REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Posl. br.: Povrv-10/2024.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Romini Markovinović, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Daniele Nizić, u parničnom predmetu tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15a, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika DRŽAVNE NEKRETNINE d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 24. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 02. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, poslovni broj Ovrv-2969/2018 od 19. prosinca 2018. u dijelu kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 356,95 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznose kako slijedi:
- na iznos od 19,14 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 18,63 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 18,63 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 18,01 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 22,01 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 21,28 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 28,61 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 34,00 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 34,48 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 32,08 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 20,49 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 19,27 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 18,43 eur od 14. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 19,05 eur od 14. rujna 2018. do isplate,i to dana 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.1.2023. do dana 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od dana 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, poslovni broj Ovrv-2969/2018 od 19. prosinca 2018., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, slijedom čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.
2. Tuženik u prigovoru/odgovoru od 28. prosinca 2018. ističe da nije zaprimio račune obuhvaćene rješenjem o ovrsi niti je znao da postoji nepodmireni dospjeli dug prema ovrhovoditelju, ako se rješenje o ovrsi odnosi na stan na adresi [adresa] u [adresa], kojim stanom upravlja ovršenik temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenog 21. svibnja 2018. s Republikom Hrvatskom – Ministarstvom državne imovine, a koji stan koristi EK, navodi da je isti kao zaštićeni najmoprimac Ugovorom o najmu preuzeo obvezu plaćanja troškova toplinske energije, da se ovršenik ne može smatrati dužnikom po osnovi plaćanja troškova toplinske energije dok je na snazi Ugovor o najmu stana, ističe prigovor zastare potraživanja jer da iz dostavljenog izvatka iz poslovnih knjiga nije jasno na koje razdoblje se odnosi sporno potraživanje.
3. U svom podnesku od 12. ožujka 2020. tužitelj navodi da tuženik ne osporava činjenicu vlasništva Republike Hrvatske stambenog prostora, na adresi u [adresa], da tuženik nije učinio razvidnom promjenu pravne osnove vlasništva navedenog stambenog prostora, za potrebe kojeg tužitelj vrši uslugu opskrbe/isporuke toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu po šifri potrošnje:31910481277 gdje tužitelj tuženiku ispostavlja i na adresu sjedišta dostavlja račune za potrošak toplinske energije, na koje tuženik nije podnosio prigovore, da je neosnovan prigovor zastare jer obzirom je riječ o potraživanju između trgovačkih društava, da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok.
4. U svom podnesku od 19. ožujka 2020. tuženik navodi da nije niti vlasnik niti korisnik predmetnog stana već da istim upravlja temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (dalje u tekstu: Ugovor) koji je sklopljen između Republike Hrvatske, Ministarstva državne imovine i Državne nekretnine d.o.o., i to u ime Republike Hrvatske, za račun tuženika, da je predmetnim Ugovorom u čl. 5. utvrđena obveza tuženika za podmirenjem režijskih troškova i to ukoliko je nekretnina prazna ili se koristi bespravno, da stan nije prazan već da isti temeljem odluke RO "Zagrebačke pekare" – "Žitokombinat" od 04. lipnja 1987. koristi ŽK, sin pok. EK, nositelja stanarskog prava sukladno čl. 59. Zakona o stambenim odnosima, a da je po čl. 76 istog zakona bio dužan podmirivati troškove vezane uz korištenje stana pa tako i toplinske energije te mu je tužitelj ispostavljao račune s te osnove, da tuženik nema sa tužiteljem sklopljen ugovor o isporuci toplinske energije, već je isti eventualno sklopljen sa predstavnikom suvlasnika zgrade sukladno čl. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije po kojemu je predstavnik suvlasnika u obvezi tužitelju ažurno prijavljivati sve promjene korisnika.
5. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu i to u izvadak iz poslovnih knjiga na dan 03. prosinca 2018. od 19. prosinca 2018. (list 4-5 spisa), račun broj 31910480661-0517-3 za razdoblje 05/17 (list 34 spisa), račun broj 31910480661-0617-0 za razdoblje 06/17 (list 35 spisa), račun broj 31910480661- 0717-6 za razdoblje 07/17 (list 36 spisa), račun broj 31910480661-0817-2 za razdoblje 08/17 (list 37 spisa), račun broj 31910480661-0917-9 za razdoblje 09/17 (list 38 spisa), račun broj 31910480661-1017-7 za razdoblje 10/17 (list 39 spisa), račun broj 31910480661-1117-3 za razdoblje 11/17 (list 40 spisa), račun broj 31910480661- 1217-0 za razdoblje 12/17 (list 41 spisa), račun broj 31910480661-0118-6 za razdoblje 01/18 (list 42 spisa), račun broj 31910480661-0218-2 za razdoblje 02/18 (list 43 spisa), račun broj 31910480661-0517-3 za razdoblje 05/17 (list 34 spisa), račun broj 31910480661-0318-9 za razdoblje 03/18 (list 44 spisa), račun broj 31910480661- 0418-5 za razdoblje 04/18 (list 45 spisa), račun broj 31910480661-0518-1 za razdoblje 05/18 (list 46 spisa), račun broj 31910480661-0618-0 za razdoblje 06/18 (list 47 spisa), račun broj 31910480661-0718-6 za razdoblje 07/18 (list 48 spisa), Odluka RO "Zagrebačke pekare" – "Žitokombinat" od 04. lipnja 1987. (list 53 spisa), Rješenje Samoupravne interesne zajednice stanovanja i komunalne djelatnosti Trešnjevka od 18. svibnja 1990. (list 54-60 spisa), Nalog za unos stanara u evidenciju naplate od 28. veljače 1990. (list 61 spisa), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (list 62-66 spisa).
6. Sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa od 356,95 eur s osnove isporuke toplinske energije za razdoblje od svibnja 2017. do srpnja 2018. za obračunsko mjerno mjesto po šifri potrošnje:31910480661 na adresi [adresa].
8. Odlučna činjenica u ovom postupku je da li je predmetna nekretnina dodijeljena tuženiku odnosno, je li tuženik njome upravljao u utuženom razdoblju pa u tom smislu, je li pasivno legitimiran u ovom postupku.
9. Prema čl. 3 st. 2. toč. 14 Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15) krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije. Također se prema čl. 32 st. 3. toč. 6 Zakona o tržištu toplinske energije - Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom, između ostalog, uređuju i ugovorni odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca. Obveznik plaćanja toplinske energije je krajnji kupac koji je prema odredbi čl. 2 toč. 4 Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/2014, dalje u tekstu: Opći uvjeti) pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Odredbom čl. 4 st. 1 Općih uvjeta je određeno da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, a st. 2 ove odredbe je određeno da se ugovor o potrošnji toplinske energije iz stavka 1 ovoga članka sklapa na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.
10. Tako sklopljeni ugovor obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik (čl. 4 st. 6 ovih Općih uvjeta). Isto tako je odredbom čl. 4 st. 5 Općih uvjeta određeno da je sastavni dio ugovora o potrošnji toplinske energije - popis krajnjih kupaca s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama i parametrima za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju, te – odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju donesena na način i po postupku određenim Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.
11. Tužitelj protivno čl. 219 ZPP-a nije dostavio nikakav ugovor o potrošnji toplinske energije koji bi bio sklopljen između njega i krajnjeg kupca u pogledu potrošnog mjernog mjesta u [adresa]. Također tužitelj protivno čl. 219 ZPP-a nije dostavio dokaz da bi upravo predmetni stan, tj. predmetno potrošno mjerno mjesto kao imovina, tj. nekretnina u pogledu upravljanja prema čl. 14. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske NN 94/2013 (prema kojem je Državni ured za upravljanje državnom imovinom središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom i koordinaciju upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske) - bilo obuhvaćeno ugovorom između Državnog ureda i tuženika, tj. nije dostavio dokaz o tome da bi ova predmetna nekretnina bila dana na upravljanje tuženiku kojeg je kao društvo i osnovao Državni ured na temelju čl. 20 i čl. 21 cit. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.
12. Uvidom u Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji od 21.05.2018. u čl. 5. utvrđena je obveza tuženika za podmirenjem režijskih troškova i to ukoliko je nekretnina prazna ili se koristi bespravno. Također navedeno je da je tuženik dužan plaćati režije za koje prema općim propisima nisu dužni plaćati korisnici.
13. Ugovor koji je tuženik zaključio s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom i na osnovu kojeg tuženik upravlja nekretninom je ugovor koji kao i svaki drugi sklopljeni ugovor obvezuje ugovorne strane, te je ugovorna obveza upravljanja državnom imovinom preuzeta od strane tuženika isključivo prema ovom Uredu, tj. prema Republici Hrvatskoj putem sada nadležnog Ministarstva državne imovine. Stoga taj ugovor stvara prava i obveze samo za ugovorne strane i njihove univerzalne pravne sljednike (čl. 336. st. 1. i 2. ZOO-a) i on ima učinak samo prema tuženiku i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, tj. sada Ministarstvu državne imovine odnosno Republici Hrvatskoj. Odredbe tog ugovora relevantne su samo za njihov međusobni odnos i ovim ugovorom se ne mijenja zakonski obveznik plaćanja troškova i naknada za isporuku toplinske energije pa ispostavljanje računa na tuženika nije odlučno za nastanak zakonske obveze plaćanja predmetnih troškova koja je regulirana i predmetnim Općim uvjetima, a tužitelj u ovom predmetu nije zahtijevao plaćanje istih niti od krajnjeg korisnika niti od vlasnika predmetne nekretnine.
14. Svaka stranka dužna je temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. U svrhu dokaza je li upravo ova nekretnina dodijeljena u utuženom periodu tuženiku na korištenje, tužitelja nije predložio izvođenje ikakvih dokaza. Stoga je o postojanju ove činjenice (je li nekretnina bila dodijeljena na korištenje tuženiku) sud bio primoran odlučiti sukladno odredbi čl. 221. a. ZPP-a, obzirom da ovu činjenicu nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi. Teret dokaza utvrđenja činjenice, a s obzirom, da je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, prema mišljenju suda leži na tužitelju. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, a kao i primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP-a, sud je utvrdio utvrdio da tuženik nije upravljao nekretninom u utuženom periodu. Dakle, sud na temelju Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21.05.2018. nije mogao utvrditi da li je u konkretnom utuženom periodu nekretnina dana na upravljanje tuženiku, pa zaključuje da tuženik nije obveznik plaćanja utuženog potraživanja.
15. Slijedom navedenog, tuženik nije obveznik plaćanja računa u utuženom razdoblju te je ovaj sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude.
16. Slijedom navedenog, a sukladno čl.451. st.3. ZPP-a, platni nalog je u cijelosti ukinut, i to kako u odnosu na utuženu glavnicu i pripadajuće kamate, tako sukladno čl.154.st.1.ZPP-a, a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, i u odnosu na trošak ovršnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate.
U Zagrebu 02. travnja 2024.
Sudac:
Romina Markovinović
Nacrt odluke izradio
viši sudski savjetnik:
Daniela Nizić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se ovom sudu putem sustava E-komunikacije.
