Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1366/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Milošević, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović, Dušan Miočić, Ana Milošević, Iva Glavota iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Paromlinska 2, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-846/2019-38 od 27. lipnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-846/2019-38 od 27. lipnja 2024.:
- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i u članku 7. u kojem je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, u točki II. izreke u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznose:
- 1,46 EUR (slovima: jedan euro i četrdeset šest centi) od 15.11.2005., 4,32 EUR (slovima: četiri eura i trideset dva centa) od 15.12.2005., 2,42 EUR (slovima: dva eura i četrdeset dva centa) od 15.01.2008., 65,82 EUR (slovima: šezdeset pet eura i osamdeset dva centa) od 15.03.2008., 60,47 EUR (slovima: šezdeset eura i četrdeset sedam centi) od 15.04.2008., 30,20 EUR (slovima: trideset eura i dvadeset centi) od 15.05.2008., 41,62 EUR (slovima: četrdeset jedan euro i šezdeset dva centa) od 15.06.2008., 32,67 EUR (slovima: trideset dva eura i šezdeset sedam centi) od 15.07.2008., 30,77 EUR (slovima: trideset eura i sedamdeset sedam centi) od 15.08.2008., 30,44 EUR (slovima: trideset eura i četrdeset četiri centa) od 15.09.2008., 64,80 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i osamdeset centi) od 15.10.2008., 85,71 EUR (slovima: osamdeset pet eura i sedamdeset jedan cent) od 17.11.2008., 52,09 EUR (slovima: pedeset dva eura i devet centi) od 16.12.2008., 136,15 EUR (slovima: sto trideset šest eura i petnaest centi) od 15.01.2009., 136,98 EUR (slovima: sto trideset šest eura i devedeset osam centi) od 16.02.2009., 113,79 EUR (slovima: sto trinaest eura i sedamdeset devet centi) od 19.03.2009., 111,16 EUR (slovima: sto jedanaest eura i šesnaest centi) od 20.04.2009., 117,47 EUR (slovima: sto sedamnaest eura i četrdeset sedam centi) od 21.05.2009., 106,84 EUR (slovima: sto šest eura i osamdeset četiri centa) od 14.06.2009., 111,91 EUR (slovima: sto jedanaest eura i devedeset jedan cent) od 14.07.2009., 129,51 EUR (slovima: sto dvadeset devet eura i pedeset jedan cent) od 14.08.2009., 143,36 EUR (slovima: sto četrdeset tri eura i trideset šest centi) od 14.09.2009., 131,67 EUR (slovima: sto trideset jedan euro i šezdeset sedam centi) od 14.10.2009., 140,46 EUR (slovima: sto četrdeset eura i četrdeset šest centa) od 14.11.2009., 137,14 EUR (slovima: sto trideset sedam eura i četrnaest centi) od 14.12.2009., 161,44 EUR (slovima: sto šezdeset jedan euro i četrdeset četiri centa) od 14.01.2010., 175,31 EUR (slovima: sto sedamdeset pet eura i trideset jedan cent) od 14.02.2010., 173,10 EUR (slovima: sto sedamdeset tri eura i deset centi) od 14.03.2010., 188,19 EUR (slovima: sto osamdeset osam eura i devetnaest centi) od 15.04.2010., 213,73 EUR (slovima: dvjesto trinaest eura i sedamdeset tri centa) od 14.05.2010., 224,45 EUR (slovima: dvjesto dvadeset četiri eura i četrdeset pet centi) od 14.06.2010., 242,82 EUR (slovima: dvjesto četrdeset dva eura i osamdeset dva centa) od 14.07.2010., 231,75 EUR (slovima: dvjesto trideset jedan euro i sedamdeset pet centi) od 14.08.2010., 279,29 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset devet eura i dvadeset devet centi) od 14.09.2010., 263,12 EUR (slovima: dvjesto šezdeset tri eura i dvanaest centi) od 14.10.2010., 265,75 EUR (slovima: dvjesto šezdeset pet eura i sedamdeset pet centi) od 16.11.2010., 263,16 EUR (slovima: dvjesto šezdeset tri eura i šesnaest centi) od 14.12.2010., 263,16 EUR (slovima: dvjesto šezdeset tri eura i šesnaest centi) od 14.12.2011., 281,78 EUR (slovima: dvjesto osamdeset jedan euro i sedamdeset osam centi) od 14.01.2011., 250,14 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura i četrnaest centi) od 14.02.2011., 271,44 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset jedan euro i četrdeset četiri centa) od 14.03.2011., 254,96 EUR (slovima: dvjesto pedeset četiri eura i devedeset šest centi) od 14.04.2011., 289,99 EUR (slovima: dvjesto osamdeset devet eura i devedeset devet centi) od 16.05.2011., 353,65 EUR (slovima: tristo pedeset tri eura i šezdeset pet centi) od 14.06.2011., 388,36 EUR (slovima: tristo osamdeset osam eura i trideset šest centi) od 14.07.2011., 451,93 EUR (slovima: četiristo pedeset jedan euro i devedeset tri centa) od 14.08.2011., 347,76 EUR (slovima: tristo četrdeset sedam eura i sedamdeset šest centi) od 14.09.2011., 317,74 EUR (slovima: tristo sedamnaest eura i sedamdeset četiri centa) od 14.10.2011., 315,01 EUR (slovima: tristo petnaest eura i jedan cent) od 14.11.2011., 317,97 EUR (slovima: tristo sedamnaest eura i devedeset sedam centi) od 14.12.2011., 349,96 EUR (slovima: tristo četrdeset devet eura i devedeset šest centi) od 14.01.2012., 358,36 EUR (slovima: tristo pedeset osam eura i trideset šest centi) od 14.02.2012., 355,11 EUR (slovima: tristo pedeset pet eura i jedanaest centi) od 14.03.2012., 347,65 EUR (slovima: tristo četrdeset sedam eura i šezdeset pet centi) od 14.04.2012., 352,08 EUR (slovima: tristo pedeset dva eura i osam centi) od 14.05.2012., 360,69 EUR (slovima: tristo šezdeset eura i šezdeset devet centi) od 14.06.2012., 350,51 EUR (slovima: tristo pedeset eura i pedeset jedan cent) od 14.07.2012., 350,70 EUR (slovima: tristo pedeset eura i sedamdeset centi) od 21.08.2012., 327,58 EUR (slovima: tristo dvadeset sedam eura i pedeset osam centi) od 14.09.2012., 343,81 EUR (slovima: tristo četrdeset tri eura i osamdeset jedan cent) od 14.10.2012., 353,90 EUR (slovima: tristo pedeset tri eura i devedeset centi) od 14.11.2012., 348,85 EUR (slovima: tristo četrdeset osam eura i osamdeset pet centi) od 14.12.2013., 348,47 EUR (slovima: tristo četrdeset osam eura i četrdeset sedam centi) od 14.01.2013., 329,00 EUR (slovima: tristo dvadeset devet eura) od 14.02.2013., 334,95 EUR (slovima: tristo trideset četiri eura i devedeset pet centi) od 14.03.2013., 354,16 EUR (slovima: tristo pedeset četiri eura i šesnaest centa) od 14.04.2013., 322,56 EUR (slovima: tristo dvadeset dva eura i pedeset šest centi) od 14.05.2013., 323,03 EUR (slovima: tristo dvadeset tri eura i tri centa) od 14.06.2013., 320,77 EUR (slovima: tristo dvadeset eura i sedamdeset sedam centi) od 14.07.2013., 321,62 EUR (slovima: tristo dvadeset jedan euro i šezdeset dva centa) od 14.08.2013., 329,02 EUR (slovima: tristo dvadeset devet eura i dva centa) od 14.09.2013., 338,83 EUR (slovima: tristo trideset osam eura i osamdeset tri centa) od 14.10.2013., 340,46 EUR (slovima: tristo četrdeset eura i četrdeset šest centi) od 14.11.2013., 352,96 EUR (slovima: tristo pedeset dva eura i devedeset šest centi) od 14.12.2014., 339,86 EUR (slovima: tristo trideset devet eura i osamdeset šest centi) od 14.01.2014., 229,97 EUR (slovima: dvjesto dvadeset devet eura i devedeset sedam centi) od 14.03.2014., 235,80 EUR (slovima: dvjesto trideset pet eura i osamdeset centi) od 14.03.2014., 230,89 EUR (slovima: dvjesto trideset eura i osamdeset devet centi) od 14.04.2014., 219,80 EUR (slovima: dvjesto devetnaest eura i osamdeset centi) od 14.05.2014., 223,22 EUR (slovima: dvjesto dvadeset tri eura i dvadeset dva centa) od 14.06.2014., 229,03 EUR (slovima: dvjesto dvadeset devet eura i tri centa) od 14.07.2014., 234,27 EUR (slovima: dvjesto trideset četiri eura i dvadeset sedam centi) od 14.08.2014., 236,12 EUR (slovima: dvjesto trideset šest eura i dvanaest centi) od 14.09.2014., 239,56 EUR (slovima: dvjesto trideset devet eura i pedeset šest centi) od 14.10.2014., 249,09 EUR (slovima: dvjesto četrdeset devet eura i devet centi) od 14.11.2014., 251,03 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i tri centa) od 14.12.2015., 251,85 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i osamdeset pet centi) od 14.01.2015., 251,60 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i šezdeset centi) od 14.02.2015., 251,60 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i šezdeset centi) od 14.03.2015., 251,60 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i šezdeset centi) od 14.04.2015., 251,60 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i šezdeset centi) od 14.05.2015., 251,60 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i šezdeset centi) od 14.06.2015., 251,60 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i šezdeset centi) od 14.07.2015., 251,60 EUR (slovima: dvjesto pedeset jedan euro i šezdeset centi) od 14.08.2015., sve do 29. rujna 2015. po stopi od 15% za vrijeme od 15. studenog 2005. do 31. prosinca 2007., za vrijeme od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, za vrijeme od 1. kolovoza 2015. do 29. rujna 2015. po stopi 8,14%,
- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da su ništetne odredba članka 1. u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita i članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj pristaje u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Zagreb povisi ili snizi iznos anuiteta, a on se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete; u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju na ime plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa sukladno odlukama banke i nepripadno plaćenog iznosa zbog ništetne valutne klauzule isplati iznos od 21.951,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate; u točki III. izreke i u točki IV. izreke tako da se sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita i članka 7. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile dana 12.09.2005. g., solemniziran istoga dana kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem OU-1827/2005 u dijelu u kojem ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pristaje da Zagrebačka banka d.d., u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Zagreb, povisi ili snizi iznos anuiteta, a ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
II. Nalaže se Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa sukladno odlukama banke, te na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog ništetne valutne klauzule u švicarskim francima uz koju je vezana glavnica kredita ukupan iznos od 21.951,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici novčani iznos od 6.995,54 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 1. listopada 2015. g. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
II. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 558,59 EUR (slovima: petsto pedeset osam eura i pedeset devet centi), u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile dana 12. rujna 2005. u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita, u dijelu u kojem je određena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te u dijelu u kojem tužitelj pristaje da tuženik , u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika povisi ili snizi iznos anuiteta, koje se tužitelj obvezuje plaćati tako izmijenjene. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa sukladno odlukama banke, te na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog ništetne valutne klauzule u švicarskim francima uz koju je vezana glavnica kredita isplati iznos od 21.951,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svaki plaćeni mjesečni iznos od plaćanja do isplate, kako je to specificirano. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.995,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 1. listopada 2015. pa do konačne isplate. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 5.839,33 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 11. srpnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak ili da podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima članci 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 12. rujna 2005. u dijelu u kojem su ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita, promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika te dijelu u kojem tužitelj pristaje da u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci tuženika plati izmijenjene anuitete bilo da su isti povišeni ili sniženi. Temeljem ništetnih odredbi navedenog Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005. traži se isplata iznosa od 21.951,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od plaćanja pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Također se potražuje i isplata iznosa od 6.995,54 eura kao razlika između nove glavnice utvrđene od strane tuženika na dan konverzije predmetnog kredita i nove glavnice na dan konverzije izračunate prema početnom tečaju CHF sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.
5.1. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo je kako tužitelj nema pravnog interesa za vođenje parnice obzirom da je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.; dalje: ZID ZPK/15) zaključen Dodatak Ugovora o kreditu od 3. ožujka 2016., istaknut je prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da sve uplate kredita nije izvršio tužitelj, osporen je status potrošača tužitelju i istaknut prigovor zastare.
5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku i cjelokupne dokumentacije koja je dostavljena u spis prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 12. rujna 2005. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu na temelju kojeg je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 217.730,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke,
- da je rok otplate kredita iznosio 240 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima,
- da je početna kamatna stopa iznosila 4,50% godišnje koja je rasla u vremenskom periodu od studenog 2005. pa do rujna 2015.,
- da je u vremenskom razdoblju od stavljanja kredita u opticaj do 30. rujna 2015. došlo i do promjene tečaja CHF, a što je sve dovelo do povećanja mjesečne obveze tužitelja prema tuženiku,
- da je kredit podignut za kupovinu stana,
- da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 vođen postupak povodom tužbe udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik u vremenskom period od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna te da je u istom vremenskom periodu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.),
- da je u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke navedena presuda iz kolektivnog spora potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
6632/2017 od 14. lipnja 2018.,
- da je prvostupanjski sud u individualnim sporovima u kojima se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu vezan tim utvrđenjima sukladno članku 502.c ZPP-a,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi rješavanja stambenog pitanja i da mu je u banci rečeno, a s obzirom na visinu njegove plaće, da može podići jedino kredit u kojem je valuta vezana uz CHF te da mu nije objašnjeno zbog čega bi moglo doći do promjene kamatne stope, odnosno rasta tečaja tijekom otplate kredita,
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije proizlazi da je zbog povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu u vremenskom periodu od 15. studenog 2005. pa zaključno s kolovozom 2015. došlo do preplate za 10.192,96 eura, a po osnovu promjene tečaja za 10.927,92 eura, dok je razlika između konvertirane glavnice na dan 30. rujna 2015. i iznosa neotplaćene glavnice prema stvarnom otplatnom planu i primjenom početnog isplatnog tečaja iznosila 6.995,54 eura,
- da je banka prilikom izračuna konverzije na ime više plaćenog po osnovu promjene kamatne stope i valutnog tečaja tužitelju priznala iznos od 24.606,16 kuna/3.265,27 eura, a koji iznos je uračunat na način da su korigirani iznosi budućih anuiteta.
5.3. Po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj ima status potrošača u smislu članka 5. stavak 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022; dalje: ZZP/14) jer je kredit podignut za osobne potrebe, odnosno za kupnju stana, a ne za potrebe trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
5.4. Prvostupanjski sud nadalje ocjenjuje, a što da proizlazi i iz provedenih dokaza, da je Ugovor o kreditu od 12. rujna 2005. unaprijed formulirao tuženik, da se nije pojedinačno pregovaralo niti o jednoj ugovornoj odredbi, pa tako niti o odredbama koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu jer tako proizlazi iz iskaza tužitelja. Pored toga, iz samog Ugovora da nije vidljivo da bi tuženik u isti unio egzaktne parametre za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita jer nije bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri radi promjene tečaja i radi promjene kamatne stope, što je dovelo tužitelja u neravnopravan položaj u konkretnom ugovornom odnosu i stvorilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Kako se tužitelj pozvao na presude donesene u kolektivnom sporu, a u kojem sporu su utvrđene ništetnim odredbe koje su identične odredbama u konkretnom Ugovoru o kreditu, te kako je prvostupanjski sud temeljem članka 502.c ZPP-a vezan na pravna utvrđenja iz parnica za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, to prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu, kako ih je formulirao tuženik, ništetne.
5.5. Odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenje parnice obzirom da je zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu, jer da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 zauzeto pravno shvaćanje da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je zaključen dodatak ugovora o kreditu jer sklapanjem navedenog dodatka u cijelosti nije podmiren dug.
5.6. Odbijen je prigovor promašene aktivne legitimacije jer da iz priložene dokumentacije proizlazi da je sve anuitete kredita uplaćivao tužitelj. Odbijen je kao neosnovan prigovor zastare pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnih ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju da zastara za potraživanje po osnovu preplaćene kamate počinje teći od 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7219/13 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., a u odnosu na potraživanje po osnovu preplaćenog tečaja od 14. lipnja 2018. kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017. Kako je tužba podnesena 16. svibnja 2019., to da je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.
5.7. Na temelju utvrđenja ništetnim konkretnih odredbi Ugovora o kreditu tužitelju je dosuđen i iznos više plaćenog po osnovu ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005. pa do konverzije 30. rujna 2015. u iznosu od 21.951,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 1. ZOO-a na svaki mjesečno više plaćeni iznos od njegovog plaćanja pa do isplate. Navedeni iznos dosuđen je primjenom članka 1115. ZOO-a.
5.8. Tužitelju je dosuđena i razlika u glavnici u iznosu od 6.995,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, a u odnosu na isplatu kojeg iznosa prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje.
5.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), uz uvećanje za trošak vještačenja.
6. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da nisu dani dostatni razlozi u odnosu na deklaratorni dio izreke presude i da se o tako postavljenom tužbenom zahtjevu nije moglo raspravljati jer da nije precizno određen dio teksta konkretne ugovorne odredbe koji se utvrđuje ništetnim. Isto tako, da prvostupanjski sud nije dao razloge u odnosu na ispunjenje uvjeta za utvrđenje ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi, već svoje zaključke temelji na utvrđenjima iz kolektivnog spora, a koja utvrđenja da se odnose na apstraktnog potrošača. Isto tako, da nisu dani dostatni razlozi vezano uz status tužitelja kao potrošača obzirom da je on sam u svom iskazu naveo da navedeni stan iznajmljuje, zbog čega ne bi imao status potrošača. Utvrđenje suda da je tužitelj izvršio sve uplate po predmetnom kreditu da ne odgovara priloženoj dokumentaciji jer da je neke uplate izvršila i FB. Prvostupanjski sud da je počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer da unatoč prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje vještaka sud nije tražio očitovanje vještaka usmenim putem, već se vještak očitovao pismeno. Isto tako, da je učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer da je tužitelj preinačio tužbu jer je dodao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela članka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu te neodređen zahtjev za isplatu, a čemu se tuženik protivio, te je nakon provedenog vještačenja došlo do povišenja postojećeg novčanog zahtjeva. Isto tako, da su učinjene i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člancima 109., 201. i 260. stavak 1. ZPP-a.
6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 109., 201. i 260. stavak 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije bio dužan pozvati tužitelja da ispravi tužbu u smislu članka 109. ZPP-a zbog toga što se kao tužitelj ne pojavljuju i založni dužnici, obzirom da tužitelj i založni dužnici u ovoj vrsti spora nisu jedinstveni suparničari, jer su stranke Ugovora o kreditu tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor iz osnovnog ugovornog odnosa. Isto tako, nije učinjena bitna povreda u primjeni članka 260. stavak 1. ZPP-a, jer iako je prvostupanjski sud odbio usmeno saslušanje financijskog vještaka, isti je pismeno odgovorio na sve prigovore tuženika, a tuženik nije osporio računske operacije, već primjenu prava u odnosu na iznose koje je vještak izračunao prema zadatku koji mu je dao prvostupanjski sud i na temelju kojeg izračuna je prvostupanjski sud tužitelju i dosudio zatražene novčane iznose.
6.2. Nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a koju čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Time što vještak nije usmeno saslušan, nije onemogućen tuženik u raspravljanju, obzirom da je vještak odgovorio na prigovore tuženika na njegov nalaz, a novih prigovora tuženik nije iznosio.
6.3. Nije učinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, koju čini sud ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjev je prekoračen ako je suđeno nešto što nije traženo ili ako je suđeno više od onog što je traženo. U konkretnom slučaju, suđeno je prema tužbenom zahtjevu tužitelja kako ga je on u konačnici postavio, odnosno nije suđeno nešto što nije traženo, odnosno više od onoga što je traženo.
6.4. Međutim, u pravu je tuženik kada smatra da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjski sud za pojedine dijelove svoje odluke nije dao dostatne razloge, odnosno nije dao nikakve razloge u odnosu na dosuđenu razliku u neotplaćenoj glavnici. Međutim, ovaj sud zbog tog razloga nije ukidao pobijanu odluku, već je o žalbi tuženika odlučio primjenom članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a.
6.5. Nisu učinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Žalba se odnosi i na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer da tužitelj zbog toga što je zaključio Dodatak Ugovora o kreditu, odnosno prihvatio konverziju kredita sukladno ZID ZPK/15, nema pravni interes na utvrđenje ništetnosti osnovnog Ugovora koji je konvertiran te da su navedenom Dodatku Ugovora o kreditu sanirane posljedice ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.
7.1. Po ocjeni ovog suda, time što su stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u valutu euro, tužitelj nije izgubio pravni interes na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu.
7.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. na pravno pitanje: „Da li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu?“, odgovoreno je: „Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju. “
8. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio ništetnim članak 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita, obzirom da je tim člankom određen predmet Ugovora o kreditu i da je kredit isplaćen u kunskoj protuvrijednosti od 217.730,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Kada bi se ova odredba utvrdila ništetnom, tada ne bi bilo predmeta ugovora, a pored toga navedena odredba ne dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Svrha utvrđenja ništetnim odredbe u kojoj je glavnica vezana uz valutu CHF, kako to proizlazi iz kolektivnog spora, je da se ne promijeni valutni tečaj tijekom otplate kredita u odnosu na početni valutni tečaj. Dakle, člankom 1. Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005. određen je predmet obveze i novčani iznos koji će u kunama biti isplaćen tužitelju kao korisniku kredita, pa ta odredba sama po sebi nije ništetna.
8.1. Utvrđenje ništetnim članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem tužitelj pristaje da tuženik u slučaju redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke povisi ili snizi anuitet te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete nije ništetna, jer se istom opisuje posljedica povećanja ili smanjenja redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a što samo po sebi nije ništetno. Pored toga, tužitelj tužbu temelji na pravnim utvrđenjima iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača, predmet kojeg su bile odredbe potrošačkih ugovora zaključenih u određenom vremenskom periodu između potrošača i tuženika kao banke i vezane su na promjenu kamatne stope prema jednostranoj odluci banke, odnosno na valutnu klauzulu kod koje je glavnica vezana uz CHF, dok navedena odredba nije bila predmet kolektivnog spora.
8.2. Zbog toga je točka I. izreke preinačena i odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na zatražena utvrđenja vezana na članak 1. i dio članka 7. Ugovora o kreditu.
8.3. Utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora u dijelu u kojem je određena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika je pravilno utvrđena ništetnom, kao i dio članka 7. Ugovora o kreditu u kojem je određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja pa je u tom dijelu pobijana odluka potvrđena, a u odnosu na dijelove članka 1. i članka 7. Ugovora o kreditu kako je naprijed navedeno žalba tuženika je uvažena te je pobijana odluka preinačena na način da je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim navedenih odredbi.
9. Pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da bi tužitelj imao pravo na povrat više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005. za vremenski period od stavljanja kredita u opticaj pa do dana konverzije 30. rujna 2015. jer da zaključenjem konverzije tužitelj nije u cijelosti obeštećen na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. Visina više plaćenog, kako je to utvrdio vještak, između stranaka nije bila sporna, a isto tako nije sporno da je konverzija izvršena sukladno članku 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 56/16.: dalje: ZPK).
9.1. Stranke su Dodatkom Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu. Dakle, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.
9.2. ZID ZPK/15 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača. U pravnoj situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005. iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja prema Dodatku ( preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u euro), ne može se zaključiti da Dodatak Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu od 12. rujna 2005., bez obzira što ZID ZPK/15 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu.
9.3. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Gos-1/2019 odgovoreno je na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koje je uputio Općinski sud u Pazinu na način da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.
9.4. Pored toga, Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15, a na temelju kojeg Zakona je i sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu.
9.5. Pored toga, iako Dodatak Ugovora o kreditu koji je sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, kako su one odraz prisilnih zakonskih odredbi koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka, ugovoreni sadržaji Dodatka Ugovora o kreditu u smislu članka 49. stavak 5. ZZP/14 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa ne podliježe primjeni Druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) Trećeg dijela navedenog Zakona.
9.6. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka Ugovora o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/15, unio iznose koje tužitelj traži tužbom, a koji su na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu bez osnove prešle u njegovu imovinu do 30. rujna 2015. Ti su iznosi, zajedno s ostalim iznosima, uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim Dodatkom Ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.
9.7. Zbog toga je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope i isplate tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu jer su uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
9.8. Zaključak je ovog suda da je sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga s jedne strane te odredbe ne obvezuju, a s druge strane isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom Ugovora o kreditu, dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom. Zbog toga tužitelju ne pripada isplata iznosa od 21.951,90 eura. Takva pravna shvaćanja izražena su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.
9.9. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka Ugovora o kreditu obuhvatio iznose koje tužitelj traži tužbom na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005., a koji su bez osnove prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom Ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro. Međutim, riječ je o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni pa do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015. Tuženik je navedene iznose koje je primio od tužitelja, a temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005., držao kao nepošteni stjecatelj. Obzirom da u skladu sa člankom 1115. ZOO-a nepošten stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je na dan obračuna konverzije dugovao tužitelju i zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005. tekle od dana kad ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužitelja preuzete valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu. Izračun konverzije u skladu sa člankom 19.c ZPK-a ne predviđa da se i zatezne kamate na iznose koje je banka primila na ime nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i koje su tekle od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do obračuna konverzije iskorištavaju za ispunjenje tužiteljeve obveze prema tom Dodatku sklopljenom prema navedenom Zakonu. Zbog toga je zaključak ovog suda da Dodatak Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu od 12. rujna 2005.
9.10. Primjenom članka 1115. ZOO-a tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005. do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja za ispunjenje tužiteljeve obveze preuzete valjanim Dodatkom (30. rujna 2015.), a kada je prestala obveza vraćanja.
9.11. Zbog toga je ovaj sud u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose potvrdio pobijanu odluku u odnosu na plaćanje iste od uplate svakog mjesečnog više plaćenog iznosa do 29. rujna 2015., a preko tog iznosa odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate.
9.12. Odbijen je i zahtjev za isplatu razlike neotplaćene glavnice u iznosu od 6.995,54 eura jer se ne radi o novčanom iznosu koji je stečen od strane tuženika na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 12. rujna 2005., niti se može tražiti povrat nedospjele glavnice kao posljedice razlike u neotplaćenoj glavnici izračunatoj na temelju tečaja za euro na dan konverzije i tečaja na dan stavljanja kredita u opticaj prema tečaju za CHF.
10. Iako je tuženik djelomično uspio sa svojom žalbom, istom se ne dosuđuje trošak prvostupanjskog postupka. Naime, nakon donošenja ove presude uspjeh stranaka u postupku je podjednak pa je ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.
10.1. Međutim, ovaj sud je mišljenja da tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška vezanog uz podnesenu žalbu i to prema uspjehu žalbe. Tuženik je sa žalbom uspio oko 50%, pa bi mu u tom postotku tužitelj trebao naknaditi trošak žalbe koji se sastoji od nagrade njegovom punomoćniku za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 625,00 eura, iznos PDV-a od 156,25 eura i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 335,93 eura, a o čemu je tuženik dostavio dokaz da je plaćena. Ukupan trošak žalbe iznosio bi 1.117,18 eura pa bi mu tuženik trebao naknaditi prema uspjehu iznos od 558,59 eura, kako je to i suđeno.
11. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373.a i 373. točka 3. ZPP-a.
Koprivnica, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
