Poslovni broj: Usž-2489/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AF iz [adresa]., s boravištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, Trogir, Put Muline 1., radi sudske pristojbe u predmetu obnove postupka izdavanja osobne iskaznice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-2308/2021-69 od 14. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-2308/2021-69 od 14. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda od 14. svibnja 2024. prigovor tužitelja je djelomično uvažen, a djelomično odbijen. Pobijano rješenje o pristojbi, poslovni broj: 18 UsI-2308/21-64 od 1. veljače 2024. ukinuto je u dijelu točke I. izreke kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 66,36 eura, a u preostalom dijelu potvrđena je točka I. izreke kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu za prijedlog za obnovu spora u iznosu 66,36 eura te odluku o prijedlogu za obnovu spora u iznosu od 66,36 eura što ukupno iznosi 132,72 eura i rješenje o pristojbi potvrđeno je u dijelu pod točkama II., III., IV. i V. izreke.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijanog rješenja navodeći u bitnom da je pobijano rješenje izdano bez jedinstvene oznake pismena (crtični bar kod). Crtični bar kod jedinstvene oznake pismena ponovno je istaknut na povratnici – dostavnici, pa rješenje koje je u e-spisu ima otisnut taj kod. Ističe da zbog takvog postupanja ne može znati jesu li njegove brojne žalbe i zahtjevi dostavljeni neposredno u fizičkom obliku onakvog sadržaja kako je sam napisao i vlastoručno potpisao ili su prepravljeni i lažirani od strane suda koji ih je skenirao i preoblikovao u elektroničke dokumente. Napominje da je u ovom predmetu više puta tražio izdavanje kompletnog vjerodostojnog e-spisa predmeta, na što se sud oglušio. Navodi da sud traži da plati sudsku pristojbu za spor vođen radi poništenja rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje osobne iskaznice i sudsku pristojbu radi prijedloga za obnovu spora. Ističe da postupak nije pravomoćno okončan jer je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke, a postupak se vodi i kod Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je trebao biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. stavka 1. točke 17. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18. i 51/23., dalje: ZSP). Predlaže da se žalba usvoji, poništi osporeno rješenje i da ga se oslobodi od plaćanja sudske pristojbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-2308/21-26 od 17. studenoga 2021. odbačen prijedlog tužitelja za obnovu spora, protiv kojeg rješenja nije dopuštena žalba te tužitelj istu nije ni podnio. Stoga je prvostupanjski sud povodom prigovora tužitelja na rješenje od 1. veljače 2024. usvojio prigovor tužitelja u odnosu na obvezu plaćanja sudske pristojbe na žalbu, dok je u ostalom dijelu pravilno odbio prigovor tužitelja koji se odnosi na obvezu plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za obnovu spora i odluku o prijedlogu za obnovu spora.

5. Podnošenje izvanrednog pravnog lijeka protiv pravomoćne presude koja je prethodila donošenju rješenja o obnovi spora nije zapreka utvrđenju obveze plaćanja sudske pristojbe, jer je upravo pravomoćnošću rješenja o obnovi spora ispunjena zakonska osnova prema kojoj je tužitelj u ovom slučaju u obvezi platiti sudsku pristojbu u upravnom sporu, sukladno članku 22. stavku 1. ZSP-a.

6. Iznos sudske pristojbe za tužbu i rješenje određen je pravilno i u visini propisanoj Tar. br. 29. stavkom 2. i Tar. br. 30. stavkom 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, 37/23.).

7. Neosnovan je žalbeni prigovor da u konkretnom slučaju postoji osnova za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe u smislu članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP- a prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Naime, o tom postupku se u konkretnom slučaju ne radi, već je odbijen prijedlog tužitelja za obnovu spora u predmetu izdavanja osobne iskaznice.

8. Ostali žalbeni prigovori tužitelja nisu pravno relevantni niti su od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano djelomično odbijen njegov prigovor na rješenje kojim mu je određena obveza plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za obnovu spora i odluku o prijedlogu za obnovu spora.

9. Budući da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano, a navodi žalbe neosnovani, to je na temelju članka 29. stavka 4. ZSP-a riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković