REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7642/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici NE, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćnici Dajani Tica, odvjetnici u OD Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 19. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 02. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, isplati ukupno svotu od 27.779,44 kn/3.686,97 eura, sa zateznom kamatom koja teče od podizanja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.831,81 eura sa zateznim kamatama tekućima od 02. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik OE stradao 05. svibnja 2007. u prometnoj nesreći. Nesreću je skrivila PE upravljajući osobnim automobilom reg oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika broj police [broj police]. Odgovornost osiguranika tuženika je utvrđena presudom Općinskog suda u Slunju K-45/07. Na osnovu navedene nesreće rješenjem HZMO broj 50193 od 20.11.2012. osiguraniku HZMO, OE priznato je pravo na invalidsku mirovinu, kao posljedicu prometne nezgode. Za razdoblje od 01.12.18. do 30.04.2021. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćeno 69.448,60 kn, a budući je prometna nezgoda utjecala na umirovljenje 40%, tužitelj potražuje na ime naknade štete iznos od 27.779,44 kn. Prethodna razdoblja postupka naknade štete po istom štetnom događaju i između istih stranaka okončana su presudom Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu broj P-3362/13 od 19.10.2017., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-2734/2018 od 02.07.2019. i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-404/2019 od 25.02.2020. u korist tužitelja. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 17.05.2021. pozvan podmiriti štetu, što je odbio. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem čl. 160, a u vezi s čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj potražuje iznos od 27.779,44 kn/3.686,97 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da se dana 05.05.2007. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali PE kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], za koje je kod tuženika, temeljem članka 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05), bio sklopljen ugovor o osiguranju za štete koje uporabom vozila može nanijeti trećim osobama (sa vremenom važenja od 22.02.2007. -22.02.2008.) i osiguranik tužitelja OE kao putnik. Osporava osnovu, visinu, uzročno posljedičnu vezu, činjenicu plaćanja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. U svakom slučaju tužbeni zahtjev je neosnovan jer tužitelj ne trpi nikakvu štetu. Budući je kod tuženika za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], temeljem članka 22. ZOOP/05, bio sklopljen ugovor o osiguranju za štetu koja se uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, obvezu tuženika potrebno je prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. ZOOP/05. Dakle, obveza tuženika - društva za osiguranje postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Stoga, da bi šteta postojala, a imajući na umu citiranu odredbu čl. 27. ZOOP/05, bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svome osiguraniku veća od one koja bi mu pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Dakle, tuženik HZMO-u odgovara samo ako isplaćuje veći iznos mirovine, nego što bi platio da se radilo o umirovljenju zbog ozljede na radu – jer tek onda ima pravo regresa. U konkretnom slučaju valja primijeniti citirane zakonske odredbe i utvrditi postoji li i kolika je eventualna razlika između mirovine koju plaća svom osiguraniku i koju bi mu plaćao u slučaju da mu je invalidsku mirovinu odredio zbog ozljede na radu. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja. Osporava da bi sud bio vezan Rješenjem tužitelja o umirovljenju. Tuženik osporava tijek zatraženih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (stranica 4-7 spisa), presudu Općinskog suda u Slunju P-45/07 od 17. kolovoza 2007. (stranica 13-17 spisa), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici K-84/06 od 05. lipnja 2006. i presudu Županijskog suda u Karlovcu Kž-456/07-3 od 10. ožujka 2008. (stranica 8-13 spisa), rješenje tužitelja od 20. studenoga 2012. (stranica 14-17 spisa), obračun tužitelja (stranica 18 spisa), ispis doznačenih mirovinskih primanja osiguranika OE (stranica 92 spisa), pribavljen je spis osiguranika tužitelja broj 50193 za potrebe vještačenja, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Sud nije čitao ostale predložene isprave, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, pa je isto bilo nepotrebno.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku OE za razdoblje od 01. prosinca 2018. do 30. travnja 2021. s osnova invalidske mirovine, budući da je prometna nezgoda za koju je kriv osiguranik tuženika utjecala na umirovljenje 40%.

7. Između stranaka nije sporan:

-nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja 05. svibnja 2007. ozlijeđen u prometnoj nesreći,

-da je osiguranik tuženika PE proglašena krivim za izazivanje prometne nesreće pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slunju K-45/07 od 17. kolovoza 2007. odnosno nije sporna njezina odgovornost,

-da je tužitelj rješenjem od 20. studenoga 2012. svojem osiguraniku OE priznao invalidsku mirovinu i to 60% zbog bolesti i 40% ozljede izvan rada.

8. Sporna je između stranaka osnova i visina tužbenog zahtjeva, uzročno posljedična veza između prometne nezgode i odlaska u mirovinu, da li je tužitelj isplaćivao mirovinu te tijek zateznih kamata.

9. Sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj:

157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

10. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

11. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. , 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.

13. Ostala sudska praksa koju je tužitelj dostavio nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tužitelj u ranijem parničnom postupku uspio u sporu za naknadu štete za ranije isplate.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da bi u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, u utuženom razdoblju od 01. prosinca 2018. do 30. travnja 2021. razlike između isplaćenih invalidskih mirovina i invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da je ista bila određena u slučaju ozljede na radu, nakon uračunavanja utjecaja predmetnog štetnog događaja na umirovljenje od 40 %, iznose ukupno 2.345,70 kn, odnosno 311,39 eura.

15. Na ročištu od 20. ožujka 2023., očitujući se na primjedbe tuženika, vještak je iskazao kako sva mirovinska primanja, pa tako i u konkretnom slučaju stvarno isplaćena invalidska mirovina, odnosno pretpostavljena invalidska mirovina se usklađuju s istim parametrima, svakih 6 mjeseci u pravilu ,u kojem smislu ako je nešto bilo veće u početku razdoblja, tada se ta razlika održava i u kasnijim razdobljima. Međutim, u konkretnom slučaju proizlazi da je tijekom svibnja 2019. došlo do značajnijeg povećanja mirovine koja se stvarno isplaćuje (za cca 25%) a što je vidljivo iz podataka iskazanih u dopisu tužitelja s lista 92 spisa, pri čemu spisu predmeta nije priložena nikakva dokumentacija iz koje bi se moglo zaključiti koja je osnova takvog povećanja, a onda podredno nije u mogućnosti zaključiti bi li takvo povećanje bilo i u odnosu na pretpostavljenu invalidsku mirovinu, u kojem smislu predlaže očitovanje tužitelja ili pak dostavu odgovarajuće dokumentacije na temelju koje bi se mogao dati odgovor na postavljeni upit tuženika. Na pitanje koliko bi iznosila mirovina osiguranika tužitelja za slučaj priznavanja mirovine zbog ozljede na radu u trenutku kada je osiguraniku tužitelja priznata invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad odgovara kako je istu izračunao i iskazao na stranici trećoj tekstualnog dijela nalaza i ista iznosi 1.916,99 kn, a to je ujedno i prvi iznos u tabeli iz nalaza koji se onda usklađuje s propisima mirovinskog osiguranja sve do razdoblja koji je predmet ovog sudskog postupka. Sva mirovinska primanja se usklađuju na isti način neovisno o tome koji je uzrok umirovljenja.

16. Budući da je vještak to zatražio sud je priklopio spis osiguranika tužitelja broj 50193 za potrebe vještačenja.

17. Na ročištu od 19. veljače 2025., očitujući se na primjedbe tuženika, vještak je iskazao da u odnosu na primijenjeni mirovinski faktor u njegovim izračunima, može reći kako je isti iskazao na temelju citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, prema kojoj je faktor iskazao u iznosu od 0.6667. Tuženik predlaže da bi se u konkretnom slučaju trebao primijeniti faktor 0.8 iz razloga što je isti primijenjen u izračunu mirovine osiguranika tužitelja prema rješenju tužitelja, u pogledu čega može reći da se radi o pravnom pitanju,a ako bi se primijenio faktor kojeg predlaže tuženik tada bi inicijalna pretpostavljena mirovina osiguranika tužitelja iznosila 2.300,27 kn što je za 20% više od pretpostavljene mirovine koju je on izračunao, posljedično razlika primanja kako je iskazao bi bila manja, jer bi pretpostavljene invalidske mirovine bile veće. Imajući u vidu rečeno, a polazeći od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine kako je iskazao u nalazu i mišljenju, uvećanjem tih iznosa za 20% došlo bi do toga da su pretpostavljene invalidske mirovine za cijelo razdoblje koje je predmet ovog postupka veće od isplaćenih invalidskih mirovina, pa razlike kako ih je iskazao više ne bi postojale jer bi se radilo o negativnim iznosima.

18. Dakle, iz vještačenja proizlazi da je sporno pravno pitanje primjene mirovinskog faktora kod izračuna i to ako se primjeni mirovinski faktor 0,6667 razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (nakon uračunavanja utjecaja predmetnog štetnog događaja na umirovljenje od 40 %) iznosi 311,39 eura ili ako bi se primijenio mirovinski faktor 0,8 ne bi postojala razlika.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke, te je vještak na raspravama otklonio sve primjedbe tuženika, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te stranke nakon toga nisu imale primjedbe na isti.

20. U odnosu na primjenu mirovinskog faktora, budući da se radi o pravnom pitanju, isto nije zadatak vještačenja već o njemu odlučuje sud, pri čemu sud nije uzeo u obzir ispravu koju je tuženik dostavio na ročištu od 19. veljače 2025., jer je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka te se radi o nepravomoćnoj sudskoj odluci.

21. Budući da je rješenjem tužitelja od 20. studenoga 2012. (list 14-17 spisa) primijenjen mirovinski faktor 0,8 prema tada važećem čl. 80. st. 1. točki 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 130/10, 61/11, 114/11, 76/12) odnosno to je sada čl. 87. st. 1. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj:157/13) isti faktor se treba primjeniti i u vještakovom izračunu.

22. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

23. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

24. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina i izvod iz isplata mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženiku u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

25. Budući da vještačenjem kada se primjeni mirovinski faktor 0,8 nije utvrđeno kako tuženik trpi štetu sukladno članku 27. stavak 3. ZOOP-a, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

26. Budući da je zbog gore navedenih razloga tužbeni zahtjev odbijen, sud nije posebno obrazlagao prigovor uzročno-posljedične veze između zadobivenih ozljeda i umirovljenja osiguranika tužitelja te nije izveden dokazni prijedlog vještačenjem po vještaku medicine rada, kao i sporni tijek zateznih kamata.

27. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

28. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu, sastav obrazloženog podneska od 30. prosinca 2022. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 25. travnja 2022., 20. ožujka 2023., 24. rujna 2024. i 19. veljače 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Dakle, ukupno 600 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.500,00 eura. Tuženiku pripada i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura te troška pristupa vještaka na ročište dva puta po 33,18 eura, koje je bilo potrebno za postupak.

29. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući da trošak ročišta za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a jer se presuda neposredno nakon ročišta za objavu objavljuje i na e-oglasnoj ploči te je cjelovit sadržaj odluke dostupan strankama odmah nakon ročišta za objavu, kao i obrazloženje odluke, pa na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak.

30. Na taj je način tuženiku ukupno dosuđena naknada troška od 1.831,81 eura, sa zateznim kamatama na trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 02. travnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana