REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-933/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Bilobrk, odvjetnik u Umagu, 8. ožujka 1a, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi uklanjanja, 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/606, URBROJ: 443-02-01-17-24-4 od 14. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/606, URBROJ: 443-02-01-17-24-4 od 14. svibnja 2024. pod toč. 1. izreke naređeno je vlasniku, ovdje tužiteljici, uklanjanje bespravno rekonstruirane stambene građevine (građevine povremenog boravka) koja je monolitne izvedbe, visine prizemlja (h =3,6m),

max

izvedenog ravnog krova, razvedenih tlocrtnih dimenzija (7,4m x 4,3m) + (8,2m x 4,8m), izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (naselje Finida), postavljena na zemljištu izvan građevinskog područja, unutar Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara, na području označenog prema Prostornom planu grada [adresa] kao "ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište", u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja. Pod toč. 2. izreke utvrđeno je da je postavljanjem službenog znaka dana 15. travnja 2024. obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zemljištu izvan građevinskog područja, unutar Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara, na području prema Prostornom planu grada [adresa] označenom kao "ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište". Obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja, na snazi je do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka izvršenja rješenja. Pod toč. 3. izreke upozoren je vlasnik da će se u slučaju nastavka građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, sprečavanje građenja/ izvođenja radova provoditi izricanjem novčanih kazni. Pod toč. 4. izreke upozoren je vlasnik da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke rješenja. Pod toč. 5. izreke upozoren je vlasnik da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine koji su izgrađeni nakon obustave građenja, kao i preostali dijelovi građevine koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti ili bi mogli biti opasni za život ljudi, za druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu. Pod toč. 6. izreke upozorava se vlasnik ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je građevina izgrađena i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete te se pod toč. 7. izreke upozorava vlasnik da je obavezan ukloniti stvari iz građevine u roku iz toč. 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete.

2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom sudu. U istoj ističe kako je inspekcijski nadzor proveden od strane Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava u Pazinu, kojom prilikom je pregled obavio viši građevinski inspektor Miroslav Lončarević, dipl.ing. građ., a koji prema saznanjima tužiteljice nije zaposlen u Područnom uredu Rijeka, Ispostavi Pazin, nego u Područnom Uredu Osijek, Ispostava u Požegi. S obzirom da je u konkretnom slučaju građevinski inspektor postupao izvan djelokruga ustrojstvene jedinice u kojoj je zaposlen, a time i izvan svojih zakonskih ovlasti, tužiteljica smatra kako su sva utvrđenja koja je navedeni inspektor utvrdio pri navedenom inspekcijskom nadzoru odnosno očevidu nezakonita i stoga pravno neprihvatljiva. Tužiteljica nadalje ističe da je očevid na licu mjesta 15. travnja 2024. izvršen bez da je tužiteljica kao vlasnica predmetne nekretnine i stranka upravnog postupka uopće pozvana na očevid te stoga posljedično na istome nije imala mogućnost ni sudjelovati, pa tako ni iznositi navode i predlagati dokaze koji bi njoj išli u korist. Na isti način, tuženik je povrijedio postupovna prava tužiteljice jer joj nije omogućio da se očituje na isprave u koje je izvršio uvid pri donošenju pobijanog rješenja niti joj je omogućio da se očituje na utvrđenja – posebice mjerenja koje je tuženik utvrdio neposrednim opažanjem i mjerenjem na licu mjesta. Time je tuženik grubo povrijedio temeljno ustavno pravo tužiteljice na raspravljanje u postupku u kojem se odlučuje o njezinim obvezama i/ili pravima. Nastavno, tužiteljica navodi kako je po obavljanju očevida bez njezinog sudjelovanja dopisom od 25. travnja 2024. pozvana da se u roku 8 dana očituje se o određenim činjenicama (tko je investitor, kada je započeta i dovršena sporna rekonstrukcija) te da dostavi snimku izvedenog stanja izrađenu po Ivanić Projekt d.o.o., ovlaštenom arhitektu LF dip.ing.arh. Na taj dopis tužiteljica se očitovala dopisom od 6. svibnja 2024. da trenutno nije u mogućnosti dostaviti traženu dokumentaciju jer da je ista kod projektanta, ali da će ju dostaviti čim je preuzme. Ubrzo nakon toga, bez bilo kakvog odgovora na to očitovanje, tuženik već 14. svibnja 2024. (dakle, ni 8 dana od tog dopisa) donosi pobijano rješenje. Vezano za potonje izneseno tužiteljica smatra da je službena osoba odredila posve neodgovarajući rok za dostavu traženih isprava te da je po očitovanju tužiteljice bilo očito da ista traži dodatan rok za dostavu tražene isprave i tražena očitovanja, a čemu nije udovoljeno, čime joj se bitno ograničilo pravo na raspravljanje. Nadalje, tužiteljica ističe kako u provedenom upravnom postupku temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje nije utvrđena pravno odlučna činjenica o tome tko je investitor navodne bespravno rekonstruirane stambene građevine čije uklanjanje je naređeno upravo tužiteljici koja je nesporno vlasnik predmetne nekretnine. Zaključno, tužiteljica, ukazujući na nespornu činjenicu postojanja Rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I- 361-05/18-02/719, URBROJ: 2105/05-06/20-20-15 od 28. travnja 2020., kojim je na predmetnoj nekretnini ozakonjena nezavršena jednostavna zgrada stambene namjene i nezavršena slobodnostojeća jednostavna zgrada poljoprivredne namjene, a pozivom na odredbu čl. 34. st.1. i 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/2012, 143/2013, 65/2017, 14/2019), navodi kako se može zaključiti da je na predmetnoj nekretnini izvjesno izgrađena nedovršena zgrada stambene i nedovršena zgrada poljoprivredne namjene za koje postoji akt za građenje, pa čak i da su iste zgrade rekonstruirane, kako (pogrešno) smatra tuženik, nejasno je zašto je određeno potpuno uklanjanje cijelih građevina na predmetnoj nekretnini, ukoliko je evidentno da za te građevine u onom obliku kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju postoji akt za građenje odnosno da nije povrijeđen čl.106. st.1. Zakona o gradnji ("Narodne novine” broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG). Iz tog razloga tužiteljica smatra da je tuženik pri donošenju pobijanog rješenja pogrešno primijenio čl.113. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine" broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) kojim je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, što znači da je moguće narediti uklanjanje i samo dijela građevine, a to ovdje nije učinjeno (niti obrazloženo zašto nije) iako je sama službena osoba tuženika utvrdila da za dio građevine nesporno postoji akt za građenje.

3. Slijedom svega navedenog, tužbenim zahtjevom zatraženo je od suda donošenje presude kojom će poništi osporavano rješenje tuženika uz dosudu tužiteljici troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 19. ožujka 2025., sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), kako bi se omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužiteljice je istaknuo da ostaje u cijelosti kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Pored toga, naveo je kako tužiteljica smatra da bi legalizirani objekt mogao egzistirati kao samostalna cjelina bez obzira na eventualnu dogradnju i da stoga nije bilo potrebito donijeti rješenje o uklanjanju čitavog objekta već samo onog što nije obuhvaćeno aktom o legalizaciji. U svezi s tim predlaže se provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke, a sve na okolnost da se vještak izjasni na navode tužiteljice o mogućnosti opstojanja legaliziranog objekta. Tužiteljica ističe da joj je povrijeđeno pravo na dom obzirom da je od momenta donošenja akta o legalizaciji, zajedno s dvoje maloljetne djece, živjela u tom objektu, a što može potvrditi najmanje 40-ak osoba. Na iznesene navode opunomoćenika tužiteljice tuženik se očitovao kako ustraje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda, da se ovdje konkretno radi o izgradnji potpuno nove stambene građevine koja ni tlocrtno ni u gabaritima više ne odgovara onome što je bilo legalizirano rješenjem o izvedenom stanju iz 2022. godine. Budući da niti jedan zid pročelja više nije odgovarao legaliziranom stanju nije bilo moguće izvršiti uklanjanje dijela, kao što to tužiteljica navodi. Predlaže se odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na navode da se radi o povredi prava na dom ustraje se kod navoda iz rješenja kojim je sud odbio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Vezano za dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje dokaza vještačenjem tuženik iskazuje kako se istom protivi obzirom da građevina više ne postoji i da su građevinski inspektori, koji su obavljali nadzor, stručne osobe s položenim stručnim ispitom iz svoje struke pored državnog stručnog ispita, uslijed čega su kadri procjenjivati je li nešto izgrađeno u gabaritima rješenja o izvedenom stanju ili se radi o potpuno novoj bespravnoj građevini.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tome odbivši provesti ostale po tužiteljici predložene dokaze ocijenivši da potonji nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnoga postupka i upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je 15. travnja 2024. izvršen očevid na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zemljištu izvan građevinskog područja, unutar Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara, na području označenog prema Prostornom Planu grada [adresa] kao „ostalo poljoprivredno tlo – šume i šumsko zemljište" u blizini naselja Finida, grad [adresa]. U trenutku pregleda ne izvode se građevinski radovi. Vizualnim pregledom i mjerenjem na licu mjesta utvrđeno je da je na zemljištu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađena stambena građevina, (građevina povremenog boravka) koja je monolitne izvedbe, visine prizemlja (h =3,6

max

m) izvedenog ravnog krova, razvedenih tlocrtnih dimenzija (7,4 m x 4,3 m) + (8,2m x 4,8 m), izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (naselje Finida). Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. br. [broj ZK uloška] Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje, razvidno je kako je u vlastovnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake šuma, upisana u vlasništvu UF. Uvidom u Prostorni plan uređenja Grada [adresa] (Službene novine Grada Umaga broj: 3/04, 9/04 - ispravak, 6/06, 8/08 - pročišćeni tekst, 5/10, 5/11, 5/12, 21/14, 10/15, 11/15 - pročišćeni tekst, 19/15, 2/16 - pročišćeni tekst, 12/17, 18/17 - pročišćeni tekst, 12/21 i 13/21 - pročišćeni tekst) utvrđeno je kako se navedena zemljišna čestica na kojoj su izvedene građevine privremenog boravka te pomoćne građevine, nalazi izvan građevinskog područja na području označenom kao "ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište." Zemljište se nalazi na udaljenosti od 0,92 km tj. unutar ZOP-a (zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara). Uvidom u dokumentaciju nadležnog Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga utvrđeno je da za predmetnu gradnju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdano Rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-05/18-02/719, URBROJ: 2105/0506/20-20-15 od 28. travnja 2020., koje je postalo pravomoćno 26. svibnja 2020., kojim se ozakonjuje: nezavršena slobodnostojeća jednostavna zgrada stambene namjene s natkrivenom terasom, katnosti P, jednostrešnog krova, koja se sastoji od stambenog dijela s jednom stambenom jedinicom, bruto površine 20,10 m2, visine pokrova od 2,22 m do 2,90 m, vanjske tlocrtne dužine i širine 5,49 m x 3,67 m i natkrivene terase, bruto površine 17,20 m2, visine do pokrova od 2,43 m do 2,9 m, maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 5,14 m x 3,84 m, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja na poljoprivrednom zemljištu, u blizini naselja Finida, te nezavršena slobodnostojeća jednostavne zgrada poljoprivredne namjene-spremište za alat i pribor, katnosti P, jednostrešnog krova, bruto površine 5,30 m2, visine do pokrova od 1,61 m do 2,06 m, vanjske tlocrtne dužine i širine 2,42 m x 2,19 m, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja na poljoprivrednom zemljištu, u blizini naselja Finida. Uvidom u ortofoto snimke DGU vidljivo je kako je da je evidentirano stanje izgrađenosti od 2020. godine bitno drukčije nego evidentirano stanje izgrađenosti za period od 2021. do 2022. godine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Provedenim očevidom na terenu od 15. travnja 2024. utvrđeno je da na predmetnoj građevini izvedena nezakonita rekonstrukcija građevine nakon ishođenog Rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/1-

361-05/18-02/719, URBROJ: 2105/05-06/20-20-15 odnosno, zatečeni gabariti rekonstruirane građevine se u cijelosti u tlocrtnom i visinskom pogledu razlikuju od gabarita građevine koja je bila ozakonjena.

9. Prvenstveno, vezano za ovlaštenje na postupanje višeg građevinskog inspektora Miroslava Lončarevića, dipl.ing.građ., valja reći kako suprotno navodima tužbe isto nije izvan zakonskih ovlasti već proizlazi iz ovlaštenja Državnog inspektorata KLASA: 112-01/24-01/201, URBROJ: 443-01-02-02-02-24-2 od 5. travnja 2024., izdanog temeljem odredbe čl. 45. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 66/19, 155/23), a kojim se između ostalog državnom službeniku, zaposleniku Državnog inspektorata Miroslavu Lončareviću, daje ovlaštenje za obavljanje inspekcijskih poslova iz djelokruga rada građevinske inspekcije na području Područnog ureda Rijeka, zbog potrebe posla.

10. Nadalje, suprotno navodima tužbe za zakonitost rješenja nije odlučno što je inspekcijski pregled proveden u odsutnosti tužiteljice budući da u provođenju inspekcijskog nadzora, odnosno u postupku utvrđivanja činjenica na terenu, nadležni inspektor nije dužan pozivati stranke da prisustvuju nadzoru jer se ne radi o utvrđivanju činjenica očevidom u smislu odredbe čl. 68. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09,110/21). Takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-107/22-2 od 8. rujna 2022.

11. Osim toga, uvidom u spis predmeta upravnog postupka sud je utvrdio da je tužiteljici omogućeno sudjelovanje u postupku pozivom (dopis od 25. travnja 2024.) na izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnima za rješavanje predmetne upravne stvari.

12. Nastavno, niti navodi tužiteljice koji se tiču neopravdano kratkog roka za postupanje sukladno citiranom dopisu od 25. travnja 2024. nisu odlučni za zakonitost rješenja tuženika, iz razloga što je tuženik nakon podneska tužiteljice od 8. svibnja 2024., kojim je ispričala nemogućnost postupanja u tako kratkom roku vezano za dostavu tražene dokumentacije za građevinu iz razloga što je ista kod projektanta, utvrdio kako navedeni navodi nisu odlučni za drugačije rješenje ove stvari iz razloga jer je već iz sadržaja pribavljenog rješenja o izvedenom stanju od 28. travnja 2020. mogao utvrditi da se ne radi o istovjetnoj građevini/ama.

13. Nadalje, sud je stajalište tužiteljice izneseno u tužbi vezano za nezakonito utvrđenje o izvedenoj rekonstrukciji ocijenio pogrešnim obzirom isto nije utemeljeno na fotodokumentaciji priloženoj spisu upravnog postupka i ovog spora, a koja je sačinjena tijekom inspekcijskog postupka kao i onoj dostavljenoj od strane tužiteljice (koja se nalazi i u spisu upravnog postupka), odnosno sadržaju snimke izvedenog stanja koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju od 28. travnja 2020. za nezakonito izgrađene građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz navedenih isprava nedvojbeno proizlazi kako nekretnina za koju je tužiteljica ishodila rješenje o izvedenom stanju, na koje se poziva, opisom ne odgovara građevini iz rješenja tuženika jer se zatečeni gabariti "rekonstruirane" građevine u cijelosti u tlocrtnom i visinskom pogledu razlikuju od gabarita građevine koja je bila ozakonjena.

14. Navedeno posljedično znači da se u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji – dogradnji i nadogradnji postojeće zgrade, već o izgradnji nove građevine, za koju se imaju primijeniti pravila za novu gradnju propisana odredbom 106. st. 1. ZG-a. Istom je određeno da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano.

15. Dakle, za izgradnju potpuno nove građevine potreban je i novi akt za gradnju, sve i da je nova građevina izvedena u gabarita ranije, prethodno uklonjene. Potonje stajalište proizlazi iz brojnih odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalog i presuda poslovni broj Us-9263/2008 od 28. rujna 2011. i Usž-2242/16-2 od 13. srpnja 2016.

16. Iako nije odlučno u konkretnom slučaju, tužiteljici se ukazuje na odredbu čl. 2. st. 2. ZG-a kojom je propisano da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na gradnju nove građevine na odgovarajući način primjenjuju na rekonstrukciju, održavanje i uklanjanje građevine, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano. Dakle, sve da je tužiteljica poduzela radove na rekonstrukciji postojeće građevine, ona ne bi bila oslobođena obveze ishođenja dozvole za rekonstrukciji.

17. Slijedom iznesenog, kako tužiteljica ne spori da za spornu gradnju nije ishođena građevinska dozvola, to je zakonito, sukladno odredbi čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a, kojom je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, naloženo tužiteljici istu ukloniti. Pri tome činjenica da je rješenjem određeno uklanjanje bespravno rekonstruirane građevine, a ne ispravno uklanjanje bespravne građevine nije od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika.

18. Nastavno, napominje se kako iz zemljišnoknjižnog izvatka koji prileži spisu upravnog postupka nespornim proizlazi kako je tužiteljica vlasnica nekretnine koja je predmetom ovog postupka te pri tome za zakonitost rješenja tuženika nije odlučna činjenica da li je tužiteljica ujedno i investitor sporne gradnje, sve sukladno odredbi čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a.

19. Zaključno, vezano za istaknuti prigovor povrede prava na dom ukazuje se na sadržaj rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 477/2025-2 od 20. veljače 2025., doneseno u istom upravnom sporu vezano za određivanje odgodnog učinka tužbe, u kojem je navedeno da „kada se provodi test razmjernosti i razumnosti tada se ispituju tri kriterija. Ispituje se je li miješanje tuženika (javne vlasti) utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Ako je odgovor na sva tri postavljena pitanja pozitivan tada nije povrijeđeno pravo na dom (ukoliko pravo na dom činjenično postoji u konkretnom slučaju). Iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo da se tužiteljica upisala kao vlasnica građevine 3. ožujka 2021. pod brojem Z-3390/2021, na temelju ugovora o darovanju nekretnine. Isto tako je iz rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula, Odjela za katastar nekretnina Buje, KLASA: 014-08/24-02/53, URBROJ: 541-29-03/2-24-2 utvrđeno da je građevini povodom zahtjeva tužiteljice dodijeljen kućni broj dana 8. ožujka 2024., a tužiteljica je prebivalište na toj adresi prijavila dana 29. svibnja 2024. (nakon zaprimanja osporavanog rješenja tuženika o uklanjanju od 14. svibnja 2024.). Isto tako, iz rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Mirna – Dragonja“ KLASA: UP/I-325-10/24-06/129620, URBROJ: 374-3301-2-24-1 te rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje Grada Umaga-Umago KLASA: UP/I-363- 02/24-01/880, URBROJ: 2163-9-06/04-24-1 razvidno je da su iznosi naknade za uređenje voda te komunalne naknade utvrđeni 20. lipnja 2024. Dakle, kako je tužiteljica postala vlasnicom građevine tek 2021. godine, a iz navedenog rješenja o komunalnoj naknadi je vidljivo da je obveza plaćanja nastala tek u lipnju 2024. godine kada je i prijavila prebivalište tada, prema mišljenju suda u konkretnom slučaju nije ostvarena veza trajnog (kontinuiranog) karaktera tužiteljice s predmetnom stambenom građevinom te ona ne predstavlja njezin dom. Čak unatoč tome, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) utemeljeno je na zakonu sukladno odredbi čl. 113. st. 1. toč. 1. ZDI-a. Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je tužiteljica predmetnu stambenu građevinu izvela bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju (i rekonstrukciji) može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno izvršne dozvole. Budući da je predmetna stambena građevina izvedena bez valjane dozvole i to još na području označenom prema Prostornom planu grada [adresa] kao „ostalo poljoprivredno tlo – šume i šumsko zemljište, to je tužiteljica dobrovoljno pristala snositi rizik koji nosi njezino postupanje. Slijedom navedenog, tužiteljica se neosnovano poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava. Prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju predmetna stambena građevina ne predstavlja dom tužiteljice jer nije ostvarena trajna veza s istom. Unatoč tome što u konkretnom slučaju stambena građevina tužiteljici ne predstavlja dom, svejedno se radi o zakonitom miješanju države. Država ima legitimni cilj u smislu uklanjanja svih nezakonito izgrađenih građevina u Republici Hrvatskoj i mjera je nužna u demokratskom društvu jer se isti opravdani cilj ne može postići primjenom nijedne blaže mjere“.

16. S obzirom na sve navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima spora tužiteljice temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 2. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Tomislavu Bilobrku, odvjetniku u Umagu, 8. ožujka 1a

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi Pazin, Pazin, Prolaz F.

Matejčića 8