliku većinu računa (glavnicu) podmirio je tijekom ovoga postupka pa je tako osnovan dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja uglavničenu zateznu kamatu sa kamatom na tu kamatu koja se računa, sukladno odredbi čl. 31. ZOO-a od dana podnošenja zahtjeva za njenom isplatom odnosno od 26. studenoga 2024.

23. Isto tako, budući da je tužitelj povukao dio tužbe za iznos kojeg je tuženik u tijeku postupka podmirio, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom I i u tom tijelu ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi.

24. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

25. Slijedom navedenoga, tužitelju nije priznat trošak iz rješenja o ovrsi u iznosu od 435,04 eura, a koji se odnosi na javnobilježničku nagradu, paušalni trošak i materijalni trošak javnog bilježnika, budući da u spisu predmeta nema dokaza da bi te radnje bile obavljene odnosno javnobilježnička nagrada plaćena, pa prema mišljenju ovog suda ti troškovi za tužitelja nisu niti nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a). Naime, spisu predmeta je priložen bankovni izvadak iz kojeg proizlazi neko plaćanje javnoj bilježnici Ljiljanki Malenica, ali iz ničega nije vidljivo da bi se to plaćanje odnosilo na predmetni postupak (ne odgovara ni iznos, ni poziv na broj odobrenja). Tužitelju nije priznat ni predvidivi trošak iz rješenja o ovrsi u iznosu od 13,80 eura koji se odnosi na potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, dostavu putem e-oglasne ploče, dostavu spisa radi odbacivanja prijedloga, pisanje rješenja o obustavi ovrhe, jer navedeni troškovi također nisu nastali za tužitelja, sve uslijed podnošenja prigovora na rješenje povodom kojega je spis predmeta poslan sudu na rješavanje.

26. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 158. ZPP-a (jer je nesporno dio utuženog potraživanja za koje je je tužba povučena podmiren u tijeku ovoga postupka) te Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima pa je tako tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 169,37 eura i trošak puta na dva održana ročišta, sukladno preslici autobusne karte koja je dostavljena u spis u iznosu od 31,96 eura (u dva smjera i u dva navrata) što ukupno iznosi 201,33 eura.

28. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 2. travnja 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 338,74 eura

2. Tuženiku po pun.