Poslovni broj: Usž-4217/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jelčić & Partneri d.o.o., Split, Kliška 29, protiv tuženika Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-161/2023-13 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-161/2023-13 od 13. svibnja 2024. se odbacuje.

II. Žalba tuženika se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-161/2023-13 od 13. svibnja 2024.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se tuženikovo rješenje, klasa: UP/II-112-07/21-01/676, urbroj: 566-01/13-22-2 od 22. studenoga 2022. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak. Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.000,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženik je podnio žalbu u kojoj u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, jer je sud pogrešno izveo zaključak na temelju utvrđenih činjenica i sljedno tome pogrešno primijenio materijalno pravo, a koje razloge ovaj Sud, zbog načina na koji je riješio o predmetnoj stvari, posebno ne navodi niti obrazlaže. Tuženik u žalbi osporava i odluku o troškovima upravnog spora, jer smatra da su zauzeta pravna shvaćanja suda protivna mjerodavnim propisima i sudskoj praksi, a zbog čega smatra da je i akcesorni zahtjev neosnovan, jer se bez preispitivanja odluke na temelju koje su troškovi proizašli ne može ocijeniti ni osnovanost zahtjeva za naknadu troškova, tj. opravdanost traženih troškova spora. Stoga tuženik smatra da u predmetnom slučaju nije bilo opravdano dosuditi tužiteljici troškove odvjetničkog zastupanja, tim više jer joj je za sastav tužbe podnesene 20. siječnja 2023. dosuđen trošak u iznosu od 1.250,00 eura, iako je tužiteljica za tu radnju tražila naknadu troška u iznosu od 622,14 eura. Tuženik u žalbi dodaje da je sud održao tri ročišta, koja je tužiteljica inicirala irelevantnim prijedlozima, zaključujući da nisu bila nužna jer nisu utjecala na donesenu odluku, zbog čega je bilo neopravdano priznati troškove odvjetničkog zastupanja za sva ročišta. Dodaje da mu je zapisnik za prvo ročište (8. prosinca 2023.) dostavljen, dok za drugo i treće ročište (14. ožujka 2024. i 3. svibnja 2024.) nije.

Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i rješenje, odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i zahtjev za naknadu troškova spora, a podredno da odbije zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu prije svega ukazuje na pogrešnu oznaku njezinog imena, napominjući da nije J, već JZ. Tužiteljica dalje ukazuje na primjenu članka 66.a) stavka 1. ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

Dalje u odgovoru na žalbu tužiteljica daje osvrt na sve žalbene navode tuženika, zaključujući da podnošenje žalbe navedenog sadržaja ima prije svega tendenciju odugovlačenja postupka radi uskrate ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je ponašanje tuženika protupravno, odnosno protivno javnom interesu, načelu zakonitosti i načelu zabrane diskriminacije i protivno je ostvarivanju legitimnog cilja. Tužiteljica u odgovoru na žalbu iscrpno navodi i razloge zbog kojih smatra da je odluka o trošku upravnog spora zakonita, jer je utemeljena na valjanoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Stoga, zaključuje da su prigovori tuženika o osnovanosti i opravdanosti priznavanja troškova odvjetničkog zastupanja u konkretnom slučaju bespredmetni. Protivno stajalištu prvostupanjskog suda, dodaje da su i troškovi za sastav podnesaka od 18. listopada 2023. i 19. travnja 2024. bili opravdani, jer je sud neka od stajališta iznesenih iz tih podnesaka uvažio, ali u odnosu na dio pobijanog rješenja kojim je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora nije izjavila žalbu. Tužiteljica u odgovoru na žalbu dodaje i da razlozi za odgode rasprava ne ovise o njezinom postupanju, već upravo u postupcima tuženika koji nije pravodobno i uredno postupao po nalozima suda. Smatra da je pristup na ročište opravdana procesna radnja jer proizlazi iz prava stranke na sudjelovanje u postupku. Predlaže da prvostupanjski sud žalbu tuženika u odnosu na glavnu stvar odbaci kao nedopuštenu, a da ovaj Sud žalbu tuženika protiv rješenja o troškovima upravnog spora odbije i tuženika obveže na plaćanje troškova žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Žalba protiv prvostupanjske presude nije dopuštena.

5. Žalba protiv rješenja o troškovima upravnog spora nije osnovana.

6. Članak 66.a) stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) propisuje da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.

7. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, poništio tuženikovo rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, radi donošenja nove odluke o žalbi.

8. S obzirom na navedeno, tj. da je pobijanom presudom predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, nije bilo zakonske osnove za podnošenje žalbe u konkretnom upravnom sporu, zbog čega je, prema ocjeni ovoga Suda, žalba tuženika izjavljena protiv pobijane presude nedopuštena.

9. U predmetnom slučaju pobijano rješenje, kojim je odlučeno o troškovima upravnog spora, temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa).

10. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe podnesene 20. siječnja 2023., sastavljene po odvjetniku i zastupanje tužiteljice na tri ročišta na kojima je zaključena rasprava, za svako po 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, jer se broj bodova množi s vrijednošću boda od 2,00 eura i ukupno iznosi 4.000,00 eura za poduzete radnje, a uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% (1.000,00 eura), ukupno iznosi 5.000,00 eura.

11. Članak 79. stavak 1. ZUS-a propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

12. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tužiteljica uspjela u sporu, zatraženi trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištima ocijenio opravdanim u konkretnom upravnom sporu i sukladno tome tuženiku utvrdio obvezu, odnosno iznos troškova upravnog spora koji je dužan nadoknaditi tužiteljici.

13. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tbr. 23. točku 1. i 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife koja je stupila na snagu 17. studenoga 2023. i na trošak sastava tužbe koji je nastao prije stupanja na snagu Tarife, jer je bio dužan primijeniti tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke o trošku. Naime, Tbr. 52. Tarife koju je prvostupanjski sud primijenio u konkretnom slučaju, propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova za zastupanje na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. U osvrtu na žalbene razloge tuženika, valja reći da je tužiteljici priznat dio traženih troškova prema troškovniku od 3. svibnja 2024. (za sastav tužbe i zastupanja na ročištima), u kojem je nakon zaključene rasprave na ročištu održanom 3. svibnja 2024. izmijenila iznos traženih troškova sukladno propisanom u Tarifi koja je u vrijeme sastavljanja troškovnika bila na snazi, zbog čega je neosnovan prigovor da je tužiteljici trošak priznat u većem iznosu od traženog u zahtjevu. Također nije osnovan ni prigovor tuženika istaknut u žalbi vezano uz opravdanost priznatih troškova za zastupanje tužiteljice na ročištima, jer se radi o nužnim i potrebnim radnjama provedenim tijekom upravnog spora, na kojima je tužiteljicu zastupao njezin punomoćnik, a zbog čega je sud pravilno tužiteljici priznao zatraženi trošak i za zastupanje po opunomoćenom odvjetniku. Pri tome prigovor tuženika kojim upire na relevantnost razloga koje je tijekom održavanja raspravnog ročišta iznosi opunomoćenik tužiteljice i s te osnove priznatih troškova tužiteljici, nije odlučan za ocjenu zakonitosti odluke o trošku, uvažavajući okolnost da su ročišta održana i da je tim ročištima pristupio opunomoćeni odvjetnik tužiteljice.

15. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim razlozima tuženik nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane odluke o troškovima upravnog spora.

16. Slijedom iznesenog, Sud je na temelju članka 72. ZUS-a žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude odbacio i riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja, a na temelju odredbe članka 74. stavka 1., u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a žalbu tuženika izjavljenu protiv pobijanog rješenja odbio kao neosnovanu (točka II. izreke ovog rješenja).

17. Odluka o trošku žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 1. ZUS-a. Sud je ocijenio da razlozi koje tužiteljica iznosi u odgovoru na žalbu nisu utjecali na donošenje odluke u ovoj predmetnoj stvari i ishod žalbenog postupka, zbog čega je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbio kao neosnovan, ocjenjujući da zatraženi trošak nije opravdan.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović