Poslovni broj: Usž-417/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Željko Albini, odvjetnik u Zagrebu, Gračanska 91B, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-436/2022-11 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-436/2022-11 od 12. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/19-01/157, urbroj: 513-04- 21-2 od 28. prosinca 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 28. prosinca 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Split, Službe za RGP, klasa: UP/I-410-19/16-19/54930, urbroj: 513-02-8017/21- 19-11 od 7. veljače 2019., kojim je za rabljeno motorno vozilo Mercedes 204 klasa C, broj šasije [broj šasije] datuma prve registracije 4. lipnja 2013., prosječne emisije CO2 134 g/km, na temelju porezne osnovice od 165.354,11 kn, tužiteljici određeno da je na ime posebnog poreza na motorna vozila dužna platiti iznos od 25.629,89 kn.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužiteljica pobliže navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri tome posebno daje osvrt na niz učinjenih propusta u postupku, što je dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i do pogrešne primjene mjerodavnog propisa, Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Tužiteljica ustraje na tvrdnji da je porezna osnovica, odnosno vrijednost predmetnog vozila pogrešno utvrđena, tj. u previsokom iznosu, a što je isticala i u tužbi te tijekom upravnog spora. Tužiteljica je predložila da sud, vezano uz visinu utvrđenog poreza i visinu porezne osnovice izvrši usporedbu potpisa na njezinoj osobnoj iskaznici, a da bi se utvrdilo je li navedeni zapisnik od 2. prosinca 2016. vlastoručno potpisala. Tužiteljica dalje u žalbi u bitnom navodi da nadležna tijela tijekom postupka donošenja radnih rješenja, koja su poništena presudom posl. br. Us Isav-117/18-9 od 30. listopada 2018. nisu utvrdila pravo stanje predmetnog motornog vozila prilikom pregleda, iako je tužiteljica tvrdila da je vozilo oštećeno, a u prilog toj tvrdnji je priložila fotografije, zbog čega su ta rješenja poništena i predmet je vraćen na ponovni postupak. Dodaje da je pobijana presuda donesena na temelju identične činjenične i pravne osnove, kao i između istih stranaka, a da je ranija presuda dijametralno različita od pobijane, koja u tom pravcu ne sadrži bilo kakvo shvaćanje niti relevantne razloge. Tužiteljica smatra da ni u ponovnom postupku navedena povreda u postupanju nije otklonjena, jer su upravna tijela ponovno donijela rješenja bez da su uzela u obzir pravo stanje vozila, a sud je ocijenio da tvrdnja tužiteljice da je vozilo prije kupnje bilo oštećeno, što bitno umanjuje njegovu vrijednost, nije od utjecaja na zakonito rješavanje predmetne stvari. Dakle, tužiteljica navodi da je u sadržajno i pravno identičnoj situaciji sud donio različite odluke, odnosno u konkretnom slučaju nije uopće razmatrao stanje vozila, na koje je tužiteljica i ranije ukazala, ali za različiti pristup nije dao valjane i relevantne razloge. Stoga, tužiteljica smatra da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, koja je dovela i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešne primjene mjerodavnog prava, a ujedno je donošenjem različitih odluka, na temelju iste činjenične i pravne osnove, povrijedio pravo na pravično suđenje, odnosno odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, a nakon otklanjanja navedenih nedostataka odluči o predmetnoj stvari, odnosno da donese odluku sukladno članku 135. stavku 3. ZUS-a, poništi prvostupanjsku presudu te predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija u žalbi.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljici na temelju mjerodavnih odredbi Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", 15/13. i 108/13. – dalje: Zakon) pravilno i zakonito obračunat posebni porez na predmetno vozilo, na način i u iznosu pobliže navedenim u prvostupanjskom rješenju.

8. Tužiteljica u žalbi u bitnom ponavlja sve razloge navedene u tužbi kao i tijekom upravnog spora, a pri čemu ustraje na tvrdnji da porezna osnovica nije pravilno utvrđena, tj. da je utvrđena u previsokom iznosu, a bez uvažavanja posebnih karakteristika vozila, odnosno okolnosti da je vozilo bilo oštećeno prije kupnje, što je značajno umanjilo njegovu vrijednost. Također tužiteljica ističe da nisu uzete u obzir ni druge karakteristike koje utječu na utvrđivanje vrijednosti predmetnog vozila.

9. Tužiteljica tijekom žalbenog stadija postupka i dalje prigovara pogrešno utvrđenoj poreznoj osnovici, a što je dovelo i do pogrešno utvrđenog iznosa porezne obveze.

10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je 2. prosinca 2016. tužiteljica prvostupanjskom tijelu podnijela poreznu prijavu za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila, tj. za unos automobila Mercedes 204, klasa C. Spisu prileži dokumentacija iz koje proizlaze karakteristike navedenog vozila, odnosno podaci na temelju kojih je izvršen obračun posebnog poreza u naznačenom iznosu, a na osnovi porezne osnovice koja je utvrđena u visini od 165.354,11 kn. Spisu predmeta prileži i zapisnik o utvrđivanju porezne osnovice posebnog poreza na motorna vozila od 2. prosinca 2016., koji je tužiteljica potpisala te izjavila da je suglasna sa utvrđenom poreznom osnovicom i iznosom utvrđene porezne obveze. Stoga je, prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo rješenje od 7. veljače 2019. te sukladno odredbama mjerodavnog propisa, koje sud pobliže navodi i citira u pobijanoj presudi. Tim rješenjem je tužiteljici utvrđena porezna obveza u iznosu od 25.629,89 kn.

11. Tužiteljica je tijekom upravnog spora predložila provođenje daljnjeg dokaznog postupka, odnosno provođenje vještačenja po vještaku grafološke struke, a u cilju utvrđenja je li vlastoručno potpisala zapisnik od 2. prosinca 2016. Kako tužiteljica nije uplatila predujam za provođenje navedenog vještačenja po nalogu suda, to je sud pravilno navedeni zapisnik od 2. prosinca 2016., koji je javna isprava, ocijenio vjerodostojnim dokazom i podatke koje zapisnik sadrži ocijenio istinitim i relevantnim za utvrđenje porezne osnovice. Tvrdnje protivne tome tužiteljica nije dokazala. Ovaj Sud ocjenjuje da je sud na temelju pravilno provedenog postupka te nakon ocjene svih isprava koje prileže spisu predmeta, te na temelju provedenih dokaza u upravnom sporu, osnovano zaključio da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava.

12. Također, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužiteljica neosnovano prigovara da pri utvrđivanju porezne osnovice i porezne obveze nisu uvaženi svi propisani kriteriji, tj. ocijenjene okolnosti koje bitno umanjuju vrijednost predmetnog vozila. Naime, tužiteljica osnovanost tih tvrdnji nije uspjela dokazati tijekom provedenog upravnog spora. Također valja reći da za osnovanost zaključaka upravnih tijela i prvostupanjskog suda postoji uporište u dokumentaciji koja prileži spisu predmeta.

13. Ovaj Sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije povrijedio pravila sudskog postupka, odnosno nije počinio bilo kakvu postupovnu povredu koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer je zaključke i stajališta utemeljio na valjanim, dostatnim i relevantnim zaključcima. Opseg i sadržaj obrazloženja pobijane presude isključuje svaku sumnju o donošenju arbitrarne sudske odluke. S obzirom da je prvostupanjski sud obrazložio razloge zbog kojih po prijedlogu tužiteljice nije proveo daljnji dokazni postupak, jasno je argumentirao svoje razloge na kojima je utemeljio iznesene zaključke i stajališta, Sud ne nalazi povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, u kojem pravcu tužiteljica prigovara u žalbi.

14. Kako tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, Sud je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović