Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-129/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 11. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Cartier Cres 2174, Burlington, Kanada, 12. ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 13. OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 14. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 15. PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 16. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 17. RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 18. HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 19. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 20. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21. NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po OD Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi brisovne tužbe, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie broj: P-215/2020. od 16. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P-215/2020. od 16. prosinca 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie broj: P- 215/2020. od 16. prosinca 2022. utvrđeno je da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. te zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. u korist tužene Republike Hrvatske na temelju prijedloga za uknjižbu prava vlasništva IP-DO-3392/17 i 3393/17, rješenjem Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižnog odjela u Buzetu broj: Z-20160/17. od 22. kolovoza 2018. i broj: Z- 20779/2018. od 9. srpnja 2018., te je naloženo brisanje navedenih uknjižbi i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

Istom presudom naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 32.787,50 kuna odnosno 4.351,65 EUR-a, dok je tužena odbijena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi pravno nevaljanom uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužene rješenjem broj: Z-20160/2017. od 22. kolovoza 2018. i broj:

Z-20779/2018. od 9. srpnja 2018. Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižnog odjela u Buzetu te da se naloži brisanje navedenih uknjižbi i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

7. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na jednom specifičnom upisu u zemljišnoj knjizi u Istri poznatom pod nazivom "komunele" ili "komunšćine" čiji prvi oblici da se nalaze u dokumentu iz 1325. godine pod nazivom Istarski razvod, a da iz upisa broj: 262 od 27. lipnja 1836. godine proizlazi da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 31. kolovoza 1833. godine komunalna zajednica [adresa] zastupana po svojim predstavnicima kupila od državnog erara tadašnje države nekretninu brdo Močila te da je u tadašnje registre uvedena kao isključivo privatno vlasništvo podopćinara [adresa] i to u zemljišni uložak [broj ZK uloška] za Trstenik koja je bila pravna osoba, kupoprodajnim ugovorom stekla pravo vlasništva kupljene nekretnine a nekretnina je bila stavljena na dražbu otpisom br. 195 od 30. lipnja 1833. godine kao državna imovina a iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je od osnivanja zemljišne knjige 1855. godine kao vlasnik nekretnina upis bio: FRAZIONE COMUNALE DI RACEVAS i takav upis da je ostao sve do kada se kao vlasnik upisala tužena.

Tvrde da seoska komunalna dobra (komuneli) kao oblik suvlasništva u Republici Hrvatskoj postoje samo na području [adresa] a da je njima upravljalo izabrano predsjedništvo sela a administrativne poslove vodio općinski pisar uz naknadu te da su krajem 19. i početkom 20. stoljeća neka sela izvršila podjelu zemljišta kao Rašpor i Brgudac dok ostala sela [adresa] i [adresa] i danas koriste zajedničko zemljište u suvlasništvu sela, pa da komunele nisu mogle potpasti pod režim Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine" broj: 36/47.), pa kako niti jednim zakonom do danas komunalne zajednice nisu ukinute, to one pravno postoje a pravni slijednici komunela su nasljednici seljana tih sela koji su bili upisani u knjigu posjednika.

Nadalje, tvrde da nekretnine iz tužbe nisu nikada postale državno vlasništvo odnosno općenarodna imovina i društveno vlasništvo, a kako su oni suvlasnici komunela i nositelji knjižnog prava da su i aktivno legitimirani u ovoj parnici a upisom Republike Hrvatske da im je povrijeđeno knjižno pravo zbog čega imaju pravni interes podnijeti brisovnu tužbu.

Smatraju da Republika Hrvatska ne može dokazati da je ona pravni slijednik komunela i da se ne može onda primijeniti odredba članka 363. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00.

73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP) jer za istinitost uknjižbe tužene u času podnošenja prijedloga za upis trebale su biti kumulativno ispunjene sve pretpostavke za nastanak, promjenu ili prestanak knjižnog prava a koje pretpostavke da u ovom slučaju nisu bile ispunjene.

8. Tužena je osporila ovakav stav tužitelja smatrajući prije svega da oni nisu aktivno legitimirani za podnošenje brisovne tužbe sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19.) jer brisovnu tužbu može podnijeti samo nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe a tužitelji nisu bili nositelji knjižnog prava a ona da je predmetne nekretnine stekla na temelju zakona, pa da uknjižba onda ne može biti nevaljana.

9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio a koji stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

U postupku je naime nespornim utvrđeno da je upis "Frazione Comunale di Racevas" na predmetnim nekretninama postojao od osnivanja zemljišnih knjiga zemljišnoknjižnog odjela [adresa], da je kratko vrijeme odnosno od 1948. do 1952. godine bio upis "općenarodna imovina" a nakon odluke Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske upis "Općinski odlomak Račja Vas".

Također nije sporno da su mještani sela [adresa] cijelo vrijeme bili u nesmetanom posjedu kao i danas i da su nesmetano iskorištavali nekretnine sukladno njihovoj namjeni, održavali ih i uređivali, a isto tako nesporno je da se radi o specifičnom području i uređenju u Republici Hrvatskoj o kojem su slučaju objavljeni članci, novinski napisi i razmišljanja a o čemu postoje i podaci na Internetu.

10. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao vlasnik upisana "Frazione Comunale di Racevas" dana 25. svibnja 1858. godine, a u B vlastovnici bio upisan OPĆINSKI ODLOMAK [adresa] ali je pod borjem Z- 20160/2017. sa imena Općinskog odlomka [adresa] upisana Republika Hrvatska kao i na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] na temelju rješenja broj: Z-20126/17. U popisu posjednika za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] kao posjednik je upisana C komunalni odlomak.

11. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je od 1858. godine na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] bila upisana "Frazione Comunale di Racevas" a dana 27. rujna 1948. temeljem Z/53/48 upisuje se općenarodna imovina da bi od 13. studenoga 1952. ponovo bio upisan OPĆINSKI ODLOMAK RAČJA VAS koji upis je vraćen na temelju odluke Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske broj: Gzz- 61/1952. od 14. lipnja 1952.

12. Tužitelji su u postupku dostavili obiteljska stabla (rodoslovlje) kako bi se utvrdio slijed osoba navedenih kao potpisnika ugovora pa do tužitelja a o tome su iskazivali i saslušani tužitelji, dok tužena tijekom postupka nije osporila da su tužitelji pravni slijednici potpisnika ugovora pa su tužitelji prema tome kao potomci svojih predaka koji su zaključili ugovor i aktivno legitimirani.

13. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da su mještani sela [adresa] kupili na javnoj licitaciji 4. kolovoza 1833. godine od austrijskog državnog erara za cijenu od 250 forinti nekretnine u naravi brdo Močvila i to za skupnu uporabu svih mještana te su u ugovoru bila propisana prava i obveze obje ugovorne strane a u ugovoru su bili poimence navedeni svi mještani odnosno kupci koji su na ugovoru dali svoj rukoznak a brdo je kupljeno za uporabu mještana sela [adresa] za potrebe pašnjaka.

Nadalje, upis u zemljišnu knjigu zatražen je 27. lipnja 1836. i od prvog upisa pa sve do upisa Republike Hrvatske kao vlasnik u listu B bila je upisana FRAZIONE COMUNALE DI RACEVAS osim kratko vrijeme kako je već navedeno Općenarodna imovina i nakon toga Općinski odlomak [adresa].

Nekretnina nije upisana kao suvlasništvo mještana sela [adresa] jer su se kao zajednički vlasnici pojavljivali kod kupoprodaje te su kao kupci odlučili na koji će način te nekretnine biti upisane u zemljišnoj knjizi a mogućnost takvog upisa je očito prema ondašnjim propisima postojala.

14. Nije sporno da je u zemljišnoknjižnom postupku na svim nekretninama koje su predmet ove tužbe upisana Republika Hrvatska i to na temelju odredbe članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da bi se trebao u ovoj situaciji tumačiti Zakon o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine" broj: 36/47., 51/58., 13/87.) pa da se takva imovina proglašava općenarodnom a kasnije prelazi ex lege u društveno vlasništvo.

Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj: Rev-31/2016. od 10. veljače 2016. naveo i da je moguće dokazivanje suprotnog odnosno da je nekretnina eventualno temeljem nekog drugog propisa postala vlasništvo druge osobe a upravo to tužitelji čine u ovom postupku jer hoće dokazati da su oni odnosno njihovi pravni prednici stekli na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora iz 1833. godine vlasništvo na predmetnim nekretninama i da su oni odlučili za ovakav upis i radi toga i zahtijevali upis kakav je bio u zemljišnim knjigama prije provedbe rješenja zemljišnoknjižnog suda a Zakon o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom da se ovdje ne primjenjuje jer se ovdje ne radi o zemljišnim zajednicama koje su nekada postojale u kontinentalnom dijelu hrvatske a nemaju sličnosti s ovim komunelama.

15. Zajedničko vlasništvo i danas je uređeno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ono može biti samo na temelju zakona pa je tako odredbom članka 57. navedenog Zakona propisano da je stvar u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela ali veličina njihovih udjela nije određena bez obzira na to što je odrediva a kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti a pravni prednici tužitelja odlučili su da nekretnine budu upisane kao "Frazione Comunale di Racevas". Odredbom članka 58. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da zajedničar može svoj udio u zajedničkom vlasništvu prenijeti u cijelosti ili djelomično samo na drugoga zajedničara iste stvari, inače ne može pravnim poslovima među živima valjano raspolagati svojim udjelom a udio koji zajedničar ima u zajedničkom vlasništvu prelazi na njegove nasljednike. Odredbom članak 59. istog Zakona propisano je izvršavanje zajedničkog vlasništva a odredbom članka 60. upravljanje zajedničkom stvari.

16. Prema tome, ako se analiziraju danas važeće odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarima koje govore o zajedničkom vlasništvu i primijene se na predmet ovoga spora, može se onda zaključiti da se one mogu i sada primijeniti na ovaj konkretni slučaj upisa osim što nekretnine nisu upisane na sve kupce (zajedničare, vlasnike) nego pod jednim imenom ali to zato što su kupci – zajedničari tako odlučili odnosno i tužitelji i njihovi pravni prednici ponašali su se u skladu sa kupoprodajnim ugovorom pa su predmetne nekretnine sve do upisa Republike Hrvatske bile upisane kao FRAZIONE COMUNALE DI RACEVAS odnosno Općinski odlomak [adresa] osim jedno kratko vrijeme kada je bila upisana Općenarodna imovina kako je to već naprijed objašnjeno.

17. Tužitelji, njihovi pravni prednici, kupci nekretnina su kroz razdoblje od preko 150 godina mogli očekivati da se radi o njihovom pravu vlasništva i tako su se i ponašali, izvršavali svoje obveze i ostvarivali svoja prava i to sve na temelju zakona, njihovih internih prava i običajnog prava.

18. Time što je tužbeni zahtjev prihvaćen sud ne daje tužiteljima više prava nego što su ga stekli njihovi prednici ugovorom iz 1833. godine a tužitelji su protivno žalbenim navodima dokazali da su upisom Republike Hrvatske povrijeđena njihova knjižna prava pa su stoga legitimirani za podnošenje tužbe kao slijednici osoba koje su predmetne nekretnine kupile.

19. Istina je da tužitelji nikada nisu bili poimence upisani kao vlasnici na predmetnim nekretninama ali to ne umanjuje njihovo pravo, jer su upravo oni odnosno njihovi pravni prednici odlučili da predmetne nekretnine budu upisane kao što je već naprijed obrazloženo na način na koji su ostvarivali sva vlasnička prava i ispunjavali vlasničke obveze a ugovorom je bilo ograničeno bilo kakvo samostalno i od strane bilo kojeg od zajedničara raspolaganje.

20. Protivno stoga žalbenim navodima upisom stanja kakvo je bilo prije upisa Republike Hrvatske omogućilo bi se ostvarivanje prava i izvršenje obveza tužiteljima kao potomcima onih koji su kupili predmetne nekretnine, brdo [adresa] na način kako je bilo određeno Ugovorom iz 1833. godine a ta seoska dobra su nepodijeljene i nedjeljive zemljišne cjeline koje služe stanovnicima [adresa] kao njihovo zajedničko vlasništvo.

Ovo je jedini ovakav slučaj u Republici Hrvatskoj, radi se o zajedničkom vlasništvu za koje su kupci odlučili pod kojim nazivom će biti upisano u zemljišnoj knjizi a predmetne nekretnine ostale su ovakve od svog pravnog nastanka kupoprodajom iz 1833. godine i zadržale takav svoj status sve do sada, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i po mišljenju ovoga suda.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

22. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužene odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 2. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin